Makar na koljenima morao puzati, doći ću do cilja, poručio je za “Glas Srpske” Banjalučanin Aleksa Kresojević koji je sinoć trebalo da stigne do Brčkog i pređe polovinu puta ka Beogradu, driblajući loptu.

Na ovaj podvig, dug više od 300 kilometara, krenuo je u subotu sa Trga Krajine, sa ciljem da pomogne sugrađaninu Sergeju Stuparu, koji je nakon teške saobraćajne nesreće ostao nepokretan. Driblajući oko 50 kilometara dnevno prošao je kroz Prnjavor, Derventu i Modriču, a ove distance uticale su na pojavu velikih žuljeva na njegovim stopalima.

– Uprkos vrhunskim patikama i flasterima koje nosim, imam otvorene rane preko kojih sada nosim zavoje. Bez obzira na to, imam zacrtan cilj, a to je da pomognem Sergeju i ništa me neće spriječiti da dođem do njega – rekao je Kresojević.

Kazao je da ga vrijeme poprilično dobro služi, ali da imaju opasnije dionice puta na kojima se ne osjeća baš bezbjedno.

– Od Podnovlja do Modriče je dva puta malo nedostajalo da me kamioni zakače. Hodao sam uza zid i kada kamion prođe, okrene me za 360 stepeni – kazao je Kresojević i dodao da zbog toga trenutno prolazi kroz manje naseljena mjesta, jer izbjegava preveliki saobraćaj.

– Dešava mi se da me ljudi prepoznaju i zaustavljaju na putu. Prvi dan sam imao najviše podrške do Prnjavora, ali mislim da će biti sve veća kako se budem približavao Beogradu – kazao je on dodajući da bi to trebalo da bude u subotu.

Na leđima je, kako kaže, prvi dan do Čelinca nosio torbu tešku 20 kilograma, ali mu je drug pritekao u pomoć kao logistika i vozio ruksak na biciklu sve do Prnjavora i Dervente.

– Zatim sam juče pola puta do Modriče nosio torbu, pa mi je djed došao kao logistika, a danas je to moj otac. Nadam se da ću do Beograda imati pomoć, jer torba nije baš udobna i ne odgovara mi za leđa – pojasnio je Kresojević.

Osim humanitarne misije, njegov poduhvat nosi snažnu simboliku. Na majici koju nosi ispisan je humanitarni broj za donacije za Sergeja, ali i pitanje: “Jablanica?”, kao podsjetnik na tragedije o kojima se ćuti. Na leđima nosi broj 16 i natpis “Novi Sad” u znak sjećanja na žrtve koje su stradale ispod nadstrešnice u tom gradu.

– Želim da odam počast žrtvama i pokažem solidarnost sa studentima koji protestuju – rekao je Aleksa i dodao na ovaj način želi da pošalje i poruku da se ljudi ne dijele po vjeri i naciji, već na dobre i loše.

Podsjećamo, Kresojević je lani 24 časa neprestano šutirao na koš, prikupivši 6.000 maraka za Sergejevo liječenje.

– Bavim se košarkom, ali volim izazove gdje je psiha najbitnija. Malo koji sportista je spreman na ovakve ekstremne poduhvate – zaključio je ovaj humani sportista.

HUMANITARNI BROJ

Humanitarni broj za donacije za Sergeja je ispisan na Kresojevićevoj majici, a svaka donacija, ma koliko skromna, budi nadu. U BiH taj broj glasi 1435, dok u Srbiji svi ljudi dobrog srca mogu poslati SMS poruku 1870 na broj 3030. Poruka ovog mladića je jednostavna, ali duboka.

– Ne morate driblati do Beograda. Dovoljno je da pošaljete poruku i pomognete koliko možete. Nečije malo drugome znači sve – poručio je Kresojević.

