Connect with us

Politika

EVO ŠTA SE DEŠAVALO NA ZASJEDANJU NATO-a! Govor koji je uzburkao javnost u BiH i regionu

Zamjenik američkog državnog sekretara SAD Kristofer Landau na zasjedanju NATO-a u Dejtonu govorio je o BiH i dao jasnu poruku – voljni smo da slušamo, dogovori moraju da se poštuju, ali se morate prilagoditi novim vremenima.

Njegov govor prenosimo u cijelosti:

Zaista mi je velika čast i zadovoljstvo što sam danas ovdje i što mogu da vam se obratim. U ime predsjednika Trampa i državnog sekretara Rubija, želio bih da se zahvalim guverneru DeVajnu i kongresmenu Terneru na gostoprimstvu. Takođe, zahvaljujem svim uvaženim zvanicama koje su doputovale iz svih krajeva svijeta, a posebno iz Evrope i sa Balkana. Radujem se što sam u prilici da vas pozdravim u našoj zemlji, čast mi je da ste nam ovdje gost.
Okupljeni smo na jednom zaista posebnom mjestu, u zaista posebnom trenutku. Dejton, Ohajo je rodni grad braće Rajt – Vilbura i Orvila – koji su sanjali o avionima na motorni pogon i taj san pretvorili u stvarnost jednog decembarskog dana 1903. godine u Kiti Hoku, u Sjevernoj Karolini. Nevjerovatno mi je da se prvi let motornog aviona dogodio svega 60 godina prije mog rođenja – a moj djed je tada već imao 20 godina.

Čovječanstvo je prešlo dug put u vremenu koje je za istoriju kao treptaj oka – i u dobru i u zlu.

Ovdje smo i u posebno značajnom trenutku – 30 godina nakon što su završeni pregovori o mirovnom sporazumu za BiH, upravo u ovom gradu. Bilo da se radi o pojedincima ili narodima, malo je plemenitijih poduhvata od traganja za mirom – za sebe ili za druge. A, naravno, potraga za mirom i njegovo promovisanje upravo je suština diplomatije, kojom se danas bavim.

Stoga, danas odajemo počast onima koji su se prije tri decenije okupili ovdje da zaključe mirovni sporazum.

Da li to znači da je taj sporazum savršen? Naravno da ne. Većina mirovnih sporazuma predstavlja pokušaj kompromisa. A kompromis često nije lijep. Niko ne dobije 100 odsto onoga što hoće – ali je to ipak bolje nego da se ne postigne ništa.

Dejtonski sporazum, zaključen prije 30 godina, proglašen je herojskim i istorijskim – i zaista je zaustavio građansko krvoproliće. Ali, na samom početku, Sjedinjene Države su ukratko izložile svoj cilj, da se postigne sporazum koji je – citiram – “jasan, ograničen i ostvariv”.

Ova skromnost u sredstvima i ciljevima djeluje privlačno. Danas nisam ovdje da držim predavanja, već da slušam vas koji dolazite iz BiH i regiona. Mi u Trampovoj administraciji spremni smo da stavimo na raspolaganje svoju pomoć i doprinesemo unapređenju uslova – ali samo ako je naše uključivanje i željeno i opravdano. Znam da to nije uvijek bio duh u kom su američki zvaničnici pristupali spoljnoj politici, ali u ovom pogledu, kao i u mnogim drugim, Trampova administracija spremna je da isproba drugačiji pristup – i ponosan sam što predstavljam taj novi način razmišljanja.

Zapravo, moje porijeklo me je savršeno pripremilo za to. Moj otac je bio karijerni američki diplomata. Rođen sam u Madridu, u Španiji, dok je služio u tamošnjoj američkoj ambasadi. Odrastao sam ne ovdje, u Sjedinjenim Državama, već u nekoliko zemalja Јužne Amerike, gdje je bio ambasador SAD-a. Dakle, iako sam Amerikanac od trenutka svog rođenja, navikao sam da Sjedinjene Države- i svijet – posmatram i očima drugih. Očekujem i poštujem različita gledišta, i razumijem da nisu svi – niti žele da budu – isti kao ja ili moji sunarodnici Amerikanci.

Možemo voljeti svoju zemlju i biti ponosni na nju, a da istovremeno uvažavamo ogromnu raznolikost naroda i kultura širom planete. Predsjednik Tramp je upravo ovu temu istakao prošle nedjelje, u svom važnom govoru o spoljnoj politici u Rijadu, u Saudijskoj Arabiji. Priznao katastrofalne rezultate američkih pokušaja “izgradnje država” širom svijeta tokom posljednjih decenija i osudio aroganciju onih koji slete u stranu zemlju i misle da imaju sve odgovore.

