Sedmogodišnju djevojčicu poskok je ujeo dok se igrala u dvorištu

Sa samo sedam godina, djevojčica Nika iz Banjaluke uspjela je da pobijedi otrovnog poskoka, koji ju je čak dva puta ujeo za nogu.

Ova hrabra djevojčica trenutno se oporavlja u porodičnom domu u Banjaluci, uz veliku brigu svojih najbližih. Najteži dani srećom su iza njih, ali te slike iz bolničke sobe, paniku zbog oticanja noge i visoke temperature, nikada neće moći da zaborave.

“Noga joj je nakon ujeda toliko otekla da je bila skoro kao moja, ali sada se polako sve vraća u normalu. Nalazi su joj bolji, završila je s terapijom, primila sve antibiotike, samo još mažemo nogu, koja je i dalje malo otečena i plavkaste boje”, priča njena majka Jelena Salapura za Srpskainfo.

Sve se odigralo prije desetak dana, kada su bili u posjeti baki i djedu u Bosanskom Petrovcu.

Igru brata i sestre u dvorištu iznenada je prekinuo poskok, koji je Niku ugizao za zglob lijeve noge.

Vrisku i strah nadvladala je pribranost roditelja koji su se brzo uputili ka Domu zdravlja, čija ekipa je Niki pružila prvu pomoć i odmah transportovala do bolnice u Bihaću.

Tamo je primila čak tri doze protivotrova i brojne terapije, nakon čega je otok počeo da spada.

“Najgore je prošlo, ali ona nije toliko ni svjesna da je bila životno ugrožena. U početku se čak čudila što je tolika gužva oko nje. Dok je bila pod temperaturom pitala me je zašto je bolesna. Rekla sam joj: “Ugrizla te je zmija, zar se ne sjećaš”, a ona će meni: “Pa zar sam se ja od toga razboljela?” – prepričava njena majka.

Ipak, Nika je svima pokazala kakav je borac i da s pravom nosi ime koje znači “pobjeda”.

Nakon uspješnog bolničkog liječenja i višednevnog ležanja, glavno pitanje ove djevojčice sada je: kada će ponovo moći napolje da se igra s drugovima.

“Mora još neko vrijeme da miruje, ali jedva čeka povratak u školu. Javljaju joj se drugari iz razreda, kao i iz komšiluka, što je mnogo raduje. Još se malo boji trave, ali nadamo se da će i to prevazići. Mi često boravimo u prirodi, idemo na izlete i uvijek smo djecu upozoravali da paze kuda hodaju, ali ko bi se nadao da će se ono od čega strahuješ dogoditi baš u dvorištu”, kaže majka Jelena.