Connect with us

Društvo

ŠTA JE NATALIJINA RAMONDA? “Cvijet feniks” je simbol POBJEDE u Velikom ratu

Cvijet “Natalijina ramonda” je nazvan po kraljici Nataliji Obrenović. Poznatiji je kao “cvijet feniks” koji simbolizuje povratak srpske vojske koja je uspjela nakon svih stradanja i gubitaka da se “podigne iz pepela” i da odnese pobjedu.

Cvijet “Natalijina ramonda” je nazvan po kraljici Nataliji Obrenović. Poznatiji je kao “cvijet feniks” u botanici i simbolizuje povratak srpske vojske koja je uspjela nakon svih stradanja i gubitaka da se “podigne iz pepela” i da odnese pobjedu u Prvom svjetskom ratu. Cvijet koji predstavlja zvanični simbol Dana primirja u Prvom svjetskom ratu je endemska biljna vrsta.

Riječ je o ugroženoj i rijetkoj vrsti koja živi samo na području Centralnog Balkana, u Srbiji, Makedoniji i sjevernoj Grčkoj. Pri tome, riječ je o biljci koja ima zapanjujuću sposobnost da vaskrsava (procvjeta) nakon što je potpuno osušena. Pripada porodici “Gesneriaceae” i prostire se na nadmorskim visinima od 350 do 2.200 metara. Inače raste na izuzetno nepristupačnim mjestima, uglavnom u klisurama, na krečnjačkim stijenama, gdje je suvo i hladno.

Osim što je drevna i izuzetno izdržljiva, Natalijina ramonda ima osobinu koju među skoro 300.000 poznatih cvijetnica ima samo trideset biljnih vrsta. Naime, nakon što se u odsustvu vode sasvim osuši, ova biljka može da ponovo oživi nakon malo kiše ili zalivanja. Botaničar Pavel Černjavski je, navodno, 1928. godine slučajno prosuo vodu na herbarijum u kome se nalazio uzorak osušene Natalijine ramonde. I ona je nakon toga oživjela!

Istorija otkrića ove zanimljive biljke vezuje za oca srpske botanike Josifa Pančića. Ramonde su, inače, kao biljna vrsta poznate od tridesetih godina 19. vijeka, kada ih je francuski istraživač po kome nose ime otkrio na području današnje Španije. Pola vijeka kasnije, 1874. godine, Pančić je došao do značajnog otkrića kada je otkrio da ramonde postoje i izvan te zemlje. Otkrio ih je na teritoriji južne Srbije, ali je zaključio da je riječ o novoj vrsti koju je nazvao ramonda serbika (Ramonda serbica). Deset godina kasnije, 1884. godine, dvorski ljekar Sava Petrović otkriva da na Balkanu postoji još jedna vrsta ramonde s nešto drugačijom krunicom i listovima. Budući da je bio u službi na dvoru kralja Milana, Petrović toj vrsti daje naziv “ramonda nathaliae”, u čast kraljice Natalije.

Dan primirja u Prvom svjetskom ratu
Srbija i svijet danas obilježavaju 11. novembar, Dan primirja u Prvom svjetskom ratu, u sjećanje na 11. novembar 1918. godine. Tada je potpisano primirje kojim je okončan Prvi svjetski rat. Srbija je bila prva zemlja koja je napadnuta u Velikom ratu, ostvarila je i prve pobjede na Ceru i Kolubari, a posljednja je završila ratne operacije. Procentualno je i najviše ljudi izgubila u tom ratu. Veliku pobjedu platila je gubitkom između 1,1 i 1,3 miliona ljudi, odnosno gotovo trećine stanovništva ili 60 odsto muške populacije.

Četvorogodišnji rat, do tada najveći u istoriji, okončan je u 11 sati, 11. novembra 1918. godine, kada su sile Antante (Rusija, Francuska i Velika Britanija) potpisale primirje sa centralnim silama (Njemačkom i Austrougarskom) na teritoriji današnje Francuske. Sporazum je potpisan na liniji ratovanja, u posebnom vagonu francuskog maršala Ferdinanda Foša, u šumi u blizini Kompjenja.

Time je dogovoreno primirje na zapadnom frontu – prekid vatre, povlačenje njemačkih trupa, razmjena zarobljenika, kao i sporazum o ratnoj odšteti i uništavanje njemačkih ratnih brodova i podmornica. Srpska vojska je učestvovala na južnom frontu, gdje je postigla najveći prodor koji je jedna od sila saveznica postigla – proboj Solunskog fronta.

Simbol ovog praznika u Srbiji je upravo Natalijina ramonda jer se i srpska vojska poslije svih stradanja i gubitaka, prelaska preko Albanije, Solunskog fronta, “podigla iz pepela” i odnijela pobjedu.

