Nakon zatvaranja starog graničnog prelaza sve više osjeća pad broja ljudi.

Zatvaranje starog graničnog prelaza dodatno je pogodilo život u Gradišci, smatraju u Pokretu Sigurna Srpska (PSS), odakle poručuju da je vrijeme za konkretne mjere koje će zadržati stanovništvo i podstaći razvoj grada.

Na konferenciji za novinare predsjednik PSS-a Srđan Lakić istakao je da Gradiška iz godine u godinu gubi stanovništvo, dok se nakon zatvaranja starog graničnog prelaza sve više osjeća pad broja ljudi u centru grada i slabija privredna aktivnost.

Prema njegovim riječima, lokalna zajednica mora ponuditi mjere koje će mladima dati razlog da ostanu i zasnuju život u Gradišci.

Lakić je kao jednu od ključnih inicijativa predstavio prijedlog da Grad Gradiška obezbijedi besplatne građevinske placeve i besplatne građevinske dozvole za mlade bračne parove, ali i druge osjetljive kategorije stanovništva. Smatra da bi takva mjera olakšala rješavanje stambenog pitanja, podstakla izgradnju porodičnih kuća i doprinijela zadržavanju stanovništva.

Naglasio je da ovakve mjere već postoje u pojedinim lokalnim zajednicama, te da nema razloga da sličan model ne bude primijenjen i u Gradišci.

Član PSS-a Mirko Pisarić podržao je ovu inicijativu, ističući da grad mora pronaći način da pomogne mladim porodicama i socijalno osjetljivim kategorijama. Poručio je da ulaganje u ljude predstavlja najbolju investiciju za budućnost Gradiške, te izrazio očekivanje da će gradske vlasti ozbiljno razmotriti prijedlog.

Iz Pokreta Sigurna Srpska najavili su da će svoju inicijativu uputiti Gradskoj upravi i odbornicima u Skupštini grada, uz očekivanje da se o njoj otvori javna rasprava i pronađe model koji bi bio održiv za lokalni budžet

Njen otac bio je ratni vojni invalid. Čovjek koji je za Republiku Srpsku dao zdravlje. Bilo je dana kada je od prijatelja znao pozajmiti dvadeset maraka da kupi vreću brašna.

Nažalost, umro je prije četiri godine. Njena majka je prije dva mjeseca operisala dva tumora. Brat je odustao od fakulteta i radio najteže fizičke poslove kako bi sestra mogla završiti studije.

A ta ćerka i sestra, danas supruga i majka jednogodišnjeg djeteta – Stojanka Bilić – vjerovala je da postoji nešto što niko ne može osporiti – znanje. Vjerovala je da se pošten rad isplati. Da se odricanje isplati. Da se neprospavane noći nad knjigom isplate. Zato je učila. I bila najbolja.

Student generacije na Šumarskom fakultetu Univerziteta u Banjaluci. Dobitnica Zlatne značke.

Završila je osnovne studije, potom i master, pisala naučne radove, zasnovala porodicu i rodila dijete. Mislila je da je najteži dio puta iza nje. Prevarila se. Još uvijek nije dobila priliku ni da odradi pripravnički staž.

Ne traži funkciju. Ne traži privilegije. Ne traži da je neko zaposli preko reda. Traži samo ono zbog čega je godinama učila i zbog čega se njena porodica odricala – priliku da radi posao za koji se školovala. Umjesto toga, skuplja molbe, preporuke, obećanja i razočaranja.

-Uvijek ima obećanja. Kažu „biće“. Čak je bilo i javno obećanje na dodjeli diplome, pretprošle godine, da će mi biti obezbijeđen pripravnički staž, ali evo, tu sam gdje sam, ništa se nije dogodilo. Ja sam pisala, molila, počev od septembra 2024. pa do jula 2026. Poslala sam sedam ili osam zahtjeva za pripavnički staž. Tokom 2024, 2025. i 2026. sam upućivala molbe za zaposlenje na ruke direktora i Direkciji „Šuma Republike Srpske“, ali bez konkretnog rezultata. 18 dokumenata sam poslala na adresu Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede. Obratila sam se i Kabinetu premijera, ali nikad nisam dobila nikakav pisani odgovor. Sve je ostalo na lijepim riječima i obećanjima, a od toga se ne živi. Ne mogu da vjerujem da se ne može pronaći jedno jedino adekvatno mjesto za mene – priča Stojanka za Srpskainfo.

Dok priča svoju životnu priču, nijednog trenutka ne zvuči ogorčeno. Naprotiv. I dalje čeka da sunce dođe poslije kiše.

