Connect with us

Politika

POTREBNO OSVJEŽENJE? Koliko je realna rekonstrukcija Vlade Republike Srpske?

Pojedini ministri u Vladi Republike Srpske su umorni, tamo treba osvježenje.

Tako misli predsjednik jedne od političkih partija, koja je, zanimljivo, trenutno u većini u Narodnoj skupštini Republike Srpske.

Ali, partija na čijem je on čelu nema svog ministra u Kabinetu Radovana Viškovića jer u trenutku kada je aktuelni premijer po drugi put dobio mogućnost da imenuje ministre u 16 resora, oni nisu bili dio te koalicije.

Međutim, ovdje se postavlja pitanje da li taj političar zagovara rekonstrukciju Vlade Republike Srpske samo da bi se i njegova stranka eventualno ušunjala na Trg Republike ili zaista misli da određeni dio ministara ne obavlja dobro svoj posao i da ih treba zamijeniti.

A možda se samo drži Viškovićevih riječi da su mnoga javna preduzeća u Srpskoj u velikim problemima i da će se tražiti odgovornost ne samo direktora, već i nižih rukovodilaca.

Istina, Višković tada nije konkretno govorio da se, osim nadležnih u preduzećima, odgovorni moraju tražiti i u ministarstvima. Ali jeste jedan od njegovih ministara, konkretno Savo Minić, glavni za resor poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, koji je zbog loše situacije u “Šumama Srpske” jasno poručio da će, ako bude trebalo, odgovornost biti tražena i na vrhu piramide tog resora, konkretno – da nije sigurna ni njegova fotelja.

Stanje u “Šumama” jeste bolje nego što je bilo, neki odgovorni su sankcionisani, neki nisu, a bar zasad nije bilo razloga da se traži Minićeva glava, jer je, istini na volju, uvijek bio dostupan ne samo za probleme u šumarstvu, već svemu što pokriva ovo ministarstvo.

To se, iz novinarskog ugla, svakako ne bi moglo reći za ostale ministre.

Problemi su brojni, a neki ministri konstantno nedostupni, a čini se i da im zvanični mejlovi isto tako ne rade, pa se ne zna da li su pitanja od opšteg interesa završila u njihovom prijemnom sandučetu ili među neželjenom poštom, pa se prema njima tako i odnose.

Ima i onih koji bi se radije svađali nego dali za pravo nekome da im uputi kritiku na njihov rad, dok pojedini samo kulturno izbjegavaju odgovaranje na poruke ili pozive.

Sagovornici “Nezavisnih novina” ističu da veliki broj građana sigurno i ne zna ko su svi ministri u Vladi RS. To, kažu, ne mora da bude loše. Ističu da ako ministar dobro radi svoj posao, onda nije ni bitno ko je i šta je, već kakvi su rezultati rada.

Ali, poručuju, ovdje to nije slučaj.

Prvo, dio ministara godinama je već u Vladi, neki i više od deset godina, a za većinu takvih vežu se brojne afere. Drugo, naši sagovornici smatraju da ako bi ministre iskreno pitali da li žele da budu tu, dio njih bi sigurno odgovorio da ne želi, već da su tu jer poštuju odluku stranke koja ih je predložila na osnovu raspodjele resora u dogovoru vladajuće većine.

A zapravo tu je, poručuju sagovornici “Nezavisnih”, veliki problem u radu izvršne vlasti.

“Vlada RS je odavno zrela za rekonstrukciju po više osnova. Prevladava stav da je svaka Vlada RS gora od prethodne, a isto je i sa sazivima NS RS. Boli kad vidite koliko su pojedini na ministarskim mjestima, na primjer, posvađani sa srpskim jezikom. Stavove nekih od njih, zapele u srednjem vijeku, tek je suvišno komentarisati. Generalno, Vlada je tu da izvršava naloge ‘vođe’, a ministri su tu da rade kako im se kaže i da za to budu dobro nagrađeni”, kaže za “Nezavisne novine” Vladimir Kovačević, novinar.

