Connect with us

Društvo

PRERUŠENA U MONAHA: Francuskinja provela mjesec dana NA SVETOJ GORI

Sveta Gora je duhovna prestonica pravoslavnog hrišćanskog svijeta, koja se sastoji od 20 manastira. Poluostrvo Atos, treći prst Halkidikija, od davnina odiše nečim božanskim i posebnim, ali, ako želite da ga posetite, potrebno je obezbediti dozvolu boravka.

Jedno od strogih pravila nalaže da ženska noga ne smije da kroči na ovo sveto tle, međutim uvijek postoje izuzeci od pravila.

Legenda kaže da je, u davna vremena, Presveta Bogorodica sa apostolom Jovanom plovila ka Kipru, kada se podigla velika oluja. Morali su da pristanu na Atosu, kraj današnje luke manastira Iviron. Izašla je na obalu i, opčinjena lepotom i spokojem, blagoslovila je i zamolila svog sina, Isusa Hrista, da poluostrvo daruje njoj.

Tada se začuo glas: “Neka ovo mjesto bude tvoje nasleđe i tvoj vrt, raj i nebo za one koji traže spasenje“. Od tog trenutka Sveta Gora je posvećena Majci Božjoj i zbog toga pristup drugim ženama nije dozvoljen. Zvanično, zabrana važi od 10. vijeka. I poštovana je, uglavnom. Tek nekoliko žena imalo je privilegiju da kroči na ovo tle, PRENOSI sTIL.

Božanstveno mjesto, ali i “zabranjeni grad”

Znajući za pravilo, mnogi su se iznenadili kada je krajem 2019. godine objavljena vijest da su na Svetoj Gori pronađeni posmrtni ostaci žene. Kosti su ležale ispod kapele Svetog Atanasija u manastiru Pantokrator. Otkriće je pokrenulo niz pitanja, a prvo glasi – ko je bila ta osoba? I da li je, zapravo, ona prva žena koja je sahranjena na poluostrvu?

Hronike kažu da su, u periodu kada su arapski gusari kidisali na te obale, monasi otvarali vrata ženama, međutim – vrlo retko. Poznata je i priča da je srpski car Dušan na Atos doveo suprugu Jelenu, ali da ju je sve vrijeme nosio, kako ne bi stala na tle. Čak su u manastirima bili postavljeni tepisi da ne bi dodirnula zemlju.

Da, duhovno carstvo u kojem danas živi oko 2.500 monaha pohodile su i “one kojima je pristup zabranjen”. Istoričari navode nekoliko slučajeva kada jednostavno nisu mogle da odole, a da ne provire na to božanstveno mesto, iako svesne da krše pravila.

Osim supruge Dušana Silnog, pominju se i kćerka cara Teodosija I, ruska princeza Tatjana, Grkinja koje je 1929. bila Mis Evrope, žena britanskog konzula… I možda najzanimljiviji “slučaj” – francuska novinarka koja se prerušila u muškarca kako bi boravila na Atosu, da bi potom svoje nevjerovatno iskustvo opisala u knjizi.

Francuskinja koja se usudila da prekrši drevno pravilo

Mariz Šoasi rođena je 1903. godine u departmanu Atlantski Pirineji na jugozapadu Francuske. Odgajile su je bogate tetke koje su joj obezbjedile školovanje na Kembridžu. Nije ih izneverila. Bila je novinar, vječito u potrazi za dobrim pričama, večito na nogama, večito u žurbi… Bila je i pisac, objavila je nekoliko dela iz oblasti koje su je najviše interesovale – psihologije, filozofije i ezoterije.

Među zanimljivim epizodama iz njene, očigledno uzbudljive, biografije nalazi se i podatak da je 1927. tražila tretman kod Sigmunda Frojda lično. Kada mu je ispričala svoj san, za koji je vjerovala da je posljedica anksioznosti, otac psihoanalize prvo je zaključio da je bila vanbračno dijete – što je bilo tačno, a nije mu prethodno rekla ništa o sebi.

Njeno najkontroverznije djelo nosi naziv “Mjesec dana među devojkama” (1929). Posvećeno je seksualnim radnicama, prostitutkama koje je sretala u bordelima, kabareima, na ulicama. Na osnovu ličnog iskustva napisala je i nama za ovu priču mnogo interesantniju knjigu “Mjesec dana među muškarcima”, u kojoj je otkrila kako izgleda tajni, ženama strogo zabranjeni, muški svet Svete gore.

