Connect with us

Društvo

ŽIVOT PIŠE PRAVE ROMANE: Potresna priča Marijane i Dragana koje je sudbina spojila nakon 57 godina

Ispovijest brata i sestre koji su se spojili nakon 57 godina veoma je potresna i emotivna.

Da život zaista piše romane dokaz je priča brata i sestre, koji su se nakon punih 57 godina razdvojenosti, pronašli. Naime, Marijana Tadić i Dragan Škvaro su sasvim slučajno stupili u kontakt preko Fejsbuk opcije “Poznaješ li ove ljude”.

Cijela situacija, da priča dodatno dobije na čaroliji, odvila se na ovoj društvenoj mreži dan uoči prošle Badnje večeri prije šest godina, pa je ovo dvoje rođenih Zeničana koji su gotovo cijeli život znali jedno za drugo, ali se nikad nisu sreli, dobilo najbolji poklon za Božić.

– Vrlo brzo nakon mog rođenja roditelji su se rastali, razloge ne znam, ali donesen sam već kao beba u selo Živinice južno od Tuzle, gdje se moja majka Šefika našla s jednim finim čovjekom Družiani Kletom koji me othranio i prihvatio kao svoga. Imao sam lijepo djetinjstvo, ali uvijek me kopkalo zbog čega svi u kući imaju isto prezime, a ja sam jedini Škvara. Takva su bila vremena, niko se nije smio puno raspitivati – rekao je Dragan u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju prije šest godina.

Kako je rekao tom prilikom tek 1961. godine, kao momčić od 11 godina, čuo da ima devet godina mlađu sestru.

Otkrila mu je to tetka koja je živjela u Zenici, gdje bi ponekad odlazio na vikende.

– Zove ona mene kad sam krenuo kući, ja mislim daće mi čokoladu ili neku sitnicu, kad ona kaže, sine, imaš sestru Marijanu kojoj su sada dvije godine. Da sam znao što me u životu čeka, pitao bih za detalje, ali u ono doba djeca nisu smjela postavljati puno pitanja. Godine su prolazile, a koga god bih pitao, nije mi znao reći gdje je Marijana ili kako doći do nje – govori Dragan, koga je posao poslije odveo u Austriju, gdje je u Klagenfurtu sreo i oca, ali mu nikad nije spomenuo sestru, a on nije imao snage pitati ga.

Marijani je pak informaciju o bratu otkrila majka, kad je imala 10 godina.

– Po ko zna koji put listala sam porodične fotografije u albumu, ali ovog puta pažnju mi je privukla jedna na kojoj se nalazio meni nepoznat dječak od oko pet godina, iza koje je pisalo Dragan Škvara. Pitam ja mamu ko je to, a ona mi je otvoreno priznala da ja i taj dječak imamo istog tatu, ali da nema nikakvih informacija gdje se nalazi – priča Marijana, koja se upravo kao i Dragan tokom života često raspitivala za brata kod poznanika u Zenici koji bi mogli znati više, ali niko joj nije davao korisne informacije.

Jedan klik ih spojio
Prošao je za oboje dobar dio životnog vijeka, no tek je moderna tehnologija omogućila da se prvi put zagrle.

– Stigli kompjuteri, pa i taj Fejsbuk, svi ga otvorili pa rekoh, i ja ću. Tražio sam ja sestru, ali bio sam siguran da je neću naći po imenu, jer sigurno se udala. I jednog dana ponudi mi se opcija “Poznajete li ove ljude”, ja malo gledam i pažnju mi privuče profil pod imenom Zana Tadić. Ne znam ja ko je to, mlada djevojka je u pitanju, ali znam da mnogo Tadića živi oko mene u Zenici. Dodam je za prijatelja, ali bilo mi je nezgodno pisati joj jer je mlađa osoba, znate šta se sve događa po internetu – prisjeća se Dragan trenutaka koji su prethodili sudbonosnoj poruci koja mu je stigla već nakon nekoliko sati: “Čika Dragane, moja majka se preziva djevojački kao vi, a ima i brata kojem je ime Dragan“. Bila je to Marijanina kćerka.

