Prema Međunarodnom kalendaru mjesec novembar je posvećen borbi protiv bolesti zavisnosti koja je jedan od istaknutih problema modernog života.

Osim zavisnosti od cigareta, alkohola i psihoaktivnih supstanci, u bolesti zavisnosti u moderno vrijeme svrstavaju se i nehemijske bolesti kao što su kockanje, klađenje, zavisnost od društvenih mreža, interneta, računara i mobilnih telefona.

Stručnjaci kažu da skoro sve bolesti zavisnosti počinju kao razonoda i znatiželja da se proba nešto novo, ali granica se prelazi veoma brzo i lako, a tada zabava postaje zavisnost – stanje u kojem osoba ne može kontrolisati svoje nagone ka poroku.

“Kockanje nije nešto što samo uništava jednog čovjeka. Kockanje uništava cijele porodice zato što kockari gube novac, a kockanje je napravljeno tako da ljudi gube novac. Prividno ga dobijaju, ali ga trajno gube. Tada počinju da pozajmljuju, odnosno prvo rasprodaju svoju imovinu, počinju da pozajmuju novac od zelenaša, jer ne mogu iz legalnih tokova, ne mogu to da vrate, a onda to sve dolazi na naplatu i cijele porodice postaju socijalni slučajevi”, rekla je za Mondo psiholog Sonja Stančić.

Dodaje da u tu patologiju bivaju uvučene cijele porodice – djeca, žene, roditelji, prijatelji, braće i sestre i ne mogu iz nje da se izvuku iako nisu kockari i nemaju nikakve veze s tim.

“Dodatan problem je što je kod drugih bolesti zavisnosti recidiv oko 95 odsto, do je kod kockanja čak 97 odsto. Zabrinjava i podatak da u Srbiji ima preko 300.000 kockara uzrasta od 18 do 25 godina. Srbija je druga zemlja u Evropi po broju kockarnica po glavi stanovnika. To je ogroman broj”, kaže Stančićeva.

Naglašava da, pošto se radi o sličnom mentalitetu i sličnim navikama, konzumentskim navikama, mi te brojeve možemo da preslikamo i u BiH, iako je jedini zvaničan statistički podatak, kako tvrdi, da u BiH ima 50.000 patoloških kockara. U klinikama za liječenje i komunama za liječenje bolesti zavisnika dominantan je broj osoba koje se liječe od zavisnosti od kockanja u odnosu na druge zavisnosti kao što su alkohol, narkotici…

Ono što naša sagovornica smatra posebno zabrinjavajućim jeste reklamiranje kladionica, a zbog svog stava je, kako tvrdi, navukla bijes određenih medija i oglašivača.

“Igre na sreću i kockarnice su legalne i zakonom dozvoljene, međutim, zakonom je dozvoljeno i mnogo toga drugog, ali postoje određena ograničenja kad, gdje i šta može. Ja to vrlo često poredim sa zakonom o alkoholnim pićima i zakonom o duvanskoj industriji. Prije 20 godina i više, pušenje je bilo dozvoljeno u svim prostorijama, moglo se često vidjeti u filmovima ili serijama, reklamama. Međutim, zakonima koji su doneseni i podržani i kod nas i u okruženju, vi nemate više reklamiranje određenih duvanskih proizvoda, kao ni kompanija, zabranjuje se pušenje u određenim institucijama i to je urodilo plodom u smislu smanjivanja broja pušača, broja zavisnika o cigaretama i posljedično tome broja ljudi koji imaju određene komplikacije i zdravstvene probleme”, objašnjava Stančićeva.

Ističe da je prije 20 godina izgledalo nemoguće da takav zakon može da se usvoji i primjenjuje i da može da daje efekte, a da je ista situacija i sa alkoholom koji se ne smije reklamirati u EU, ali u BiH može.

Za kockanje pojašnjava da je riječ o sistemskom problemu države, ali i zdravstvenog sistema, te da svako ko promoviše ovaj vid zavisnosti, odnosno ko promoviše kockarnice zapravo promoviše patologiju, psihopatološko ponašanje, socijalno devijantno ponašanje i uništavanje porodica.

“Znam da zvuči surovo kad ovako kažem, ali zaista je tako”, upozorava Stančićeva.

Psihološka privlačnost kockarnica
Naša sagovornica upozorava da ono što ljudi ne znaju, ili uglavnom ne žele da znaju ili ne vide, jeste da ništa nije slučajno u sistemu kockanja i da su one dizajnirane na takav način kako bi čovjeka uvukle u kockanje.

“Ne može kockarnica i slično da bude na korak do škole. Ne može da bude pored prostora gdje djeca provode slobodno vrijeme. To mora drugačije da se uredi zakonom. Ne može da bude oglašavanje dozvoljeno na svakom čošku i promovisano kao socijalno poželjna aktivnost. Ne mogu javne ličnosti koji su uzori nekoj djeci i nekim ljudima da se smješkaju sa bilborda i sa reklama govoreći da je kockanje socijalno poželjna aktivnost”, kaže ona.

Naglašava da su to vrijednosti koje možda mogu promovisati pojedinci, ali ne i država i sistem, a da se kod nas upravo to danas dešava.

“Sve to što se danas smatra kao socijalno poželjna aktivnost i promoviše se kao takva, tj. kockanje podržano od strane lokalne, institucionalne, odnosno republičke vlasti, naše države i država u okruženju, u stvari vodi u veliki problem, socijalno patološki problem devastacije porodice, devastacije djece unutar tih porodica. Ta djeca i te porodice ne imaju budućnost”, navodi Stančičeva.

Dodaje da bilo koji izgovor koji ide u pravcu da kockarnice daju velika sredstva za društveno-odgovorno ponašanje, za liječenje, pa i za promociju jeste zapravo “mazanje očiju” i zamjena teza.

“Naravno, ovo će naći na velike kritike i osude da to ne mora tako da bude, da smo oduvijek igrali loto, da smo oduvijek igrali nešto itd. Jeste, ali ništa nije bilo tog intenziteta, ništa nije bilo tako dostupno i ništa nije tako predstavljano kao socijalno-poželjna aktivnost kao što su danas predstavljene kockarnice”, tvrdi naša sagovornica.

Zbog svega toga Stančićeva vjeruje da ćemo, kao što se krenulo u zabranu reklamiranja duvanskih proizvoda, alkoholnih pića, a koji su zaista dale svoje efekte unutar zdravstvenog sistema, naći snage i kapacitete da i kockarnice stavimo u neke bolje i kvalitetnije pravne okvire.

“Ako ne zbog nas, ako ne zbog ovih 300.000 mladih ljudi ili 50.000 patoloških kockara u BiH, onda zbog nekih budućih generacija za koje se svi zaista, barem deklarativno, zalažemo da treba da imaju zdravu budućnost”, poručila je Stančićeva.

(Mondo)