Politika
Pismo Dodikovih ambasadora – diplomatski autogol i greška

Diplomatija nikada nije bila “jača strana” vlasti u Republici Srpskoj, a poslednji potez BH ambasadora i konzula iz Republike Srpske to i dokazuje. Oni su nedavno uputili pismo podrške osuđenom Miloradu Dodiku i naveli da će ubuduće poštovati iskuljučivo odluke Institucija Srpske, a ne zvaničnu spoljnu politiku BiH. Kakve posljedice može izazvati taj potez i ko sve danas može biti ambasador?
Javno otkazivanje “poslušnosti” zemlji koja vas je imenovala za njenog ambasadora je prvoklasni diplomatski skandal, ali skandali kod nas nisu ništa novo.
Međutim u ovom slučaju ambasadorima i konzulima iz Republike Srpske, zbog pisma podrške Miloradu Dodiku, zemlje domaćini mogu uskratiti gostoprimstvo te bi Srpska ostala bez ijednog predstavnika u BH diplomatiji.
Bivši ministar spoljnih poslova BiH Igor Crnadak smatra da je sporno pismo klasična zloupotreba naših ambasadora.
“Mislim da je ovo bilo nepotrebno jer je logično da svi ambasadori zastupaju stav Predsjedništva BiH. To je u interesu i Republike Srpske i srpskog naroda. Ova odluka je donesena u afektu kao i mnoge ovih dana”, kaže Crnadak.
Da BiH nema spoljnu politiku, tvrdi bivši ambasador BiH Slobodan Šoja i dodaje da su za to u većini slučajeva odgovorni bošnjački kadrovi.
Međutim, smatra Šoja, ovim pismom Srbi su tu krivicu preuzeli na sebe .
“Ovo pismo bi se moglo nazvati diplomatskim autogolom ili, da budemo jasniji, to je jedna obična glupost. Napravljena je nepotrebna greška. Ako su već željeli da se ponašaju onako kako su naveli u pismu, da šalju neke verbalne note i sl., to su mogli raditi i bez potpisivanja tog pisma.
Pismo je jedna čista politička igra u kojoj se željelo pokazati kako svi ambasadori podržavaju Milorada Dodika i Željku Cvijanović što je, s jedne strane i logično, jer su svi oni njihovi dužnici”, pojašnjava Šoja
Ko su ljudi koji su potpisali sporno pismo? Ambasadori, diplomate ili stranački vojnici?
“Očigledan je njihov kredibilitet ako mogu pisati takvo pismo podrške jednom čovjeku”, smatra analitičar Svetlana Cenić i podsjeća da je bilo i drugih ljudi koji su drastično kažnjavani, smjene, zabrane, ali nismo vidjeli da je iko poslao pismo podrške.
”To samo govori da su ambasadori njegovi”, zaključuje Cenić.
Slično razmišlja i politički analitičar Ivana Marić.
“Ambasadori bi trebalo da zastupaju interese države za koju rade. Međutim kod nas, obzirom da članovi Predsjedništva imenuju ambasadore oni odgovaraju samo njima i rade samo za njihove lične potrebe”, kaže Marić.
Zbog ovakvog odnosa prema imenovanju ambasadora nije ni čudo što nam je diplamatija tu gdje jeste. Ko sve danas može biti ambasador a ko je na tu važnu i časnu funkciju mogao nekada doći?
“Nekad se mnogo više pažnje poklanjalo tome. Razmišljalo se ko u nekoj zemlji već ima neki ugled.Neki profesor, ljudi iz bisnisa i sl.Išlo se na to da se pokuša naći spona između, recimo bivše Jugoslavije i zemlje u kojoj se imenuje ambasador”, sjeća se bivši ambasador BiH u Francuskoj i Egiptu Slobodan Šoja i dodaje da je u BiH je nakon rata bilo nekih dobrih rješenja, tražili su se i imenovali kvalitetni ljudi, međutim zadnih 15 godina sve se to urušilo.
“Danas se traže samo ljudi koji će vam biti lojalni i vjerni. Jer kad pošaljete nekog ko nije profesionalac, a danas je 90% takvih na sve tri strane, onda će on stalni pitati šefa koji ga je postavio šta sam i koliko dužan.Osjećaće se uvijek dužan da uradi nešto , jer je potkapacitiran i u normalnim državama ne bi moga ni sanjati da dobije tako nešto”, tvrdi Šoja.
Svetlana Cenić smatra da danas svako može biti ambasador kod nas.
“Prođete ulicom, neko vam se svidi, ili se neko preporuči vlasti i kaže se baš si fin ajde ti za ambasadora. Kakav nam je ugled u svijetu pokazuje i spoljno-trgovinska razmjena, ekonomska diplomatija. Neka kažu i pokažu naši ambasadori kad su organizovali neki prijem a da im je došao neko bitan. Na prijeme Bh ambasada niko ne dolazi”, kaže Cenić.
