Nama ovo nije kraj. Koristićemo sva raspoloživa pravna sredstva za dostizanje pravde. Nismo dobili odgovor zašto se ovo desilo, a kao društvo moramo da ga dobijemo kako se nikada više ne bi ponovilo.

Ovim riječima roditelji djece ubijene u masakru u OŠ “Vladislav Ribnikar” u Beogradu sumirali su utiske nakon završnih riječi na ponovljenom suđenju roditeljima maloljetnog ubice, održanom pred Višim sudom u Beogradu. Presuda će biti izrečena 18. juna, a porodice žrtava poručuju da, bez obzira na njen ishod, potraga za punom istinom i odgovornošću neće biti završena.

U sudnici su se, tri godine nakon tragedije koja je promijenila Srbiju, ponovo sudarile dvije potpuno različite slike istog događaja: jedna koju iznose porodice ubijene djece i njihovi zastupnici, i druga koju predstavljaju optuženi roditelji i njihova odbrana. Ono što je ostalo zajedničko jeste osjećaj da odgovori na najvažnija pitanja još nisu dati.

“Meni će pravda biti kada neko odgovara za masovno ubistvo”

Majka ubijene djevojčice Ane Božović, Ninela Radičević, poručila je tokom gostovanja u “Jutru na Blic” da postupak koji se vodi protiv roditelja maloljetnog ubice za nju ne predstavlja potpuno zadovoljenje pravde.

– Ovo nije krivični postupak za masovno ubistvo. Djela koja se stavljaju na teret roditeljima su nesavjesno držanje oružja i zanemarivanje djeteta, koje je po meni evidentno postojalo u toj porodici. Meni to nije zadovoljenje pravde. Meni će zadovoljenje pravde biti onog trenutka kada neko bude odgovoran za masovno ubistvo. To neće vratiti žrtve, neće vratiti moje dijete, ali smatram da je za pravosudni sistem izuzetno važno da se ovim slučajem postave temelji povjerenja u pravdu i pravosudni sistem – istakla je majka ubijene djevojčice.

Govoreći o činjenici da maloljetni ubica prema važećem zakonu ne može krivično da odgovara, Radičević je ocijenila da je upravo ovaj slučaj morao da promijeni dosadašnju praksu.

– Po sadašnjem zakonu on neće odgovarati. Smatram da u sudskoj praksi uvijek postoje presedani, slučajevi koji menjaju pravila i praksu. Mislim da je to morao da bude ovaj slučaj. Za sada nema govora o promijeni sudske prakse zbog ovog slučaja, ali ja ne gubim nadu. Sve što želimo da mijenjamo, a posebno kada govorimo o pravosuđu, traje dugo – istakla je mama Ane Božović.

Ona se osvrnula i na ponašanje Kecmanovića tokom postupka.

– Ta mirnoća, ta hladnokrvnost, to njihovo ponašanje iskreno meni govori kao da oni imaju neku vrstu zaštite. E sad kakvu, ja ne znam, ali prosto nije nevjerovatno da se neko tako ponaša znajući da će možda završiti u zatvoru – ističe ona.

Ovim riječima roditelji djece ubijene u masakru u OŠ “Vladislav Ribnikar” u Beogradu sumirali su utiske nakon završnih riječi na ponovljenom suđenju roditeljima maloljetnog ubice, održanom pred Višim sudom u Beogradu. Presuda će biti izrečena 18. juna, a porodice žrtava poručuju da, bez obzira na njen ishod, potraga za punom istinom i odgovornošću neće biti završena.

U sudnici su se, tri godine nakon tragedije koja je promijenila Srbiju, ponovo sudarile dvije potpuno različite slike istog događaja: jedna koju iznose porodice ubijene djece i njihovi zastupnici, i druga koju predstavljaju optuženi roditelji i njihova odbrana. Ono što je ostalo zajedničko jeste osjećaj da odgovori na najvažnija pitanja još nisu dati.

“Meni će pravda biti kada neko odgovara za masovno ubistvo”

Majka ubijene djevojčice Ane Božović, Ninela Radičević, poručila je tokom gostovanja u “Jutru na Blic” da postupak koji se vodi protiv roditelja maloljetnog ubice za nju ne predstavlja potpuno zadovoljenje pravde.

