Viši sud u Novom Sadu odbio je predlog Višeg javnog tužilaštva u Novom Sadu da se prema okrivljenom Goranu Vesiću odredi pritvor, a nakon podizanja optužnice protiv trinaest lica, uključujući i njega, kojem se optužnicom stavlja na teret izvršenje krivičnog djela teško djelo protiv opšte sigurnosti u vezi sa krivičnim delom izazivanje opšte opasnosti.

Odlukom suda se, između ostalog, ukazuje i da je dana 27.11.2024. godine, tada osumnjičenom Goranu Vesiću ukinut pritvor zbog nepostojanja osnovane sumnje da je izvršio krivično djelo koje mu se i sada optužnicom stavlja na teret, da je optužnica sada u fazi ispitivanja osnovanosti, prenosi Nova.

Zakonika o krivičnom postupku, te da je prijedlog javnog tužioca za određivanjem pritvora u ovoj fazi postupka, a prema okrivljenom Goranu Vesiću ostao nejasan i neobrazložen, posebno imajući u vidu da tužilac ne navodi nove činjenice i okolnosti koje bi potkrepile njegov predlog.

Zoran Milanović, hrvatski predsednik i kandidat u drugom krugu predsjedničkih izbora u nedjelju, 12. januara, izjavio je danas da je na njegovu intervenciju protivkandidatu Draganu Primorcu tokom prve debate uoči prvog izbornog kruga na HRT-u oduzet smartfon i dva puta ga uporedio sa golubom.

Gostujući na hrvatskom Indexu, Milanović je ispričao da su u prvoj debati, kada je bilo osam kandidata, Primorac i on stajali jedan do drugoga i bukvalno je, kaže, u realnom vremenu gledao kako kandidat HDZ prima podatke iz Centrale. Na njegovu intervenciju došli i uzeli su telefon Primorcu.

U drugoj debati na HRT-u, samo njih dvojice, Milanović kaže da je Primorac imao zapisane odgovore na sva pitanja i da ih čitao.

Milanović se složio da je bilo naporno gledati debati između Primorca, a na opasku novinara da je sve izgledalo kao dvije peškaruše (seljančure) i na pitanje ko je započeo, Milanović je rekao:

“Dakle, kreneš afirmativno, čovjek krene Zorane Milanoviću, dobro da nije Fjodore Pavloviču Karamazove, dakle čovjek je ruska škola totalno, u Vladi u kojoj imate Andreja, imate Olega…”.

To vam je, opisao je Milanović, kao kada se na dvoru između par kuća u Splitu počupaju Mara Oštruša i još neka, kao u djelu “Ča smo na ovom svitu”, a onda se na kraju svi zajedno rasplaču…

“Nažalost, u ovom slučaju zajedničkog plača neće biti. Ja sam se osjećao kao da igram šah protiv goluba. Dakle, ja sjednem i vladam nekim osnovnim vještinama, ovaj maše krilima, ruši figure, defakto vrši nuždu po tabli i ovako se mudro nasloni, zapali špic cigaru i razgovarao bi nešto sa mnom”, naveo je Milanović, prenosi Tanjug.

Milanović je uvjeren da će hrvatski ljudi vjerovati njemu, a ne Primorcu koji, kako je kazao, ima “mozak goluba, a ne vrane”.

“On (Primorac) je bio jedva prosječan na fakultetu u Splitu, a piše da je završio Medicinski fakultet u Zagrebu… Dakle, on će napisati Univerzitet u Zagrebu, a ne medicina u Splitu i to ga proganja”, rekao je Milanović i ponovio:

“Kako se boriti s tim? On bljuje po šahovskoj tabli, ruši figure. Ima mozak goluba,a ne vrane koja je inteligentna”.

Za Primorca je još rekao da nije dezerter posljednjeg rata, već pobjegulja.

“On nije dezerter, on je pobjegulja. Nije jedini koji je otišao u Ameriku dok rat nije bio izvjestan. Nije jedini. Ali to predstaviti kao neki veliki svjetski plan. On je išao da doktorira, a ne da završi forenziku. On uopšte nema pristup jamama. On se u debati razmeće podacima koji, ako su tačni, su tajni. Tim podacima imamo pristup ja i (Andrej) Plenković”, rekao je Milanović.