Zbog toga uvjeren je da bilo kakva rekonstrukcija Vlade RS neće donijeti ništa bolje.

“Neće. Jer njima ne treba bolje”, kategoričan je Kovačević.

Politikolog Stefan Ličina smatra da je Viškovićeva vlada uveliko zrela za rekonstrukciju, ali ne za kozmetičku promjenu nekoliko ministara, jer se, kako kaže, time neće postići ništa.

“Njoj je potrebna suštinska promjena u načinu upravljanja. Ključni problem nije samo javni dug ili loše poslovanje javnih preduzeća, već fundamentalna bezidejnost i nedostatak strateškog pravca. Godinama gledamo ad hoc rješenja umjesto proaktivnog vođenja, ministre bez stvarne autonomije i javna preduzeća koja su postala partijske sinekure”, naglašava Ličina.

Kako pojašnjava, realna rekonstrukcija Vlade RS bi zahtijevala ministre s integritetom i stručnošću, odnosno da samostalno djeluju u svojim resorima, jasnu ekonomsku strategiju, reformu javnih preduzeća i konkretne razvojne projekte s mjerljivim rezultatima.

“Takva rekonstrukcija je nerealna jer bi ona značila priznanje dosadašnjih grešaka i promjenu paradigme vladanja, što trenutna vladajuća struktura teško može ili želi provesti”, zaključio je on u razgovoru za “Nezavisne novine”.

Related Topics:

Politika

“DRŽ’TE LOPOVA!” Vlada traži odgovorne za kolaps RiTE “Ugljevik”???

Rudnik i Termoelektrana Ugljevik, gigant koji proizvodi trećinu električne energije u Republici Srpskoj, od ponoći 14. oktobra zvanično je van pogona jer na deponiji nema – bukvalno nijednog grumena uglja. Dok je sistem doživio totalni krah, a Elektroprivreda RS (ERS) počela da troši nevjerovatnih tri miliona KM dnevno na uvoz skupe struje, Vlada Republike Srpske cinično poručuje javnosti kako će „u lancu odgovornosti utvrditi ko su krivci za propuste“.

Ovo je hronologija političkih obmana, višemilionskih transakcija ruskom oligarhu, izgubljenih arbitraža i sistemskog nemara koji su doveli do toga da rudarski basen na kojem leže desetine miliona tona uglja danas stoji prazan i ugašen.

Predizborna bajka: „Sve je stabilno“, a onda mrak poslije glasanja

Samo nekoliko dana prije nego što su mašine u Ugljeviku ugašene, cjelokupan vrh vladajuće koalicije uvjeravao je građane da je Republika Srpska apsolutno energetski sigurna, da struje ima u izobilju i da je sistem stabilniji nego ikada. Resorni ministar Petar Đokić paradirao je na sastancima tvrdeći kako je „stvorena osnova za dugoročnu stabilnost RiTE Ugljevik“, dok je generalni direktor ERS Luka Petrović raspisivao megalomanske tendere poput onog za Kongresni centar u Trebinju vrijedan vrtoglavih 309 miliona maraka.

Stvarnost je, međutim, bila brutalna: zalihe na deponiji Ugljevika već su bile na samom dnu, priprema novih kopova nije postojala, a o katastrofi koja stiže znalo se mjesecima unazad. Ćutalo se isključivo dok ne prođu izbori. Čim su birališta zatvorena, kotlovi su se ohladili, a vlast se iz uloge „spasioca“ preko noći prebacila u ulogu „iznenađenog arbitra“.

Vlada traži krivce: Prebacivanje loptice u sopstvenom dvorištu

U saopštenju koje vrijeđa inteligenciju, Vlada RS sada upire prstom u upravu preduzeća, direktora ERS Luku Petrovića i ministra Đokića, tražeći hitan plan i odgovore zašto se došlo do ove tačke. No, lanac odgovornosti koji pominju vodi direktno do samog vrha vlasti:

  • Uprava RiTE Ugljevik i ERS godinama su zanemarivale remonte, tešku mehanizaciju i raskrivku na kopu Bogutovo Selo, trošeći milione na sumnjive javne nabavke i partijsko zapošljavanje.

