Vlada Republike Srpske je kupila preduzeće „Comsar Energy RS“ za 240,5 miliona KM, od čega je veći dio plaćen prije nego je ugovor potpisan i novac osiguran u budžetu. Cijena je utvrđena na osnovu optimističnog predviđanja budućeg poslovanja neizgrađenih energetskih objekata.

Dok je pažnja javnosti bila usmjerena na predsjedničke izbore u Republici Srpskoj (RS), u tišini je potpisan ugovor težak 240,5 miliona KM.

Tog 18. novembra 2025. godine u Banjaluci su Zora Vidović, ministarka finansija RS, Nikica Vranješ, v. d. direktora GAS−RES-a, i Aleksandr Kuročkin, zastupnik ruskog biznismena Rašida Sardarova, stavili potpis na ugovor o otkupu koncesionog preduzeća „Comsar Energy Republika Srpska“.

Novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) otkrivaju da je ova firma plaćena tri puta više od vrijednosti osnivačkog kapitala, a čak 181,9 miliona KM isplaćeno je unaprijed − prije nego što je ugovor potpisan i prije nego što je novac obezbijeđen u budžetu.

Vlada je ta sredstva naknadno namaknula rebalansom i kreditnim zaduženjima.

Isplata je omogućena predugovorom koji se oslanjao na procjenu vrijednosti preduzeća. Nju je izradila kuća „Grant Thornton“, odnosno Aleksandar Džombić, bivši premijer RS, a potvrdila firma „The Wolf Consulting“ njegovog bivšeg savjetnika Jasminka Jotića.

Procjena nije zasnovana na finansijskom stanju preduzeća koje je poslovalo sa gubitkom, već na predviđanju budućeg poslovanja termoelektrane i rudnika koje tek treba izgraditi na osnovu dodijeljenih koncesija. Tako je u procjeni predviđeno 73,9 miliona KM od prodaje uglja u 2025. godini i još 659,1 milion KM od struje u 2029. godini.

Sa ovom isplatom od 240,5 miliona KM, ukupni ceh koji su građani platili za nedovršene projekte Sardarova u Bosni i Hercegovini (BiH) narastao je na 309,2 miliona KM. Ranije je isplaćeno 68,6 miliona KM firmi „Comsar Energy Hidro“ u Rudom, koja je imala koncesije za eksploataciju kamena i izgradnju hidroelektrane u ovom gradu.

Spasavanje RiTE „Ugljevik“ kao pokriće za trgovanje

Priča seže u 2011. godinu kada je Vlada RS na čelu sa Džombićem dala saglasnost za osnivanje preduzeća „Comsar Energy Republika Srpska“.

Osnovali su je Sardarova firma „Comsar Energy Group Limited“ sa Kipra (sa 98,4% udjela) i javno preduzeće Rudnik i Termoelektrana (RiTE) „Ugljevik“ (sa 1,6%).

Sardarov je u osnivački kapital uložio 71,4 miliona KM, a RiTE „Ugljevik“ 1,1 milion KM, uglavnom u nekretninama.

Do 2016. godine „Comsar Energy Republika Srpska“ dobio je osam koncesija kod Zvornika, Lopara i Ugljevika, za šta je u budžet RS uplaćeno oko 8,5 miliona KM.

Četiri koncesije su bile za istraživanje uglja i krečnjaka na period do dvije i po godine, a četiri za eksploataciju rude i gradnju termoelektrane na 30 godina.

Termoelektrana nije izgrađena i ruda nije iskopavana, ali Vlada RS nije raskidala ugovore, već je produžavala rokove za dodatnih 12 do 14 godina.

U međuvremenu, RiTE „Ugljevik“ je trošio posljednje zalihe uglja, a na eksploataciju ležišta datog pod koncesiju partnerskoj firmi nije mogao uticati. Zbog toga su u više navrata prekidali proizvodnju i organizovali proteste radnika.

„Mi proizvodimo jednu trećinu električne energije u elektroenergetskom sistemu Republike Srpske. Najveći smo proizvođači i samim tim došli smo u problem gdje u ‘Ugljeviku Istok 1’ nema dovoljnih količina za normalan rad Termoelektrane“, rekao je novinarima CIN-a Boban Benović, donedavni predsjednik Sindikata radnika ovog preduzeća.

U martu 2025. godine Vlada RS na čelu sa Radovanom Viškovićem donijela je zaključak da je od strateškog značaja da RiTE „Ugljevik“ ima kontinuirano snabdijevanje i pristup uglju datom pod koncesiju.

