Connect with us

Društvo

SRAMOTA! Nema ništa od Dodikovog obećanja da će borci RSK imati isti status kao borci VRS

Prije tačno dvije godine, predsjednik Republike Srpske i lider SNSD Milorad Dodik obećao je izjednačavanje statusa bivših boraca Srpske vojske Krajine s bivšim borcima Vojske Republike Srpske.

Povodom tadašnjeg obilježavanja godišnjice “Oluje”, odnosno pogroma i progona skoro kompletnog srpskog stanovništva s područja Like, Banije i Korduna, Dodik je javno najavio da će Republika Srpska i njene institucije odlučiti da borci nekadašnje Republike Srpske Krajine u Srpskoj imaju ista prava kao i ratni veterani VRS.

Međutim, od tada je prošlo pune dvije godine, a o regulisanju statusa prognanih Krajišnika i izjednačavanja njihovih boračkih prava s pravima boraca VRS, i dalje, nema “ni abera”.

Inače, ovih dana nadležni iz Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite u Vladi RS najavljuju pisanje novog Zakona o pravima boraca, kojim će biti regulisan status onih koji su s puškom u ruci branili i odbranili Republiku Srpsku.

Uskoro bi, prema najavama, trebalo da bude formirana i Radna grupa za izradu tog zakona, a da li će u novom Zakonu o pravima boraca svoje mjesto naći i bivši borci Srpske vojske Krajine, pokušali smo da dobijemo odgovor u resornom ministarstvu. Iako smo pitanje o tome na adresu Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite RS poslali još prošle sedmice, bilo kakvu povratnu informaciju nismo dobili.

Prema odredbama važećeg Zakona o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca Republike Srpske, u članu 2 stoji da status borca imaju oni „koji su učestvovali u oružanim akcijama, odnosno oružanoj borbi na teritoriji bivše SFRJ u sastavu oružanih snaga i snaga državne bezbjednosti SFRJ i vojnih formacija pod komandom tih snaga, u periodu od 17. avgusta 1990. do 18. maja 1992. godine, za odbranu SFRJ, odnosno Republike Srpske, kao i oni koji su u ratu u bivšoj SFRJ, odnosno BiH u periodu od 19. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine, kao pripadnik oružanih snaga Republike Srpske, obavljali vojne i druge dužnosti za odbranu Republike Srpske“.

Zanimljivo je da status borca, prema aktuelnom zakonu, uživaju čak i osobe koje su učestvovale u antifašističkoj i oslobodilačkoj borbi tokom 20. vijeka kao pripadnik Srpske, Crnogorske ili Jugoslovenske vojske, ili kao borac Narodnooslobodilačkog rata, ali ne i Republike Srpske Krajine.

Istine radi, Republika Srpska Krajina pominje se u članu 5, koji govori o ratnim vojnim invalidima. Tamo se kaže da status RVI ima osoba koja je kao pripadnik oružanih snaga Republike Srpske Krajine, a za odbranu Republike Srpske, zadobila vojni invaliditet.

To, u prevodu, znači da mu se priznaje taj status ako je ranjen na području BiH. Međutim, sadašnji zakon ne priznaje prava po osnovu rane, povrede ili pogibije u slučaju da su se desili na području RSK, odnosno izvan područja BiH. Pripadnicima Srpske vojske Кrajine jedino je priznato učešće u JNA i Vojsci Jugoslavije od 17. avgusta 1990. do 19. maja 1992. godine, kao i ono što su neki borci iz RSK ostvarili u vojnim poštama VRS.

Podsjećamo, jedan ratni veteran Srpske vojske Krajine, koji nije želio da mu otkrivamo ime, još prije dvije godine izrazio je sumnju da će bilo šta od onoga što je obećavao predsjednik Srpske biti ispunjeno.

Tada nam je rekao da je Dodikova priča o tome kako će u pravima biti izjednačeni borci Vojske Republike Srpske i Srpske vojske Кrajine “čista ubleha”, jer su njemu i njegovim saborcima, kako tvrdi, upravo za Dodikove vladavine ukinuta boračka prava koja su do tada imali.