Budući da je Mariz znala za pravilo, shvatila je da na Atos može da dođe samo “zaobilaznim putem”. Kada je konačno odlučila da rizikuje sve zbog dobre priče, u nekom trenutku 1931. godine prerušila se u mladog monaha i uspjela da čak 30 dana provede na Svetoj Gori. Maska, koju je nabavila u Istanbulu, očigledno je bila efektna.

Mjesec dana među muškarcima

Na početku knjige stoje dve fotografije Mariz prerušene u muškarca, i epigraf: “Monah mora biti kao so: so koja je izašla iz vode nestaje u dodiru sa vodom koja ga rastvara. Monah koji je izašao iz žene gubi sebe u kontaktu sa ženom“. Na narednim stranama iznosi i neke kontroverzne stvari, pa joj je tako jedan monah pričao o tjelesnoj žudnji, iskušenjima i griži savesti.

Sveta Gora je reagovala na djelo, bacivši sumnju na Marizinu ispovijest i tvrdeći da je nemoguće da jedna mlada devojka toliko dugo ostane neprimjećena na mjestu u kojem žive isključivo muškarci.

Mariz Šoazi preminula je 1979. godine, ostaviviši za sobom bogatu bibliografiju i mnoštvo priznanja, a monaška zajednica nikad nije dobila odgovor na pitanje da li je zaista uspjela da provede “mjesec dana među muškarcima” ili je sve bilo samo plod njene mašte.

Društvo

POZIV IZ SRPSKE BEZ ODJEKA! Svi zaposleni u pravosuđu BiH ostali na svojim pozicijama

Nijedan radnik Visokog sudskog i tužilačkog savjeta (VSTS) BiH nije napustio VSTS kako bi se zaposlio u Srpskoj, a isto tvrde i u Sudu BiH.

Iz Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) saznajemo da se ni njima već mjesecima tim povodom niko od njihovih zaposlenih nije obraćao.

Podsjetimo, početkom marta iz Srpske je stigao poziv za zaposlene u SIPA, Tužilaštvu i Sudu BiH, da se prijave nadležnim organima u Republici Srpskoj radi “regulisanja njihovog radnog statusa”. U međuvremenu je Srpska načinila i korake ka formiranju vlastitog VSTS-a, ali je i ta ideja još nerealizovana.

Iz VSTS BiH u svakom slučaju zasad nemaju razloga za brigu da će ih napustiti kolege i prikloniti se VSTS Republike Srpske.

“Niti jedan uposlenik Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) BiH nije napustio VSTV BiH nakon navedenog poziva”, rečeno je za “Nezavisne novine” iz VSTS BiH.

Iz Tužilaštva BiH su naš upit izignorisali, a iz Suda BiH su nam potvrdili da su svi na broju.

“Sud nije imao zahtjeva za prekid radnog odnosa iz navedenog razloga, te u skladu sa svojim nadležnostima nastavlja s radom u punom kapacitetu”, rečeno je za “Nezavisne novine” iz Suda BiH.

Nekoliko, preciznije šest, zahtjeva primila je SIPA, ali prije par mjeseci, a onda je nastupilo zatišje, u kojem nisu zabilježili, kako tvrde, nijedan zahtjev.

“Zaključno sa 27. martom 2025. godine u Agenciji je zaprimljeno šest zahtjeva za prestanak radnog odnosa, bez navođenja razloga, ali se pretpostavlja da je zbog prelaska u Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske”, rekli su za “Nezavisne novine” iz SIPA.

U pitanju su, kako su precizirali, dva zaposlenika: referent sa srednjom stručnom spremom iz Regionalne kancelarije Mostar te Regionalne kancelarije Tuzla, jedan državni službenik – stručni saradnik i tri policijska službenika iz Regionalne kancelarije Banjaluka.

“Iz organizacionih jedinica iz sjedišta Agencije nije bilo zahtjeva za prestanak radnog odnosa”, kazali su iz SIPA, gdje je, prema nezvaničnim informacijama, zaposleno oko 300 Srba.

Đorđe Vučinić, član Odbora za politički sistem, pravosuđe i upravu u Narodnoj skupštini Republike Srpske, kaže da se od samog početka znalo da je to politička priča koja neće imati ozbiljnijeg maha. Na to je, podsjeća, ukazivao i kada se govorilo da će biti masovnih napuštanja ovih institucija.

