Sportska dvorana na Urijama u Prijedoru ni nakon gotovo deceniju i po od početka gradnje nije završena, a Grad Prijedor planira da u ovaj projekat uloži dodatnih 4,2 miliona KM.

Prema dosadašnjim procjenama, gradnja je Grad i Vladu Republike Srpske do sada koštala oko 7,7 miliona KM, što znači da bi ukupna vrijednost projekta, sa novim ulaganjima, mogla premašiti 11,9 miliona KM.

I dalje, međutim, nema odgovora na dva ključna pitanja – kada će objekat biti završen i čemu će na kraju služiti.

Od dvorane do zatvorenog bazena

Dodatnu neizvjesnost donijela je ideja gradonačelnika Prijedora Slobodana Javora da se objekat preprojektuje u zatvoreni olimpijski bazen.

Javor je još u maju rekao da Grad ima obezbijeđena dva miliona KM kreditnih sredstava, dok je od republičke vlasti trebalo da dobije još tri miliona KM.

Tada je poručio da bi raspoloživi novac mogao biti iskorišten za raspisivanje tendera za završetak dvorane, ali da prije toga želi provjeriti mogućnost preprojektovanja objekta u bazen, zbog brojnih zahtjeva građana.

Od tada, međutim, nema novih zvaničnih informacija o tome da li će objekat ostati sportska dvorana ili će njegova namjena biti promijenjena.

Na pitanja o sudbini projekta nije odgovarao ni gradonačelnik, dok odgovor nije stigao ni iz Gradske uprave.

Istovremeno, najnovijim izmjenama plana javnih nabavki Grad Prijedor je predvidio dodatnih 4,2 miliona KM za ovaj objekat iz budžeta za 2026. godinu.

Vlada Srpske daje još tri miliona

Vlada Republike Srpske je u maju za kapitalne projekte u Prijedoru odobrila ukupno 9,5 miliona KM, a od tog iznosa tri miliona KM namijenjena su završetku sportske dvorane.

Gradonačelnik Javor je tada govorio o mogućnosti da se kombinacijom gradskih kreditnih sredstava i novca iz republičkog budžeta konačno riješi sudbina objekta.

Međutim, projekat koji je počeo još 2012. godine do danas nije priveden kraju.

Dvoranu je tadašnja gradska vlast, predvođena Markom Pavićem, najavljivala kao značajan sportski objekat, a završetak je bio planiran još za 2016. godinu.

Umjesto toga, deset godina nakon prvobitno najavljenog roka, Prijedor i dalje nema završenu dvoranu.

„Zidaju kao Skadar na Bojani“

Poslanica u Narodnoj skupštini Republike Srpske Maja Dragojević Stojić smatra da je ovaj projekat postao još jedan primjer višegodišnjih obećanja koja nikako da budu realizovana.

„Mi već dugi niz godina imamo priliku da vidimo obećanja o završetku dvorane, kako gradske tako i republičke vlasti. Zidaju to kao Skadar na Bojani“, rekla je Dragojević Stojić.

Ona dovodi u pitanje iskrenost novih najava, s obzirom na to da se ponovo izdvajaju milioni, dok objekat ni nakon 15 godina nije stavljen u funkciju.

Kada je riječ o mogućem pretvaranju dvorane u bazen, smatra da bi takav objekat Prijedoru bio potreban, posebno zbog Vaterpolo kluba koji nema adekvatne uslove za trening.

Milioni uloženi, a dvorana gotovo prazna

Paradoks je da objekat vrijedan milione trenutno praktično nema funkciju.

Prema riječima Dragojević Stojić, najveći dio dvorane ne koristi se, dok je u funkciji samo manji dio koji koristi prijedorski Kuglaški klub „Rudar“.

Projektom je predviđeno da objekat, osim glavnog terena, ima šest sportskih svlačionica, svlačionice za sudije i delegate, ambulantu i dvije sale za zagrijavanje sportista.

Planirani su i dodatni sadržaji – takmičarska kuglana sa četiri staze i ugostiteljskim prostorom, velnes centar, manja sala za borilačke sportove sa dvije svlačionice, kao i poslovni prostori.

Od svega toga, prema dostupnim informacijama, završen je samo dio sa kuglanom i ugostiteljskim objektom.

Koliko će na kraju koštati?

Najveće pitanje sada je koliko će građane Prijedora i Republike Srpske na kraju koštati objekat čija je gradnja počela još 2012. godine.

Dosadašnja ulaganja procjenjuju se na oko 7,7 miliona KM, dok je novim planom predviđeno još 4,2 miliona KM.

