Male penzije i sve veći troškovi života tjeraju mnoge da i nakon penzionisanja ostaju na tržištu rada, a među onima koji rade da bi dopunili kućni budžet su i korisnici invalidskih penzija.

Prema podacima Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje (Fond PIO) RS tokom ove godine 1.374 korisnika su ostvarila pravo na invalidsku penziju, a unazad dvije godine ovaj broj je smanjen u odnosu na raniji period. Dodaju da je najveći broj korisnika lične penzije zaposlen u privatnim preduzećima i to 4.562 korisnika.

– U ministarstvima, fondovima, državnim organima i agencijama radi 922 penzionera, u akcionarskim društvima 716, opštinama 628, u zanatskom sektoru 594 i u trgovačkom 536 – naveli su iz Fonda PIO za “Glas”.

Ističu da su uslovi rada korisnika starosne i invalidske penzije definisani ugovorom sa poslodavcem, te da oni istovremeno mogu primati penziju.

– Potrebno je da osiguranik ima deset godina penzijskog staža, izuzev kada se njegova dužina zanemaruje zbog povrede na radu ili profesionalne bolesti. Ministarstvu rada i boračko-invalidske zaštite, kao nadležnom predlagaču u dalju proceduru predali smo inicijativu za izmjene i dopune Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju – pojasnili su iz Fonda PIO ističući da se jedna od predloženih izmjena odnosi i na omogućavanje zasnivanja radnog odnosa korisnicima porodične penzije.

Predsjednik Unije poslodavaca Republike Srpske Zoran Škrebić kazao je za “Glas” da na broj penzionera koji ostaju na tržištu rada, osim nedostatka radne snage, utiče i stepen obrazovanja.

– Tržište rada suočava se sa promjenama koje obrazovni sistem ne prati dovoljno brzo, odnosno ne prati potrebe privrede, posebno kada je riječ o strukovnim i zanatskim zanimanjima – naveo je Škrebić.

Ističe da na ovaj problem upozoravaju više od deceniju, ali da je obrazovni sistem spor u prilagođavanju promjenama koje se dešavaju u privredi.

– Dinamika kretanja na tržištu rada značajno je ubrzana naročito u posljednjih pet godina. Brzo se dešavaju promjene u opisima poslova, pojavljuju se nove tehnologije i slično, a naš školski sistem na to nije dovoljno brzo odgovorio i još ne odgovara – pojasnio je Škrebić.

Dodaje da su na tržištu rada i dalje veoma važna i neophodna tradicionalna, zanatska i stručna znanja, ali da mladi nemaju dovoljno praktičnog rada i stručnog osposobljavanja. Ističe da poslodavci sve češće angažuju penzionere jer posjeduju iskustvo i znanje koje je teško nadomjestiti.

Govoreći o radu korisnika invalidskih penzija, kaže da se u praksi rijetko susreće s tim slučajevima, ali da ne vidi razlog za generalna ograničenja ako su ljudi sposobni za rad u određenim branšama.

S druge strane, predsjednik Skupštine Udruženja saobraćaja i veza Privredne komore Republike Srpske Dejan Mijić ističe da se ne može reći da je veliki broj penzionera angažovan na tržištu rada, posebno kada je riječ o vozačima, u odnosu na raniji period.

– U posljednje vrijeme pojavio se određeni broj vozača na tržištu rada tako da je u principu manje penzionera nego što je bilo prije – naveo je Mijić koji je ujedno i direktor banjalučkog “Autoprevoza GS”.

Pojašnjava da se uglavnom radi o osobama koje su u penziju otišle prije navršenih 65 godina života, kroz ranije zakonske pogodnosti i olakšane uslove penzionisanja.

– Oni su i dalje radno sposobni, a poslodavci, posebno u sektoru saobraćaja, prije angažovanja obavezno traže ljekarske preglede, naročito kada je riječ o profesionalnim vozačima – kazao je Mijić za “Glas”.

ISPLATE

Iz Fonda PIO Srpske naveli su da je isplatom penzija za april obuhvaćen 294.541 korisnik prava, a od tog broja 190.542 su korisnika starosne penzije, 69.384 porodične te 34.467 invalidske penzije i 148 ostalih prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja.