“Sve je to jedna vrsta farse, najpogrešnija moguća politika, jer BiH je i srpska zemlja i normalno je da će ljudi raditi i u institucijama koje su u nadležnosti nivoa BiH”, rekao je Vučinić za “Nezavisne novine”.

Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik pozvao je početkom marta zaposlene u SIPA, te Tužilaštvu i Sudu BiH da se prijave nadležnim organima u Republici Srpskoj radi regulisanja njihovog radnog statusa.

“Pozivam sve koji rade u SIPA, Tužilaštvu i Sudu BiH da se pojave pred nadležnim organima Republike Srpske kako bismo im obezbijedili njihovo radno angažovanje, zadržali njihov radni status, činove i postavljanja i u okviru toga imaće istu i veću platu nego što su imali”, rekao je tada Dodik.

Podsjetimo, u Srpskoj je pompezno najavljivano i osnivanje visokog sudskog i tužilačkog savjeta Republike Srpske, ali i ta ideja polako pada u zaborav.

Naime, 21. marta, u “Službenom glasniku Republike Srpske” objavljen je Pravilnik o postupku kandidovanja i izbora prvih članova VSTS Republike Srpske, koji je sutradan stupio na snagu.

Međutim, od tada do danas javnosti nije objašnjeno da li se u međuvremenu dogodilo nešto novo, a iz Ministarstva pravde Republike Srpske, na čelu sa Milošem Bukejlovićem, tradicionalno nisu odgovorili na naš upit koji smo im poslali još početkom maja.

Nastavi čitati

Društvo

“RUŠENJE” KONKURENCIJE NA TENDERIMA: Posao vrijedan 100.000 KM nude da urade za fening

Pojedine kompanije u cilju rušenja konkurencije na tenderima zloupotrebljavaju zakonske nedorečenosti i obesmišljavaju nadmetanje preko e-aukcije.

Tender vrijedan 100.000 KM kojim su „Putevi Republike Srpske“ tražili firmu za stručno – tehnički nadzor na projektu izgradnje istočne obilaznice oko Trebinja izazvao je veliko interesovanje kompanija.

Pojedine su se zanijele u spuštanju cijena toliko da su njihove ponude nerealne i gdje je jasno da im je cilj bio samo da niko osim njih ne pobijedi na tenderu.

Tako je, na primjer, konzorcij koji čine „HKP Consulting“ i „Ink Constructor“ iz Banjaluke te „Geomatik“ iz Bijeljine pobijedio na tenderu ponudivši da ovaj posao uradi za jedan fening.

Oni su tako pobijedili konzorcij „Protehnik“ iz Istočnog Sarajeva i „Desing & QC“ iz Sarajeva koji su se zaustavili na ponudi od deset feninga.

„Radis“ iz Istočnog Sarajeva i „AIK – inženjering“ iz Banovića su stali na cifri od 57.328 KM dok je konzorcij Institut za građevinarstvo „IG“ Banjaluka, „Ipsa Institut Sarajevo i „IGH“ Mostar dao ponudu od 117.000 KM, odnosno u vrijednosti procijenjene nabavke sa tenderom.

„Prijedlog ugovora će se dostaviti na potpis izabranoj grupi ponuđača“, stoji u odluci o izboru.

Vršilac dužnosti direktora „Puteva RS“ Miroslav Janković u izjavi za CAPITAL kaže da je Zakon o javnim nabavkama dozvolio ovakvo ponašanje ponuđača i da oni kao ugovorni organ tu ne mogu ništa učiniti.

„Što se nas tiče mi smo spremni da potpišemo ugovor, ali pretpostavljam da će oni odustati. Najgore je što će nam sve ovo napraviti problem jer ćemo izgubiti vrijeme za kapitalne investicije“, kaže on.

Damjan Ožegović iz „Transparency Internationala“ kaže da je više razloga za ovu pojavu, ali da trenutno postoji samo jedno rješenje, a to je da se ovakvi slučajevi prijave Konkurencijskom savjetu BiH ili nadležnom tužilaštvu.

„Ovakvo postupanje neće preduprijediti te pojave već samo naknadno ih eventualno sankcionisati, ali upravo bez pojačanja sankcija i kažnjivosti neće doći do prekida zabranjenih dogovora između ponuđača ili do rata između ponuđača od kog ispaštaju samo ugovorni organi“, kazao je Ožegović.

