Connect with us

Društvo

RODITELJSKU LJUBAV NIŠTA NE MOŽE DA NADOKNADI: Teška životna priča braće Kovačević iz Gradiške

Teška životna priča braće Nemanje, Davida i Pavla Kovačevića iz Gradiške, koji su u roku od godinu dana ostali bez oba roditelja, dirnula je mnoga srca zbog čega su mnogi poželjeli da im na neki način pomognu i odagnaju tugu koliko god je to moguće.

Brigu o trojici dječaka, od kojih dvojica pohađaju osnovnu školu, a najmlađi vrtić, trenutno vodi baka Milka Kovačević. Skrhana od bola, za “Glas Srpske” priča da je njen sin Nebojša za svog života pomogao i davao kome je god to bilo potrebno te da sad dobri ljudi pomažu njegovoj djeci.

Mirjanino srce puklo je od bola prije manje od dva mjeseca, što samo govori, nastavlja Milka, koliko su se njih dvoje voljeli i nisu mogli jedno bez drugog.

– Nebojša je bio sportista, nije bio bolestan. Trebalo je da učestvuje u biciklističkoj trci, ali, eto, sudbine. Prošle godine u avgustu uveče je legao da spava i više se nije probudio. Imao je infarkt koji je samo 13 mjeseci kasnije snašao i Mirjanu, koja je zbog svega što se izdešavalo dobila visok pritisak – kazala je Milka.

Najstariji unuk, ističe ona, ima deset godina, srednji devet, dok najmlađi još nema ni šest godina.

– Moji unuci ne oskudijevaju ni u čemu, jedino im nedostaju roditelji i njihova ljubav. Ipak, stariji dječaci ne pričaju mnogo na tu temu, dok najmanji Pavle od tetke stalno traži da mu ispuni želju i iz cvijeća dovede mamu i tatu, jer smo mu tako objasnili što ih nema – kazala je ona.

Dodala je da dječaci imaju i babu i djeda po majci koji žive u Srbiji, a planiraju da dođu u Gradišku da pripomognu.

– Trenutno sam sa njima trojicom kod njih u stanu, dok ne vidimo kako ćemo i šta ćemo, jer je ujak koji takođe živi u Srbiji, tačnije u Sremskoj Mitrovici, izrazio želju da bude njihov staratelj. Ja sam privremeni staratelj, sad je na dječacima da odluče hoće li željeti sa ujakom da žive u Srbiji ili će ostati ovdje sa mnom i završiti osnovnu školu što bih, naravno, najviše voljela, jer su oni sada moja jedina radost – govori Milka drhtavim glasom.

Sa svojom penzijom, kaže, može da im priušti ono osnovno što im je potrebno.

– Iako je imao samo 40 godina kada je otišao na onaj svijet, moj Nebojša je mislio na svoju djecu i na neki način ih obezbijedio. Nisu oni ostali ni goli ni bosi. Naravno, tu su porodica i prijatelji koji se ni sekunda ne odvajaju od nas, za sve nam priskaču u pomoć – priča baka Milka.

Prema njenim riječima, porodična penzija dječacima će svakako dobro doći, jer kako rastu tako će i potrebe, a samim tim i troškovi biti sve veći.

Direktor Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje RS Mladen Milić kaže da je zahtjev za porodičnu penziju podnesen 23. oktobra te da je rješenje doneseno u četvrtak i poslato na kućnu adresu.

– Centar za socijalni rad je morao dostaviti još par podataka pa je upravni postupak trajao 16 dana. Penziju će dobiti već sljedeći mjesec, a biće im uplaćen i zaostatak za koji pravo teče od dana podnošenja zahtjeva. Pravo na penziju dječaci će imati do okončanja redovnog školovanja, odnosno najkasnije do navršenih 26. godina života – kazao je Milić

Related Topics:

Društvo

VREMENSKA PROGNOZA! Nestabilno, stižu vjetar, kiša, PONEGDJE I GRAD!

U Republici Srpskoj i Federaciji BiH se očekuje nestabilno vrijeme sa kišom, pljuskovima i ponegdje gradom.

Ujutro i prijepodne na sjeveru i zapadu očekuje se prolazna kiša ili pljusak s grmljavinom, u ostalim krajevima uglavnom suvo. Uz rijeke je mjestimično moguća prolazna magla.