Albanska spomenica, za vjernost otadžbini je državno vojno i civilno odlikovanje dodijeljeno svim pripadnicima srpske vojske koji su se u zimu 1915. i 1916. godine povlačili preko nepristupačnih prejela Albanije, do Grčke, Krfa, gdje su se uz pomoć saveznika oporavili, povratili snagu i krenuli u proboj Solunskog fronta, 1918. godine.

Ovaj dan obilježava se i u svijetu, pa je tako u Velikoj Britaniji, Kanadi, Australiji i Francuskoj, 11. novembar dan sjećanja na veterane iz Prvog, ali i iz Drugog svjetskog rata. Velika Britanija ga obilježava od prve godišnjice, 11. novembra 1919. godine, a simbol praznika u toj zemlji je crveni cvijet maka. Prvi svjetski rat je formalno završen Versajskim mirom 28. juna 1919. godine u Versaju. Nakon Prvog svjetskog rata, održana je Pariska konferencija mira (od 18. januara 1919. do 28. juna 1919. u Parizu) a mirovni ugovori zaključeni su sa svakom pobijeđenom državom posebno.

Kako su glavne sjednice konferencije održavane u palatama Versaja, ustalio se naziv: Versajski sporazum. Glavnu riječ na toj konferenciji imali su državnici velikih sila Antante, a zastupano je 27 država iz Antantine koalicije.

Related Topics:

Društvo

Vlada Srpske porazila i iznevjerila medicinske sestre, situacija NA KORAK OD OPŠTEG HAOSA

Povećanjem plate za 100 KM smo poraženi i iznevjereni! Ako Vlada Srpske ne pristane na naš zahtjev da cijena rada bude 200 KM, suočiće se sa protestima medicinara, koji više nemaju šta da izgube.

To poručuje predsjednik Strukovnog sindikata medicinskih sestara i tehničara Srpske Mirko Šerbedžija, koji upozorava da će Vlada Srpske koja je, praktično, poslodavac zdravstvenim radnicima, snositi potpunu odgovornost za ono što slijedi.

– I kao sindikalac i kao radnik, osjećam se poraženo, iznevjereno, prevareno. Jednostrana odluka Vlade o povećanju plata medicinskim sestrama i tehničarima za 100 KM, bez socijalnog dijaloga i dogovora sa sindikatom, izazvala je ogroman bijes radnika u zdravstvu. To je bila njihova kap kojom su pokušali da ugase požar ogorčenja sestara i tehničara, a samo su ga dodatno rasplamsali – naglašava Šerbedžija.

Neko će reći-bolje išta, nego ništa…

U poslednje dvije i po godine nismo imali nikakvo povećanje plata. Iz epidemije korone izašli smo kao heroji u bijelim mantilima, koji su činili nadljudske napore da pomognu pacijentima. Nadali smo se da će, nakon toga, naša vlast sistemskim rješenjima pokazati volju da zadrži zdravstvene profesionalce na ovim prostorima i da ćemo dočekati neke bolje dane. A onda je uslijedio hladan tuš. Sve što smo dočekali, jeste pomenuta odluka Vlade koja će, sigurno, samo pojačati volju ljudi da odu. Čak i onih koji nikad o tome nisu razmišljali…

Koliko dugo tinja nezadovoljstvo medicinara?

Podsjetio bih da smo 2008. imali najbolji kolektivni ugovor u regionu, kojim su bili obuhvaćeni svi radnici u zdravstvu. Tada nije bilo nezadovoljnih. Već u 2009. su nam plate smanjene, bez ikakvog povećanja u narednih 10 godina. A svi znamo koliko je sve poskupjelo i koliko je aktuelnim platama teško, praktično nemoguće, sustići troškove života.

Do čega je ovakva situacija dovela?

Do toga da je ogroman broj naših stručnjaka već napustio ove prostore, dok mnogi pakuju kofere. Naši medicinari odlaze u druge profesije, rade u kladionicama, supermarketima, parfimerijama, jer je tamo manje stresa, a primanja su veća. Takođe, više su cijenjeni kao trgovci, nego kao zdravstveni radnici. Podsjetio bih da su oni ranije odlazili u zemlje zapadne Evrope, gdje su imali veće plate i bolje uslove za rad i, generalno, život. Poražavajuće je da danas u Federaciju BiH gledamo kao u zapad. A, kako i ne bismo, kad su tamo plate daleko veće nego kod nas. Ovdje ne mislim samo na Sarajevu, nego i na mnoge manje opštine.

O kojoj razlici u platama je riječ?