Pripadnici MUP-a Srpske još jednom su pokazali svoju hrabrost i požrtvovanost na djelu. Dvojica pripadnika Policijske uprave Bijeljina spasili su ženu, koja je automobilom sletjela u kanal Drina Dašnica.

Sve se dogodilo oko 22 časa u mjestu Pučile kod Bijeljine. Na prijavu da je u kanal Drina Dašnica sletio automobil, policajci Zoran Lazić i Srđan Bublić brzo su reagovali, piše RTRS.

Uz pomoć radnika Doma zdravlja, koji su došli na lice mjesta, kao i mještana uspjeli su da iz automobila izvuku vozača.

– Sa doktorom Hitne pomoći , tehničarom i vozačem smo otišli do vozila, teren je nepristupačan, težak. Nas četvorica sa još dvojicom mještana smo podigli vozilo, razbili staklo i uspjeli da izvučemo ženu živu i zdravu – priča Lazić.

Njegov kolega Srđan Bublić navodi da su zatekli ružan prizor, vozilo na krovu, u vodi.

– U tom momentu ne znamo ima li ljudi u vozilu. Kada smo saznali da ima lice u autu, dali smo sve od sebe da spasimo taj život – kaže Bublić.

Lazić i Bublić su ponosni što su uspjeli da spasu jedan ljudski život.

Kažu, da nema ništa svetije od pružanja pomoći ljudima u nesreći.

Mještani Pučila i rodbina Bijeljinke koja je sinoć spasena zahvalni su policajcima i radnicima Doma zdravlja.

Svojim humanim činom pripadnici Policijske uprave Bijeljina još jednom su pokazali sa koliko požrtvovanosti i lične hrabrosti policijski službenici obavljaju svoje svakodnevne poslove i zadatke.

Dok se građani Doboja i drugih gradova u slivovima rijeka u Bosni i Hercegovini sa svakom jačom kišom suočavaju sa opravdanim strahom od novih katastrofa, Vlada Republike Srpske planira da izmjenama Zakona o vodama i drugih zakona omogući legalizaciju i privremeno zadržavanju hiljada objekata izgrađenih direktno na javnom vodnom dobru.

Sa druge strane, iz civilnog sektora stiže kategoričan zahtjev, umjesto amnestiranja onih koji su svjesno kršili zakon i ugrozili javnu bezbjednost, država mora hitno pokrenuti akcioni plan za uklanjanje nelegalnih objekata iz korita rijeka.

Između uklanjanja i naplate naknada: Šta piše u Vladinoj informaciji?

U zvaničnoj „Informaciji o potrebi izmjene i dopune zakonske regulative u cilju rješavanja pitanja nelegalno izgrađenih objekata na javnom vodnom dobru u Republici Srpskoj“, sa kojom se Vlada upoznala, otvoreno se priznaje da u priobalnim područjima širom RS egzistira ogroman broj bespravno izgrađenih objekata. Radi se o vikendicama, ali i o sportsko-rekreativnim, turističkim i poslovnim objektima.

Kolike su stvarne razmjere ovog problema pokazuje podatak iz prve faze Elaborata javne ustanove „Vode Srpske“. Samo na potezu od Novog Goražda do Zvornika identifikovana su čak 773 nelegalna objekta, što jasno ukazuje da na nivou cijelog entiteta ta brojka doseže nekoliko hiljada.

Trenutna zakonska regulativa je jasna i striktna, ona uopšte ne prepoznaje mogućnost zadržavanja ovakvih objekata, već propisuje isključivo njihovo rušenje. Legalizacija na javnom vodnom dobru je zakonski nemoguća. Umjesto primjene postojećeg zakona, Vlada rješenje vidi u izmjenama tri ključna akta- Zakona o vodama, Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata i Zakona o uređenju prostora i građenju.

Cilj ovih izmjena je uvođenje instituta „privremenog zadržavanja“ objekata uz naplatu naknade za korišćenje vođnog zemljišta. Vlada u tome vidi način za uređenje imovinsko-pravnog statusa, uvođenje kontrole i punjenje budžeta, uz klauzulu da bi investitori bili dužni da o svom trošku uklone objekat ukoliko se za to ukaže potreba. Za realizaciju ovog plana predloženo je formiranje posebne interresorne radne grupe.