– Bio sam pripadnik Srpske vojske Krajine od prvog do posljednjeg dana, do “Oluje”. Učestvovao sam i u borbama za proboj Koridora. Bio sam borac prve kategorije, takav sam status imao u Republici Srpskoj, sve do 2014. godine – pričao je naš sagovornik.

Objašnjava da je sve do 2014, kada su pozvani na reviziju, borci iz RSK bili izjednačeni sa borcima VRS i Vojske Jugoslavije.

– Imao sam dupli staž, borački dodatak, status borce prve kategorije. A onda su mi 2014. godine nakon revizije sve to oduzeli. Ostao mi je priznat samo borački staž za vrijeme dok je na području bivše Republike Srpske Krajine bila JNA, a to je potrajalo 3 mjeseca – naveo je krajiški ratni veteran iz okoline Benkovca.

– Kad sam dobio rješenje, kojim mi se oduzimaju sva prava bio sam šokiran. Otišao sam u Boračku organizaciju u Laktašima da mi objasne šta se dešava. Rekli su mi, eto, propisi su se promijenili, Srpska vojska Krajine je po tim propisima paravojna formacija i ne možete dobiti nikakva prava – pričao je ovaj Dalmatinac.

Dodao je i da se dobro sjeća ko je tada bio na vlasti i ko je krojio sudbinu i njemu i njegovim zemljacima – Milorad Dodik je bio predsjednik Republike Srpske, a Petar Đokić ministar za rad i boračko-invalidsku zaštitu RS.

– Pošto smo izgubili sva prava i u Hrvatskoj, kao “pobunjenici”, čak i pravo na penziju, stanove nad kojima smo imali stanarsko pravo i vaučere za privatizaciju, mi smo, eto, ostali bez ičega. Ni domovine, ni otadžbine – zaključio je demobilisani borac Srpske vojske Кrajine.

Predsjednik Udruženja “Veterani odbrambeno-otadžbinskog rata RS”, Risto Jeftić, za Srpskainfo kaže da je to udruženje još prije četiri godine pokrenulo pitanje izjednačavanja prava boraca nekadašnje RSK sa borcima VRS.

Tim ljudima je nanesena ogromna nepravda koju bi trebalo što prije ispraviti. Kao pripadnik VRS osjećam dio odgovornosti za ono što im se desilo, jer znamo da je bio potpisan sporazum između Vojske Republike Srpske i Srpske vojske Krajine o saradnji i zajedničkoj zaštiti tih teritorija – podsjeća Jeftić.

Ako je takav sporazum bio potpisan, dodaje on, onda je bilo logično i to da borci nekadašnje RSK imaju ista prava kao i borci VRS u odbrani srpskih teritorija.

– Naša braća iz Krajine trenutno ne mogu da obezbijede ni osnovna prava. To pitanje sigurno treba da se pokrene. Moje mišljenje je da svi pripadnici Srpske vojske Krajine, koji su ostali da žive na teritoriji Republike Srpske, treba da ostvaruju ista prava kao i borci VRS. Za one koji su izbjegli u Srbiju, a takvih je većina, vlast u Srbiji trebalo bi da snosi troškove koje izdvaja za one koji su tokom rata imali potpisan ugovor sa Vojskom Jugoslavije – smatra Jeftić.

Related Topics:

Društvo

ŠKOLE ZATVORENE, RODITELJI SE HVATAJU ZA GLAVU: Nema produženog boravka za male osnovce, kuda sa djecom

Petak su nekako predeverali, ali sada, na pragu nove radne sedmice, u kojoj će škole u Srpskoj biti zatvorene, roditelji malih osnovaca se hvataju za glavu, jer ne znaju kud sa djecom dok su oni na poslu.

Zatvorene škole, znače da neće raditi ni produženi boravci u školama, što će stvariti probleme mnogim porodicama prvačića, ili učenika drugih i trećih razreda osnovne.

– Stvarno, u ovoj zemlji su svi kobajagi za povećanje nataliteta, a o našoj djeci niko ne vodi računa. Evo, jedva sam upisala kćerku u vrtić, u ponedjeljak kreće, ali sad ne znam šta ću sa starijim djetetom koje je krenulo u drugi razred. Škola ne radi, produženi boravak će biti zatvoren, a suprug i ja samo na poslu do 4 popodne – požalila se jedna mlada Banjalučanka.