– Grlo mi se osušilo, odem se ja napiti vode, nervoza me hvata. Ali mislim se, sumnjivo mi je sve to, možda se neko igra sa mnom. Kad kaže ona, evo mama živi preko puta, zovnuću ja da dođe. Nakon par minuta, piše gospođa jesam li ja Dragan, da je ona udata Tadić, ali da je rođena Škvara. I nakon par minuta šalje mi fotografiju. Na njoj moj otac u mlađim danima – prisjeća se “pronađeni brat”.

Prvi susret oči u oči
– Ako je ovo i tvoj otac, onda smo brat i sestra – napisala mu je Marijana.

Uslijedili su intenzivni telefonski razgovori i planiranje susreta jer trebalo je nadoknaditi sve propuštene godine.

– Prvi telefonski razgovor bio je težak, nikako se nisam mogla osloboditi niti početi pričati. Kad sam počela više pisati i razgovarati, već mi je bilo predivno, i jedva sam čekala da se vidimo, srcu mi je odmah prirastao – kazuje za Slobodnu Dalmaciju Marijana, koja je bila “zatočena” u Njemačkoj jer ju je nakon operacije kuka čekala operacija kičme, pa je Dragan bio taj koji je morao na put. Ali on je bio bacio pasoš, jer se zarekao da više neće napustiti Bosnu i Hercegovinu, no, u ovom slučaju, kako kaže, krenuo bi i pješice.

Konačno, brat i sestra su se sreli nakon 57 godina, prije nekoliko sedmica u Freiburgu.

– Dođem ja do vrata, gleda ona u mene kao u kip, totalno u šoku – priča Dragan.

– Nikad ga nisam, osim na onoj jednoj fotografiji kad je bio dijete od pet godina. Ali u tom trenutku vidjela sam sliku svoga oca pred sobom – ispričala je Marijana tok prilikom.

– Riječima ne mogu to opisati. Ako ste ikada imali strah u životu, u tom trenutku neka blagost me je prošla, zaplakao sam. Kad nemaš dinara u džepu, svaki dinar ti je kao dobitak na lotu. Bio je ovo prst sudbine, zvali vi to Bog ili kako god, sto puta sam se uvjerio da postoji neka viša sila. Zahvalan sam mu jer su u tom trenutku sve moje brige bile kao rukom odnesene – zaključio je Dragan na kraju razgovora.

Društvo

KAKO POSLUJU HRONIČNI GUBITAŠI: Vide li “Željeznice RS” i “Šume RS” svjetlo na kraju tunela

Prema finansijskim izvještajima, “Željeznice Republike Srpske” su prvi kvartal 2024. završile u minusu od 5,5 miliona KM, dok je u istom periodu minus u “Šumama RS” bio 3 miliona KM. Ipak, situacija u ova dva hronična gubitaša se razlikuje.

Akumulirani gubitak “Željeznica RS” iznosi nevjerovatnih 283 miliona maraka i uprkos mučnom i dugotrajnom procesu restrukturiranja, u koji je utrošeno skoro 100 miliona maraka iz kredita Svjetke banke, pitanje je da li će ovaj gigant isplivati iz dubioze.

Istina, u odnosu na prošlu godinu, gubitak u Željeznicama RS je smanjen za oko milion KM, a preduzeće ima 142 radnika manje nego lani. Tako je broj zaposlenih, sa nekadašnjih 3.600 sveden na 1.812 radnika.

Za razliku od “Željeznica RS” koje, uprkos tome što su gotovo prepolovila broj zaposlenih i dalje tavore u gubicima, u “Šumama RS” se nazire svjetlo na kraju tunela. Podsjećamo, prošle godine u ovo doba u “Šumama RS” je bilo opsadno stanje, a zbog nagomilanih gubitaka najavljena je “sječa direktora”.

U prvom kvartalu ove godine gubitak je prepolovljen. Istina, šumarima je najviše pomogao “onaj odozgo”: dok lani, zbog izrazito kišnog i hladnog proljeća, u šume nisu mogli ući do juna mjeseca, ove godine im je vrijeme išlo na ruku, pa su šumski radovi počeli još u januaru.

