Teška životna priča braće Nemanje, Davida i Pavla Kovačevića iz Gradiške, koji su u roku od godinu dana ostali bez oba roditelja, dirnula je mnoga srca zbog čega su mnogi poželjeli da im na neki način pomognu i odagnaju tugu koliko god je to moguće.

Brigu o trojici dječaka, od kojih dvojica pohađaju osnovnu školu, a najmlađi vrtić, trenutno vodi baka Milka Kovačević. Skrhana od bola, za “Glas Srpske” priča da je njen sin Nebojša za svog života pomogao i davao kome je god to bilo potrebno te da sad dobri ljudi pomažu njegovoj djeci.

Mirjanino srce puklo je od bola prije manje od dva mjeseca, što samo govori, nastavlja Milka, koliko su se njih dvoje voljeli i nisu mogli jedno bez drugog.

– Nebojša je bio sportista, nije bio bolestan. Trebalo je da učestvuje u biciklističkoj trci, ali, eto, sudbine. Prošle godine u avgustu uveče je legao da spava i više se nije probudio. Imao je infarkt koji je samo 13 mjeseci kasnije snašao i Mirjanu, koja je zbog svega što se izdešavalo dobila visok pritisak – kazala je Milka.

Najstariji unuk, ističe ona, ima deset godina, srednji devet, dok najmlađi još nema ni šest godina.

– Moji unuci ne oskudijevaju ni u čemu, jedino im nedostaju roditelji i njihova ljubav. Ipak, stariji dječaci ne pričaju mnogo na tu temu, dok najmanji Pavle od tetke stalno traži da mu ispuni želju i iz cvijeća dovede mamu i tatu, jer smo mu tako objasnili što ih nema – kazala je ona.

Dodala je da dječaci imaju i babu i djeda po majci koji žive u Srbiji, a planiraju da dođu u Gradišku da pripomognu.

– Trenutno sam sa njima trojicom kod njih u stanu, dok ne vidimo kako ćemo i šta ćemo, jer je ujak koji takođe živi u Srbiji, tačnije u Sremskoj Mitrovici, izrazio želju da bude njihov staratelj. Ja sam privremeni staratelj, sad je na dječacima da odluče hoće li željeti sa ujakom da žive u Srbiji ili će ostati ovdje sa mnom i završiti osnovnu školu što bih, naravno, najviše voljela, jer su oni sada moja jedina radost – govori Milka drhtavim glasom.

Sa svojom penzijom, kaže, može da im priušti ono osnovno što im je potrebno.

– Iako je imao samo 40 godina kada je otišao na onaj svijet, moj Nebojša je mislio na svoju djecu i na neki način ih obezbijedio. Nisu oni ostali ni goli ni bosi. Naravno, tu su porodica i prijatelji koji se ni sekunda ne odvajaju od nas, za sve nam priskaču u pomoć – priča baka Milka.

Prema njenim riječima, porodična penzija dječacima će svakako dobro doći, jer kako rastu tako će i potrebe, a samim tim i troškovi biti sve veći.

Direktor Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje RS Mladen Milić kaže da je zahtjev za porodičnu penziju podnesen 23. oktobra te da je rješenje doneseno u četvrtak i poslato na kućnu adresu.

– Centar za socijalni rad je morao dostaviti još par podataka pa je upravni postupak trajao 16 dana. Penziju će dobiti već sljedeći mjesec, a biće im uplaćen i zaostatak za koji pravo teče od dana podnošenja zahtjeva. Pravo na penziju dječaci će imati do okončanja redovnog školovanja, odnosno najkasnije do navršenih 26. godina života – kazao je Milić