Connect with us

Društvo

POLITIKA BLOKIRA ŽIVOT! Građani BiH plaćaju ceh pasivnošću

Izjava Edina Forte, ministra transporta i komunikacija BiH, da obnova željezničkog saobraćaja u BiH kasni 30 godina zbog politike, a ne iz tehničkih razloga, samo je novi u nizu dokaza kako izabrani zvaničnici, svi odreda, za svoj nerad ili probleme u državi isključivo krive jedni druge, a deblji kraj, kao po običaju, izvlače građani, koji su, izgleda, naučili te političare da ne budu pozvani na odgovornost.

A svakako da ovdje nije riječ samo o Forti, niti je on izolovan slučaj po ovakvim “epskim” izjavama, pa je tako, na primjer, njegov kolega iz Vlade Republike Srpske, nedavno kazao da poskupljenje namirnica i veće cijene koje građani moraju plaćati za svakodnevne potrebe nisu na djelu zbog marži, već je krivica svaljena na pretjeran uvoz.

Ni u jednom ni u drugom slučaju građane BiH ne interesuje ko je kriv, već oni očekuju da, ukoliko neki problem postoji, onda je red da zvaničnici koje je narod izabrao ili podržava, opravdaju svoju platu i učine sve da se taj problem riješi, a to je jedino moguće institucionalnom i međusobnom saradnjom na svim nivoima.

Ali, nadležnima u BiH izgleda da je lakše da jedni drugima vade krvna zrnca, što nacionalna, što politička, a onda da građanima prezentuju kako, eto, oni pokušavaju da im pomognu, ali da to nisu u stanju, jer ih koče oni drugi.

Nedavno su se političari uspjeli dogovoriti o Reformskoj agendi, i to, narodski rečeno, na jedvite jade i u pet do 12, ali je pitanje kako će se dalje situacija odvijati u vezi s tim pitanjem.

Sjetimo se onda tragedije u Donjoj Jablanici, od koje je već prošlo godinu dana, a koliko se dugo čekalo na obnovu pruge koja je tom prilikom porušena.

Šta tek reći za brojne puteve, auto-puteve, koji su na čekanju više decenija ili za one famozne evropske zakone koji bi trebalo da suzbiju kriminal i korupciju.

Politika u svemu vodi glavnu riječ.

“Politika u Bosni i Hercegovini na svim nivoima stvara probleme. Naravno da to nije normalno, jer životna pitanja građana ne smiju biti stvar politike. To su osnovne ljudske potrebe gdje bi trebalo da postoji dogovor da se što prije riješe. Naravno, nekada postoji politički interes, ali nažalost, zbog složenosti državnog uređenja to iziskuje dodatne procedure. Posljednji slučaj u vezi sa usvajanjem Reformske agende najbolje nam pokazuje stanje u kojem se nalazimo. Usvajanje Reformske agende postalo je glavna tema, a trebalo je da bude protokolarna stvar i bar u tim slučajevima ne bi trebalo da stranački interes bude ispred interesa građana”, kaže za “Nezavisne novine” Nikolina Lozo, politikolog.

Slušajući svakodnevno kakve izjave šalju političari te ocjenjujući njihov rad na terenu, sagovornici “Nezavisnih novina” izdvajaju dva suštinska zaključka.

Prvi je da su građani BiH naučili političare da ne moraju biti odgovorni za svoj (ne)rad, a drugi proističe iz prvog, a to je da je ovdje situacija dovedena do toga da građani više političarima ne vjeruju ni kada ovi govore istinu.

“Prema mom mišljenju, vlast jeste kriva, ali ljudi prelaze preko toga. Samo ću vam navesti primjer Kaknja iz kojeg dolazim. Nismo imali tri dana u gradu ni vode ni struje, cijevi su popucale. Odmah me sve podsjetilo na ono ratno vrijeme. Ko je odgovarao za ovo što smo imali u Kaknju – pa niko. Jednostavno, mi smo u BiH naučili da ćutimo i to je tako, a vlast to koristi i oni se samo međusobno glođu”, poručuje Ferida Kulović, predsjednica Udruženja potrošača opštine Kakanj.

Otkud tolika pasivnost kod građana BiH, pitanje je na koje Kulovićeva odgovara riječima da je mlade sve manje briga o stanju u državi, jer većina njih gleda u pravcu granice, dok su se oni stariji već navikli da je situacija na nekoj mrtvoj tački.

