Ono što se već godinama unazad dešava u Prijedoru sa upisom djece u predškolske ustanove odavno je prešlo granicu nefunkcionalnog sistema i preraslo u otvoreno ponižavanje građana. Pod dugogodišnjom vladavinom SNSD-a, a naročito za mandata aktuelnog gradonačelnika Slobodana Javora, javne ustanove su privatizovane do te mjere da je upis djeteta u vrtić postao nemoguća misija – osim ako nemate “vruću” stranačku vezu.

Javna je tajna u Prijedoru da obični građani, koji pošteno rade i plaćaju porez, nemaju apsolutno nikakvu šansu na redovnim konkursima. Mjesta su rezervisana, a prohodnost imaju samo oni za koje lično nazove gradonačelnik Javor ili neko od njegovih partijskih poslušnika. Dok se podobnima obezbjeđuju mjesta preko reda, stotine prijedorskih porodica ostaju prepuštene same sebi.

Predizborna šminka: Šest godina za spoljne zidove

Kako bi zamaglila oči javnosti i stvorila privid da rješava problem, aktuelna vlast već nevjerovatnih šest godina mrcvari izgradnju novog vrtića. Temelji i spoljni zidovi su nakon više od pola decenije konačno privedeni kraju, ali unutrašnjost objekta je i dalje potpuno neuređena.

Izvori sa terena potvrđuju ono u šta svi sumnjaju: unutrašnji radovi i opremanje se namjerno tempiraju kako bi se svečano presijecanje vrpce i otvaranje objekta poklopili sa samim špicom predizborne kampanje. Međutim, čak ni to političko pozorište neće promijeniti činjenicu da je sistem upisa ostao duboko korumpiran.

Apsurd kakav Evropa ne pamti: Prijedorčani preko noći postaju Ukrajinci i Crnogorci

Shvativši da su u rođenom gradu građani drugog reda ukoliko nemaju crvenu knjižicu, lokalne vlasti su se dosjetile novog pravila prilikom bodovanja, koje do sada nije zabilježeno nigdje na prostorima Republike Srpske. Naime, uveden je pravilnik prema kojem roditelji koji se izjasne kao nacionalne manjine automatski dobijaju čak 10 bodova više na rang-listi.

Ovaj diskriminatorski potez izazvao je kontraefekat i natjerao očajne ljude na radikalan i bizaran otpor. Prijedorčani, svjesni da im regularan put ne donosi ništa, masovno su počeli da mijenjaju svoje deklarisanje i da se na konkursima izjašnjavaju kao Ukrajinci i Crnogorci.

“Došli smo u situaciju da ljudi u rođenom gradu moraju da glume strance i nacionalne manjine kako bi njihovo dijete dobilo zakonsko pravo na predškolsko obrazovanje. Ovo više nije stvar politike, ovo je potpuni slom morala i društva”, navode ogorčeni roditelji.

Ovakva bizarna i mučna situacija direktna je slika i prilika vladavine Slobodana Javora i njegove administracije. Prijedor je postao grad u kojem se umjesto novih radnih mjesta i stabilnog sistema proizvodi atmosfera straha, ucjena i apsurda u kojem domaće stanovništvo mora fingirati sopstveni identitet da bi preživjelo pod režimskim aparatom.

Banjaluka24

Aleksandra Pandurević, nekadašnje prepoznatljivo lice SDS-a u parlamentu BiH, a od 2015. godine član Predsjedništva stranke, dotiče političko dno. Žena bez ikakvog preostalog kredibiliteta i ozbiljne karijere, bjesomučno i neosnovano napada opoziciju, a posebno Draška Stanivukovića, dok istovremeno krije vlastito licemjerje i selektivnu memoriju, a sve u svrhu očuvanja sopstvenog sitnog interesa.

Selektivna amnezija i lažni heroji

Posljednji potez Pandurevićeve je prosto frapantan. Osvrnula se na godišnjicu hapšenja Milana Miličevića, tadašnjeg predsjednika SDS-a, veličajući do besvijesti Ljubišu Petrovića, kojeg uzaludno pokušava predstaviti kao savršenog borca. Prema njenim riječima, Petrović je bio “jedini tu” i “nepokolebljiv”, navodno se “gurao s policijom” u odbranu Miličevića.