To bi ukupni račun podiglo na najmanje 11,9 miliona KM, pod uslovom da se dodatna ulaganja zaista zadrže na planiranom nivou.

A ukoliko se objekat bude preprojektovao iz sportske dvorane u zatvoreni bazen, cijena bi mogla dodatno rasti.

Tako se projekat koji je prvobitno trebalo da bude završen prije gotovo deset godina danas ponovo nalazi na početku nove dileme: završiti dvoranu ili je pretvoriti u bazen – i koliko će građani još morati da plate da bi objekat konačno dobio svrhu.

Tri fabrike i zemljište u krugu nekadašnje „Koksare“ Lukavac trebalo bi da budu ponuđeni na prodaju do kraja godine, potvrdio je za „Nezavisne novine“ stečajni upravnik Almir Bajrić.
Nakon što su propala tri pokušaja prodaje „Koksare“ kao jedinstvene cjeline, stečajni postupak sada ulazi u novu fazu – prodaju pojedinačnih proizvodnih pogona i zemljišta.
Na tržištu će se, između ostalog, naći AMK, „Energana“ i „Azotara“, kao i zemljište uz put Lukavac–Doboj, koje je odlukom lokalnih vlasti prenamijenjeno u poslovnu zonu.
Oglas za prodaju već ove sedmice
Bajrić očekuje da bi oglas za prodaju pojedinačnih dijelova kompleksa mogao biti objavljen već ove sedmice.
„Očekujemo da će ove sedmice biti objavljen oglas i to će biti zvaničan, veliki početak prodaje praktično svih pojedinačnih dijelova“, rekao je Bajrić.
Prema njegovim riječima, posljednjih mjeseci raste interes potencijalnih investitora iz zemalja Evropske unije. Oni se raspituju za pojedine fabrike, postojeće proizvodne kapacitete, ali i mogućnosti vezane za energetsku infrastrukturu.
Upravo su pristup željeznici i energetska nezavisnost među najvažnijim pitanjima koja potencijalni kupci postavljaju.
Bajrić smatra da bi na prostoru nekadašnjeg industrijskog giganta u budućnosti moglo poslovati između 10 i 30 kompanija.
Dio njih mogao bi obnoviti postojeće proizvodne kapacitete, dok bi drugi investitori mogli graditi nove poslovne i proizvodne objekte.
AMK među najatraktivnijim pogonima
Posebnu pažnju potencijalnih kupaca privlači fabrika AMK, za koju se, prema riječima bivšeg sindikaliste Ermina Halilovića, već govori da bi mogla biti među prvim prodanim cjelinama.
Riječ je o novijem pogonu u koji je, prema navodima Halilovića, uloženo više od 100 miliona KM.
Interesovanje postoji i za ostale dijelove kompleksa, a konačna vrijednost po kojoj će pojedinačne cjeline biti ponuđene zavisiće od uslova prodaje i zainteresovanih kupaca.
Nekadašnja „Koksara“ je nakon tri neuspjela pokušaja prodaje kao pravnog lica podijeljena na pojedinačne proizvodne cjeline.
Procijenjena vrijednost kompletne imovine ranije je iznosila 225,85 miliona KM. Početna cijena u prvom pokušaju bila je oko 150,6 miliona KM, ali kupca nije bilo.
U drugom pokušaju cijena je spuštena na 119,7 miliona KM, a u trećem na 108,4 miliona KM. Ni tada nije bilo zainteresovanog kupca za „Koksaru“ u cjelini.
Radnicima više od 2,5 miliona KM
Paralelno sa prodajom imovine, stečajni upravnik najavljuje i novu isplatu bivšim radnicima.
Prema Bajrićevim riječima, oko 23. oktobra trebalo bi da bude isplaćeno više od 2,5 miliona KM.
Tom isplatom trebalo bi da bude namiren značajan dio potraživanja bivših zaposlenih, odnosno gotovo 60 odsto potraživanja, uz polovinu otpremnina.
Bivši predsjednik Sindikata „Koksare“ Ermir Halilović kaže da bi radnici ovom isplatom trebalo da dobiju dodatnih oko 33 odsto svojih potraživanja, nakon što im je ranije isplaćeno 25 odsto.
Od 500 radnika do novih investitora
Gašenje proizvodnje u „Koksari“ u februaru ove godine označilo je kraj višedecenijske industrijske priče, a bez posla je ostalo oko 500 radnika.
Ipak, prema riječima Halilovića, većina bivših zaposlenih uspjela je pronaći novi posao.
Dio radnika zaposlio se u „Sodi“, „Cementara“ i drugim kompanijama u Lukavcu, Tuzli i okolini, dok je dio prešao u privatni sektor ili u pogon Šikulje.
Sada se sudbina ogromnog industrijskog kompleksa okreće u potpuno drugom pravcu.
Umjesto jednog velikog industrijskog sistema, prostor nekadašnje „Koksare“ mogao bi u narednim godinama postati industrijska i poslovna zona sa desetinama različitih kompanija.
Hoće li se višemilionska imovina konačno pretvoriti u novu proizvodnju ili će nekadašnji industrijski gigant biti rasparčan na manje cjeline, zavisiće prije svega od toga koliko će ozbiljnih investitora biti spremno da uđu u ovaj kompleks.