Iznenadno zatvaranje svih škola u Republici Srpskoj, samo 3 dana nakon početka školske godine, zakomplikovalo je život mnogim porodicama, ali je roditeljima malih osnovaca sigurno najteže.

Lakše bi im, kažu, bilo da školska godina nije ni počinjala.

– Školska godina je počela, došli su političari da se slikaju prvi dan škole, podijelili su knjige, sveske i pernice, a onda ajd kući. I sve to zbog vrućina, kao da će se klima promijeniti za nekoliko dana – kaže nezadovoljni tata jednog prvačića.

Iapk, Dijana Seizović jedna od pokretačica inicijative za uvođenej dostupnih produženih boravaka za sve male osnovce u Srpskoj, podržava odluku Ministarstva prosvjete RS.

Podržavam obustavu nastave, jer sam i sama, kao i svi ostali roditelji, prošle sedmice imala priliku da u školi preuzmem knjige. Svi smo mogli da vidimo u kakvim uslovima djeca borave i koliko je vruće u učionicama. Zamislite najmanje 20 djece u istom prostoru 45 minuta: to je zaista užasno i to nisu uslovi u kojima treba da borave naša djeca -. kaže Dijana Seizović

Dodaje da će se sada sigurno “javiti komentatori iz klimatizovanih prostorija i govoriti kako nije strašno”. Takvima preporučuje da provedu 45 minuta u vreloj učionici, “pa da vidimo da li će promijeniti mišljenje”.

Seizovićeva nije propustila priliku da potkači roditelje, koji, po njenom mišljenju, nisu dovoljno snažno podržali inicijativu za subvencionisanje produženog boravaka u privatnom vrtiću za đake prvog, drugog i trećeg razreda osnovne.

– Što se tiče organizacije čuvanja djece, svi roditelji su imali priliku da zajedno sa nama podrže borbu za subvencije za privatne produžene boravke, koji rade u redovnom radnom vremenu. Nažalost, mnogi su bili „jaki“ samo iza ekrana. Evo sada imamo konkretan primjer, zašto je organizovani boravak djece i tokom raspusta neophodan. Zato pozivam sve roditelje da nas podrže i da zajedno insistiramo na rješenju koje će biti u najboljem interesu naše djece – kaže Dijana Seizović.

Seizovićeva tvrdi da obustava nastave, koja je počela prvog dana kampanje, “nema nikakve veze sa predizbornom kampanjom” dodaje da je “većina roditelja je uputila apel aktivu direktora za skraćivanje časova ili totalnu obustavu nastave” zbog vrućina.

Ako se produži toplotni talas, treba produžiti i obustavu nastave. Kodeks oblačenja u školama nije prilagođen za ove vremenske uslove, a ni učionice nisu na vrijeme rashlađene, tako da nema dugog izbora – kaže Dijana Seizović.

Nastavi čitati

Društvo

PORODICA MLADIĆA UPUTILA APEL PRED SAHRANU: Novac umjesto za vijence uplatiti za oboljelu djecu

Darko Mladić pozvao one koji planiraju da donesu vijence i cvijeće da taj novac umjesto toga uplate za liječenje djece. Sahrana Ratka Mladića zakazana je za ponedjeljak na Topčiderskom groblju u Beogradu.

Porodica Ratka Mladića uputila je apel građanima koji namjeravaju prisustvovati njegovoj sahrani da umjesto kupovine cvijeća i vijenaca novac usmjere prema djeci kojoj je potrebna pomoć za liječenje.

Apel je uputio Mladićev sin Darko, uoči sahrane koja će biti održana u ponedjeljak, 7. septembra, na Topčiderskom groblju u Beogradu.

„UMJESTO CVIJEĆA POMOZIMO DJETETU“

„Povodom posljednjeg ispraćaja mog oca, generala Ratka Mladića, želim da zamolim sve koji će doći da mu odaju poštu i isprate ga na vječni počinak da ne kupuju cvijeće i vijence“, naveo je Darko Mladić.