“BiH će ostati država starijih ljudi. Svijet ide, mladi odlaze čim završe školu, a stari su se navikli da trpe i navikli su da ih političari lažu, jer sada i neko od njih kad kaže istinu, mi im ne vjerujemo. Građani su u najvećoj mjeri izgubili povjerenje, žive dan za dan”, poručuje Kulovićeva za “Nezavisne novine”.

Najbolji primjer te pasivnosti, prema njenim riječima, upravo su potrošači, koji se žale na poskupljenja, ali ništa niko od njih ne preduzima.

“Jesu skupi troškovi uvoza, ali vlast je trebala nešto poduzeti, a ne da priča priče. Ljudi ne smiju da reaguju i to je, nažalost, tako”, dodala je Kulovićeva.

 

Related Topics:

Društvo

VREMENSKA PROGNOZA! Živa u termometru skače do broja 34

U Bosni i Hercegovini se očekuje pretežno sunčano i toplo vrijeme uz temperaturu vazduha do 34 Celzijusova stepena.
Sredinom dana doći će do postepenog naoblačenja na zapadu, koje će se širiti ka sjeveru i istoku, ali bez padavina, saopšteno je iz Republičkog hidrometeorološkog zavoda.

Uveče će u većini predjela biti vedro, osim na sjeveroistoku, gdje će se javiti prolazna oblačnost. Duvaće slab do umjeren vjetar, promjenljiv ili sjevernih smjerova.

Minimalna temperatura vazduha od 12 do 17, na jugu do 21, u višim predjelima od devet, a maksimalna od 28 do 34, u višim predjelima od 25 Celzijusovih stepeni.

Nastavi čitati

Društvo

„KOLIKO KOŠTA JEDNA ČESMA NA PEDIJATRIJI?“ Iskustvo majke iz prijedorske bolnice koje je odjeknulo

„Koliko košta česma koja radi?“. Pitanje kojim Maja Savanović Zorić, psiholog i porodični psihoterapeut otvara mnogo širu raspravu o stanju u zdravstvu. Nakon nekoliko dana provedenih na pedijatriji uz bolesnu bebu, govori o iskustvu koje, kako ističe, nije kritika, već poziv da se mijenja sistem. Moja beba je dobila terapiju i na tome sam zahvalna. Na odjeljenju sam upoznala i medicinske sestre i ljekare koji svoj posao rade sa mnogo znanja, topline i ljudskosti. Upravo zbog njih vjerujem da naše zdravstvo ima ljude koji zaslužuju svako poštovanje. Ali, upoznala sam i onu drugu stranu o kojoj roditelji često ćute govori ona.

Poručuje da je, kao majka, teško mogla da razumije da iscrpljen roditelj može da bude kritikovan zato što nije sklonio tanjir sa stola, iako satima drži ruku svoje bebe da ne izvuče braunilu. Ističe da u takvim trenucima roditelj ne traži privilegije, već malo razumijevanja.
Priča kako, kao roditelj, nije mogla ostati ravnodušna ni kada je primjetila da dio medicinskog osoblja nosi vještačke ili duge nokte na odjeljenju na kojem se liječe bebe bez upotreba rukavica.
-Nisam medicinski stručnjak da procjenjujem procedure, ali jesam roditelj koji ima pravo očekivati da se svi profesionalni standardi, od higijene ruku i korištenja zaštitne opreme do načina izvođenja medicinskih postupaka, poštuju dosljedno. Kada je riječ o liječenju djece, nijedan detalj nije beznačajan. Jednako tako, kao roditelj postavljala sam pitanja i čekala odgovore. Svaki sat čekanja nalaza, svaka neizvjesnost i svaka odgođena odluka čine se mnogo dužima kada gledate svoje dijete kako se bori s bolešću. Roditelj ne postavlja pitanja zato što sumnja u ljekare. Postavlja ih zato što voli svoje dijete – ističe Savanović Zorić.

I dodaje kako posebno boli kada uslovi u kojima borave djeca i roditelji nisu dostojni zdravstvenog sistema. Poručuje da ne pita koliko košta nova zgrada, već koliko košta česma koja radi.