U zdravstvenim ustanovama u FBiH sestre imaju i po 800 KM veću platu nego kod nas, plus topli obrok i regres. Dakle, kad se sve sabere, primanja kod njih veća su za preko duplo nego u Srpskoj. Zato naše sestre i tehničari, posebno iz opština koje graniče sa Federacijom, sve masovnije odlaze da rade tamo. Razlika je u tome da do posla putuju 5-10 minuta duže, možda ni toliko. S druge strane, u kućni budžet za mjesec dana donesu duplo više para, nego kad su radili u Srpskoj.

Kako komentarišete to što menadžeri naših bolnica u javnim istupima u prvi plan stavljaju opremljenost klinika, dok se o deficitu kadra slabo priča?

Naravno da je bitna i oprema, ali samo ako njome ima ko da radi i da liječi ljude. Mi idemo ka scenariju da će nam džaba biti sva moderna tehnika, jer nam se stručnjaci osipaju, a plašim se da će u narednom periodu ovaj problem eskaliratiti. Već sada se suočavamo sa ozbiljnim deficitom srednjeg stručnog kadra.

Šta to znači za pacijente?

Nažalost, naše društvo stari, lagano se pretvaramo u jedan gerijatrijski centar. Dok mladi odlaze, ostaju oni kojima je zdravstvena zaštita najpotrebnija. Plašim se da već u narednoj godini nećemo moći da odgovorimo na sve potrebe naših pacijenata. Takođe, naš zdravstveni sistem leži na sestrama i tehničarima koji su 60. i 70. godišta. Oni koji nisu napustili ove prostore, odlaze u penziju ili se za nju spremaju, dok mlađi, svjesni da ovdje neće dočekati bolje sutra, uče strani jezik i planiraju da odu. Već sad, zbog manjka osoblja, angažujemo penzionere da rade. Deceniju i po smo upozoravali da ćemo se naći u ovom problemu koji, očigledno, nadležne uopšte ne brine.

Na to sve, dobili ste povećanje od 100 KM… Kakvu vam je poruku Vlada poslala ovim potezom?

Kao prvo, da nismo potrebni ovom društvu. Kao drugo, željeli su da u javnost ode poruka da vlast, ipak, ima dobru volju da nam pomogne. Međutim, mi ne možemo da budemo zadovoljni tom sićom. Pa, kad nam se iz plate izuzme naknada za topli obrok i regres, zarađujemo manje od minimalca? I šta, u tom slučaju, znači povećanje od 100 KM?! Apsolutno ništa!

Koje bi povećanje nešto značilo?

Na sastanku sa ostalim sindikatima radnika u zdravstvu, zaključeno je da bi bilo realno da cijena rada sa 159,5 bude povećana na 200 KM. U tom slučaju, plata medicinske sestre bila bi povećana za nekih 240-270 KM. Smatramo da naš zahtjev nije nerealan, a na manje nećemo pristati. Takođe, van snage treba staviti Zakon o platama zaposlenih u zdravstvu, a vratiti kolektivno pregovaranje.

Koji je sljedeći potez?

Dali smo rok Vladi 7 dana da se oglase u vezi sa našim zahtjevom, a to je povećanje cijene rada na 200 KM. Ako se ogluše o njega, slijedi još jedan sastanak sindikalnih vođa, te naše okupljanje pred republičkim institucijama. Posle toga, sasvim je izvjesno da uslijediti masovnije iskazivanje nezadovoljstva zdravstvenih radnika. Ono što nam daje vjetar u leđa, jeste činjenica da su, nakon 17 godina, svi sindikati u zdravstvu ponovo ujedinjeni oko istog zahtjeva.

Jeste li optimistični kad je riječ o odgovoru vlasti na vaš zahtjev?

Iskreno, i nisam. U svakom slučaju, sestre će pokazati svoje nezadovoljstvo, sa ili bez sindikata. Previše su ogorčeni, da ih ne treba posebno motivisati na iskazivanje nezadovoljstva. Plašim se da se već stvorila atmosfera koja je blizu opšteg haosa.

Nastavi čitati

Društvo

NAJVEĆI STEČAJ U BANJALUCI, “EKVATOR” potonuo, Davidović pod istragom ZA VIŠE OD 20 KRIVIČNIH DJELA!

Ispitno, ali i izvještajno ročište kompanije “Ekvator” Đorđa Davidovića zakazano je za 23. januar iduće godine, potvrdio je za “Nezavisne novine” Saša Zubović, stečajni upravnik.

“Imam stotine pristiglih prijava od strane povjerilaca, ne dižem bukvalno glavu od obilne dokumentacije”, kazao je Zubović i dodao da je ovo jedan od najvećih stečaja na kojima je ikad radio.

Kako je rekao, na tom ročištu koje je zakazano za januar planirano je i da se predstavi njegov izvještaj.