Govoreći o predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku, kojeg mu spočitava Primorac, Milanović je rekao da je Dodik Srbin i radi u interesu Srba.

“Ja svaki put kad Dodik kaže da je u Jasenovcu ubijeno milion Srba nazovem i kaže: Brate, šta radiš?”, kaže Milanović i dodaje da “Dodik ima interese zbog kojoh radi to što radi”.

Ponovio je da “Hrvati iz Srednje Bosne i Hercegovine gledaju na Dodika s razumjevanjem” i da, ako je njima dobar Dodik, koji nije bio na vlasti, zašto bi nama bio problem?.

Rekao je i da je u posjeti kod Dodika bio nakon proslave pobjede hrvatske vojske, te da to nije bio tajni sastanak i Dodiku to nije smetalo. Ističe da sa Dodikom neće razgovarati o razbijanju BiH.

“Kad kažu da Dodik zvecka oružjem, ja pitam: Kojim oružjem”, rekao je Milanović.

Prema njegovim riječima, svi koji se zalažu za građanski ustroj BiH su Bošnjaci, dio ih je pod uticajem Ankare.

“Dragan Čović (lider HDZ BiH) ide kod Dodika na rakiju, on je iz HDZ-a. Mogu se s njim upoređivati. On je politički lider Hrvata u BiH, on mu ide u bolnicu. Oni su prijatelji”, rekao je Milanović i dodao da je “Ademi je pisao da se jedna od tih brigada Srednje Bosne nije htela tući sa Srbima jer su tri godine prije toga sarađivali”.

Ponovio je da lidera SDA Bakira Izetbegovića podržavaju Turska i SAD jer je njima bitno da se taj prostor obezbijedi od terorizma i islamizma, te dodao daje Izetbegović “dvoličan i da laže”.

Kompanija LHR kao podizvođač na rekonstrukciji pruge od Novog Sada do Mađarske bila je angažovana za radove na bušenju temeljne jame od šipova, od 128. do 184. kilometra. Međutim, ono što je njena specifičnost u ovom slučaju jeste da je 100% u vlasništvu djeteta od 11 godina.

Ova neobična situacija podstakla nas je da istražimo u koliko firmi u Srbiji maloljetnici imaju udio. I kakva su njihova prava kao vlasnika ili suvlasnika biznisa.

Cigarete ne smiju da kupuju. Nije im dozvoljeno ni da u korpu stave alkohol, pa ni onaj nešto manje žestok. Maloljetni građani Srbije, s druge strane, sasvim regularno mogu da budu vlasnici biznisa. I jesu. Prema podacima Agencije za privredne registre, malolietnici trenutno posjeduju ili imaju udio u 171 aktivnoj kompaniji u Srbiji.

Među preduzetnicima ih nema. Zakon je nešto striktniji kada je riječ o sposobnosti koja je neophodna za ovaj status.

„S obzirom na to da je odredbom člana 83. stav 1. Zakona o privrednim društvima, između ostalog, propisano da je preduzetnik poslovno sposobno fizičko lice, maloljetno lice ne može biti poduzetnik“, pojasnili su nam u APR.

Istovremeno su ukazali da u skladu sa odredbom člana 13 istog zakona, maloljetno lice može biti osnivač društva, ali ne jedini. Ne može biti osnivač jednočlanog društva.

Direktori tek sa 18 godina
U dubini podataka registra privrednih društava u Srbiji tako se može naići na firme čiji vlasnici ili suvlasnici imaju svega 10 godina. Advokat Valentina Stanković iz Advokatske kancelarije Momčilović nam objašnjava u kojim je to situacijama moguće.

Kako kaže, Zakon o privrednim društvima ne predviđa eksplicitno položaj maloljetnika u njima. Sa druge strane, Porodični zakon propisuje da se poslovna sposobnost stiče sa punoljetstvom. Ta sposobnost je neophodna za preduzimanje pravnih poslova kao što su osnivanje privrednog društva.

„Dakle, maloljetnik ne može da osnuje privredno društvo. Takođe je i za upravljanje privrednim društvom potrebna poslovna sposobnost, te maloljetnik ne može da bude ni direktor“, pojašnjava advokat Valentina Stanković. To se odnosi na voljno osnivanje privrednog društva. Sa druge strane, dešavaju se situacije da privredno društvo naslijedi maloljetnik. Bilo zakonskim nasljeđivanjem ili testamentom, a sve u skladu sa osnivačkim aktom. Nasljeđem može da dođe do situacije da maloljetnik postane vlasnik privrednog društva“.