Da je diplomatski kadar BiH na niskom nivou tvrdi i Ivana Marić.
“Za funkciji BH ambasadora ne traba nikakvo iskustvo pa ni diplomatsko. Ne treba imati ni završen fakultet, ne morate poznavati ni jedan strani jezik, imali smo i takve ambasadore. Znači ne treba vam ni jedna kvalifikacija osim da ste dobri sa jednim od tri člana Predsjedništva”, smatra Marić.
Zašto Republika Srpska ne polaže dovoljno pažnje kakve kadrove imenuje u diplomatsko.konzularna predstavništva BiH?
Zašto Republika Srpska slabo ili nikako ne učestvuju u kreiranju spoljne politike Bih?
Zašto je Željka Cviojanović taj posao prepustilas Bećiroviću i Komšiću a ona se bavi zaštitom lika i djela Milorada Dodika?
“SNSD to već dugo tako radi.Ne žele da se petljaju u diplomatiju jer tu nema novca. Nema tendera, nema Vijadukta, nema koncesija, nema ničega gdje možete da uzmete veliki novac. Zato su oni sve to odavno prepustili. To je njihova filozofija i vidljivo je svima da se njih tamo ništa ne pita. Konaković, Bećirović, Lagumdžija, Alkalaj, to su glavne zvijeze a svi ostali su sporedni igrači”, tvrdi bivši ministar spoljnih poslova BiH Igor Crnadak.
Da li će naši igrači ikada naučiti pravila igre ili će ih i dalje zanimati samo lična korist?
Kako će ta njihova igra uticati na imidž Republike Srpske ali i svih nas koji u njoj živimo?
Ako se ovako nastavi, crno nam se piše.
(BN) Foto: BN
Politika
DRINIĆ U KOZARSKOJ DUBICI! Pravoslavlje i tradicija moraju biti živa snaga našeg naroda

Generalni sekretar PDP-a Nebojša Drinić posjetio je Hram Svetih apostola Petra i Pavla u Kozarskoj Dubici, gdje je razgovarao sa protojerejem Slobodanom Milinovićem i sveštenicima Vojom Dočićem i Brankom Repajom.
Prema njegovim riječima, razgovaralo se o onome što je „suštinski važno – životu u zajednici, očuvanju duhovnosti, ali i o konkretnim načinima da se podrži uloga Crkve u vremenu koje često zaboravlja na vrijednosti“.
– Pravoslavlje, tradicija i istorijska svijest duboko su utkane u narod ovog kraja. Na nama je da to ne posmatramo kao prošlost, već kao živu snagu koja nas oblikuje i vodi. Sa jasnim identitetom i čvrstim vrijednostima možemo graditi zdravu i otpornu Republiku Srpsku – poručio je Drinić.
On je naglasio da je očuvanje duhovnih i kulturnih temelja preduslov za izgradnju pravednijeg i stabilnijeg društva, u kojem će se svaka zajednica osjećati sigurno i poštovano.
Politika
VUKANOVIĆ LJUT ZBOG IZBORA SDS -a! “Trebali su nas pitati”

Predsjednik Liste za pravdu i red Nebojša Vukanović rekao je da će narednih dana pokret na čijem je čelu donijeti odluku o podršci kandidatu za predsjednika Republike Srpske.
On je potom komentarisao kandidaturu Branka Blanuše za predsjednika Republike Srpske na prijevremenim izborima koji će biti održani 23. novembra, a koji je izbor SDS-a.
– Zvao sam Jovicu Radulovića i Želimira Neškovica posljednja dva dana i nismo bili obavješteni ko će biti kandidat. Mi ćemo predati sutra kandidaturu stranke i ući u razgovore. Mislim da nas je SDS trebao ranije konsultovati, ako očekuju našu podršku, iako je istina da smo ranije podržavali kandidata SDS-a. Ali treba sjesti i razgovarati. Teče rok od 10 dana za potvrdu kandidata za predsjednika Republike Srpske – rekao nam je Vukanović.
Politika
PEČENJE u skupštinskom restoranu jeftinije od ČORBE ZA ŠKOLARCE!

Da je BiH zemlja apsurda pokazuje i primjer najobičnijeg jelovnika. Za političare u institucijama Bih pečenje u skupštinskom restoranu košta znatno manje nego jednostavan školski obrok! Zamislite da odvedete porodicu u restoran na ručak i da vas četvoro komplet meni od supe, preko pečenja, priloga, salata i dezerta platite manje od 40 maraka. Zvuči nestvarno ali je moguće i to u centu Sarajeva.
U pitanju je skupštinski restoran koji je zabranjeno snimati i fotografisati a koji je inače podijeljen da dva dijela, jedan za zaposlene a drugi za funkcionere. Valjda da im ne prisjedne ručak dok gledaju raju. Nažalost u taj restoran možete ući samo ako ste zaposleni u institucijama ili ako vas neko od funkcinera pozove na ručak.