– Ovo nije krivični postupak za masovno ubistvo. Djela koja se stavljaju na teret roditeljima su nesavjesno držanje oružja i zanemarivanje djeteta, koje je po meni evidentno postojalo u toj porodici. Meni to nije zadovoljenje pravde. Meni će zadovoljenje pravde biti onog trenutka kada neko bude odgovoran za masovno ubistvo. To neće vratiti žrtve, neće vratiti moje dijete, ali smatram da je za pravosudni sistem izuzetno važno da se ovim slučajem postave temelji povjerenja u pravdu i pravosudni sistem – istakla je majka ubijene djevojčice.

Govoreći o činjenici da maloljetni ubica prema važećem zakonu ne može krivično da odgovara, Radičević je ocijenila da je upravo ovaj slučaj morao da promijeni dosadašnju praksu.

– Po sadašnjem zakonu on neće odgovarati. Smatram da u sudskoj praksi uvijek postoje presedani, slučajevi koji menjaju pravila i praksu. Mislim da je to morao da bude ovaj slučaj. Za sada nema govora o promijeni sudske prakse zbog ovog slučaja, ali ja ne gubim nadu. Sve što želimo da mijenjamo, a posebno kada govorimo o pravosuđu, traje dugo – istakla je mama Ane Božović.

Ona se osvrnula i na ponašanje Kecmanovića tokom postupka.

– Ta mirnoća, ta hladnokrvnost, to njihovo ponašanje iskreno meni govori kao da oni imaju neku vrstu zaštite. E sad kakvu, ja ne znam, ali prosto nije nevjerovatno da se neko tako ponaša znajući da će možda završiti u zatvoru – ističe ona.

Advokat porodica žrtava Stefan Ćorda ocenio je da tokom postupka javnost nije dobila iskrene odgovore o tome kako je došlo do tragedije.

– Mi nismo dobili iskren odgovor. Dobili smo odbranu okrivljenih. Juče su donijeli brojne diplome da bi pokazali kako dete nije bilo zanemareno, već savršeno vaspitano. Meni je upravo to bio dokaz suprotnog. Sve vreme slušamo priču o uspesima, a istovremeno je sam dečak govorio da je bio pod ogromnim pritiskom da bude najbolji. Imao takav pritisak i roditelja. I znate, to sam uvezao činjenicom da je on stvarno rekao policiji kad je izvršio masakr, nažalost, da ne ulazim dalje u detalje, da je on psihopata i da mora malo da se odmori, da se smiri – rekao je advokat, te nastavio:

– Moj je utisak, a to sam isto juče pretočio u završnu riječ, da je on prosto na neki sebičan način pobegao od tih roditelja, udaljio se u neko mesto za koje smatra da je bolje i za koje on sam, verujte mi, kaže da se tamo s njim više radi, više razgovara, iako je on to pokušao da predstavi u kontekstu da je sada sazreo tamo gde je – iako ne zna da nam objasni kako je to sazreo, pa se on sad kao bolje osjeća.

Mi smo dobili jednu uvežbanu odbranu, po mom mišljenju lošu odbranu. Nismo dobili odgovore zbog čega se ovo desilo. Nisu pomogli ni porodicama ni društvu da razume kako da se ovakve tragedije spriječe. Sve vreme pokušavaju da spasu samo sebe – navodi advokat.

Ćorda je posebno naglasio da je, po njegovom mišljenju, tokom procesa izostala iskrena empatija prema porodicama žrtava.

Prema njegovim riječima, utisak porodica žrtava i njihovih zastupnika jeste da optuženi ni u ponovljenom postupku nisu pružili iskrene odgovore o uzrocima tragedije, već su nastojali da koriguju ranije iskaze i poprave pozicije odbrane. Ćorda je naveo da su roditelji maloletnog ubice, umjesto da doprinesu rasvjetljavanju svih okolnosti zločina i pokažu iskreno saosećanje prema porodicama stradalih, postupak koristili prvenstveno za sopstvenu odbranu, zbog čega, kako je rekao, javnost i dalje nije dobila odgovore na ključna pitanja o tome kako je do tragedije došlo.

– Mi smo tokom postupka bili vrijeđani na jedan perfidan i bezobrazan način – zaključio je.

“Prvi put su zaplakali tek kada su čuli glas svog sina”

Jedan od najpotresnijih trenutaka razgovora odnosio se na opis ponašanja optuženih roditelja tokom prikazivanja dokaznog materijala. Radičević je ispričala da su tokom jednog od pretresa prikazivane fotografije sa uviđaja nakon masakra.