Blaško Kaurin, v.d. direktora “Šuma RS” je optimista, ne samo zbog sunčanog i vedrog vrmena, nego i zbog poslovnih rezultata.

-Još uvijek smo u minusu, ali kada poredimo prvo tromjesečje ove godine, sa istim periodom lani, možemo biti zadovoljni – kaže Kaurin za Srpskainfo.

Navodi da je prošle godine ovo preduzeće, koje gazduje sa skoro milion hektara šuma u javnom vlasništvu, prvo tromjesečje završilo sa minusom od oko 6,5 miliona maraka.

-Ove godine je taj gubitak smanjen na oko tri miliona. Prvo tromjesečje uvijek ima neke fiksne troškove, koji moraju da se finansiraju, a istovremeno proizvodnja bude smanjena. Ove godine su vremenske prilike bile povoljne i sa proizvodnjom smo počeli već od januara – kaže Kaurin. Dodaje da je “posao dobro išao”, pa je i otprema je bila bolja nego što su se šumari nadali, što je presudno uticalo na značajno smanjenje gubitaka.

– Uskoro će i šestomjesečni obračun i ja sam siguran da ćemo prvu polovinu ove godine završiti u plusu, Dakle, uvjeren sam da ćemo isplivati iz gubitaka, da će poslovanje biti pozitivno, da Šume RS idu naprijed i da će poslovanje biti još bolje – kaže Kaurin.

Dodaje i da se direktori Šumskih gazdinstava ponašaju domaćinski, pa su našli načina da dodatno smanje troškove, a povećaju proizvodnju. U privredi je računica jednostavna: kad povećaš proizvodnju, a smanjiš troškove rezultat mora biti dobar – kaže Kaurin.

Direktor Šuma RS nije htio da istakne ni jedno šumsko gazdinstvo kao posebno uspješno, jer se situacija na terenu mijenja, u zavisnosti od vremenskih prilika, od raspoloživih drvnih sortimenata i od plasmana.

– Važno je da svi, u skladu sa onim s čim rapolažu, doprinose boljitku. Dosta naših radnika je sada fokusirano samo na proizvodnju, i dosta radimo svojim vlastitim snagama, bez angažovanja podizvođača – kaže Kaurin.

Priznaje da trupaca još uvijek ima na lageru, ali tvrdi da je tako samo zato što je proizvodnja povećana.

Posebnim uspjehom u “Šumama RS” smatraju to što je informacioni sistem već uveden na oko 75 do 85 odsto šuma, a u narednom periodu će, kažu, ovaj sistem proraditi u punom kapacitetu.

Nastavi čitati

Društvo

Danas počinje prvi upisni rok za SREDNJOŠKOLCE U SRPSKOJ

Prvi upisni rok u srednje škole u Republici Srpskoj za odlične učenike, koji imaju 60 i više bodova, počinje danas, a rezultati će biti objavljeni 20. juna.

Iduće školske godine u prvi razred predviđen je upis za 10.197 učenika.

Upisivanje svršenih osnovaca u prve razrede srednjih škola obavljaće se i u julskom upisnom roku.

Deficitarna zanimanja biće i ove godina stipendirana od lokalnih zajednica i Vlade Srpske.

Nastavi čitati

Društvo

SPREMITE SE NA ČEKANJE: Gužve na graničnim prelazima Gradiška i Kostajnica

Na graničnim prelazima Gradiška i Kostajnica jutros je pojačan intenzitet saobraćaja na izlazu iz BiH, saopšteno je iz Auto-moto saveza Republike Srpske.

Iz AMS navode da na ostalim prelazima nema dužih zadržavanja. Na graničnom prelazu Karakaj kod Zvornika zabranjen je saobraćaj za vozila nosivosti veće od pet tona

Teretna vozila preko pet tona preusmjeravaju se na novi most Bratoljub u Bratuncu i na prelaz Rača, dok autobusi mogu koristiti prelaz Šepak.

Nastavi čitati

Aktuelno