Od sredine dana u većini krajeva doći će do razvoja oblačnosti, te se očekuju prolazna kiša i pljusak s grmljavinom, a lokalno je moguća pojava grada, saopšteno je iz Republičkog hidrometeorološkog zavoda.
Tokom dana biće i kraćih sunčanih intervala. Uveče i u narednoj noći takođe će biti uslova za prolaznu kišu ili pljusak s grmljavinom na sjeveru.

Duvaće slab istočni i sjeveroistočni vjetar.

Minimalna temperatura vazduha od devet do 14, u višim predjelima od pet, a maksimalna od 19 do 24, u višim predjelima od 15 stepeni Celzijusovih.

Nastavi čitati

Društvo

JASENOVAC NIJE SAMO MJESTO PATNJE I STRADANJA, nego klanica nevinih žrtava

Ekspert za istraživanje Holokausta Gideon Grajf istakao je na međunarodnoj naučnoj konferenciji “NDH i koncentracioni logor Јasenovac u svjetlu savremenih istraživanja” da Јasenovac nije bio samo mjesto patnje i stradanja, nego klanica nevinih, gdje okrutnost nije imala granicu.

– U svom radu nastojim da vodim računa da patnja svake žrtve bude priznata, naročitu u slučaju poput Јasenovca, gdje smatram da je broj žrtava decenijama sistematski umanjivan – naveo je Grajf.

Dodao je da Јasenovac nije bio samo mjesto na kojem je ljudsko dostojanstvo stavljeno na najokrutnije moguće iskušenje.

– Čak i na tom mjestu, nezamislive surovosti, opstajali su hrabrost i nada – ističe Grajf.

On je dodao da se na međunarodnoj konferenciji obilježava 80 godina od herojskog proboja jasenovačkih mučenika, 80 godina od pobjede nad nacizmom, fašizmom, ustaškim pokretom i 80 godina od osnivanja UN-a.

– Nakon najvećih tragedija u ljudskoj istoriji svijet je prigrlio uzvišenu viziju izgradnje globalne organizacije posvećene očuvanju mira kako se užasi Prvog i Drugog svjetskog rata ne bi nikada ponovili – dodaje Grajf.

Ističe da su Ujedinjene nacije rođene iz te vizije.

– Živimo u vremenu koje se često naziva dobom atomskog mira, krhkog mira. I Prvi svjetski rat odnio je 16 miliona ljudi, a Drugi, više od 60 miliona. Danas se svijet suočava sa najvećim izazovima – napominje on.

Kako je on istakao savremeni istoričari i dalje osvjetljavaju razmjere stradanja svih onih koji su nestali u najmračnije poglavlju ljudske istorije.

– Danas smo se okupili da bismo odali počast njihovoj uspomeni. Istoričari i dalje osvjetljavaju stradanje srpskog naroda, što je snažno prikazano u postavci izložbe o Јasenovcu. Najveće izložbe ikad postavljene u sjedištu UN-a na Ist Riveru, pod naslovom Јasenovac – pravo na sjećanje. Njena istorijska težina je nemjerljiva – napominje Grajf, prenosi RTRS.

Grajf je dodao da mu je velika čast što je učesnik konferencije, te zahvalio direktorici Јavne ustanove Spomen-područje Donja Gradina Tanji Tuleković na pozivu.

Nastavi čitati

Društvo

BROJ ŽRTAVA NIKAD NIJE TAČNO UTVRĐEN: 80 godina od proboja logoraša iz Jasenovca

Posljednji preživjeli zatočenici ustaškog koncentracionog logora Jasenovac počeli su proboj 22. aprila 1945, prije 80 godina kako bi se spasili iz te “fabrike smrti”, najveće na jugoistoku Evrope.

U proboj je iz logora tog 22. aprila 1945. godine, krenulo oko 600 od 1.073 koliko je tada preostalo logoraša u logoru Ciglana u Jasenovcu.

Tog dana, ili prethodne večeri, pošto je postalo nesumnjivo da ih očekuje neizbježna smrt, jedan broj logoraša se odlučuje na proboj. Od 600 koliko je krenulo u proboj, preživjelo ih je najviše 169.

Istog dana u bijeg su krenuli i zatočenici drugog dijela logora, Kožare. Od njih 147 koliko je krenulo u proboj, samo je 11 preživjelo.

Proljeća 1945. marta i aprila, sporovođena je sistematska likvidacija logora. Saveznička avijacija bombardovala je logorski kompleks u više navrata, i pojedini objekati su uništeni.

Uprava, na čijem čelu se nalazio Vjekoslav Maks Luburić, zapovjednik tzv. ustaške obrane, naredila je zatim da se pobiju svi zatočenici, a logor minira, kako bi bili uklonjeni tragovi sistematskog zločina.

