Connect with us

Društvo

MISTERIJA SMRTI DŽEMALA BJEDIĆA: Šta kriju arhivi u Beogradu? (VIDEO)

Utorak je, 18. januar 1977. godine, hladno jutro. Na vojnom aerodromu u Batajnici, Džemal Bijedić, tadašnji predsjednik Saveznog izvršnog vijeća, ispratio je Josipa Broza Tita na putu ka Libiji.

Nedugo zatim, i sam se ukrcao u skoro nov avion Learjet 25, registracije YU-BJH, sa ciljem da se što prije vrati u Sarajevo. Tamo ga je čekala sjednica Centralnog komiteta Saveza komunista Bosne i Hercegovine.

Međutim, nikada nije sletio na sarajevski aerodrom. Skoro pola vijeka kasnije, olupina aviona na planini Inač i dalje simbolizuje jednu od najvećih tragedija i neriješenih misterija bivše Jugoslavije.

Avion udario u vrh planine
U 10 sati i 54 minuta, kontrola leta je izgubila svaki kontakt sa letjelicom. Pored Džemala i njegove supruge Razije, bili su tu i visoki vladini zvaničnici i članovi posade: dr Smajo Hrle, podsekretar u Bijedićevom kabinetu, lični pratilac Zija Alikalfić, domaćica Anđelka Muzička, piloti Stevan Leka i Murat Hanić, i aviomehaničar Ilija Jevđenović. Ukupno osam ljudi. Avion je letio ka Sarajevu, ali umjesto da započne proceduru slijetanja, skrenuo je sa planirane rute i udario u vrh planine Inač u gustoj magli, nedaleko od sela Bjelovići kod Kreševa.

Almasa Bejtić, mještanka, prva je čula zaglušujući udarac. Ubrzo je pokrenuta masovna potraga. Zbog nepristupačnog terena prekrivenog snijegom i izuzetno loših vremenskih uslova, spasilačke ekipe su jedva uspjele da se probiju do mjesta nesreće. Scena je bila strašna. Olupina je bila razbacana po planinskoj padini.

Tijela žrtava su izvučena tek sljedećeg dana, 19. januara, helikopterom. Džemal i Razija Bijedić su sahranjeni dva dana kasnije u Sarajevu, uz najviše državne i vojne počasti, a vijenac je položio lično Josip Broz Tito, vidljivo potresen gubitkom jednog od svojih najbližih i najpovjerljivijih saradnika.

Ljudski faktor zvaničan uzrok
Državna komisija, formirana odmah nakon nesreće, sprovela je istragu i kao zvanični uzrok navela „ljudski faktor“. U izvještaju je navedeno da je avion letio brzinom većom od propisane za tu fazu leta i da je posada prekasno i prenisko izvela zaokret pri slijetanju. Avion je udario u planinski greben na visini od 1.366 metara, što je bilo skoro trista metara ispod minimalne bezbjedne visine za taj sektor. Komisija je takođe kritikovala službu koja je okupila posadu, navodeći da je kopilot Murat Hanić ocijenjen kao pilot „ispod prosjeka“.

Iako je zvanična verzija bila jasna, u javnosti su se odmah pojavile sumnje. Džemal Bijedić nije bio samo premijer. U osjetljivom periodu starenja Josipa Broza Tita, smatran je jednim od najozbiljnijih kandidata za njegovog nasljednika. Bio je umjeren, izuzetno popularan u svim republikama, nije pripadao ni velikosrpskoj ni velikohrvatskoj struji i imao je Titovo neograničeno povjerenje.

Moćni neprijatelji
Takav položaj, mnogi su vjerovali, stvorio mu je moćne neprijatelje u određenim vojnim i političkim krugovima kojima se nije dopadao scenario u kojem bi Bošnjak-musliman preuzeo vođstvo države. Sumnje su dodatno podgrijane činjenicom da porodici Bijedić nikada nije omogućen potpun pristup istražnoj dokumentaciji, koja se i danas čuva u arhivi u Beogradu.

Godinama kasnije pojavila su se svjedočanstva koja su bacila novo svjetlo na tragediju. Pukovnik JNA Lazo Vukosavljević, koji je bio među prvima na mjestu nesreće, tvrdio je da su instrumenti, poput visinomjera i brzinomjera, pokazivali nelogične i netačne vrijednosti. Jedna od najrasprostranjenijih teorija zavjere je da je visinomjer na aerodromu Batajnica namjerno podešen da pokazuje veću visinu od stvarne, čime je posada dovedena u smrtonosnu zabludu.

Svjedočenje rođaka
Smrt Džemala Bijedića nije bila samo lična tragedija, već i ogroman politički gubitak. Zajedno sa Brankom Mikulićem i Hamdijom Pozdercem, pripadao je „zlatnoj generaciji“ bosanskih političara koji su uspjeli da promijene status republike unutar jugoslovenske federacije.