  • ERS je do sada morala da pozajmi preko 80 miliona KM preduzeću u Ugljeviku samo da bi održala privid likvidnosti i osnovne rudarske operacije, potvrdio je izvršni direktor za tehničke poslove ERS Ivan Koprivica.

  • Danas u sistemu Srpske nedostaje između 5.000 i 6.000 megavat-časova dnevno. Baznu energiju drži jedino TE Gacko, dok hidroelektrane Višegrad i Bočac zbog loše hidrologije daju minimum.

Afera „Serdarov“: Kako je oligarh isplaćen sa 240 miliona KM, a rudari ostali bez uglja

Ključni odgovor na pitanje zašto danas u Ugljeviku nema uglja krije se u poslu sa ruskim biznismenom Rašidom Serdarovom i njegovom kompanijom „Comsar Energy“.

Vlast Republike Srpske je 2011. i 2013. godine Serdarovu pod sumnjivim okolnostima dodijelila koncesiju za izgradnju nikada izgrađene TE „Ugljevik 3“, ali i koncesiju za najbogatije ležište uglja – „Ugljevik Istok 2“, gdje se nalazi oko 50 miliona tona najkvalitetnijeg uglja, dovoljnog za više od dvije decenije nesmetanog rada postojeće termoelektrane. Serdarov je tu koncesiju dobio za simboličnu jednokratnu naknadu od svega 2,59 miliona KM.

Godinama Rus nije izgradio ni metar elektrane, niti je otvorio rudnik, ali je držao ugalj pod „ključem“, blokirajući širenje domaćeg rudnika. Umjesto da mu Vlada RS raskine ugovor zbog neispunjavanja obaveza, povučen je potez bez presedana u korist oligarha:

  1. Vlada je preko javnog preduzeća „Gas-Res“ odlučila da od Serdarova otkupi njegovu praznu firmu i koncesije za frapantnih 240,5 miliona KM narodnog novca.

  2. Posljednja tranša od gotovo 59 miliona KM isplaćena je početkom 2026. godine, čime je Serdarov u potpunosti naplatio četvrt milijarde maraka za projekat koji nikada nije ni započeo.

  3. Iako su pare građana završile na računima Serdarovljevih ofšor firmi na Kipru, RiTE Ugljevik od ležišta „Istok 2“ nema ništa – eksproprijacija zemljišta nije završena, nova mehanizacija nije nabavljena, a jalovina nije skinuta. Ugalj je ostao zakopan pod zemljom, dok su pare nestale.

Slovencima trećina struje i dug od 158 miliona evra

Kao da pljačka kroz koncesije nije bila dovoljna, RiTE Ugljevik je dotukao i gubitak arbitražnih sporova pred međunarodnim tribunalima sa „Elektrogospodarstvom Slovenije“ (EGS) zbog prijeratnih ulaganja.

Republika Srpska je bila prinuđena da prihvati sporazume po kojima Slovencima mora isplatiti dug i kamate u iznosu od čak 158 miliona evra (preko 300 miliona KM), ali i da im kontinuirano isporučuje jednu trećinu ukupno proizvedene struje iz Ugljevika. Sa takvom omčom oko vrata, sistem je mogao funkcionisati samo uz maksimalnu domaću proizvodnju. Kada je iskop uglja stao, stalo je sve.

Cijena neodgovornosti: Uvoz po 300 evra, prodaja po 40 evra

Građani Srpske sada se suočavaju sa finansijskom provalijom:

  • ERS je prinuđena da na berzama kupuje struju po cijeni od 250 do preko 300 evra po megavat-času.