Likvidarni su zatočenici, uništavana arhivska građa, sva dokumetacija, objekti, sve ono što bi moglo biti svedočanstvo, pokazatelj, dokaz, šta se na prostoru koncentracionog logora događalo.

Dok je jedan broj ustaškog osoblja minirao objekte, drugi su palili barake i dokumetaciju, ostali su ubijali zatočenike, da ne bi bilo živih svjedoka.

Oni koji su posljednjem periodu pristizali u logor nisu ni uvođeni nego su odmah po prispijeću ubijani, uglavnom na Savi.

Hrvatski ustaški logor Jasenovac, nerijetko je nazivan i “balkanski Aušvic”. Bio je to sabirni, radni, kažnjenički i zarobljenički logor.

“Radni logor Jasenovac”, kako ga naziva hrvatska državna administracija, bio je stratište za Srbe, Rome i Jevreje, svih uzrasta, polova, životne dobi, socijalnih, obrazovnih i drugih profila, kao i za antifašiste, pomagače i simpatizere Srba, Roma i Jevreja.

Sistem logora Jasenovac bio je zloglasan po varvarskim metodama i velikom broju žrtava.

Jasenovačka fabrika smrti radila je od avgusta 1941. do aprila 1945. punih 1.337 dana. Tu su sistematski odvođeni civili, neželjeno stanovništvo, prečesto sasvim mirni građani koji nikakve veze ni sa politikom ni sa ustanicima nisu imali, ali su pripadali, po ustaškim nazorima, etničkim grupama koje je trebalo odstraniti.

Profesor Gideon Grajf, istoričar specijalizovan za Holokaust i autor izuzetno značajne monografije “Jasenovac – Aušvic Balkana – Ustaška imperija okrutnosti”, navodi da je Jasenovac bio “daleko brutalniji od Aušvica”.

U procesu “pročišćenja hrvatske nacije”, srpska djeca su ubijana, zajedno sa odraslima.

Tokom četiri godine, između aprila 1941. i maja 1945. godine, u ustaškoj NDH ubijeno je 73.316 mališana. Tokom Drugog svjetskog rata, jedino mjesto u cijeloj Evropi u kojem su postojali specijalni logori za djecu bila je Hrvatska.

Samo od decembra 1941. do aprila 1942. godine ustaše su ubile 19.544 dječaka i djevojčice srpske nacionalnosti, a njihovi identiteti utvrđivani su kasnije.

Ubijani su, prema svjedočenjima, na najstrašnije načine i umirali su, takođe, više nego odrasli, od bolesti, izgladnjelosti, žeđi i smrzavanja.

Mnoga djeca ubijena su u Jasenovcu i sredinom septembra 1942. godine. Tijela djece dovožena su sa 15 zaprežnih kola u ciglanu i spaljivana. Slična sudbina zadesila je i 300 djece koja su pogubljena u Gradini u oktobru iste godine.

Ogroman broj djece, oko 12.000, spasen je od ustaškog pogroma zahvaljujući Diani Budisavljević i desetinama plemenitih ljudi koji su joj pomogli.

Broj žrtava u koncentracionom logoru Jasenovac nikada nije tačno utvrđen.

Logorska arhiva je dva puta uništavana – početkom 1943. i u aprilu 1945. godine.

Zemaljska komisija Hrvatske, osnovana 1945. godine, konstatovala je u izvještaju Međunarodnom vojnom sudu u Nirnbergu da je broj žrtava između 500.000 i 700.000.

Njemački generali iz Drugog svjetskog rata davali su veoma različite podatke o broju ubijenih Srba u NDH, ali zajedničko im je to da svi pominju stotine hiljada stradalih.

Aleksander Ler je još 1943. godine govorio o 400.000 ubijenih Srba, Lotar Renduli, njemački general-pukovnik, navodi da je ubijeno oko “500.000 pravoslavaca”, general Herman Nojbaher pominje “više od 750.000 ubijenih”, a SS general Ernst Fik – 600.000.

Nakon Drugog svjetskog rata, u namjeri da izjednače žrtve i zasluge za oslobođenje zemlje, komunističke vlasti činile su sve da se Jasenovac pominje što manje.

O najvećem stratištu u NDH nisu snimani filmovi niti rađeni serijali, a lider komunista Josip Broz Tito nikada nije otišao u Jasenovac.

Nastavi čitati

Aktuelno