Podsjećamo, u martu ove godine je počela gradnja istočne obilaznice oko Trebinja.

Radove izvodi preduzeće „HP Investing“ iz Mostara kojem će za ovaj posao biti plaćeno oko pet miliona maraka.

Nastavi čitati

Društvo

PSIHOLOŠKI TEST: Šta vaša omiljena boja govori o vama?

Može li omiljena boja otkriti nešto o nečijoj ličnosti? Prema riječima švajcarskog psihologa Maksa Lusijera, istina je da postoji veza između omiljene boje osobe i njenog karaktera.

Još 1940-ih godina, Maks Lusijer je razvijao test zasnovan na teoriji da, ako dvije osobe imaju istu omiljenu boju, možda dijele i određene crte ličnosti. Danas su te osobine podijeljene sa širom publikom kroz seriju snimaka na TikToku koje objavljuje profil TikThought.

Koja je vaša omiljena boja?
Zelena

Zelena je osnovna boja prirode i simbolizuje vitalnost i nadu. Povezuje se s bujnim drvećem i mirom šume. Snimak na TikTok-u dalje navodi da osobe koje vole zelenu “obično imaju smirenu i staloženu ličnost i snažnu volju”. Takođe se tvrdi da imaju izraženu samokontrolu i sposobnost da izdrže pritisak.

Ljubitelji zelene su racionalni mislioci koji “se ne kolebaju lako pred izazovima” i uvijek uspjevaju da zadrže uravnoteženo i stabilno emocionalno stanje. Dobri su u planiranju i samodisciplini i uvijek se ponašaju na uredan i organizovan način.

U društvenim situacijama ne vole da se ističu i više vole da budu tihi i pouzdani. Na sličan način, drugima ulivaju osjećaj sigurnosti i stabilnosti, a i krasi ih strpljivost.

Čvrsto vjeruju u stvari koje su im važne i teško mijenjaju stavove o onome što im je na srcu što može djelovati kao tvrdoglavost. U nekim kulturama zelena se povezuje s ljubomorom, pa tako osobe koje vole ovu boju mogu pokazivati i posesivnost u bliskim odnosima. Sve u svemu, oni koji preferiraju zelenu boju nalik su zimzelenom drveću – ulivaju osjećaj postojanosti i pouzdanosti. Oni balansiraju život razumom i upornošću, ali treba da se paze da ne postanu previše tvrdoglavi.

Plava

Plava boja budi osjećaj mira i pouzdanosti, a većina onih koji je vole su smireni, stabilnog temperamenta i teže unutrašnjoj harmoniji i tišini. Pristupaju situacijama oslanjajući se na sopstvene vrijednosti i uvjerenja.

Ljubitelji plave su često povjerljivi ljudi koji cijene iskrenost i pouzdanost u odnosima s drugima. Zbog svoje strpljive i umirujuće prirode, prijatelji im se rado povjeravaju, jer znaju da će ih saslušati i pružiti utjehu. Vole okruženja koja su stabilna i dobro organizovana, a na sličan način funkcionišu i u životu.

Ove osobe imaju duboku potrebu za mirom i sigurnošću. Ako je svijet oko njih haotičan i napet, mogu se osjećati vrlo uznemireno, pa čak i bolno. Međutim, uprkos svim pozitivnim osobinama, ljubitelji plave ponekad mogu djelovati dosta tradicionalno, kruto i nepopustljivo. U društvu mogu djelovati distancirano, nezanimljivo ili čak potišteno.

Oni koji preferiraju plavu boju slični su tihom jezeru – razumnošću i iskrenošću njeguju ljude oko sebe, pružajući osjećaj postojanosti i povjerenja.

Ljubičasta

Osobe koje vole ljubičastu “imaju bogatu maštu i nježna osjećanja”, navodi se u snimku, uz dodatak da “često teže jedinstvenosti, ne prate utabane staze i pune su ljubavi i senzibilnosti prema umjetnosti i ljepoti”.

Pošto je ljubičasta mješavina crvene i plave, oni koji je preferiraju su s jedne strane sentimentalni, osjetljivi i nježni, a s druge strane strastveni, puni maštovitosti i nade da će im život biti ispunjen romantičnim iznenađenjima. Takve osobe često imaju poetsku crtu i čeznu za jedinstvenim iskustvima.