-Koliko košta tuš u kojem roditelj može održavati osnovnu higijenu nakon nekoliko neprospavanih noći. Koliko košta nekoliko minuta razgovora kojim ćete umiriti uplašenu majku ili oca? Kao psiholog znam da se trauma ne stvara samo zbog bolesti. Ponekad je stvara način na koji se osjećamo dok prolazimo kroz bolest – naglašava ona. Poručuje da je svjesna da ni zdravstvenim radnicima nije lako. Da godinama rade pod pritiskom, sa premalo osoblja, previše pacijenata i često u uslovima koji nisu dostojni ni njih ni njihovih pacijenata.
-Zbog toga ovo nije tekst protiv medicinskih sestara, niti protiv ljekara. Ovo je poziv da otvoreno govorimo o sistemu koji iscrpljuje sve. I roditelje. I zdravstvene radnike. Roditelji ne očekuju savršenstvo nego samo da budu saslušani, da smiju postaviti pitanje, da se prema njima odnosi s poštovanjem. Da osnovni uslovi za boravak budu dostojni čovjeka. Da znaju da će se prema njihovom djetetu primijeniti najviši profesionalni standardi. Zato danas moje pitanje nije samo koliko košta jedna česma na pedijatriji. Moje pitanje glasi koliko nas, kao društvo, košta kada izgubimo povjerenje roditelja u zdravstveni sistem – navodi Savanović Zorić.
Srpskainfo

Nastavi čitati

Društvo

ALARM MEĐU BUDUĆIM PRVAČIĆIMA! Većina ima govorne poteškoće ili višak kilograma

Logopedske, odnosno govorno-jezičke poteškoće, i gojaznost najčešći su problemi s kojima se susreću mališani koji će od septembra sjesti u školske klupe, a koji su uočeni tokom sistematskih pregleda djece prije upisa u prvi razred osnovne škole.

Šta su pokazali sistematski pregledi u Banjaluci?
Iz Doma zdravlja u Banjaluci za “Nezavisne novine” ističu da su pregledali ukupno 737 budućih prvačića.

-Kod pregledane djece najčešće su uočeni govorno-jezičke poteškoće, povećana tjelesna masa i gojaznost, smetnje s vidom te loše držanje. Ovi nalazi potvrđuju značaj preventivnih pregleda, jer oni omogućavaju pravovremenu intervenciju i podršku – kažu oni.

Kako dodaju, posebno se ističe važnost usvajanja zdravih životnih navika od najranijeg uzrasta.

-To podrazumijeva pravilnu i raznovrsnu ishranu, svakodnevnu fizičku aktivnost prilagođenu uzrastu, dovoljno sna, kao i ograničavanje vremena koje djeca provode pred ekranima, uz pažljiv odabir sadržaja. Navedene mjere igraju presudnu ulogu u očuvanju fizičkog, govornog i psihičkog razvoja djeteta – objašnjavaju iz banjalučkog Doma zdravlja.

Zašto su govorno-jezičke poteškoće sve češće kod djece?
Da su logopedski problemi najčešći i kod mališana u Semberiji, u razgovoru za “Nezavisne novine” potvrdila je doktorica Bojana Paleksić Dokić, načelnica Službe porodične medicine Doma zdravlja Bijeljina.

-Osnovni problemi koji se sve češće pojavljuju iz godine u godinu su logopedski problemi. Imamo mnogo djece koja su ili već uključena ili tek treba da se uključe u logopedski tretman. To je trenutno najveći problem. Fizički su djeca zdrava. Možda su malo gojaznija u odnosu na prije desetak godina, ali osnovno je što imaju logopedske probleme i većina njih zahtijeva neki logopedski tretman -ističe Paleksić Dokićeva.

Kako dodaje, u toku sistematskih pregleda, tamo gdje se pokazivala potreba, upućivali su mališane na pregled psihologa i defektologa, pa dalje i na logopedske tretmane.

Kako logopedi mogu pomoći prije polaska u školu?
Mira Cvijanović, magistar logopedije u Domu zdravlja u Doboju, ističe da je kroz ovu zdravstvenu ustanovu prošlo više od 350 budućih prvačića.

-Njih 86 odsto je dobilo preporuku ili za direktan tretman ili da se posavjetuju roditelji kako da one nove glasove, koje su djeca u međuvremenu dobila, učvrste u svakodnevni govor i komunikaciju. S druge strane, ono što je jako bitno kod sistematskog za upis u prvi razred osnovne škole je da logoped u tom trenutku na uzrastu od šest godina radi na prevenciji teškoća čitanja i pisanja i problema u učenju – dodaje ona.

Kako navodi, mnogo je značajnije osvrnuti se na sistematski pregled koji se obavlja na uzrastu od tri godine.

-Tada možemo govoriti o ranoj detekciji, ranoj intervenciji prilikom bilo kakvih razvojnih poteškoća pa samim tim i poteškoća što se tiče govora i komunikacije. Što se tiče ovog sistematskog pregleda, tu stavljamo akcenat na prevenciju teškoća čitanja i pisanja jer djeca pišu onako kao što govore – ističe Cvijanovićeva za “Nezavisne novine”.

Nastavi čitati

Aktuelno