Započnimo dan jednim prosječnim, radničkim doručkom. Burek i jogurt danas koštaju 5,30 KM. Ako bi čovjek svaki dan jeo samo taj jedan jedini obrok, mjesečno bi mu trebalo čak 164 KM i to isključivo za doručak. Kada to pomnožimo sa četiri člana porodice, dolazimo do cifre od preko 650 KM mjesečno – samo za jedan jutarnji obrok u pekari.

A šta je sa svim ostalim obrocima i osnovnim životnim namirnicama bez kojih se ne može?

Ovo je realnost sa kojom se svakodnevno suočavaju građani Republike Srpske, dok prebiraju po novčanicima pokušavajući da prežive od prvog do prvog u mjesecu.

Svaki odlazak u market je novi šok

Dovoljno je da prošetate između rafova u bilo kojoj prodavnici da biste shvatili koliko je novca potrebno za najosnovnije potrebe. Prema trenutnom stanju, cijene izgledaju ovako:

Mlijeko (1 litar): 2,60 KM

Pavlaka (300 grama): 2,80 KM

Krem sir (200 grama): 4,00 KM

Pileća salama: 4,30 KM

Kilogram pilećeg filea: 13,00 KM

Banane (1 kilogram): 3,00 KM

Slana kašica za bebu: 3,40 KM

Slatka (voćna) kašica za bebu: oko 2,40 KM

Sir (300 grama): 5,80 KM

Kafa (200 grama): 7,20 KM

Ulje (1 litar): 3,54 KM

Brašno (10 kilograma): 12,00 KM

Kada se ovaj spisak stavi na papir, jasno je da za jednu sasvim običnu nabavku, koja uključuje tek osnovno meso poput piletine čija je cijena dostigla 13 – 15 KM po kilogramu, građani moraju izdvojiti pozamašnu svotu novca.

Borba za goli opstanak

Uzmimo u obzir prosječnu četveročlanu porodicu. Djeci su svakodnevno potrebni mlijeko, voće, užine za školu (ili hrana za bebe), dok su brašno, ulje, kafa, sir i meso redovni artikli u svakom domaćinstvu.

Ako porodica za skroman doručak i večeru (mlijeko, salama, sir, pavlaka, hljeb) potroši samo 15 KM dnevno, to je 450 KM mjesečno.

Ako za ručak (uz piletinu od 13 KM po kilogramu, plus povrće i ulje) izdvoje u prosjeku 25 do 30 KM dnevno, to je dodatnih 750 do 900 KM mjesečno.

Dodajte na to kafu, voće, sredstva za higijenu i svakodnevne potrebe za najmlađe (gdje samo jedna slana kašica košta 3,40 KM, a slatka oko 2,40 KM).

Brzom računicom dolazimo do zaključka da je jednoj prosječnoj četveročlanoj porodici potrebno između 1.300 i 1.600 KM mjesečno isključivo za hranu i osnovne namirnice.

Kada se u obzir uzme porodica u kojoj, na primjer, jedan roditelj radi sa srednjom spremom za minimalac, a drugi je nezaposlen ili takođe na minimalcu, oni su u konstantnom i dubokom minusu.

Čak i sa dvije minimalne plate sa srednjom spremom, što ukupno iznosi 2.200 KM, porodici nakon kupovine hrane ostane svega nekoliko stotina maraka. A gdje su troškovi stanovanja, struja, voda, grijanje, odjeća, obuća, lijekovi, oprema za školu ili prevoz?

Vlast zamajava narod

I dok se javni prostor svakodnevno zatrpava “visokom politikom”, nacionalnim temama, prepucavanjima i raspravama koje nemaju apsolutno nikakve veze sa stvarnim životom običnog čovjeka, građani se tiho guše pod teretom poskupljenja.

Narod se svjesno zamajava apstraktnim političkim krizama kako se ne bi vidjelo sa čim se zapravo suočava svaki građanin u Republici Srpskoj čim kroči u prodavnicu.

Ovo su životna pitanja o kojima bi trebalo da se priča svakoga dana. I ne samo da se priča, već da se hitno i ozbiljno pristupi rješavanju problema, ublažavanju ove ekonomske krize i konkretnoj zaštiti stanovništva – jer to je upravo ono za šta je narod ove političare i birao.

Vlast ćuti dok cijene divljaju. Umjesto sistemskih rješenja, ograničavanja marži na osnovne životne namirnice i adekvatnih subvencija koje bi zaštitile standard građana, prepušteni smo sami sebi i slobodnom tržištu koje odavno ne poznaje milost.

Kada je dosta?

Pitanje koje se sada glasno postavlja jeste – kada je dosta? Ima li kraja ovim svakodnevnim poskupljenjima i, još važnije, ima li kraja strpljenju građana?

Hoće li narod i dalje ćutke stezati kaiš, ili će konačno preuzeti rješavanje ovih egzistencijalnih problema u svoje ruke? Građani imaju izbor.

Mogu na više načina, kroz javni pritisak i građanski aktivizam, već danas zatražiti jasnu odgovornost onih koje su izabrali.

Ili će, s druge strane, i dalje čekati izbore, pa taj ključni potez za promjene povući sami, tamo gdje političare jedino i boli – olovkom na glasačkom listiću.

Vrijeme je za buđenje, jer puko preživljavanje više ne može i ne smije biti jedini cilj.

Tehnički problemi sa softverom za obradu biometrijskih podataka koji su se pojavili u prethodne tri sedmice izazvali su probleme sa zahtjevima za izdavanje viza i boravka stranim državljanima u BiH.