“Izvještaj bi trebalo da sadrži određene odluke u kojem pravcu će se nastaviti stečaj”, kazao je Zubović.

Kako su “Nezavisne novine” ranije pisale, firma “Standard Prva” iz Bijeljine u martu je podnijela prijedlog za stečajni postupak kompanije “Ekvator”, ali i drugih firmi koje su povezana pravna lica, te je stečaj u ovoj kompaniji otvoren u novembru.

“Razlog za ovaj potez je neuspostavljanje saradnje sa vlasnikom Đorđem Davidovićem”, potvrdio je tada za “Nezavisne novine” Miloš Stevanović, vlasnik firme “Standard Prva”, i dodao da se nisu mogli dogovoriti sa Davidovićem na koji način da im vrati dugove koji su otkupljeni.

Podsjetimo, Stevanović je od Investiciono-razvojne banke (IRB) Republike Srpske u novembru prošle godine otkupio 180 miliona maraka potraživanja za 30 miliona maraka, a u tom paketu su se našla i dugovanja koja je Davidović imao prema IRB-u.

Stevanović ističe da smatraju da je stečajni postupak jedini ispravni put da se to naplati.

“Svjesni smo da postoje i drugi povjerioci koji nas stalno pozivaju i izražavaju svoju zabrinutost. Nadamo se da će sud biti taj koji će staviti konačnu tačku na brojne nepravilnosti kada je u pitanju funkcionisanje te kompanije”, rekao je tada Stevanović za “Nezavisne novine”.

Kako je dodao, ne može da polemiše u vezi s tim što je policija podnosila izvještaje protiv vlasnika “Ekvatora”, te ističe da to nije u njihovoj nadležnosti. Ali, kako kaže, siguran je da će svi građani koji su kupili stanove od Davidovića i imali uredne papire moći da ostvare svoja prava putem stečajnog postupka.

Dorđe Davidović, vlasnik preduzeća “Ekvator”, kazao je za “Nezavisne novine” da je “u pregovorima sa ozbiljnim investitorima”.

“Očekujem da ću zaključiti ugovor sa strateškim partnerom i izmiriti svoje obaveze i prekinuti stečaj”, izjavio je Davidović.

Podsjetimo, u aprilu je banjalučka policija podnijela prijavu tužilaštvu protiv firme “Ekvator” i njenog vlasnika Đorđa Davidovića zbog sumnje da su počinili 20 krivičnih djela kojima su pribavili imovinsku korist od 8,2 miliona maraka. Tim izvještajem su ih teretili da su to uradili od 2015. do kraja 2021. godine na štetu više građana i firmi.

Nastavi čitati

Društvo

PROKIŠNJAVA BORAČKA ZGRADA u Čelincu! TUBAK pita “Gdje su nestali odgovorni za lošu gradnju?”

Odbornik PDP-a iz Čelinca Goran Tubak skrenuo je pažnju na ozbiljan problem boračke zgrade u ovoj opštini, izgrađene 2010. godine, koja sada prokišnjava. U objavi na društvenim mrežama, Tubak je ukazao na niz neregularnosti koje prate ovu zgradu još od same odluke o lokaciji izgradnje.

Kako navodi, 2000. godine Ministarstvo je donijelo odluku da opštine obezbijede zemljišta i infrastrukturu za stanove porodicama poginulih boraca i ratnih vojnih invalida. Međutim, čelinačke vlasti su, pod nerazjašnjenim okolnostima, kupile zemljište u ulici Nedeljka Savičića (Šamač), iako opština posjeduje stotine duluma vlastite zemlje.

– Kupljeno je zemljište s lošim putnim prilazom i bez mogućnosti priključka na gradsko grijanje. Zašto baš to zemljište, a ne bolje vlastite lokacije? Zaključite sami. Boračka ćuti – ističe Tubak.

On dodaje da je problem nastao i tokom same izgradnje zgrade zbog sumnjivih “dogovora” svih učesnika u procesu – od kupovine zemlje, izvođača radova i nadzornog organa do investitora.

– Kao i sve što se kod nas radi, zgrada nije kvalitetno urađena. Koga je briga koliko će to trajati? – pita se Tubak.

Zgrada je podijeljena porodicama poginulih boraca i ratnim vojnim invalidima, a neki od njih su, prema njegovim riječima, morali ulagati značajna sredstva u njenu izgradnju.

Odbornik PDP-a pozvao je boračke organizacije, odbornike i načelnika opštine da zajednički reaguju kako bi se zgrada sanirala i spriječila dalja oštećenja.

– Svi treba da se složimo da pomognemo da se zgrada prekrije i saniraju nastala oštećenja – zaključio je Tubak.

 

Nastavi čitati

Aktuelno