  • Istu tu struju građanima u Srpskoj prodaje po zaštićenoj cijeni od oko 40 evra, dok je prosječna prodajna cijena u sistemu oko 55 evra po megavat-času.

  • Razlika između nabavne i prodajne cijene generiše direktan gubitak od oko tri miliona KM svakog dana.

Pokušaji da se ugalj uvozi iz drugih rudnika ili preprodavaca – dok se istovremeno godinama gledalo kroz prste privatnim šemama i preprodaji uglja prema Srbiji – samo su kap u moru koja ne može pokrenuti termoblokove snage 300 megavata.

Dok Vlada RS pere ruke i preko saopštenja glumi istražne organe, gola činjenica ostaje: elektroenergetski stub Republike Srpske je slomljen. Račun za 240 miliona maraka datih Serdarovu, stotine miliona arbitražnih penala i milionski dnevni uvoz struje neće platiti funkcioneri u foteljama – već građani kroz budžet, poskupljenja i neizvjesnu zimu.

Banjaluka24

Nastavi čitati

Politika

OD „NEPRIJATELJA“ DO SKUPIH SAVEZNIKA! Vlast ponizno traži pomoć od bivšeg američkog diplomate

Vlasti u Republici Srpskoj plaćaju američkog diplomatu sa dugogodišnjim iskustvom u BiH, kako bi im pomogao oko lobiranja za izmjene Zakona o državnoj imovini, kao i da im pokuša pomoći oko promjene do sada vrlo jasno izrečenog stava američke vlade kako je državna imovina isključivo u nadležnosti države.

Bivši direktor misije OEBS-a u Bosni i Hercegovini Džonatan Mur (Jonathan Moore) pomaže vlastima Republike Srpske na izmjenama Zakona o državnoj imovini, potvrdili su Žurnalu izvori iz Vašingtona.

Za ovaj posao angažovala ga je američka lobistička kuća „Lucas Compton“. Prema javno dostupnim podacima, po Zakonu o stranim agentima u SAD (FARA), Republika Srpska za ovu uslugu plaća kompaniji „Lucas Compton“ 40.000 američkih dolara mjesečno u periodu od godinu dana, što je ukupno više od 800.000 KM.

Ugovor je potpisan u februaru ove godine i od tada je Mur u dva navrata boravio na ovim prostorima kako bi se sastajao sa predstavnicima vlasti Republike Srpske. Koliko ozbiljno ovoj temi pristupaju plaćeni lobisti najbolje govori podatak da su već potrošili 14.000 američkih dolara, uplaćujući po 3.500 USD na račune zastupnika u američkom Kongresu, Džen Kigins (Jen Kiggins) i Morgana Grifita (Morgan Griffith), te Krisa Gobera (Chris Gober), republikanskog teksaškog kandidata na narednim izborima u Americi, a isto toliko je uplaćeno političkom odboru zastupnika Roba Vitmana (Rob Wittman).

Promjena stava SAD-a

Mur je u martu ove godine potvrdio novinarima N1 kako je angažovan „da pomogne firmi Lucas Compton“ i naglasio kako će „svaki posao koji bude obavljen biti u skladu sa Dejtonskim sporazumom“.

Diplomatska karijera na Balkanu

Džonatan Mur je poznat kao diplomata koji odlično poznaje političke odnose na ovim prostorima. U biografiji koja je objavljena na stranici lobističke firme „Lucas Compton“ istaknuto je kako je on tokom svoje tridesettrogodišnje diplomatske karijere u američkoj diplomatskoj službi, kao američki javni službenik „stekao duboko znanje o balkanskom regionu na više zadataka od 1991. do 2017. godine“.

U tom periodu on je bio šef misije OEBS-a u BiH, a prije toga je tri godine bio zamjenik ambasadora SAD u Sarajevu, gdje je, kako ističu, „uspostavio direktne veze sa lokalnom vlašću i raznim zajednicama širom zemlje“.