Mogu pokazivati izvanredne talente u muzici, umjetnosti, književnosti i drugim oblastima. Uz to, često djeluju veoma šarmantno.

Ipak, osobe “ljubičaste” ličnosti ponekad mogu djelovati emotivno i nerealno – sklone su da se prepuste romantičnim fantazijama i gube strpljenje za svakodnevnicu i realnost. Mogu biti nezrele, a pretjerani idealizam ih nekada udalji od stvarnosti jer se previše utope u svoje snove.

Međutim, upravo ta težnja ka idealnom svijetu čini one koji vole ljubičastu romantičarima u životu. Vjeruju da život treba da ima dozu rituala i trunku fantazije.

Žuta

Žuta predstavlja energiju sreće i optimističan stav. Ljudi koji vole žutu često imaju dječju nevinost i kreativnost. Oni koji preferiraju ovu svijetlu nijansu imaju “bogatu maštu, lijepa očekivanja i čežnje prema životu”. Takođe, njihova ličnost je vedra i vesela: ljudi kojima je žuta omiljena boja “vole da se smiju i zabavljaju, pomalo su apstraktni i željni sklapanja prijateljstava u društvu”.

Opisuju ih kao toplo svjetlo koje osvjetljava okolinu. Nisu plašljivi kada je u pitanju pokazivanje ličnosti i talenata i vrlo rado dijele sreću s drugima. Zapravo, žele da prenesu tu pozitivnu energiju na sve oko sebe. Međutim, postoji i “tamna strana” ljubitelja žute, kako snimak otkriva – pretjerani optimizam, koji ih ponekad navodi da ignorišu detalje i praktične probleme u životu.

Sklonost ka žutoj ponekad otkriva i određenu zavisnost. Na primjer, kada su u lošem raspoloženju, čeznu za pažnjom i brigom drugih.

Roza

Ljudi koji vole roze boju “često u srcu imaju dječju nevinost, vedru i ljubaznu ličnost, nevini su i slatki, ostavljaju utisak čistoće i bezazlenosti”. Dodaje se da su osobe koje vole roze prijateljski nastrojene, saosećajne i imaju urođeni instinkt da brinu o drugima. Većina onih kojima je roza omiljena nijansa “žudi za čistim i lijepim emocijama i čezne za životom ispunjenim ljubavlju i harmonijom”. U skladu s tim, “često tragaju za ljubavlju nalik bajci”.

Kako žele da ih drugi tretiraju nježno, tako i sami pokazuju nježnost i dobrotu prema ljudima. Opisani su kao osjetljivi, ranjivi i jako podložni tuđim riječima i ponašanju. Zbog toga ih čak i manja kritika ili zanemarivanje mogu duboko povrijediti.

Ponekad imaju tendenciju da se povuku u svoj svijet fantazije i pobjegnu od stvarnosti kada su sami. Ljudi koji vole ovu boju su navikli da se ispunjavaju lijepim maštarijama. U srcu čeznu za romantičnom ljubavlju i savršenim životom.

Loša strana je ta što pretjerano idealizovanje može dovesti do razočaranja, a kada stvarnost ne ispuni očekivanja – mogu se osjetiti izgubljeno. Može se reći da su oni koji vole ovu boju poput kristalne kugle koju treba pažljivo čuvati. Kristalno su čisti, ali krhki. Osvajaju ljude svojom dobrotom i jednostavnošću, ali moraju naučiti da budu snažni i da se brinu o svojoj osjetljivoj duši.

Bijela

Ljudi koji vole bijelu često teže čistim idealima i savršenim rezultatima, pokazujući izražene sklonosti ka perfekcionizmu. Bilo u životu ili na poslu, strogi su prema sebi i daju sve od sebe kako bi ispunili gotovo nedostižne standarde savršenstva koje nose u srcu.

Takođe se ističe da ove osobe imaju “blagu i ljubaznu stranu karaktera”. Opisani su kao iskreni i prijateljski nastrojeni, težnjom da “uspostave iskrene i jednostavne odnose s ljudima”. Ne vole pompe i komplikacije, više vrednuju iskrenost i dobrotu, i zalažu se za jednostavan i skroman život. Imaju čvrste principe i izražen osjećaj za moral.