On je pozvao ljude da novac koji bi potrošili na cvijeće usmjere na pomoć oboljeloj djeci koja se bore za zdravlje i život.

„Kao sin, vjerujem da bi mom ocu bilo draže da umjesto cvijeća koje će uvenuti pomognemo nekom djetetu da dobije priliku za liječenje, ozdravljenje i život“, poručio je.

„KADA JEDAN ŽIVOT ISPRAĆAMO, UČINIMO NEŠTO ZA DRUGI“

Darko Mladić naveo je da bi takav gest, prema njegovom mišljenju, predstavljao poseban način iskazivanja poštovanja prema njegovom ocu.

„U danima kada jedan život ispraćamo, učinimo nešto za drugi život“, poručio je.

Zahvalio je svima koji će, kako je naveo, razumjeti i prihvatiti njegovu molbu.

„Hvala svima koji će razumjeti i prihvatiti ovu moju molbu kao posljednji znak poštovanja prema mom ocu“, istakao je Darko Mladić.

SAHRANA U PONEDJELJAK U BEOGRADU

Ratko Mladić preminuo je 27. avgusta u pritvoru u Hagu, gdje je izdržavao kaznu doživotnog zatvora nakon pravosnažne presude za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine počinjene tokom rata u BiH.

Komemoracija je održana u subotu u Domu Vojske Srbije u Beogradu, dok je sahrana zakazana za ponedjeljak, 7. septembar, na Topčiderskom groblju.

Prema informacijama koje je porodica ranije saopštila, kovčeg će u ponedjeljak biti izložen u Crkvi Svetog Luke od 7 do 12 časova, nakon čega će biti organizovan ispraćaj prema Topčiderskom groblju.

Nastavi čitati

Društvo

NCR GASI RADNA MJESTA U BANJALUCI: 260 ljudi ostaje bez posla, radnici tvrde da se posao seli na Filipine

Radnici banjalučkog NCR-a ogorčeni nakon najave masovnih otkaza. Tvrde da im nisu ponuđena druga radna mjesta niti objašnjeni konkretni razlozi, dok kompanija zasad nije javno obrazložila odluku.

Ogorčenost među zaposlenima u banjalučkoj kancelariji američke kompanije NCR ne jenjava nakon što im je saopšteno da bi oko 260 radnika trebalo da ostane bez posla do kraja godine.

Prema dosadašnjim informacijama, otkazi bi trebalo da budu realizovani u tri talasa – krajem oktobra, novembra i decembra.

Radnici su o planovima obaviješteni na sastanku u hotelu „Bosna“, a među njima raste nezadovoljstvo zbog, kako tvrde, nedostatka konkretnih informacija o razlozima otpuštanja i budućem statusu zaposlenih.

„PRVI LEVEL ZAPOSLENIKA BIĆE ELIMINISAN“

Jedna od zaposlenica čije se ime, prema njenim riječima, našlo na spisku za otkaz opisala je atmosferu na sastanku.

Prema njenom svjedočenju, radnicima se najprije obratio visoki predstavnik kompanije na engleskom jeziku.

Posebno joj je, kako kaže, ostala u sjećanju njegova poruka da će „prvi level zaposlenika biti eliminisan“.

Nakon toga radnicima se, prema njenim riječima, obratila predstavnica koja je govorila na srpskom jeziku.

Zaposlenica tvrdi da je cijeli sastanak ostavio utisak hladnog i formalnog saopštavanja odluke koja će za stotine ljudi imati ozbiljne posljedice.

RADNICI NE ZNAJU ŠTA ĆE BITI SA OTPREMNINAMA

Jedno od pitanja koje posebno brine zaposlene jeste obračun otpremnina.

Prema informacijama koje su dobili na prezentaciji, zaposlenima je prikazana računica prema kojoj bi otpremnina iznosila približno trećinu plate pomnoženu brojem godina rada.

Međutim, problem nastaje kod radnog staža ostvarenog prije direktnog zaposlenja u NCR-u.

Dio zaposlenih je, prema navodima sagovornice, u kompaniju ušao preko posredničke firme „M Plus“, pa među radnicima postoji strah da im se taj period neće priznati prilikom obračuna otpremnine.