Insistirao je da BiH mora biti ravnopravna republika sa punim subjektivitetom, a ne, kako se često vjerovalo, „novčić za džeparenje“ između Beograda i Zagreba. Odigrao je ključnu ulogu u ustavno-pravnom priznavanju Muslimana kao nacije na listi 1971. godine, što je stabilizovalo multietničku ravnotežu u republici. Njegovi napori doveli su do pokretanja ogromnih infrastrukturnih i industrijskih projekata, kao što su Mostarski aluminijumski kombinat i modernizacija željezničke pruge Sarajevo-Ploče, što je počelo da transformiše Bosnu i Hercegovinu iz nerazvijenog regiona u moderni industrijski centar.

Kao premijer Jugoslavije od 1971. godine, bio je jedini kome je Tito povjerio dva uzastopna mandata, što je bila jasna potvrda njegovih sposobnosti. Sa rijetkom diplomatskom vještinom, pregovarao je sa američkim predsjednicima i sovjetskim liderima, obezbjeđujući ključne ekonomske ugovore za Jugoslaviju i održavajući njen nesvrstani stav.

Društvo

VREMENSKA PROGNOZA! Nastavlja se prohladno vrijeme, EVO KADA SE VRAĆA SUNCE

Proteklih dana budila su nas prohladna jutra, dok smo sporadično poslijepodne imali značajno toplije vrijeme.

Prohladno vrijeme nastaviće se i tokom vikenda. Smjenjivaće će se sunčani i oblačni intervali. Maksimalna temperatura iznosiće 20 stepeni, dok će se minimalna kretati od 5 do 7.

Nažalost, prizemni mraz očekuje se ponegdje i u nedjelju, ali i u ponedjeljak ujutro. Već od ponedjeljka kreću ljetni dani. Maksimalna temperatura iznosiće 26 stepeni, a na nekim mjestima i 28!

Bitno je i što će minimalna nakon ponedjeljka dobiti dvocifren broj. Dnevna temperatura će se kretati do 24 stepena, dok će minimalna iznositi 12.

Iako su najavljene moguće padavine tokom naredne sedmice, očekuje se da ne dolazi do značajnijeg pada temperature. On će sve sve vrijeme zadržavati iznad 20 stepeni, dok bi naredna subota mogla da donese i visokih 30 stepeni, piše ATV.

Prema trenutnim projekcijama mogu se očekivati i padavine tog dana.

Nastavi čitati

Društvo

AKTIVISTKINJE I NOVINARKE O UBISTVU ELME GODINJAK: “Nijedna okolnost ne opravdava femicid”

Neformalna grupa aktivistkinja i novinarki iz Bosne i Hercegovine oglasila se povodom najnovijeg slučaja femicida od 1. maja gdje je Tarik Prusac vatrenim oružjem usmrtio svoju suprugu, novinarku Elmu Godinjak.

Kako su navele u svom saopštenju, najoštrije osuđuju femicid – posljednji i najbrutalniji vid nasilja prema ženama, i neodgovorne reakcije medija i javnosti.

“Ovo nije još jedna ‘porodična tragedija’. Nije zločin iz ‘strasti’. Femicid je obrazac – posljedica sistema koji ne štiti žene. Ubistvo tokom brakorazvodne parnice nije izolovan slučaj. To je situacija visokog rizika od ponavljanja prijetnji, odmazde i eskalacije nasilja. U takvim slučajevima najdjelotvornija mjera zaštite je pritvor. Mjera koja se, nažalost, u slučajevima nasilja u porodici najrjeđe traži i izriče”, naglasile su.

Kako dalje navode, svaka ubijena žena je dokaz da institucije nisu ozbiljno procijenile rizik.

“Zahtijevamo da policija, tužilaštva, sudovi i centri za socijalni rad postupaju hitno, u skladu s rizikom po život žena. Svaka neprocijenjena prijetnja, svaka olako shvaćena prijava i svako odlaganje postupanja mogu imati nepopravljive posljedice. Posebno upozoravamo na neodgovorno medijsko izvještavanje tokom potrage za naoružanim počiniocem koji je bio u bijegu s djetetom. Javnost ima pravo biti obaviještena o opasnosti, ali policijske službe moraju jasno postaviti granice kriznog komuniciranja u posebno osjetljivim slučajevima sa djecom. Objavljivanje lokacija i operativnih informacija u realnom vremenu može dovesti do promjene ponašanja počinioca, ubrzati bijeg i direktno ugroziti djecu. Svaka greška u izvještavanju može imati previsoku cijenu po život djeteta”, naglašavaju.

Dalje podsjećaju i da informisanje javnosti treba biti zasnovano na sigurnosti, a ne senzacionalizmu, brzini i klikovima.