Vlasti u Republici Srpskoj do sada su izdvojile skoro 10 miliona dolara za angažovanje 14 lobističkih kuća u SAD, kako bi dobile podršku američke vlade za svoje aktivnosti, piše žurnal.info.

(BN)

Nastavi čitati

Politika

Kako je Željka Cvijanović dolazila do sastanaka u Vašingtonu: LOBISTIMA PLAĆENO VIŠE OD MILION DOLARA

Američka advokatska kancelarija McGinnis Lochridge, koja u Vašingtonu zastupa Republiku Srpsku, od Vlade RS primila je 1.020.823 dolara, a posebno su naglasili svoju ulogu u organizaciji sastanaka između članice Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željke Cvijanović i američkih zvaničnika.

To piše u polugodišnjem izvještaju koji je kancelarija iz Ostina u Teksasu 29. juna predala Ministarstvu pravde SAD, u skladu sa Zakonom o registraciji stranih agenata (FARA).

U izvještaju za period od 1. decembra 2025. do 31. maja 2026. navedeno je i nekoliko stotina kontakata sa osobljem kongresmena i senatora. Popisani su i sastanci koje su lobisti ugovarali za Cvijanovićevu tokom njenih posjeta Vašingtonu u februaru, martu i maju.

U prijavi kancelarija svoj posao opisuje kao savjetovanje Vlade Republike Srpske o pitanjima međunarodnog prava. Navodi i da, na zahtjev Vlade Republike Srpske, prenosi informacije američkoj administraciji i Kongresu te kontaktira medije i organizacije.

Desetine upita, osam sastanaka u februaru

Prema izvještaju, lobisti su 21, 22. i 23. januara slali imejlove kabinetima desetina članova Predstavničkog doma i Senata. U njima su tražili sastanke za Cvijanovićevu tokom njene posjete Vašingtonu u februaru. Upiti su upućeni šefovima kabineta, savjetnicima za spoljnu politiku i osobama koje vode raspored kongresmena.

Upiti su, između ostalih, poslati kabinetima senatora Toma Kotona (Tom Cotton), Dika Durbina (Dick Durbin), Džona Fetermana (John Fetterman), Džejmsa Lenkforda (James Lankford), Džima Riša (Jim Risch), Džeki Rouzen (Jacky Rosen), Rodžera Vikera (Roger Wicker) i Džin Šahin (Jeanne Shaheen). Poslati su i kabinetima kongresmena Grega Miksa (Greg Meeks), Vilijama Kitinga (William Keating), Jang Kim (Young Kim), Džoa Vilsona (Joe Wilson), Dine Tajtus (Dina Titus), Madlen Din (Madeleine Dean), Debi Vaserman Šulc (Debbie Wasserman Schultz) i drugih.

Iz izvještaju se vidi da je samo dio tih upita završen sastankom. Cvijanovićeva se 2. februara sastala sa kongresmenom Kitom Selfom (Keith Self). Dan kasnije sastala se sa kongresmenkama April Meklejn Delejni (April McClain Delaney), Klodijom Teni (Claudia Tenney) i Anom Paulinom Lunom (Anna Paulina Luna). Sastanci sa kongresmenima Polom Gosarom (Paul Gosar), Džejkom Elzijem (Jake Ellzey) i Patom Hariganom (Pat Harrigan) te senatorom Džonom Kertisom (John Curtis) održani su 4. februara.

Kertis je jedini senator sa kojim je u izvještaju evidentiran sastanak.

Istog dana, 4. februara, lobisti su prijavili i intervju sa Emi Mekinon (Amy Mackinnon), novinarkom Financial Times-a.

Za kabinet kongresmena Ralfa Normana (Ralph Norman) evidentirana je “potvrda sastanka” 22. januara i “planiranje formata sastanka” dan kasnije. Ipak, sastanak sa Normanom nije naveden među održanim. Sa osobljem kongresmenke Sare Džejkobs (Sara Jacobs) lobisti su 27. januara komunicirali imejlom i telefonom.