Prije tačno šest mjeseci, odnosno, 14. aprila 2026. godine, građani Republike Srpske dobili su prve feninge povrata po litru goriva. Pola godine poslije, mjera je i dalje na snazi, ali efekti su, kako kažu sagovornici, neprimjetni.

Mjeru povrata 10 feninga po litru kupljenog goriva Vlada Republike Srpske uvela je zbog poremećaja na tržištu naftnih derivata i od tada je produžava svakog mjeseca, a što će biti ponovo učinjeno, odnosno trajaće do 15. novembra.

Šta je pokazalo prvih šest mjeseci primjene mjere?
Ako se vratimo šest mjeseci unazad, odnosno u april 2026. godine, ova mjera na pojedinim pumpama je počela upravo 14. aprila, dok je na ostalim pumpama koje učestvuju u ovoj akciji počela dan kasnije.

Za Snežanu Šešliju, predsjednicu Udruženja građana “Tolerancijom protiv različitosti” (ToPeeR) iz Doboja, mjera je tada dočekana sa iznenađenjem i pozitivno.

“Međutim, nakon dva mjeseca zaključili smo da to nije prava mjera i da građani ne osjete nikakvo poboljšanje. Znači, već nakon dva mjeseca. Sada je potpuno neprimetno. Vjerujte da imamo privrednih subjekata koji su od nas čuli prije petnaestak dana tek za tu mjeru”, kaže ona.

Kako dodaje u razgovoru za “Nezavisne novine”, mjera kao mjera nije loša, ali iznos povrata ne dovodi do poboljšanja standarda građana.

Prema njenim riječima, određeni broj građana povrat nije tražio zato što su smatrali da je procedura komplikovana, a drugi dio jer im je iznos mali.

A kada je riječ o proceduri, nju je još 14. aprila za medije objasnio Milovan Bajić, direktor “Krajina petrola”.

“Ono što građani treba da znaju jeste da će morati dokazati da su stanovnici Republike Srpske, da je vozilo registrovano u BiH i, ako žele, biće im umanjeno 10 feninga po litru od ukupne cijene”, rekao je tada Bajić.

Koliko je novca izdvojeno za povrat?
Prije samo nekoliko dana Savo Minić, premijer Republike Srpske, istakao je da je Srpska do zadnjeg obračuna, odnosno za pet mjeseci, isplatila 12,4 miliona KM samo za ovu mjeru.

“Nastojali smo, koliko god je moguće, da pomognemo i privredu i kućne budžete”, rekao je on.

Za šest mjeseci podaci još nisu poznati.

Zašto dio građana i dalje ne koristi povrat?
Ako se ponovo vratimo u april, kada je mjera počela, Banjalučanin koji je iskoristio pogodnost, a koji je govorio za naš medij, istakao je da povrat nije komplikovan, ali ni ušteda nije velika.

“Znao sam da je ušteda zanemariva, ali sam baš htio da provjerim kako to funkcioniše. Rekao sam radniku pumpe da sipa do čepa. Kada je natočio, ceh je iznosio 140,01 KM. Nakon toga sam tražio račun”, navodi ovaj vozač dodajući da je tada dobio 3,9 KM povrata.

Građani koje smo danas zatekli na pumpi povrat nisu tražili.

Dok jedni ističu da su za tu mogućnost i zaboravili, drugi ističu da im je i neprijatno tražiti povrat od 10 feninga.

“Zaista se i ne sjetim zatražiti da mi vrate, mada, kad sad razmislim, možda sam i pogriješio. Vjerujte da ne bih ni znao da je već prošlo šest mjeseci da mi niste vi rekli. A i da sam sakupljao, šta sam mogao sakupiti, do 50-60 maraka maksimalno, vjerovatno ni toliko”, kaže on za “Nezavisne novine”.