Glas Srpske

Zenička policija uhapsila je D. I. iz ovog grada nakon što je u Domu zdravlja ukrao dječija kolica u kojem se nalazio i novčanik.
Iz MUP-a Zeničko-dobojskog kantona saopćeno je da je ženska osoba M.M. iz Zenice u utorak, u 13 sati prijavila policiji da su joj u prostorijama Doma zdravlja u ulici Fra Ivana Jukića ukradena dječija kolica u kojime se nalazio i njen novčanik.

“Brzom intervencijom policijskih službenika Policijske stanice Centar, uočeno je lice D.I. iz Zenice, koje je kod sebe posjedovalo otuđena dječija kolica. Otuđeni predmeti su oduzeti od osumnjičenog i vraćeni vlasnici”, navodi se u saopćenju MUP-a ZDK.

Osumnjičeni D. I. je uhapšen i zadržan u policijskim prostorijama gdje je nad njim izvršena kriminalistička obrada.
Nezavisne

Neslaganje djece sa roditeljima nije nikakva novost, niti je čudno. Štaviše, to je prilično česta pojava. Većina djece, pogotovo tokom puberteta, odnosno čuvenih “kritičnih” godina, smatra da ih niko ne razumije, a nemaju utisak ni da uživaju podršku.

Nažalost, upravo u tom periodu ona, kako bi uradila ono što su namjerila, bez obzira na to što znaju da roditelji to ne odobravaju, počinju da lažu. Dakle, kako bi izbjegli negodovanje ili to da budu spriječeni u svojim namjerama, koriste se nečim čime ne bi trebalo da se koriste ni odrasli, a kamoli djeca.
Brojne studije kažu da, baš kao što sve potiče iz ranog djetinjstva, odatle dolazi i “talenat” za laganje. Ovo se ne odnosi na to kada dijete nekoliko puta slaže, ali se odnosi na to kada laganje pređe u naviku.

Ta navika može da se zadrži, pa da jednostavno prerastemo u lažove.

Najvažnija uloga

U odrastanju djeteta i formiranju njegovog karaktera, roditelji, logično, igraju najvažniju ulogu. Iako mnogi od nas toga nisu svjesni, djeca prihvataju model ponašanja koji imaju pred sobom, odnosno od nas.

Djeci nikada nemojte davati lažna obećanja. Ma koliko vama to bezazleno djelovalo, ona sve to pamte i usvajaju kao model ponašanja. Primjera radi, ukoliko mu obećate da će dobiti igračku ako pojede sve iz tanjira, igračku mu obavezno i kupite.

Kada je taj prelomni trenutak kad počnu da nas lažu i koja djeca imaju veće predispozicije da izrastu u lažove? Stav psihologa je da strogi roditelji često izazivaju kontraefekat i stvaraju lažove od svoje djece. Njihov sistem zabranjivanja se pokazao kao prilično loš. Djeca koja se boje da kažu istinu i pribjegavaju laganju, imaju velike šanse da vremenom postanu sve bolji lažovi i da im to postane praksa u životu kad god treba izbeći nešto loše ili ukloniti krivicu sa sebe.

Roditeljstvo je kompleksno

U određenom periodu je karakteristično za djecu da lažu, ali to su uglavnom nemoguće stvari i vremenom, kako sazrijevaju, to prolazi. Ukoliko vaše dijete uporno laže, čak i za neke ozbiljnije stvari, problem može da bude nešto u porodičnoj svakodnevici što ga na to podstiče.

Roditeljstvo je jako kompleksno. Vaš tretman strogoće i kažnjavanja ga je naučio da ćete vi biti srećniji i zadovoljniji ukoliko čujete ono što želite, a on će istovremeno izbjeći kaznu. Bježanje od realnosti će napraviti pravog malog uvježbanog lažova kojem će to postati svakodnevnica i normalna pojava.

Morate malo da popustite i pokušati da ostvarite prijateljski odnos sa djetetom, tako da se ipak zna ko je roditelj, ali i da ima osećaj da uvijek sve može da vam kaže. I zapamtite, mala djeca su veliki psiholozi.

24sedam