Connect with us

Društvo

Uzgoj KUKURUZA na veliko DOVEDEN u pitanje u Semberiji

Poljoprivrednici širom Semberije okreću se jesenjoj sjetvi uljane repice, pšenice i ječma, jer klimatske promjene i suša znatno smanjuju prinose proljećnih kultura, prije svega kukuruza. Tri sušne godine zaredom ii slab prinos kukuruza doveli su do toga da poljoprivrednici hoće da smanje proizvodnju kukuruza.“Sad ove godine sa kukuruzom stanje je nevjerovatno. Znači generacije koje imaju ljudi 70 i više godina ne pamte da se ovo dogodilo. Juče smo vršili jednom komšiji, hetkar i po, vjerujte da nije bila tona kukuruza u Brocu, kaže poljoprivrednik i stočar iz Brodca Radiša Rikanović.

Dugotrajna i ekstremna suša, visoke dnevne temperature, te pojava crvenila doveli su do manjeg roda kukuruza, objašnjava Dragan Zarić.

“Činjenica je da u zadnjih nekoliko godina imamo manje ili više nepovoljne uslove za rast i razviće kukuruza prvenstveno u onim najkritičnijim fazama porasta, a koje se, koje protiču tokom juna, jula i avgusta mjeseca”, pojašnjava dr Dragan Zarić iz resora za pružanje stručnih usluga u poljoprivredi.

Onaj ko je imao sreće da se nađe pod nekim “kišnim oblakom” ili da navodnjava kukuruzna polja mogao je da dođe do nekog doprinosa, dok ostali poljoprivrednici okreću leđa kukuruzu i počinju da siju uljanu repicu, pšenicu, ječam i suncokret koji su otporniji na sušu.

“Većina nas će gledati da kukuruz smanji koliko je moguće. Ne postoji treća varijanta, možete posijati ili pšenicu ili uljanu repicu tako ćemo gledati što se tiče proizvodnje kukuruza da je što je moguće maksimalno smanjimo ako je moguće da je potpuno ukinemo. Realno tri godine da se ide u minus što se tiče proizvodnje kukuruza, to niko normalan ne može raditi, kaže Boško Radić ispred Udruženje poljoprivrednih proizvođača „Sela Semberije“
Radiša Rikanović kaže da će da smanji sjetvu kukuruza.

“Ovu godinu koliko god da mi rodi kukuruz proći ću nekako, a na godinu smanjiću i ja kukuruza. Vjerovatno ću suncokreta sijat nešto više, a kukuruza smanjit. Onda ako da Bog da se nešto na tom suncokretu uradi, prodati njega pa kupiti kukuruz Nema druge. “

Iz resora za pružanje stručnih usluga u poljoprivredi kažu da već neko vrijeme povećavaju sjetne površine pod pšenicom što oni vide na osnovu broja podnesenih zahtjeva za ostvarivanje podsticaja. Dodaju da su na području Semberije ove godine imali za 2 i po hiljade hektara veće prijavljene površine nego što smo to imali prošle godine.

“Proizvođači jednostavno idu na sjetvu većih površina pod ozimim sredinama, upravo zbog sigurnije proizvodnje jer ozimi usjevi imaju šansu da imaju bolje uslove u toku zimsko proljećnog dijela vegetacionog perioda, da su sigurniji”, tvrdi Dragan Zarić.

Poljoprivrednici sa druge strane kažu da nisu zadovoljni podsticajima za pšenicu koji su 500 maraka, te navode da će tražiti povećanje na 700 maraka.

“Ne možemo reći da proizvodnja pšenice ove godine nije bila isplativa, ali morate da shvatite da je ove godine prinos bio bolji nego unazad 10 godina. Ko može garantovati da će taj prinos biti godini? Znači to je realno da ide na 700 KM ako idete na neku prosječnu godinu ne možete reći da poslujete u minusu”, zaključuje Boško Radić.
Prelazak velikog dijela domaće ratarske proizvodnje kukuruza u sigurnije ozime usjeve dovodi u pitanje budućnost ove ratarske kulture u Semberiji na onim površinama koje nisu pokrivene sistemom za navodnjavanje.

(BN)

Related Topics:

Društvo

DODATNI NOVAC NA PLATU ZA BUDUĆU PENZIJU? Saša Trivić otkriva detalje novog plana koji spremaju poslodavci!

Poslodavci u Republici Srpskoj razmatraju uvođenje novog obaveznog stuba penzionog sistema u koji bi, uz redovnu platu, dodatna sredstva za penziju radnika uplaćivali poslodavci, a novac bi bio lično evidentiran za svakog radnika. Nastavak je to analiza koje su pokazale da se radnici iseljavaju i zbog nesigurnosti u pogledu buduće penzije, ističe za BL portal Saša Trivić, potpredsjednik Unije poslodavaca Republike Srpske.