Šta to znači za Bosnu i Hercegovinu? To znači da smo spremni da slušamo i sarađujemo sa svim uključenim stranama. Sporazumi moraju biti čvrsti da bi opstali, ali istovremeno morate biti fleksibilni da biste se prilagodili novom vremenu.

Da budem jasan: Sjedinjene Američke Države ne nude neograničena sredstva za nedefinisane, neizvjesne ili nerealne ciljeve. Ova osnovna poenta prečesto se gubi kod onih koji zagovaraju preoblikovanje stranih društava prema utopijskim vizijama.

Nismo zainteresovani da namećemo viziju društva koja odražava želje udaljenih birokrata i uskih aktivističkih krugova. Sjedinjene Američke Države mogu biti voljan partner sa značajnim političkim kapitalom. Možemo raditi vrijedno, ali sarađivaćemo samo sa onima koji su posvećeni pragmatičnom realizmu za svoju zemlju.

Odbacujemo dva neodrživa ekstrema – s jedne strane težnju za transcendentnom transformacijom, a s druge strane ponovno otvaranje starih rana. Beskrajno ekspanzivna politika bez uzdržanosti i istorijske skromnosti postaje neprijatelj strategije i ustavnog državnog uređenja. To nije naša svrha, naša funkcija, niti naša misija.

Narodi i društva posjeduju otpornost – ali moraju da odluče da budu otporni. I ovdje ne govorim samo o liderima, već o narodu.

Postići ravnotežu između trajnosti i fleksibilnosti nije lako. Sporazumi koji su i čvrsti i prilagodljivi zahtijevaju saglasnost i konsenzus svih strana na terenu. Oni moraju odražavati regionalne uslove i stvarnost, a ne idealizovane i apstraktne obrasce nametnute odozgo ili izdaleka. Kada različite nacije i vrednosni sistemi postoje jedni pored drugih, mir ne zavisi od vojne pobjede – koja samo postavlja teren za sljedeći sukob – nego od kompromisa koji omogućava svima da žive zajedno. Mir i razvoj definišu ljudi koji moraju da žive sa posljedicama – ne pravnici (a i sam sam pravnik), ne akademici, niti istraživački instituti.

Zato mislim da s pravom možemo reći da je Dejtonski sporazum uspjeh – iako nije savršen ni u teoriji ni u praksi. Ovdje sam da izrazim spremnost Trampove administracije da sluša i da igra konstruktivnu ulogu za sve strane.

Na kraju, narodima Bosne i Hercegovine i njenim susjedima pružamo ruku prijateljstva i izražavamo spremnost da pomognemo. A vama svima zahvaljujem na vašem vremenu i pažnji. Hvala vam, piše RTRS.

Politika

VISOKI ZVANIČNIK POTVRDIO POSJETU: Delegacija Stejt departmenta stiže u BiH

Brendan Hanrahan, vršilac dužnosti pomoćnika američkog državnog sekretara za Evropu i Evroaziju najavio je dolazak u region, uključujući i Bosnu i Hercegovinu.

Hanrahan je na društvenoj mreži X objavio da nakon “produktivnih razgovora” u Dejtonu i Vašingtonu, ide u Bosnu i Hercegovinu, Srbiju i Kosovo.

“Ovo je važna godišnjica i prelomni trenutak na Zapadnom Balkanu. Radujem se jačanju veza između SAD-a i zemalja u regiji”, napisao je Hanrahan.

U planu posjete je sastanak s članovima Predsjedništva BiH Željkoc Cvijanović, Željkom Komšićem i Denisom Bećirovićem, a prema nezvaničnim inforamcijama sa njim će doći i njegov zamjenik Mark Fleming.

Nastavi čitati

Politika

BOŽO MARIĆ “Sindikalac” sa nožem, alkoholom i vilom – PRAVO LICE SNSD PLAĆENIKA (FOTO)

Dok danas Božo Marić, predsjednik Sindikata uprave Republike Srpske, glumi velikog borca za prava radnika, javnost ne smije zaboraviti ko je zapravo ovaj čovjek – lice bahatosti, nasilja i političkog licemjerja. Vijest iz 2016. godine, kada je Marić uhapšen nakon pijane tuče na vjerskom skupu, pokazala je pravo lice čovjeka koji danas kroji moralne lekcije drugima.

