Više od sto miliona zgrada širom svijeta moglo bi nestati pod vodom do kraja vijeka, pokazuje nova studija naučnika sa Univerziteta Mekgil u Montrealu (Kanada).

Istraživanje upozorava na ozbiljne posljedice klimatskih promjena koje već sada prijete obalnim zajednicama i globalnoj infrastrukturi.

Studiju, objavljenu 29. avgusta u časopisu Urban Sustainability, potpisuju kanadski naučnici koji su analizirali broj zgrada u tzv. Globalnom jugu (naziv za Afriku, jugoistočnu Aziju te Srednju i Južnu Ameriku) koje bi mogle biti poplavljene u različitim scenarijima porasta nivoa mora. Njihovi proračuni pokazuju da bi do 2100. godine porast nivoa mora mogao potopiti više od sto miliona zgrada širom svijeta.

Porast nivoa mora od samo pola metra mogao bi, prema njihovim podacima, poplaviti tri miliona zgrada u Globalnom jugu. Ako se emisije gasova sa efektom staklene bašte uskoro ne smanje, nivo mora mogao bi porasti i do pet metara u narednih stotinu godina, čime bi u opasnost bila dovedena čak šestina svih zgrada u tom dijelu svijeta.

Neizbježna šteta
Naučnici ističu da je dio štete već neizbježan.

„Porast nivoa mora spor je, ali nezaustavljiv rezultat globalnog zagrijavanja, koji već utiče na obalne populacije i nastaviće se vijekovima“, objašnjava profesorka Natalja Gomez, suautorka studije.

„Ljudi često govore o porastu od nekoliko desetina centimetara, ali u stvarnosti nivo mora mogao bi porasti za više metara ako ne prestanemo brzo sagorijevati fosilna goriva.“

Čak i ako bi se ispunili ciljevi Pariskog sporazuma, naučnici predviđaju da će porast mora do 0,9 metara do kraja vijeka poplaviti oko pet miliona zgrada. U svom istraživanju tim je koristio satelitske snimke visoke rezolucije i podatke o nadmorskoj visini kako bi napravio prvu veliku procjenu rizika od poplava za pojedinačne zgrade.

Na osnovu toga izradili su globalnu mapu procijenjenih poplava u različitim scenarijima – od 0,5 do 20 metara porasta mora. Prema toj mapi, pojedini obalni gradovi u Ujedinjenom Kraljevstvu, poput Grejt Jarmuta, mogli bi biti trajno pod vodom, dok bi dijelovi Londona, uključujući Pekam i Barking, završili ispod nivoa plime.

Gradovi u zoni plime
„Svi zavisimo od robe, hrane i goriva koji prolaze kroz luke i obalne infrastrukture izložene porastu mora“, upozorava profesor Erik Galbrejt, suautor studije. „Poremećaji u tom sistemu mogli bi izazvati haos u globalnoj ekonomiji i snabdijevanju hranom.“

Porast temperature uzrokuje topljenje ledenih ploča i širenje okeanske vode, što dovodi do povećanja nivoa mora. Naučnici procjenjuju da će milioni zgrada biti trajno potopljeni, dok će mnoge druge završiti u zoni plime.

„Iznenadio nas je veliki broj zgrada koje bi mogle biti ugrožene čak i relativno skromnim dugoročnim porastom nivoa mora“, dodaje profesor Džef Kardil, suautor studije. Autori ističu da je neophodno hitno djelovanje kako bi se smanjile emisije gasova sa efektom staklene bašte i ublažile posljedice koje, prema svemu sudeći, već pogađaju planetu, prenosi Dnevno.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalog

Vjerovatno imate kutiju, ormar ili tavan pun starih igračaka, knjiga ili starih mobilnih telefona i laptopova za koje mislite da su potpuno bezvrijedni.

Ali ponekad ta mjesta mogu da kriju prava blaga. Prema riječima stručnjaka za investicije Adama Kopruckog, osnivača veb-sajta „Real World Investor“, tamo bi moglo biti skriveno malo bogatstvo.