– Sve sam uložila u svoje znanje i napredak. I sad, iz ove perspektive, neću reći da mi je žao. Nije mi žao. Ja ne bih mogla zamisliti da radim bilo šta drugo. Ja sam ovo završila iz ljubavi. Niko od mene nikada neće čuti da je Šumarski fakultet loš. Šumarski fakultet je odličan fakultet. Tamo ima mnogo dobrih nastavnika, mnogo dobrih i kvalitetnih ljudi i mnogo dobrih studenata koji imaju potencijal. Ali nismo mi, mladi ljudi, krivi za to što je sve izgrađeno ovako kako je izgrađeno. To kreće od vrtića. Evo, ja sad imam dijete, pa gledam kako to funkcioniše – od konkursa za vrtić pa nadalje. Grozan je taj neki osjećaj koji te konstantno prati. Ja sam ponosna što imam 25 godina, što imam dijete od godinu dana i što sam ostvarila sve što sam ostvarila. Da smo neko i nešto, vjerovatno ja sad ne bih bila ovdje i ne bih sve ovo pričala. Ne mogu da vjerujem da se u 21. vijeku bavimo ovakvim stvarima i da moram da istupam javno. Ja razumijem da to prosto mora tako, da sistem tako funkcioniše i da ne može sve preko noći, da se mora i sačekati, ali ovo je stvarno previše – kaže Stojanka.

Mnogi bi, da su na njenom mjestu, vjerovatno odavno spakovali kofere. Ona nije. I neće.

-Nikad nisam razmišljala o tome da napustim svoju Banjaluku. Nikada nisam razmišljala o tome da napustim svoju Republiku Srpsku. Nikad mi to nije palo na pamet. Školovala sam se ovdje, ja sam veliki patriota, moj otac pokojni nam je usadio u dušu ljubav prema otadžbini. Koliko god nam bilo teško i koliko god smo se morali mučiti, mi nikad nismo pomišljali da odemo odavde. Hoću da budem ovdje, hoću da se borim. Znam da vrijedim. I niko me ne može ubijediti nijednom izjavom da je škola uzaludna. Škola nije uzaludna, niko me ne može obeshrabriti – naglasila je Stojanka.

Kaže da je u javnost izašla tek kada je iscrpila sve druge mogućnosti. I ne samo zbog sebe. Već zbog svih mladih ljudi koji ćute.

Uz nju su, kaže, sve vrijeme bili porodica, suprug i prijatelji. Njihova podrška bila joj je najveća snaga, a danas i najveći motiv da nastavi borbu.

Na kraju razgovora, kada je ispričala sve kroz šta je prošla u posljednje dvije godine, Stojanka je zamolila da objavimo još jednu poruku. Kaže da je iscrpila gotovo sve mogućnosti, pokucala na brojna vrata i izgubila vjeru da će njen problem riješiti oni kojima se do sada obraćala.

– Iskreno, iz ove perspektive, nakon svega što sam prošla, vjerujem da samo jedna osoba može riješiti moj problem. To je Milorad Dodik. Pozivam ga javno da mi pomogne i riješi ovaj problem, jer vjerujem da on to može i da jedino on ima moć da to učini – poručila je Stojanka za Srpskainfo.

stojanka berić najbolji student šumarskog fakulteta 2024 FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RINGIER
Priča Stojanke Bilić nije samo priča jedne mlade žene koja dvije godine čeka posao.

To je priča o porodici koja je vjerovala da će obrazovanje biti izlaz.

O ocu koji je branio Republiku Srpsku.

O bratu koji je odustao od svojih snova da bi sestra ostvarila svoje.

O majci koja se razboljela od brige.

I o djevojci koja je uradila sve ono što društvo traži od mladog čovjeka – učila, bila najbolja, ostala ovdje, osnovala porodicu i poželjela da živi od svog rada. A danas ne traži ništa više od jedne prilike. Zar je to previše?

Srpskainfo

Nakon što Savjet za implementaciju mira (PIC) već na dvije sjednice nije uspio postići dogovor o izboru novog visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini, očigledno je da u međunarodnoj zajednici nema saglasnosti o tome kako Kancelarija OHR-a treba da izgleda u budućnosti, a sve su glasniji, i sve je više onih koji smatraju da tu kancelariju treba ugasiti i da odgovornost moraju preuzeti domaći političari.

Čović i Dodik traže odlazak OHR-a i ukidanje bonskih ovlaštenja

Stav iz Republike Srpske po tom pitanju odavno je jasan, a on je da OHR treba da ode iz Bosne i Hercegovine, međutim poprilično “politički uzdržani” Hrvati već mjesecima otvoreno govore to isto. Od stava da je OHR potreban BiH, preko toga da ga treba izmjestiti u Brisel – sada već otvoreno govore da on treba da bude ugašen. Dragan Čović, predsjedavajući Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH i predsjednik HDZ-a, rekao je da OHR mora nestati, i da dalje treba da idemo sami.

On je naglasio da je došlo vrijeme za odlazak OHR-a i ukidanje bonskih ovlaštenja te da je to što tri sjednice PIC-a nisu dale rezultate pokazatelj ambijenta oko BiH.

“Na kraju je došlo vrijeme da mi kažemo da nekakav specijalni visoki predstavnik koji ima neka ovlašćenja u BiH nema više svoje mjesto ovdje. Bolje da mi to kažemo, nego da se ovi prijatelji iz PIC-a nadmudruju koliko im treba i da pokušaju nešto napraviti u vezi s tim. Јa sam uvjeren, to smo komunicirali u posljednje vrijeme, da je došlo vrijeme da vrlo jasno definišemo i mandat te osobe koja će imati neki prelazni karakter, da definišemo ovlaštenja koja ne mogu biti bonska, jer sva dosadašnja bonska ovlaštenja su napravila štetu BiH”, naveo je Čović za RTV HB.