U praksi tako maloljetnik može da bude vlasnik cjelokupnog jednočlanog privrednog društva. A može da bude i vlasnik određenog procenta. On zapravo kao dio imovine, uz sve drugo što posjeduje, ima i firmu ili udio u njoj.

Ali, nije u istoj situaciji kao stasali vlasnici. On tom firmom ne može da – upravlja.

„Za svako raspolaganje će biti ovlašćen zakonski zastupnik, roditelj ili staratelj. Čak je i zastupniku potrebna saglasnost Centra za socijalni rad. Primjera radi, ako je maloljetnik naslijedio udio u privrednom društvu, pa želi da ga proda, kupoprodajni ugovor može u njegovo ime da zaključi zakonski zastupnik uz saglasnost Centra za socijalni rad“, kaže Valentina Stanković.

Ako može da se ženi – može i da se pita
Postoji jedna specifična situacija u kojoj maloljetnik ranije stiče poslovnu sposobnost. Porodični zakon predviđa tu mogućnost i sa 16 godina. Samo prije toga bi morao da se oženi, uda ili postane roditelj.

„Ukoliko se sve ove okolnosti poklope, da je maloljetnik po nekom od ova dva osnova stekao poslovnu sposobnost i da je stekao udio u firmi, onda će čak iako je maloljetan moći samostalno da raspolaže svojim udjelom ili da bude direktor firme. U praksi su ovo izuzetno rijetke situacije“, priznaje Valentina Stanković.

Zakon eksplicitno kaže da poduzetnik mora da bude poslovno sposobno lice. Maloljetnik bi to mogao da bude samo u slučaju ovog izuzetka ako je stekao poslovnu sposobnost sa 16 godina. Ako se oženio ili dobio dijete.

Kada se pita Centar za socijalni rad
Scenario po kome maloljetni građani Srbije mogu da budu vlasnici kompanija nameće nekoliko pitanja. Prvo je – ko zapravo upravlja tim firmama.

„Udjelom u firmi će upravljati u tom slučaju zakonski zastupnik u ime maloljetnika, a uz neophodnu saglasnost Centra za socijalni rad. Ovo je sa aspekta vlasništva u firmi. Kada je riječ o upravljanju firmom u funkciji direktora, to maloljetnik ne može da bude. Osim izuzetka sa 16 godina“, odgovara Valentina Stanković.

Zakonski zastupnik, roditelj ili staratelj potpisuje ugovore i dokumenta. Posebno interesantan dio je i ko je odgovoran u slučaju spora.

„Tuženi bi bio maloljetnik, a njega bi zastupao zakonski zastupnik, koji može da angažuje advokata. Opet odgovor na ovo pitanje zavisi od konkretne tužbe te odgovor može i da se razlikuje“, kaže advokatica Stanković.

Vlasnici po volji predaka
Iz ugla advokatske prakse, maloljetnici postaju vlasnici najčešće – nasljeđivanjem.

„Dešava se da se ostavi testamentom udio u firmi, a da nasljednik bude maloljetan u momentu nasljeđa. Sukob interesa nismo imali u praksi kao razlog“, dodaje Valentina Stanković.

Možda ne previše upadljivo, te javnost je prije nekoliko godina čula za slučaj jednog stranačkog funkcionera čija su maloljetna djeca bila suvlasnici firmi.

„Prenos takođe može da bude jedan od načina. Kroz ugovor o poklonu ili kupoprodajni ugovor na primjer. Na taj način maloljetnik može da stekne udio u privrednom društvu. Ovo je zaista rijetka situacija“, ponavlja Valentina Stanković.

I u slučaju funkcionera se ispostavilo da su maloljetna djeca naslijedila udjele poslije ostavinske rasprave. Udjele su naslijedili od očeve majke. Djeca su tada imala šest i devet godina. Provjerom aktuelnih podataka, vidi se da više nisu suvlasnici prve, ali jesu druge kompanije. Drže po polovinu udjela i sada imaju devet odnosno 12 godina. Forbes Srbija