„Većina ljudi baca stvari koje bi im mogle obezbijediti penziju za samo nekoliko godina“, kaže Koprucki, dodajući: „Određeni svakodnevni predmeti koji skupljaju prašinu u vašem domu mogli bi vrijediti više od vaših akcija do 2030. godine.“

Prvi predmet – ajfon prve generacije
Koprucki ističe da je ajfon prve generacije jedan od najtraženijih kolekcionarskih predmeta. iPhone, koji se 2007. godine prodavao za 499 dolara, danas na aukcijama dostiže cijenu veću od 20.000 dolara u originalnom pakovanju!

Koprucki smatra da bi do 2030. godine modeli u odličnom stanju lako mogli vrijediti i do 50.000 dolara. Ali njegova procjena djeluje skromno – prije dvije godine novi, zapakovani iPhone 1 sa osam gigabajta memorije prodat je za 63.356 dolara, dok je rjeđa verzija od četiri gigabajta dostigla cijenu od nevjerovatnih 190.372 dolara.

Prema pisanju lista „New York Post“, podaci kompanije „Grand View Research“ pokazuju da je američko tržište kolekcionarskih predmeta dostiglo 62 milijarde dolara u 2024. godini i ne pokazuje znake usporavanja. Do 2030. godine predviđa se rast na 83,7 milijardi dolara.

Vrijedne igračke i knjige iz 80-ih i 90-ih
Koprucki dodaje da bi i omiljene igračke i knjige iz 1980-ih i 1990-ih mogle dostići visoke cijene.

„Figurice iz Ratova zvijezda sa kojima ste se igrali kao dijete ili Pokémon kartice koje ste sakupljali sada mogu finansirati kaparu za kuću“, kaže Koprucki i navodi nekoliko primjera:

Originalne igračke Transformersi iz 80-ih u zapečaćenom pakovanju prodaju se i do 20.000 dolara po komadu.

Prvo izdanje knjige o Hariju Poteru, koje je prvobitno koštalo 20 dolara, sada vrijedi više od 50.000 dolara.

Nintendo igra Super Mario Bros prodata je za čak 2 miliona dolara 2021. godine.

Kolekcionari su spremni da plate i do deset puta više ako je predmet u originalnom pakovanju, ali i očuvani predmeti mogu biti izuzetno vrijedni. Ako posjedujete nešto što bi moglo imati kolekcionarsku vrijednost, Koprucki savjetuje da se obavezno konsultujete sa stručnjakom i zatražite procjenu prije nego što predmet prodate putem interneta.

„Onlajn aukcijske stranice olakšavaju prodaju više nego ikad, ali je ključno da tačno znate šta imate – to je jedini način da ostvarite najveći mogući profit“, objašnjava Koprucki, prebaci Blic.

Pojedinci sa visokim koeficijentom inteligencije imaju uži krug prijatelja, pokazuje naučno istraživanje.

“Britiš džurnal of sajkolodži” navodi da posebno inteligentne osobe bolje funkcionišu sa manjim brojem prijatelja.

Prema istraživanju, većina ljudi je evoluciono prilagođena životu kakav su vodili davni preci i voli da ima više društvenih interakcija.

Međutim, za visokointeligentne osobe vrijede drugačija pravila.

Istraživači su otkrili da je kod njih uticaj gustine naseljenosti na zadovoljstvo životom dvostruko manji nego kod osoba sa nižim koeficijentom inteligencije.

Što su inteligentniji to su manje zadovoljni, ako se češće druže.

Ova pojava može se objasniti na nekoliko načina.

Jedna teorija sugeriše da inteligentne osobe pronalaze zadovoljstvo u drugim aktivnostima koje nisu društvene prirode, poput profesionalnih izazova ili kreativnih poduhvata.

Prema drugoj teoriji, visokointeligentni ljudi bolje su prilagođeni modernom životu, koji ne zahtijeva stalnu društvenu interakciju kakva je bila neophodna u praistorijskim zajednicama.

To ne znači da visokointeligentne osobe ne vole da imaju prijatelje. Oni samo preferiraju kvalitet, a ne kvantitet, odnosno duboke, smislene odnose u manjem krugu ljudi.

Održavanje većeg broja površnih odnosa može biti iscrpljujuće i manje ispunjavajuće, navode naučnici.

Prema istraživanju, oni koji uživaju u manjem društvu i povremeno se povlače u vlastiti svijet ne moraju biti uvijek asocijalni, već to može biti i pokazatelj njihove inteligencije.