U zaključku se navodi da je zbog toga neophodno stupiti u pregovore sa Sardarovim, otkupiti njegov dio u koncesionom preduzeću „Comsar Energy RS“, sačiniti predugovor i odmah platiti 58,6 miliona KM.

Novac je iz budžeta isplaćen već narednog mjeseca.

Po nalogu Vlade, dalju komunikaciju i pregovore preuzelo je preduzeće za gasne projekte GAS−RES, odnosno njihov Nadzorni odbor na čijem je čelu bio Duško Perović. On je ranije radio za Sardarova i javno se hvalio da ga je doveo u BiH. Danas je šef Predstavništva RS u Ruskoj Federaciji i ne želi da razgovara sa novinarima o toj temi.

Zaključak Vlade bio je paravan, otkrivaju dokumenti u posjedu CIN-a. Cijeli proces pokrenut je ranije, još 2022. godine, pismom namjere koje je Sardarov uputio vlastima.

Pri tome, višemilionska isplata nije izvršena na osnovu potpisanog ugovora i utvrđene otkupne cijene, već na temelju predugovora i procjene vrijednosti preduzeća.

Predugovor su 2. aprila 2025. godine potpisali Vidović, Kuročkin i Vranješ. Njime je definisano da se GAS−RES-u daje 25 odsto udjela u koncesionom preduzeću, ali samo kao zalog do konačne isplate. Zauzvrat će Ministarstvo finansija RS platiti 58,6 miliona KM, što je dio otkupne cijene koja će se naknadno utvrditi.

Procjenu vrijednosti je na zahtjev koncesionara „Comsar Energy RS“ uradila firma „Grant Thornton“, odnosno procjenitelj Aleksandar Džombić, bivši premijer RS. U njegovom mandatu Sardarov je najavljivan kao investitor koji će uložiti milijardu maraka u energetski sektor, a na osnovu toga je dobio i državljanstvo BiH.

„Nemam mandat da komentarišem činjenicu da je investitor najavljivao značajna ulaganja, odustao od istih, donio odluku da izađe iz posla i prodao kapital u svojoj kompaniji“, naveo je Džombić u dopisu novinarima CIN-a. Dodao je da već 13 godina nije u javnom sektoru i da nije u sukobu interesa.

Džombić je procijenio da koncesiono preduzeće vrijedi 291,7 miliona KM, od čega na Sardarov udio otpada oko 287 miliona KM, a ostatak na RiTE „Ugljevik“.

Procjenu je napravio na osnovu projekcije budućeg poslovanja preduzeća. Naveo je da firma ima koncesije za izgradnju termoelektrane i eksploataciju uglja i kamena, kao i koncesije za istraživanje rude. Te su koncesije istekle prije više od decenije, ali taj detalj se u procjeni ne navodi.

U projekciji sačinjenoj u februaru 2025. predvidio je da će već u toj godini ostvariti prihod od 73,9 miliona KM od prodaje uglja te dodatnih 659 miliona KM u 2029. od prodaje struje na termoelektrani koja još nije izgrađena.

Džombić je u dopisu naveo da nema vremena za razgovor te da je procjenu radio po međunarodno priznatim standardima vrednovanja.

U izradi procjene oslonio se na dokumente koje je obezbijedio klijent, odnosno „Comsar Energy RS“, i prema njihovoj dokumentaciji, 2025. je definisana kao godina početka eksploatacije uglja i četvorogodišnje izgradnje termobloka.

To se nije dogodilo.

Potvrda procjene kroz reviziju

U maju 2025. godine, mjesec nakon što je isplaćena prva tranša od 58,6 miliona KM, GAS−RES je naručio reviziju procjene koju je uradio „The Wolf Consulting“ Jasminka Jotića, nekadašnjeg Džombićevog savjetnika.

Revizija je potvrdila da je iskorišćena ispravna metodologija procjene, ali je u konačnom obračunu utvrđeno da koncesiono preduzeće vrijedi 237,5 miliona KM, odnosno oko 54 miliona KM manje nego što je procijenjeno.

Oba preduzeća – i Džombićevo i Jotićevo – nalaze se u istoj zgradi. Pritom „The Wolf Consulting“ nema ni veb-stranicu ni broj telefona. Potpisnik revizije Stevo Jovičić potvrdio je novinarima CIN-a da je angažovan samo kao honorarni saradnik, a ne stalni zaposlenik te firme.