,,Pada mi na pamet da, zbog njih koji imaju platu od 5-6 hiljada maraka a jedu jeftino, napravim ,,dan otvorenih vrata” u skupštinskom restoranu kako bi građani vidjeli šta oni jedu i po kojoj cijeni”, kaže delegat Kluba Hrvata u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH i član stranke ,,Za nove generacije” Zlatko Miletić.
On podjeća da ministri i članovi Kolegija oba doma Parlamentarne skupštine BiH imaju po 60 hiljada maraka reprezentacije za jelo i piće.
,,Izračinajte vi koliko je to obroka ako je jedan obrok u tom restoranu 10-ak maraka. Koliko smo mogli gladnih nahraniti u javnim kuhinjama za taj novac?To je licemjerno da nemam više riječi za to”, kaže Miletić i podsjeća na staru izreku ,,nasitni mi ta gurnem u oči”.
I dok neki smatraju da je neprimjereno da političari ručak plaćaju manje nego ostali svijet, neki u tome ne vide ništa sporno.
,,Tako je i u Narodnoj skupštini Republike Srpske. To su restorani za zaposlene i tu ne vidim ništa sporno”, kaže poslanik Ujedinjene Srpske u Predstavničkom domu Parlamentarnbe skupštine BiH Milan Petković i dodaje da i on koristi usluge skupštinskog restorana.
Ne kaže se džaba sit gladnom ne vjeruje ali kako opravdati činjenicu da je pečenje u skupštinskom restoranu jeftinije od čorbe za školarce u produženom boravku?
,,To vam je klasičan primjer kako osigurati nisku cijenu određenog proizvoda, u ovom slučaju hrane u skupštinskom restoranu, ukoliko nemate interes da zaradite nego samo da pokrijete troškove”, tvrdi profesor Ekonoimskog fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu Predrag Mlinarević.
On objašnjava da bi po istom principu mogle funkcionisati i školske kuhinje.
,,Ukoliko škola ima svoju kuhinju, svoj prostor to bi moglo da funkciniše tako, ali ako je tu uslugu škola ustupila privatniku onda on ima interes da zaradi i cijena je znatno veća”, objašnjava profesor Mlinarević.
Ekonomistar Svetlana Cenić smatra da cijena hrane u skupštinskom restoranu Institucija BiH ne pokriva ni trošak jer niko u tu cijenu nije uračunao struju, vodu, radnu snagu…
,,Zato oni tako jefrini jedu, jeftino piju i bahate se. Ako je njemu šnicla par maraka šta ga briga kako živi ostali svijet i da li će ikad doći do mesa”, tvrdi Cenić i dodaje da sve to mi plaćamo.
,,Plaćamo kroz poreze, doprinose i razne druge namete. Plata konobara, kuvara, čistačice, voda, struja, escajg, tanjiri, pranje…sve to ide iz budžeta a budžet mi punimo” objašnjava Cenić.
Obzirom da cijene namirnica divljaju a najavljuje se i povećanje cijene struje,vode i ostalih za život neophodnih usluga i parlamentarci su odlučili da povećaju cijenu hrane u svom resotoranu.
Od sad će supu umjesto marku, plaćati marku i po, porcija piletine je sa 3,5 skočila na 4 marke, a najskuplje i dalje ostaje teleće pečenje koje sada košta 6,5 maraka. Sirovina je naravno prvoklasna, jer ništa ispod toga nije prihvatljivo za naše izabrane i imenovane predstavmnike.
A školarci?Ma ko te pita za njih.
(BN)
-
Politika2 dana ago
VELIKA ISTRAGA U ERS-u! Petrović i Vlatković u centru afere
-
Politika2 dana ago
SUDSKI OBRAČUN ZBOG NEPOSTOJEĆE GARAŽE! Marković od UKC-a traži 16 MILIONA KM
-
Politika2 dana ago
IZNENAĐENJE IZ SJENKE! Opozicija gura Branka Blanušu za predsjednika Republike Srpske?
-
Politika2 dana ago
OGLASIO SE VIŠKOVIĆ “Odmaram, ne žurim na čelo AUTOPUTEVA”
-
Politika2 dana ago
POLITIČKA TRKA! Ko će preuzeti Dodikovo mjesto – devet mogućih kandidata
-
Politika1 dan ago
CVIJANOVIĆ BIJESNA “Ko je ovastio Stalnu misiju BiH pri UN-u da NAPUSTE SALU TOKOM GOVORA NETANJAHUA?”
-
Banjaluka2 dana ago
Klub odbornika PDP: Odbornik SNSD-a priznao grešku
-
Region1 dan ago
DA LI ĆE SLOVENIJA IZAĆI EU i NATO? Pokrenuta kampanja za SLOEXIT