– Njima je prikazivana dokumentacija sa uviđaja. Mi govorimo o fotografijama sa mjesta zločina. Oni te slike nisu ni gledali. Gledali su u pod, u cipele, gdje god. I prvi put su zaplakali tek kada je pušten snimak poziva policiji, kada se njihov sin prijavljivao. To je bio trenutak kada su pustili suzu. Prije toga, tokom cijelog materijala koji je prikazivan, nije bilo nikakve reakcije – ističe sagovornica.

“Ja kao majka moram da kažem da mi je tog djeteta žao”

Govoreći o maloljetnom ubici, majka je iznijela i stav koji je ostavio snažan utisak.

– Ja kao majka moram da kažem da mi je tog djeteta žao. To dijete jeste ubilo moje dijete, ali kada vidite porodicu iz koje dolazi, kada shvatite da je imalo očigledne mentalne smetnje koje su roditelji zanemarili, onda vam bude jasno koliko je tragedija velika na svim nivoima. Ne znam nikoga ko ga je poznavao, privatno ili u školi, a da nije rekao da je bio veoma čudan dječak. Priče da roditelji ništa nisu znali neka pričaju nekom drugom.

Anđelko Aćimović: “To praktično znači da su naša djeca kriva što su ubijena”

Otac ubijene Angeline Aćimović rekao je da ga posebno pogađaju pokušaji da se odgovornost prebaci na ubijenu djecu.

Nikada nismo osećali mržnju prema deci, pa čak ni prema toj porodici, jer zaista oni su toliko ništavni, nisu vredni apsolutno nikakvog razgovora o njima jer kao takvi nisu mogli drugačije dete ni da stvore, ni da odgaje. I sve te pokušaje koje smo mi u toku svih sjednica imali priliku da vidimo su za nas poražavajući. Non-stop kod njihovih izjava je samo briga o sebi i pokušaj prikazivanja kao žrtvi. Što oni, što njihovi advokati. To je jedno licemerje – kroz neku rečenicu vidite da kažu “nama je žao roditelja, mi saosećamo”, a momenat posle toga izreknu jednu stravičnu laž, poput – da su naša deca zlostavljala ubicu, odnosno kažu da treba da se ispita pitanje zlostavljanja Koste Kecmanovića, u razredu gde je išao u školu. To znači da su naša deca kriva što je on njih ubio. To je toliko licemerno, toliko bezobrazno. To su advokati izjavljivali. Neka slobodno podnesu tužbu ili neka me sudija okrivi zato što iznosim to, ali to je samo jedna stvar od mnogih koja govori o njihovom bezobrazluku svih zajedno. I mi kada vidimo da oni svojoj deci, devojčici svojoj koja je šest, sedam godina, ne mogu tačno da znam, u snimcima, daju vatreno oružje da puca. Ja vidim da je onaj pištolj veći od te djevojčice – rekao je Anđelko Aćimović.

“Odgovaraćete krivično za nebrigu o vašoj djeci”

Aćimović smatra da presuda mora imati značaj koji prevazilazi sam sudski postupak. Mora da bude osuđujuća presuda i da ona predstavlja neki mali tračak nade da će ipak bar neka sudska pravda biti zadovoljena, ali još je važnije da ona pošalje poruku svim roditeljima kojih, nažalost, ima. Disfunkcionalne porodice uglavnom su uzroci lošeg ponašanja njihove dece i nepažnje prema njima šta oni rade na mrežama, na igricama, uopšte u životu. E, to je problem koji se djelimično rješava i ovom presudom koja će svima ukazati – odgovaraćete krivično za nebrigu o vašoj djeci – zaključio je Aćimović.

Tri godine kasnije: Roditelji i dalje tragaju za punom istinom o Ribnikaru

Iako se postupak približava kraju, roditelji ubijene dece i dalje smatraju da nisu dobili odgovor na ključno pitanje – kako je trinaestogodišnji dječak bio sposoban da sa tolikom hladnokrvnošću izvrši masovno ubistvo. Mene iskreno zbunjuje stepen obučenosti tog djeteta. Dete od trinaest godina koje je sposobno da sa takvom hladnokrvnošću izvrši masovno ubistvo. Postavlja se pitanje – kako? Možda nema nikakve skrivene pozadine, možda je sve posledica disfunkcionalne porodice, ali ja mislim da sve mora biti istraženo do kraja – zaključila je Ninela Radičević u “Jutru na Blic“.