Sistem je djelimično pao zbog čega mnogim stranim državljanima, BiH nije mogla izdati odgovarajuće dokumente za boravak.

O svemu se oglasilo Ministarstvo bezbjednosti BiH koje ističe da su problem identifikovali i da bi trebao biti brzo uklonjen, piše Klix.

– Obavještavamo javnost da je identifikovan problem u radu softvera za obradu biometrijskih podataka. Nadležne službe Ministarstva bezbjednosti BiH, u saradnji sa međunarodnim partnerima i Delegacijom Evropske unije u BiH, intenzivno rade na otklanjanju uočenog problema kako bi se sistem što prije vratio u punu funkcionalnost – kazali su.

Iz ministarstva nisu precizirali kada bi problem mogao biti riješen.

– Prema trenutnim procjenama, očekuje se da će poteškoće biti otklonjene u najkraćem mogućem roku, nakon čega će se nesmetano nastaviti proces uzimanja i obrade biometrijskih podataka u diplomatsko-konzularnim predstavništvima Bosne i Hercegovine – naveli su.

Ministarstvo bezbjednosti BiH će, kako navode, javnost blagovremeno informisati o svim relevantnim informacijama i nastavku procesa uzimanja i obrade biometrijskih podataka.

BN

Učenik treće razreda Medicinske škole u Doboju Mustafa Bjelobrković je sa nekoliko svojih drugova pronašao novčanik sa novcem i ličnim dokumentima. Našao je na na društvenim mrežama vlasnicu, pisao joj i vratio novčanik.

Vođen iskrenošću i željom da pomogne Mustafa je putem društvenih mreža pronašao vlasnicu novčanika i poslao joj poruku da su pronašli novčanik.

“Išao sam sa društvom da doručkujemo na odmoru i kad smo se parkirali našli smo novčanik i kontaktirao sam ženu preko društvenih mreža i  vratili smo. Odmah smo htjeli vratiti, planirali smo da prvo predamo u policiju i da ona kontaktira, ali uspijeli smo naći na društvenim mrežama profil, pa onda da prije završimo,” kaže Mustafa Bjelobrković koji je pronašao novčanik zajedno sa prijateljima.

“Našli smo ga ispred stare bolnice, tamo kraj parkinga i prva stvar što smo pričali, odmah smo odlučili da ćemo vratiti novčanik i sad nismo znali kako ćemo, pa je Mustafa se prvi sjetio da na društvenim mrežama nađe, a ja sam prvo pomislio da odemo u policiju i tamo policajcima predamo, pa da oni dalje nastave, eto to su nam bile  te dvije opcije,” kaže Nikola Stojčinović, Mustafin školski drug.

“Mi smo prvo razmišljali o tome da li ćemo uspijeti naći, kolika će to procedura  biti i onda je naš drugar Mustafa uspio pronaći  gospođu na društvenim mrežama i sve smo onda tako, Mustafa je uspio kontaktirati i poslati poruku. Osjećaj  je jako lijep i ne mogu vam opisati taj osjećaj u sebi koliko sam zapravo  srećan što smo učinili lijepo djelo,” rekao je David Stjepanović, učenik Medicinske škole.

Sticajem okolnosti novčanik je izgubila bivša učenica Medicinske škole, danas zaposlena u dobojskoj bolnici Sveti apostol Luka, kao glavna sestra Intezivne njege. Daliborka je novčanik izgubila kod stare bolnice, pokušala ga je pronaći u čemu nije uspjela i već bila zabrinuta kako će morati da vadi sve dokumente.

“Neočekivano, na telefon mi stiže poruka, na Facebook, poruka od nekog dječaka koji kaže da ide u Medicinsku školu i da je pronašao moj novčanik i dokumente i da se ja javim tamo. Odlazim prvo u nevjerici, ja sam majka dvoje djece i voljela bih danas-sutra da moja djeca ponašaju se tako kad nađu bilo čije dokumente, bilo čiji novčanik, da pomognu nekome. Drago mi je ako ljudi idu u Medicinsku školu ne samo zato da bi danas sutra eto mi bili ljekari ili ne zna ni ja, tako se zvali. Mislim da je naša misija da negdje pomažemo ljudima, pa bilo to kada nađemo nečije dokumente, bilo to kada neko stariji prelazi na ulici, kako god, uglavnom mislim da je naša misija kad se odlučimo na to zvanje,da pomažemo ljudima,” rekla je Daliborka Aleksić, vlasnica novčanika.

Daliborka kaže da na mjestu na kom je bio novčanik nema kamera i da su mogli da ga ne vrate i da je izuzetno ponosna na učenike koji su se ipak odlučili na dobro djelo.

“Na tom mjestu gdje je dječak našao dokumente nije bilo kamera, nije bilo ništa, mogao je da uzme novac, da  ostavi taj novčanik, da ja to ne nađem nikad, ali nije postupio, tako, znači postupio je za mene u ovom periodu naš iznenađujuće i onda sam otišla u Medicinsku, pronašla dječaka, bila sam preponosna na njega, bila sam preponosna na školu, zato što tu istu školu prije 20 godina sam završila ja,” kaže Daliborka.

Ovaj gest je mnogo više od pronalaska i vraćanja novčanika, to je primjer odgovornosti, empatije i lijepog vaspitanja, osobine koje su važne za sve, a posebno za buduće zdravstvene radnike.

BN