Centar za humanu politiku: To je opasna, štetna i „bolesna“ praksa

Reakcija civilnog društva na ove namjere bila je trenutna i izuzetno oštra. Centar za humanu politiku i njegov predsjednik Momir Dejanović uputili su zvaničan poziv predsjedniku Vlade RS da hitno odustane od najavljenih izmjena zakona, ocjenjujući ih kao direktan udar na javni interes i bezbjednost stotina hiljada ljudi.

Iz Centra upozoravaju da velika korita vodotoka imaju ključnu prirodnu funkciju – da prihvate i obezbijede nesmetan protok velikih voda tokom padavina. Svako sužavanje tih korita i degradacija javnog vodnog dobra bespravnom gradnjom direktno i drastično povećavaju opasnost od poplava.

„Ozaonjenje nezakonitog, zadržavanje bespravno izgrađenih objekata koji izazivaju povećanu ugroženost od poplava, zastupanje interesa odgovornih za nezakonitu gradnju i izazivanje opšte opasnosti je ponašanje koje je bolesno, antisistemsko i protivno javnom interesu“, navodi se u oštrom saopštenju Centra za humanu politiku.

Kao terapiju za ovakav pristup, iz ovog udruženja predlažu nadležnima da posjete i ugledaju se na države u kojima su velika korita vodotoka strogo zaštićena, a stanovništvo bezbjedno. Umjesto uvođenja novih naknada kojima se praktično nagrađuju vlasnici bespravnih objekata, Centar zahtijeva donošenje akcionog plana za njihovo potpuno uklanjanje i utvrđivanje jasne odgovornosti za to kako je do ove situacije uopšte došlo.

Gorka sjećanja na 2014. godinu i paradoks milionskih ulaganja

U raspravi o koritima rijeka nemoguće je zaobići maj 2014. godine. Iz Centra za humanu politiku eksplicitno podsjećaju da je upravo prisustvo nekoliko desetina bespravno izgrađenih objekata i vještačkih nasipa u velikom koritu rijeke Bosne, uz njenu opštu neuređenost, ključno uticalo na katastrofalne razmjere poplave u Doboju i nastanak istorijske materijalne štete.

Upravo u kontekstu Doboja pojavljuje se i najveći sistemski paradoks. Vlada RS je na sjednici održanoj 20. februara 2026. godine usvojila Informaciju o potrebi izrade idejnog rješenja zaštite od poplava od rijeke Bosne i njenih pritoka Spreče i Usore na širem području Doboja. Za izradu ove tehničke dokumentacije odobren je iznos od čak 2.340.000 konvertibilnih maraka sa PDV-om.

Sredstva obezbjeđuju Ministarstvo finansija i Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, dok je grad Doboj zadužen za provođenje javnih nabavki.

Logičko pitanje koje se nakon ovoga nameće samo od sebe glasi, ima li ikakvog smisla ulagati milione maraka javnog novca u projektovanje zaštite od poplava, dok se istovremeno kroz izmjene zakona pravi prostor za zadržavanje nelegalnih objekata koji te iste vodotoke fizički sužavaju i direktno sabotiraju svaku buduću inženjersku zaštitu?

Prilagođavanje zakona bezakonju

Namjera da se nelegalna gradnja na rijekama prevede u privremeni legalni tok predstavlja klasičan primjer politike kompromisa sa problemom, umjesto njegovog rješavanja. Umjesto striktne primjene zakona i uklanjanja opasnosti, država bira lakši put – naplatu taksi i legalizaciju zatečenog stanja.

Cijenu takvih kompromisa građani u slivovima Bosne, Drine i drugih rijeka već su jednom preskupo platili. Pitanje izmjene Zakona o vodama zato nije samo pravna ili administrativna dilema jedne radne grupe, već jasan pokazatelj šta je ovoj vlasti stvarni prioritet: kratkoročni privatni interesi i budžetski prihodi od naknada, ili dugoročna bezbjednost i životi ljudi.

Buka