„Ja revidiram tu procjenu, ne radim novu“, rekao je Jovičić, dodavši da to znači da je iskoristio postojeće informacije navedene u procjeni.

Odgovarajući na pitanja novinara, rekao je da je potvrdio metodologiju i da nije radio pod pritiskom niti je imao instrukcije kako treba obaviti posao. Vodio se, kaže, međunarodnim standardima procjene.

Na osnovu procjene i revizije procjene, u julu 2025. u Banjoj Luci su predstavnici GAS−RES-a i „Comsar Energy Group Limited“ usaglasili cijenu za kupoprodaju preduzeća − 240,5 miliona KM.

Tri mjeseca kasnije Džombić je izradio izvještaje za finalizaciju dogovora o finansijskom stanju preduzeća i ugovorenim obavezama.

Podaci ne ostavljaju mjesta optimizmu: gubitak „Comsar Energy Republika Srpska“ dosegao je 32 miliona maraka, na računu nisu imali ni tri hiljade KM, a obaveze prema dobavljačima prelazile su 4,6 miliona KM.

Poslovanje se održavalo zahvaljujući pozajmicama osnivača Rašida Sardarova od 14,9 miliona KM. Gotovo polovina toga stigla je baš u vrijeme prodaje preduzeća u martu i avgustu 2025. godine.

Istog mjeseca kada su sačinjeni izvještaji, 23. oktobra 2025. godine, isplaćena je druga tranša novca za otkup koncesionog preduzeća od oko 123 miliona KM. Za isplatu je poslužio aneks predugovora. Na osnovu toga u zalog je dato još 52% preduzeća GAS−RES-u do konačne isplate novca.

Nikica Vranješ, v. d. direktora GAS−RES, ignorisao je dopise i pozive novinara CIN-a. Njega veže ugovor o povjerljivosti zbog kojeg u javnosti ne može davati informacije o poslovanju, projektima i finansijskim podacima „Comsar Energy Republika Srpska“ bez njihove pisane saglasnosti.

Novinari CIN-a otkrivaju da su kupoprodajni ugovor tek 18. novembra 2025. potpisali Vidović, Vranješ i Kuročkin. Tada je za konačnu isplatu preostalo još samo 58,6 miliona KM koji su isplaćeni tri mjeseca kasnije, nakon čega se Sardarov povukao iz koncesionog preduzeća.

Kako novac za „Comsar“ nije bio planiran redovnim budžetom za 2025. godinu, Vlada RS je isplatu naknadno „peglala“ rebalansom budžeta, pa je Narodna skupština RS izglasala dva rebalansa – prvi u junu, a drugi u novembru 2025. godine.

Tokom skupštinskih rasprava o rebalansu ministarka Vidović je prećutala potpisani ugovor poslanicima. Rekla je da će se RS dodatno kreditno zadužiti, čime bi se budžet povećao za 260 miliona KM, od čega se polovina odnosi na izdatke za akcije i učešće u kapitalu.

„Ovo se odnosi na povećanje državnog kapitala u našem javnom preduzeću GAS−RES koje smo izvršili iz budžeta da bi se obezbijedilo pravo na koncesiju u rudniku ‘Ugljevik’“, rekla je Vidović.

Bojan Kresojević, narodni poslanik Partije demokratskog progresa (PDP), zatražio je od ministarke pojašnjenje kako je novac za tu namjenu isplaćen, s obzirom na to da rebalans budžeta nije ni usvojen: „Vi ste to već uradili. Dakle, rebalans je kod Vas već na snazi. Zašto smo mi ovdje, predsjedniče Vlade, uopšte došli danas, ako Vi imate već rebalans?“

Ministarka finansija nije odgovorila. Uslijedila je rasprava poslanika i članova Vlade RS koja je skrenula fokus sa pitanja.

Kresojević je za CIN rekao da se radi o nenamjenskom trošenju novca i da izostanak odgovora sam po sebi dovoljno govori.

„Pa, njih ni zakoni ne sputavaju da zaustave taj nepravilan način isplate novca, a kamoli da bilo ko od narodnih poslanika na to utiče, jer kako da utičete na nešto što se već desilo“, pita se Kresojević.

Isplaćena suma od 240,5 miliona KM trostruko je veća od osnivačkog udjela Sardarova u preduzeću koje nije sagradilo energetske objekte niti proizvodilo struju.