Martovska posjeta: jevrejske organizacije i Eksim banka

Za martovsku posjetu lobisti su 25. februara tražili sastanak sa Džonom Jovanovićem (John Jovanovic), predsjedavajućim američke Izvozno-uvozne banke (Exim). Upit su ponovili 30. aprila, ali sastanak sa njim nije evidentiran.

Cvijanovićeva se 4. marta sastala sa predstavnicima tri američke jevrejske organizacije. Riječ je o Marku Levinu (Mark Levin), izvršnom potpredsjedniku i direktoru Nacionalne koalicije za podršku evroazijskom jevrejstvu (NCSEJ), Eriku Fusfildu (Eric Fusfield), direktoru za zakonodavne poslove organizacije B’nai B’rith International, te Endruu Bejkeru (Andrew Baker) iz Američkog jevrejskog komiteta (AJC).

U maju sastanak i sa Brajanom Mastom

Novi talas upita poslat je 30. aprila, ovaj put za posjetu u maju. Između ostalih, kontaktirani su kabineti kongresmena Brajana Masta (Brian Mast) i Grega Miksa, uključujući osoblje Odbora za spoljne poslove Predstavničkog doma, kao i kabineti Breda Šermana (Brad Sherman), Majka Ternera (Mike Turner) i Selest Maloj (Celeste Maloy).

Prema izvještaju, Cvijanovićeva se 13. maja sastala sa Klodijom Teni i Rendijem Fajn (Randy Fine). Sastanci sa Brajanom Mastom i Majkom Ternerom održani su 14. maja, a sa Kitom Selfom 15. maja.

Kit Self i Klodija Teni jedini su američki zvaničnici sa kojima se Cvijanovićeva, prema izvještaju, sastala i u februaru i u maju.

Materijali za saslušanja u Kongresu

Lobisti su i prije posjeta bili aktivni. Prvog decembra 2025. slali su “pripremne materijale” osoblju članova Odbora za spoljne poslove Predstavničkog doma pred saslušanje zakazano za 2. decembar.

Dvije sedmice kasnije, isto su uradili sa osobljem američke Helsinške komisije i kabineta njenih članova pred saslušanje 18. decembra. Među njima su bili kabineti senatora Rodžera Vikera, Šeldona Vajthausa (Sheldon Whitehouse), Džin Šahin, Toma Tilisa (Thom Tillis), Džona Fetermana i Keti Brit (Katie Britt).

Šest uplata za “pravno zastupanje”

Republika Srpska je kancelariji u šest mjeseci uplatila šest rata, sve uz opis “pravno zastupanje”.

Prve dvije uplate stigle su u decembru 2025. godine, a iznosile su 167.000 dolara 16. decembra i 333.882 dolara 24. decembra.

Uslijedila je uplata od 129.941 dolar 18. februara, a potom tri rate od po 130.000 dolara, 7. i 20. aprila te 11. maja. Ukupno je uplaćeno 1.020.823 dolara.

Dio novca vraćen Predstavništvu RS u Vašingtonu

Kancelarija je u istom periodu prijavila troškove od ukupno 586.657 dolara.

Najveći dio troškova otišao je firmi Washington Strategy Group za “konsultacije o politikama i odnose sa vladom”. Toj firmi isplaćivane su rate od 25.000 do 66.500 dolara.

Kancelarija je Predstavništvu Republike Srpske za saradnju, trgovinu i investicije platila po 25.000 dolara za “usluge” u februaru, martu i aprilu. Tako je dio novca koji je Republika Srpska platila lobistima završio u njenom predstavništvu.

Među troškovima su i 4.000 dolara za najam stana, režije i lokalne usluge u Banjaluci, plaćeni Martinu Lucu (Martin Lutz). Za prevođenje je isplaćeno 9.232 dolara. Ostatak troškova odnosi se na avionske karte, smještaj, obroke i prevoz, a pojedinačne avionske karte koštale su i više od 5.000 dolara.

Nastavi čitati

Aktuelno