Zajedno sa Slavenom Kneževićem iz Doboja, Marić je tada uhapšen zbog divljačkog ponašanja – pod šatorom u selu Majevac, ispred crkve, psovali su, razbijali inventar, vrijeđali goste, a u jednom trenutku potezali i nož! Sve to – pod uticajem alkohola, vozeći službeni automobil Fonda zdravstvenog osiguranja.

Knežević je, nezvanično, bivši vozač Milorada Živkovića, SNSD-ovog kandidata za načelnika Doboja, a Marić njegov šef izbornog štaba. Toliko o “nezavisnim” sindikalistima.

Prema izvještajima policije, Marić je imao 1,49 promila alkohola u krvi, a Knežević čak 1,78. Kad su se gosti pobunili na njihovo bahato ponašanje, Marić i Knežević su izašli, a potom se Knežević vratio s nožem, prijetio, lomio, a Marić pokušao da fizički savlada gosta koji ga je zaustavio – i na kraju završio u lisicama.

Sve za SNSD, sve za lični interes

Danas, taj isti Božo Marić je miljenik režima. Formalno vodi sindikat, a suštinski – služi onima koji ga finansiraju. Svaka njegova izjava, svaka “borba” i svaki “protest” pažljivo su tempirani i usmjereni da nikad ne ugroze vlast SNSD-a i njenih satelita. Naprotiv – sve radi da kritiku usmjeri ka nebitnim metama, dok glavne vinovnike lošeg položaja radnika štiti kao oči u glavi.

Marić se javno oglašava samo kad mu iz vrha stranke to odobre. Ućutkuje nezadovoljne radnike, ruši štrajkove, pokreće ih tamo gdje mu nadređeni kažu, sabotira pritiske na institucije. Kad treba da digne glas – ćuti. Kad treba da optuži vlast – skreće pažnju na druge. Njegov sindikat odavno je prestao biti radnički – postao je produžena ruka SNSD-ovog kabineta.

Zato danas Marić bez problema živi na više adresa – ima stan i u Banjaluci i u Doboju, vilu u Ljebu, vozi novu Kiu. Sve to nije zaradio poštenim sindikalnim radom, već poslušnošću. On je sindikalac po funkciji, ali politički vojnik u službi vlasti. On ne zastupa radnike – on zastupa one koji im režu plate i ponižavaju ih svakog dana.

Radnici Republike Srpske moraju znati: Božo Marić ne stoji uz njih. On stoji uz svoje nalogodavce. A sve što radi – radi da bi ostao privilegovan, zaštićen i bogat. Baš kao i svi oni čije interese čuva.

Banjaluka24

Nastavi čitati

Politika

BORENOVIĆ “Zašto ćute o svojoj ulozi i odgovornosti oko “Viaducta”?”

Zašto SNSD ćuti o svojoj ulozi i odgovornosti u vođenju i gubitku ovog nevjerovatnog arbitražnog spora?”, upisao je Borenović. Ministar finansija BiH, inače generalni sekretar SNSD-a priča o svemu, osim o uzrocima i nastanku skandaloznog duga od, sad već, 113 miliona KM i ulozi njegove SNSD vladajuće strukture u ovom izgubljenom arbitražnom sporu koji će koštati Republiku Srpsku i BiH ogroman stomilionski iznos, rekao je poslanik PDP-a u PD PS BiH Branislav Borenović i upitao zašto SNSD ćuti o svojoj ulozi i odgovornosti u vođenju i gubitku ovog nevjerovatnog arbitražnog spora.

“Šta je Dodikova i SNSD-ova vlast radila poslednjih godina, cijelu deceniju su (ne)namjerno propuštali ili pogodovali ili saučestvovali da razni likovi očerupaju silne novce, šta su radile pravosudne i policijske strukture, da li su bili sputavani u svom poslu, mnogo pitanja i prostora za ozbiljne istražne radnje i krivično gonjenje svih u ovom organizovanom koruptivnom lancu”, pita Borenović.

Dodaje da je zato juče na Predstavničkom domu Parlamenta BiH usvojen izvještaj sa javnog saslušanja vezano za arbitražne postupke i zaključke kojima traže hitno i adekvatno pravosudno postupanje jer, kako naglašava, ako se ne zaustavi, ne sankcioniše i ne stane u kraj ovakvom pojavnom obliku banditizma, postoji potencijalna finansijska opasnost od još nekoliko nadolazećih arbitražnih procesa teških 2 milijarde KM.

“Inače za ovih 113 miliona KM, koje ministar finansija (turizma) BiH, planira da isplati na “adekvatan” račun, može se izgraditi i potpuno opremiti 10 škola i 30 vrtića u Srpskoj i BiH”, zaključio je Borenović.

(BN)

Nastavi čitati

Aktuelno