Govoreći o Kristijanu Šmitu, istakao je da nije ništa dobro uradio te kako je izazvao štetu stalnim djelovanjima i, kako je to definisao lider HDZ-a, uvjeravanjima da on bolje razumije odnose u BiH od samih Hrvata.

“Zato sam i ovih dana rekao, to ponavljam već zadnjih 10 godina, dao Bog da jednog dana neko dođe sa ovlašćenjima da poništi sve odluke visokog predstavnika. Niko drugi to ne može uraditi nego opet takva nekakva institucija i da se okrenemo sebi, da razumijemo da je BiH sastavljena od tri konstitutivna naroda i da moramo naći mjeru za ta tri konstitutivna naroda”, rekao je Čović.

Zanimljivo je da je Čović nešto slično rekao i samo nekoliko dana ranije, odnosno nakon sastanka delegacija SNSD-a i HDZ-a. Tada su i Čović i Milorad Dodik, predsjednik SNSD-a, rekli da odluke visokog predstavnika treba da budu poništene, a OHR ugašen. Takođe, uporedo sa tim spekuliše se i kako će izgledati buduća kancelarija OHR-a, od toga da će sve ostati kako je i bilo do toga da će mandat budućeg visokog predstavnika biti ograničen, kako ovlašćenjima, tako i vremenski.

Ono što je sve izvjesnije jeste da novi visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini neće biti imenovan do prije izbora, i da će funkciju v.d. visokog predstavnika obavljati Luis Krišok, američki diplomata koji je na tu poziciju došao sa mjesta zamjenika visokog predstavnika. U slučaju da se to desi, i da BiH postizborni period dočeka bez visokog predstavnika, biće zanimljivo pratiti formiranje vlasti u BiH, posebno na nivou Federacije BiH s obzirom na to da su u nekom periodu visoki predstavnici u tom procesu igrali odlučujuću ulogu. Tako je bilo, recimo, nakon posljednjih opštih izbora u BiH, kada je Šmit kao tadašnji visoki predstavnik čak suspendovao Ustav Federacije BiH kako bi “trojci”, odnosno SDP-u, NiP-u i Našoj stranci, omogućio da formiraju Vladu Federacije BiH iako za to nije postojala volja potpredsjednika Federacije BiH Refika Lende (SDA), a koja je po Ustavu FBiH bila obavezna.

“Jasno je da do imenovanja visokog predstavnika neće doći u dogledno vrijeme, a uprkos tome u BiH se ništa neuobičajeno ne dešava, što je dokaz da može da funkcioniše bez stranog tutorstva”, rekla je Ana Trišić Babić, v.d. direktora Kancelarije za međunarodnu saradnju Republike Srpske.

Ona je rekla da od trenutka kada u junu nije imenovan visoki predstavnik da je bilo jasno da do imenovanja neće doći u dogledno vrijeme, te da je sigurna da se to neće dogoditi ni do novembra, a do tada će se vidjeti u kom pravcu će se odvijati politički procesi.

“Vjerujem da je ovo prilika da i u Sarajevu prihvate realnost da visoki predstavnik više nije potreban ovoj zemlji. Umjesto oslanjanja na strane intervencije, vrijeme je da odgovornost za političke procese u potpunosti preuzmu domaće institucije i demokratski izabrani predstavnici naroda”, rekla je nedavno Trišić Babićeva.

Bošnjački političari insistiraju na punom mandatu visokog predstavnika

Za razliku od Srba i Hrvata, Bošnjaci u ovom trenutku ne žele ni da čuju da OHR bude oslabljen, a bonska ovlaštenja ukinuta, a kamoli da bude ugašen. U svim javnim nastupima bošnjački zvaničnici insistiraju na tome da visoki predstavnik treba BiH i da bonskim ovlaštenjima treba i dalje da nameće zakone i odluke.

Gotovo svi bošnjački zvaničnici pozdravili su nedavnu izjavu Krišoka, koji je rekao da “ima puna ovlaštenja, uključujući i bonska”, međutim poprilično su suzdržani u procjeni budućeg djelovanja OHR-a.

“Činjenice su da od trećeg entiteta ili izborne jedinice nema ništa, kao ni od bilo kakvog separatizma. Isto vrijedi i za Kancelariju visokog predstavnika koji ostaje u punom, nepromijenjenom kapacitetu i ovlaštenjima”, rekao je nedavno Nermin Nikšić, lider SDP-a.

Slično kao i političari, i analitičari, zavisno iz kojeg naroda dolaze, potpuno različito gledaju na OHR i njegovu budućnost, ali svi se slažu u jednom, a to je da su mjeseci pred nama ključni za to kako će OHR izgledati, a to u prvom redu zavisi od dogovora na relaciji Vašington – Brisel.