Osvrćući se na trenutno stanje, Trivić naglašava da Republika Srpska već ima prvi državni i treći dobrovoljni stub, ali da se razmatra i uvođenje dodatnog, obaveznog stuba.

“Analizirajući razloge odlaska radnika, vidjeli smo da se mnogi iseljavaju zbog nesigurnosti u pogledu penzije. Zato smo došli na ideju da se uvede drugi obavezni stub gdje bi poslodavci uplaćivali dodatna sredstva za penziju radnika, tako da to bude njihov lični i vidljivi novac, čime bi vratili povjerenje u penzijski sistem”, objašnjava Trivić za BL portal. Prema njegovim riječima, iza ovog projekta morala bi da stane država koja bi, kako kaže, od toga i sama imala koristi.

“Iza tog sistema Republika Srpska treba da stoji kao garant, a ta sredstva bi se u isto vrijeme mogla koristiti i za finansiranje sadašnjih penzija, jer bi fond mogao posuđivati novac državi uz odgovarajuću kamatu”, dodaje Trivić.

Govoreći o tome kako bi sistem funkcionisao u praksi i na koji način bi uticao na svijest radnika, Trivić ističe da je ključ u transparentnosti i edukaciji. “Suština priče je u tome da čovjek na aplikaciji vidi kolika mu je penzija i koliko ima novca. Danas svi misle da je penzija socijalna pomoć i niko ne razumije da je treba zaraditi, pa bi ovo bila i edukacija i jačanje povjerenja u sistem”, objašnjava Trivić.

Govoreći o razgovorima sa nadležnim institucijama i mogućnostima da država obezbijedi dodatne poreske olakšice za ove uplate, Trivić otkriva da je ova ideja već razmatrana na najvišem nivou.

“I sada postoje olakšice koje se mogu iskoristiti i to jesu bili naši predlozi. To je razmatrano na sjednici Savjeta za razvoj Republike Srpske i to je ostavljeno kao ideja da se razrađuje za iduću godinu, a i Fond PIO je u tim razgovorima podržao takvu varijantu”, kaže Trivić.

Kada je riječ o rokovima i mogućnosti da novi sistem zaživi u praksi, Trivić napominje da je pred nama proces koji zahtijeva pripremu zakonskih akata i digitalizaciju. “Ne može da zaživi od naredne godine, ali bi se dogodine mogao donijeti zakon, pronaći rješenja i uraditi digitalizacija. Treba urediti i odnose između prvog i novog stuba, ali u principu je to, po meni, izvodljivo”, zaključuje Trivić.

Takav koncept nije nepoznat u regionu, s obzirom na to da Hrvatska i Sjeverna Makedonija već godinama imaju obavezni drugi stub penzijskog osiguranja zasnovan na individualnoj kapitalizovanoj štednji.

Sistem u Hrvatskoj uveden je još 2002. godine i funkcioniše tako što se od ukupnih 20 odsto izdvajanja za doprinose, 15 odsto usmjerava u prvi stub međugeneracijske solidarnosti, dok pet odsto ide na lični račun radnika u obaveznim penzijskim fondovima. Za razliku od hrvatskog modela gdje se redistribuiraju postojeći doprinosi, prijedlog poslodavaca u Republici Srpskoj otvara mogućnost da poslodavci uplaćuju potpuno nova, dodatna sredstva iznad redovne plate.

Najveća prednost drugog stuba u Hrvatskoj je stvaranje kapitala i lične imovine radnika. Podaci pokazuju da neto imovina hrvatskih fondova iznosi oko 27 milijardi evra, a novac se kontinuirano investira na tržištu kapitala ostvarujući prinose koji dugoročno uvećavaju penzijsku uštedu. Sa druge strane, najveća mana i rizik ovog modela pokazali su se kada su prvi osiguranici počeli odlaziti u penziju. Zbog kratkog perioda uplate i relativno niskih plata, kombinovane penzije su u početku bile manje povoljne od onih iz prvog stuba, pa je Hrvatska 2019. godine morala izmijeniti zakon i omogućiti radnicima da pri odlasku u penziju biraju povoljniju opciju, zbog čega se čak tri četvrtine novih penzionera vraća u prvi stub.

Iskustvo iz komšiluka pokazuje da kapitalizovana štednja ne može preko noći riješiti problem niskih plata i brzog odlaska u penziju, ali može stvoriti jak investicioni fond. Da li bi ovakav model mogao u potpunosti da zaživi u Republici Srpskoj zavisiće od toga da li će poslodavci dobiti adekvatne poreske olakšice od države, ali i od spremnosti sistema da digitalizuje podatke i garantuje sigurnost novca koji bi radnici u svakom trenutku mogli da prate.

BL portal

Nastavi čitati

Društvo

„KAKVA JE OVO CIVILIZACIJA?“ Potresna priča srpskih povratnika koji TRI DECENIJE žive u mraku! (VIDEO)

Dok se svijet ubrzano tehnološki razvija, od ratovanja dronovima do sve veće upotrebe vještačke inteligencije u različitim oblastima, postoji i ona druga, tamnija strana.