Nakon preuzimanja preduzeća u junu 2026. po zahtjevu novog vlasnika GAS−RES-a izrađena je studija ekonomske opravdanosti kupovine. Studiju je uradio direktor „The Wolf Consulting“ Jasminko Jotić i ocijenio je kupovinu opravdanom, uz napomenu da se prihod može ostvariti i prodajom uglja ako se ne uspije izgraditi termoelektrana za koju je potrebno 1,3 milijarde KM.

Prema podacima RiTE „Ugljevik“, ovim je omogućeno da uđu u eksploataciono polje i pristupe novim rezervama uglja.

Izgubljen trag novca

Dokumenti otkrivaju i netransparentnu isplatu novca. U kupoprodajnom ugovoru o otkupu koncesionog preduzeća nije navedeno na čiji račun i preko koje banke će se isplatiti novac. Navedeno je tek da će prodavac naknadno poslati instrukcije o uplati.

Firma „Comsar Energy Group Limited“ preko koje je Sardarov poslovao u ovom slučaju registrovana je u ofšor zoni na Kipru. Ova destinacija u finansijskom svijetu važi za rizičnu zonu, sklonu pranju novca i poreskim utajama.

Sardarovo preduzeće nema radnike, infrastrukturu ni obezbijeđene prihode. Postoji samo na papiru i registrovano je za držanje suvlasničkih udjela u drugim firmama.

Prema važećim propisima o sprečavanju pranja novca, banke su obavezne obavijestiti Agenciju za istrage i zaštitu (SIPA) čim se pojave transakcije povezane s ovakvim firmama. Međutim, u SIPA-i su odbili odgovoriti na upit novinara CIN-a o tome da li su primili prijavu u vezi s ovim milionskim transferom.

Petar Đokić, ministar energetike i rudarstva RS u čijem su resoru koncesije za energetiku, rekao je novinarima da ne zna kome je plaćen novac, ali da „nije važno“ što je krajnji vlasnik na Kipru.

„Može kompanija ‘Comsar’ ovdje da se registruje u Foči pa će biti plaćeno na račun u Foči“, rekao je tokom posjete ovom gradu gdje je došao na tribinu da bi podržao kandidata Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) za predsjednika RS.

Ministarstvo finansija RS je zvanično potvrdilo datum isplate, kao i da su transakcije obavljene u evrima. Međutim, o detaljima isplate odbijaju govoriti, pozivajući se na zaštitu komercijalnih interesa. Takođe, nisu odgovorili ni na pitanje kako je novac isplaćen ako ta stavka nije bila planirana u budžetu.

Odgovor na pitanje novinara CIN-a o isplati novca prije potpisivanja ugovora nije dao ni Savo Minić, premijer Vlade RS.

„Ko to kaže“, pitao je Minić kojeg su novinari zatekli u Loparama tokom predizborne kampanje SNSD-a, čiji je kandidat na predstojećim izborima.

Na konstataciju novinarke da to pokazuju dokumenti, poručio je: „Tužite nas, pobogu! Objavite to!“

CIN je u posjedu notarski obrađene izjave Rašida Sardarova kojom je potvrdio da je primio novac, ali se notar ogradio da samo ovjerava potpis, a ne i činjenice navedene u tom dokumentu.

Ni kupoprodajni ugovor za otkup drugog Sardarovog preduzeća „Comsar Energy Hidro“, potpisan posljednjeg dana 2022. godine, ne sadrži podatke o isplati. U ugovoru je navedeno da je otkupna cijena 68,6 miliona KM, da će novac biti isplaćen u tri tranše i da će instrukcije za uplatu biti naknadno dostavljene.

Siniša Šišić, direktor firme „ERS – Obnovljivi izvori energije“ Ljubinje koja je kupila ovo preduzeće, nije želio razgovarati o ovom poslu. U dopisu je naveo da je novac isplaćen u evrima direktno Sardarovoj kompaniji „Comsar Hydro Holding Limited“ na Kipru.

Takođe je naveo da njegovo preduzeće ima otvorene račune kod UniCredit banke i Nove banke te da je novac isplaćen putem međunarodnog platnog sistema SWIFT, preko korespondentne banke sa sjedištem u Njemačkoj.

„ERS – Obnovljivi izvori energije“ je za 68,6 miliona KM dobilo koncesiono preduzeće koje je u trenutku kupovine poslovalo sa gubitkom od 600.000 KM i koje finansijski zavisi od osnivača.