Za sada nema javno potvrđenog zvaničnog stava NCR-a o tome kako će se obračunavati otpremnine zaposlenima koji su ranije bili angažovani preko posrednika.

„NIKO NAM NIJE PONUDIO ALTERNATIVU“

Posebno ogorčenje izaziva činjenica da radnicima, prema tvrdnjama zaposlenice, nisu ponuđene druge opcije.

Kako navodi, niko im nije ponudio prelazak na drugu poziciju, mogućnost rada iz druge kancelarije ili eventualno preseljenje u Beograd.

„Samo nam je rečeno da prestajemo s radom“, tvrdi sagovornica.

Ona dodaje da lokalni menadžment još nije održao detaljan sastanak sa zaposlenima na kojem bi im bile predstavljene sve informacije o otkazima.

RADNICI SUMNJAJU NA JEFTINIJU RADNU SNAGU

Kao jedan od mogućih razloga za otpuštanja radnici navode smanjenje troškova.

Sagovornica tvrdi da NCR dio poslova koji su do sada obavljali zaposleni u Banjaluci prebacuje na Filipine, gdje je, kako navodi, radna snaga jeftinija.

„Očigledno je 750 dolara mjesečno postala prevelika cijena za plaćanje jednog radnika“, rekla je ona.

Ove tvrdnje NCR zasad nije javno potvrdio, pa ih treba posmatrati kao navode zaposlenih, a ne kao zvanično obrazloženje kompanije.

Drugi medijski izvještaji takođe prenose tvrdnje radnika da se poslovi sele na Filipine, dok se kao mogući širi razlozi pominju i automatizacija i promjene u IT sektoru.

„OSTAVLJENI SMO U POTPUNOM MRAKU“

Atmosfera među zaposlenima, prema riječima sagovornice, trenutno je veoma loša.

„Svi smo veoma ljuti, ogorčeni i doslovno ostavljeni bez komentara. Računali smo da imamo sigurne poslove“, rekla je ona.

Posebno je teško, dodaje, to što su mnogi radnici svoje životne planove i finansijske obaveze zasnivali na stabilnom zaposlenju.

U banjalučkoj kancelariji prema ranijim izvještajima radilo je oko 600 ljudi, što znači da bi ukidanje približno 260 radnih mjesta predstavljalo značajno smanjenje broja zaposlenih.

OD „VELIKE ŠANSE“ DO MASOVNIH OTKAZA

Posebnu težinu cijeloj priči daje činjenica da je NCR u Banjaluci svojevremeno predstavljan kao primjer privlačenja velikih međunarodnih kompanija i novih radnih mjesta.

NCR je u Banjaluci počeo poslovati 2017. godine, kada je otvoren centar za tehničku podršku. Broj zaposlenih potom je rastao, a kompanija je godinama bila među značajnijim poslodavcima u lokalnom IT sektoru.

Prema ranijim javno objavljenim informacijama, Vlada Republike Srpske je 2017. godine sa NCR-om potpisala ugovor vrijedan dva miliona KM, koji je podrazumijevao podršku zapošljavanju 200 radnika.

Danas, devet godina kasnije, stotine zaposlenih suočavaju se sa gubitkom radnih mjesta.

KO ĆE ODGOVORITI RADNICIMA?

Za sada ostaje otvoreno ključno pitanje – zašto NCR smanjuje broj zaposlenih u Banjaluci i šta će se dogoditi sa poslovima koji se gase?

Kompanija do zaključenja dostupnih izvještaja nije javno dala konkretno obrazloženje razloga za planirano otpuštanje niti je potvrdila navode radnika o prebacivanju poslova na Filipine.

Odgovore na pitanja o sudbini radnika i eventualnim mjerama zaštite zaposlenih očekuje se i od nadležnih institucija Republike Srpske.

Za 260 ljudi, međutim, ovo više nije pitanje poslovne strategije neke multinacionalne kompanije – već pitanje kako će za nekoliko mjeseci pronaći novi posao i nastaviti život nakon godina provedenih u banjalučkom NCR-u.

Nastavi čitati

Aktuelno