Međutim, ono što je Pandurevićeva “zaboravila” spomenuti je šokantna istina. U trenucima kada je Miličević uhapšen, upravo Draško Stanivuković je doveo  brojne aktiviste u znak podrške Miličeviću! Članovi PSS-a i PDP-a su tada, kad je SDS-u bilo najteže, donosili deke, hranu i vodu, boraveći na terenu cijeli dan i noć. Ovu nesebičnu pomoć Pandurevićeva danas svjesno prećutkuje, dok istovremeno nastavlja sa prljavom kampanjom protiv Stanivukovića.

Posrnula karijera i sumnjivi paktovi

Jasno je da Pandurevićeva, žena u godinama koja u javnosti nosi i neslavnu etiketu (navodna javna tajna o problemima s alkoholom), nema više šta ponuditi biračima. U očajničkom pokušaju da ugrabi bilo kakav politički kolač, udružila se sa strujom Milana Miličevića i Ljubiše Petrovića koja neminovno dijeli SDS na pola. Njena spremnost da napada ostatak opozicije, koja o njoj nikada nije rekla ružnu riječ, pokazuje da joj izdaja i licemjerje nisu strani.

Ono što najviše zabrinjava jeste šira slika. Pandurevićeva, zajedno sa Vukanovićem i Petrovićem, čini se čini sve da rastoči SDS, najstariju i najjaču opozicionu stranku u RS. Sve češće se u političkim kuloarima šuška da su ovi napadi na opozicionare u odsudnom momentu, uz istovremeno razbijanje SDS-a, zapravo naručeni i moguće i plaćeni od strane SNSD-a.

Banjaluka24

Lider Liste za pravdu i red, Nebojša Vukanović, lažno gradi politički narativ na sopstvenoj bezgrešnosti. Sebe uporno predstavlja kao jedinog autentičnog, poštenog i potpuno čistog opozicionara koji se beskompromisno bori protiv režima i vlasti. Za Vukanovića su svi ostali sumnjivi, skloni paktovima i nedovoljno radikalni.

Međutim, politička praksa na terenu brutalno je demantovala njegovu moralnu pridiku. Potezi njegove organizacije u Prijedoru ogolili su klasične dvostruke aršine i pokazali da pravila koja Vukanović nameće drugima – za njega samog ne važe.

Javnost pamti Vukanovićeve žestoke, gotovo histerične napade na Pokret “Sigurna Srpska” (PSS) i Draška Stanivukovića. Njegov glavni argument za diskvalifikaciju bila saradnja sa Igorom Radojičićem. Vukanović je Radojičića javno etiketirao kao “čovjeka sistema”, “bivšeg SNSD-ovca” i figuru sa kojom nijedan pravi opozicionar ne smije ni kafu da popije, a kamoli da sarađuje.

Ali, dok na svom blugu finansiranom novcem Bošnjaka drži lekcije o opozicionom moralu, Vukanović iza kulisa radi upravo ono što drugima najstrože zabranjuje.

U Prijedoru je za zvaničnog povjerenika i čovjeka koji bi trebao da predvodi listu izabran Duško Gajić.

I dok je Gajić sam po sebi inženjer i korektan čovjek, njegova biografija krije detalj koji ruši kompletan Vukanovićev moralni koncept:

Čovjek iz pokreta “Svojim putem”  Duško Gajić je do juče bio istaknuti član i aktivista pokreta čiji je osnivač i lider upravo – Igor Radojičić!

Politički transfer – Direktno iz Radojičićevog tabora, Gajić prelazi u Vukanovićevo okrilje.

Nada da će proći “ispod radara”

Vukanović je očigledno računao na to da će u moru političkih vijesti javnost preći preko ove činjenice i da niko neće povezati tačke. Ali ništa ne prolazi nezapaženo pa se postavlja logično pitanje: Kako je Igor Radojičić “režimski čovjek” kada sa njim razgovara PSS, a njegovi kadrovi postaju “pošteni borci protiv sistema” kada pređu kod Vukanovića?

Kada drugi sarađuju sa ljudima koji su činili bivši sistem, Vukanović to naziva izdajom, simbiozom i prodajom opozicionih interesa. Kada on te iste kadrove uzima u svoju organizaciju i postavlja ih za povjerenike, onda je to “širenje opozicije” i “pametna politika”.

Ova prijedorska epizoda jasno pokazuje da je Vukanovićeva borba za pravdu i red zapravo borba sa dubokim dvostrukim standardima. Iluzija o jedinom “čistom” opozicionaru se raspršila na prvom ozbiljnijem kadrovskom ispitu u Prijedoru. Na koncu, narodu ostaje da procijeni koliko je iskrena borba čovjeka koji jedno priča pred kamerama, a potpuno drugo radi na terenu.

Banjaluka 24