I u ovom slučaju trgovanje je obavljeno na bazi procjena o dobrom poslovanju koncesionog preduzeća u budućnosti, s obzirom na koncesije za izgradnju hidroelektrane i eksploataciju kamena u Rudom, iako do toga još uvijek nije došlo.

Premijer Minić nije imao odgovor na pitanje novinara CIN-a gdje je interes Republike Srpske u isplati oko 300 miliona KM za Sardarove projekte za koje je plaćena koncesija oko 8,5 miliona KM.

„A, šta očekujete da vam kažem“, odgovorio je protivpitanjem.

(CIN) Foto: CIN

Kada Radovan Kovačević ostane bez odgovora na činjenice, po starom receptu SNSD-a posegne za uvredama, etiketama i napadima na Draška Stanivukovića. Ipak, količina uvreda ne može promijeniti jednostavno pitanje: gdje je Memorijalni centar u Donjoj Gradini?

Umjesto što Kovačević govori o „rijalitiju“, „glumi“ i „prljavom poslu“, bilo bi mnogo korisnije da građanima Republike Srpske objasni zašto se o izgradnji Memorijalnog centra govori godinama, zašto je Narodna skupština Republike Srpske još 2016. godine formirala Odbor čiji je zadatak bio da radi na „što bržoj realizaciji izgradnje Memorijalnog centra“, a mi 2026. godine ponovo slušamo najave, dogovore, odbore, projektnu dokumentaciju i obećanja.

Deset godina od formalnog zadatka da se radi na „što bržoj realizaciji“ nije brzina. To je kašnjenje za koje neko mora da položi račun.

Kovačević nam danas kao odgovor nudi tvrdnju da će se „u narednom periodu“ ubrzati izrada projektne dokumentacije. Upravo u tome i jeste suština problema. Poslije toliko godina vlasti SNSD-a, za jedno od najsvetijih mjesta srpskog stradanja oni i dalje govore u budućem vremenu.

Draško Stanivuković nije ponizio Donju Gradinu time što je pitao zašto obećano nije izgrađeno. Ponižavanje bi bilo da o tom obećanju svi ćutimo samo zato što je izborna kampanja. Žrtve ne smiju biti ničiji politički štit od odgovornosti, baš kao što ne smiju biti ni sredstvo za političke obračune.

A kada Kovačević već otvara pitanje jasenovačke građe, onda neka ne zamjenjuje teze. Pitanje nije da li danas postoje digitalizovane kopije i mikrofilmovi u Arhivu Republike Srpske. Pitanje je ko je 27. oktobra 2000. godine potpisao sporazum kojim je građa koja se nalazila u Arhivu Republike Srpske predata Memorijalnom muzeju Holokausta u Vašingtonu, pod kojim uslovima je to učinjeno i gdje su nakon toga završili originalni predmeti i dokumentacija.

Na to pitanje se ne odgovara napadom na Stanivukovića.

I još nešto: Radovan Kovačević bi morao da shvati da nije svaka kritika Milorada Dodika napad na Republiku Srpsku, niti je svaki zahtjev za odgovornošću napad na srpski narod. Republika Srpska nije jedan čovjek, jedna stranka niti jedna vlast!

Donja Gradina je veća i od SNSD-a i od PSS-a, i od Kovačevića i od Stanivukovića. Upravo zato zaslužuje manje političkih uvreda, a više istine, odgovornosti i konkretnih rezultata.

Zato, gospodine Kovačeviću, manje priče o Drašku Stanivukoviću, a više odgovora na jedno jedino pitanje:

Poslije svih godina vlasti, obećanja, odbora, deklaracija i najava – gdje je Memorijalni centar u Donjoj Gradini?

Kandidat za predsjednika Republike Srpske Branko Blanuša poručio je Miloradu Dodiku da je zaboravio na autonomiju univerziteta i činjenicu da Ministarstvo prosvjete i kulture, odnosno njegov komitet, ne postavlja dekane.

„Mada, svojski se trude da okupiraju i univerzitet”, zaključio je Blanuša.

On se u ovoj objavi osvrnuo i na prijetnje Milorada Dodika da Bijeljina ponovo neće dobiti sredstva za državnog nivoa:

”Što se osjećaja za ljude tiče, Milorad Dodik je oduvijek imao taj istančan osjećaj. Tome svjedoči i video u nastavku“.

(BN)