“Jednako opasan je i javni govor koji prati vijesti o femicidu. Apelujemo na sve koji se ovim povodom oglašavaju — u medijima, javnim istupima, komentarima na društvenim mrežama ili kroz pravno zastupanje — da se suzdrže od romantiziranja nasilnika i njihovih motiva. Izjave poput ‘on ju je volio’, ‘nije bio nasilan u braku’, ‘bio je dobar čovjek’ ili ‘puklo mu je’ nisu bezazlene. To nije mišljenje bez posljedica. Takvi narativi potiču empatiju za nasilnika i stvaraju društve u klimu u kojoj se odmazda normalizira, a žene dodatno obeshrabruju da prijave nasilje. Osobe koje komentarima na društvenim mrežama kontinuirano podstiču razumijevanje za čin ubistva i opravdavaju nasilnika, mogu se smatrati riziko-osobama”, poručuju.

“Nijedna okolnost ne opravdava femicid. Nijedna emocija ne opravdava ubistvo. Nijedna javna riječ ne smije služiti za relativizaciju nasilja prema ženama. Žene koje trpe bilo kakvo nasilje podsjećamo na brojeve SOS telefona: 1265 u Federaciji BiH i 1264 u RS”, zaključuju u saopštenju.

*** Neformalnu grupu aktivistkinja i novinarki iz BiH čini viš od trideset osoba koje djeluju kroz medije i ženske nevladine organizacije oko zajedničke misije prevencije nasilja nad ženama, jačanje institucionalnog odgovora, boljeg medijskog izvještavanje i jačanja saradnje među saveznicama- novinarki i aktvistkinja.

Nastavi čitati

Društvo

“SVEDENI NA MINIMUM”: Radnici odlaze u potrazi za dostojanstvom

Ne bježe samo zbog malih plata, već zbog sistema u kojem uspjeh zavisi od političke lojalnosti, a ne rada, ističe Čeko.

Radnik je sveden na biološki minimum, čime je ugroženo njegovo ljudsko dostojanstvo. Odlazak je, u takvim uslovima, jedini preostali čin autonomije pojedinca nad sistemom koji ga tretira kao potrošnu robu.

Ovim je riječima sociologinja Mirjana Čeko odgovorila na pitanje Srpskainfo: zašto radnici masovno bježe iz Republike Srpske i BiH.

Podsjećamo, juče su, povodom 1. maja, Međunarodnog praznika rada, političari na vlasti, od premijera Srpske Save Minića, do ministra rada Radana Ostojića, horski poručivali: Neophodno je unaprijediti prava radnika kako bi oni ostali u Srpskoj, jer bez radnika nema ni uspješne privrede, ni uspješne Srpske.

Ali, iza ovih prigodničarskih riječi se krije dugogodišnja pogubna praksa. I nije u pitanju samo materijalno siromaštvo, nego i nesigurnost, nepravda, odsustvo bilo kakve vizije budućnosti.

Radnici ginu na poslu, radeći za minimalac od 500 evra, dok su, ti isti, osiromašeni radnici, poslodavcima, samo u prošloj godini, zaradili dobit od 4,3 milijarde KM.

Odlazak je, kako smatra Mirjana Čeko, jedini smislen izlaz.

– Kada govorimo o masovnom odlasku radno sposobnog stanovništva iz naše zemlje, moramo izaći iz okvira dnevne politike i stvar posmatrati kroz prizmu sistemske disfunkcionalnosti. Naime, siromaštvo ovdje nije samo nedostatak materijalnih sredstava, već sistemska degradacija rada. Mi smo stvorili ambijent u kojem rad više ne garantuje socijalnu sigurnost niti omogućava planiranje budućnosti – kaže Mirjana Čeko.

Dodaje da živimo u poretku, koji favorizuje partikularne interese i klijentelističke mreže, koji dominiraju nad stručnošću i radnim etosom.

– Kada institucije postanu instrumenti moći u rukama uskih interesnih grupa, građanin gubi osjećaj pripadnosti zajednici. Ljudi ne bježe samo od malih plata, već od društvenog poretka u kojem je predvidivost uspjeha vezana isključivo za političku lojalnost, a ne za radni doprinos – ističe Čeko.

Mi smo, dodaje ova sociologinja, društvo koje je izgubilo sposobnost da generiše viziju budućnosti.

– Kada se obrazovni, zdravstveni i pravni sistemi uruše do te mjere da više ne pružaju bazičnu stabilnost, emigracija postaje kolektivni odgovor. To je tihi, ali najmasovniji protest protiv decenijskog odbijanja političkih elita da sprovedu suštinsku transformaciju društva. Ako država nastavi da funkcioniše kao servis za očuvanje statusa privilegovanih slojeva, ona će neminovno ostati bez onoga što je čini živim organizmom, ostaće bez naroda – kaže Mirjana Čeko.

Odlazak radnika je, ističe ona, najjasnija dijagnoza poraza politike koja resurse troši na održavanje moći, dok zanemaruje čovjeka kao osnovnu ćeliju društva.

Srpskainfo

Nastavi čitati

Aktuelno