Ipak, njihova težnja savršenstvu može biti teret. Često postavljaju visoke zahtjeve i prema sebi i prema drugima, a male greške ih dugo muče. Zbog straha od grešaka mogu djelovati suzdržano i preosjetljivo, naročito kada ih sredina ne razumije ili ne reaguje kako očekuju.

Oni koji vole bijelu skloniji su osjećaju usamljenosti i izgubljenosti, jer postoji jaz između bjeline njihovog unutrašnjeg svijeta i složenosti stvarnosti. Moraju naučiti da prihvate nesavršenosti života i shvate da je povremena prašina na bijeloj odjeći dio odrastanja.

Crvena

Pošto je crvena sjajna i vibrantna boja, osobe koje je vole su “često prirodno u centru pažnje”. Imaju ekstrovertnu i živahnu ličnost, pune su samopouzdanja, kao da imaju neiscrpnu energiju i uvijek su prepune vitalnosti i pokretačke snage.

Ljubitelji crvene obično ne kriju svoja osjećanja, “imaju hrabrost da vole i mrze i djeluju odlučno”. Ambiciozni su, takmičarski nastrojeni i imaju snažan preduzetnički duh. Vole da budu lideri i često uživaju u tome da budu u centru pažnje.

Negativna strana može biti njihova brzopletost i sklonost pretjeranom takmičenju. Takođe mogu imati kratak fitilj i malo strpljenja. “U suštini, srca onih koji vole crvenu su vrela kao vatra”. Koriste strast kao gorivo da bi se kretali napred. Boja koju osoba voli odražava prirodu njenog karaktera”.

Siva

Ljudi koji vole sivu boju “uglavnom ne vole da se upuštaju u sukobe i teže da probleme sagledavaju objektivno i neutralno”. Diskretni su i obazrivi u odnosima s drugima, ne vole ekstremne emocije, a još manje žele da zauzimaju jasne stavove u društvenim situacijama. Opisani su kao “tihi posmatrači”, “ne stoje u centru pažnje, ali ni ne pokušavaju da djeluju misteriozno kako bi pobudili radoznalost”.

Uglavnom su obrazovani, ljubazni i drugima ulivaju osjećaj stabilnosti i pouzdanosti. Ipak, postoje i negativne strane. “Pretjerana sklonost ka sivoj može značiti i izbjegavanje i potiskivanje. Neki psiholozi navode da ljudi koji najviše vole sivu mogu imati osjećaj inferiornosti u sebi u ključnim trenucima mogu djelovati neodlučno i bez samopouzdanja”.

Pasivno prepuštanje toku i izbjegavanje emocionalnog ulaganja omogućavaju im da izbjegnu rizike, ali i da propuste šanse.

Oni koji vole sivu su poput tihog oblaka. Ne pokušavaju previše da se uklope u spoljašnji svijet, niti mu se aktivno suprotstavljaju. Teže unutrašnjem miru, ali moraju da se podsjete da povremeno naprave hrabre izbore kako bi njihov život dobio više boja.

Narandžasta

Većina ljudi koji vole narandžastu boju imaju ekstrovertnu ličnost, puni su energije i iskreni su i neposredni u odnosima s drugima. To su obično osobe koje lako izražavaju emocije i ne umiju da kriju ono što osjećaju. Ne boje se da steknu nove prijatelje niti da se prilagode novim sredinama. Njihova vesela i velikodušna priroda omogućava im da se brzo uklope i u nepoznate timove.

Pored toga, osobe koje vole narandžastu boju vješte su u građenju međuljudskih odnosa, jer znaju kako da se ophode prema ljudima. Zbog toga, kada se pojave na događajima poput zabava, vrlo je vjerovatno da neće doći do neprijatne tišine – njihovo prisustvo garantuje živahnu atmosferu.

Čak i kada imaju sopstvene probleme, oni koji favorizuju narandžastu obično su proaktivni i spremni da pomognu drugima. U timu često preuzimaju ulogu “šaljivdžije” ili osobe koja diže atmosferu.

Međutim, iako su uglavnom odlični u društvenim situacijama, možda nisu najbolji kada je u pitanju održavanje dugoročnih i dubokih odnosa – lako sklapaju poznanstva, ali im može biti izazovno da održe stabilne i bliske veze, prenosi Ona.rs.

Nastavi čitati

Aktuelno