Iako se dio mještana vratio svojim kućama, ovdje se i dalje živi bez električne energije. Struje nema gotovo tri decenije.

Roditelji nisu dočekali struju

“I ja donesem ocu taj televizor, nažalost, on je umro već 10 godina. Živio je nekih 17 godina bez struje, čekajući da upali taj TV, nikad nije doživio taj momenat. Majka je nakon oca živjela još 10 godina, ni ona nije dočekala struju”, ističe Mile Rodić, povratnik u selo Očijevo.

Za stanovnike Očijeva nedostatak struje nije samo problem osvjetljenja. Bez električne energije ne mogu koristiti osnovne kućanske uređaje, a svakodnevni život prilagođavaju uslovima koji su za većinu ljudi nezamislivi.

“Koja je ovo civilizacija. Vi u 21. vijeku živite pod lampom. To je za mene kao da mi je neko kaznu stavio pod grlo”, kaže Ljubica Tankosić, povratnica u selo Očijevo.

U selu živi dvadesetak ljudi

U selu danas živi dvadesetak ljudi. Vodu koriste iz bunara, a tokom zime dodatni problem predstavljaju loši putevi.

Solarni paneli koje su dobili pomažu tek djelimično.

“To je jednostavno nebriga o ljudima. Zar je moguće, Martin Brod ima struju, Boboljušci, Trubar, Cvjetnić, Očigrije, Ruborski naslonac, sve je to tu okolo”, dodaje Mile Rodić, povratnik u selo Očijevo.

Za elektrifikaciju potrebno više od dva miliona KM

Povratnici kažu da su se za rješavanje ovog problema obraćali na više adresa.

Za elektrifikaciju sela potrebno je izgraditi novu infrastrukturu, a procijenjena vrijednost projekta danas iznosi više od dva miliona maraka.

“Procjena te investicije je oko 2 miliona i 1.400 KM. Što se tiče elektrifikacije, procedura je definisana Memorandumom o razumijevanju i saradnji u elektrifikaciji povratnika”, pojašnjava Dženat Pjanić, direktor Podružnice Elektrodistribucije Bihać.

Prije nekoliko godina elektrifikacija Očijeva bila je skoro upola jeftinija. Danas su troškovi veći, a broj stanovnika manji.

Ipak, struja nije pitanje komfora, već osnovni uslov za normalan život, navodi BHRT.

Inače, o ovom, kao i mnogim drugim povratničkim selima koje tada nisu imala struju, Nezavisne su pisale još 2007. godine.

Nastavi čitati

Društvo

SPREMITE SE ZA NOVI ŠOK NA PUMPAMA! Cijene goriva ponovo skaču, STIGLO ALARMANTNO UPOZORENJE!

Međunarodna agencija za energetiku (IEA) je u danas objavljenom izveštaju značajno pogoršala prognozu za svjetsko tržište nafte, upozorivši da bi u trećem kvartalu ove godine potražnja mogla da bude za čak 1,8 miliona barela dnevno (mb/d) veća od ponude.

Agencija je u julu očekivala minus od oko 800.000 barela dnevno, što znači da je novu prognozu pogoršala za oko milion barela dnevno, navodi se u izvještaju.

Pomorske blokade, napadi na brodove i manjak izvoza
Proizvodnja nafte na Bliskom istoku u julu bila je za 8,3 mb/d dnevno ispod nivoa pre rata, a glavni razlog je nastavak poremećaja u snabdijevanju izazvanih otežanim prolaskom kroz Ormuski moreuz. Pored problema u Ormuskom moreuzu, na globalnu ponudu utiču i američka blokada iranskog izvoza, napadi na brodove u moreuzu Bab el-Mandeb i smanjen izvoz kazahstanske nafte, dodaje se u izvještaju.

IEA sada očekuje da će globalna potražnja za naftom ove godine pasti za 1,6 miliona barela dnevno, a globalna ponuda za 4,3 mb/d.

Globalna prerada sirove nafte u julu bila je za pet miliona barela dnevno manja nego godinu ranije, dok je rad ruskih rafinerija pao na najniži nivo u gotovo dvije decenije zbog ukrajinskih napada.

Šta u slučaju da dođe do smirivanja situacije na Bliskom istoku?
Svjetske zalihe nafte su od početka rata na Bliskom istoku pale za oko 410 miliona barela, upozorava agencija u izvještaju.

Ako dođe do smirivanja sukoba na Bliskom istoku i normalizacije izvoza, ponuda bi mogla da premaši potražnju u 2027. za čak 4,6 miliona barela dnevno, dodaje IEA u izvještaju na svojoj veb stranici, prenosi Tanjug.

Nastavi čitati

Aktuelno