Connect with us

Banjaluka

POMJERILI SMO BROJNE GRANICE U OVOM GRADU! Danas o Banjaluci priča CIJELI REGION

U protekle tri godine pomjerili smo brojne granice u ovom gradu, a plan je da u posljednjoj godini mandata, a zatim, očekujem, i u naredne četiri godine, završimo projekte koji će trajno promijeniti identitet Banjaluke, tvrdi gradonačelnik Draško Stanivuković.

U velikom novogodišnjem intervjuu za “Glas” Stanivuković je potvrdio da će biti kandidat i na lokalnim izborima u oktobru, govorio je o svojim političkim protivnicima, stanju na gradskoj i republičkoj političkoj sceni, odnosima u PDP-u, završenim i planiranim projektima.

GLAS: Igrom slučaja saznao sam da je u toku istraživanje javnog mnjenja na području grada koje radi jedna renomirana agencija iz Beograda. Anketa je koncipirana tako da je jasno da ste Vi naručilac. Koliko često tražite te ankete i šta one govore u ovom momentu?

STANIVUKOVIĆ: Radimo ozbiljan posao i obaveza nam je da propitujemo puls građana. Pratimo njihove raspoloženje, provjeravamo sa kojim projektima su ljudi zadovoljni, sa kojima nisu. To su vrlo dragocjeni podaci. Dosad smo radili više istraživanja. Imam pozitivna iskustva sa tom kućom. Pred izbore 2020, u avgustu i septembru, u promil su pogodili ono što se kasnije potvrdilo na biralištima. Od prvog dana mandata pa evo i danas, imam ubjedljivu podršku i prednost pred drugim kandidatima. Naravno, ima amplituda, najčešće kada su na sceni neke nesuglasice između skupštinske većine i mene, ali podrška koju imam u odnosu na sve druge kandidate nikada nije padala na manje od 12 odsto razlike.

GLAS: U anketi su, uz Vaše ime, kao kandidati za gradonačelnika ponuđeni Srđan Amidžić i Jelena Trivić. Trenutno je stanje takvo da je poznato da ćete samo Vi biti kandidat, dok svi drugi kalkulišu. Da li baš pomenuta imena očekujete za rivale?

STANIVUKOVIĆ: Teško je to predvidjeti. Specifična je situacija. Niko nema tu hrabrost da kaže da je kandidat. Te 2018. je bilo jasno da će dvije godine kasnije kandidati biti Stanivuković i Radojičić. Dvije godine sam se pripremao za kandidaturu. Sada imamo drugu situaciju, oni koji žele da se kandiduju uglavnom su gubili izbore, imaju negativan skor. Niko nema hrabrost da kaže da je on taj, a ja već tri godine trčim tu trku, što znači da je prednost tu. Devet je mjeseci do izbora, ostalo je malo vremena da se još neko profiliše. U tim anketama uvijek sam se postavljao u najizazovnije situacije, mjerio se sa najsnažnijima. Pojavljivali su se svi, Igor Radojičić, Vlado Đajić, Srđan Amidžić, Jelena Trivić i mnoga druga imena, čak i drugi ljudi iz PDP-a. Najmanja razlika bila je kad sam imao 38, a prvi pratilac 26 odsto. To je nedostižno.

GLAS: Istorija kaže da kad god je opozicija imala dva kandidata, pobjeđivao je kandidat SNSD-a. Plašite li se sličnog scenarija? Da li je moguće doći do dogovora sa kompletnom opozicijom, uključujući i Nebojšu Vukanovića i Jelenu Trivić?

STANIVUKOVIĆ: U ovom trenutku sujete pojedinaca i njihova politička neracionalnost ih tjera u poteze koji sa aspekta opozicije nisu dobri. Pune dvije godine slušam priče da sam napravio neki zaokret. Ne, ja samo smatram da svaki trenutak ima svoje poteze i odluke, a nijedan politički kontekst nije isti. Politika sa kojim pobjeđujete nije ista kao ona sa kojom ostajete na vlasti, a naročito ne ona sa kojom trajete. U prvih godinu dana imao sam komoditet da kritikujem sve što nije valjalo, ali nakon tog perioda nisam više imao taj luksuz. Moralo se ponuditi nešto novo, a to su rezultati, odgovornost, kompromis, razum, institucionalnost. Dio ljudi unutar opozicije je namjerno to počeo da kvalifikuje na razne načine. Srpski narod nema taj luksuz da sebi dozvoljava da Banjaluka ide protiv Vlade i obrnuto i da u tom sukobu pada cijela Srpska.

GLAS: U međuvremenu ste postali potpredsjednik partije koji mijenja predsjednika u odsustvu. Da li je to posljednji korak pred preuzimanje liderske pozicije u stranci?

STANIVUKOVIĆ: Moja politička ambicija, to ne krijem, jeste preuzimanje odgovornosti za cijelo društvo, ne samo za Banjaluku. Mandat na čelu stranke je Branislavu Borenoviću produžen do završetka lokalnih izbora. Imamo određene ciljeve, i kada ostvarimo rezultat za koji vjerujemo da će biti ostvaren u Banjaluci, siguran sam da ću biti jedan od najozbiljnijih kandidata za tu poziciju, jer sam pokazao da na teritoriji gdje djelujem ostvarujem pobjede. Od momenta kada sam preuzeo PDP u Banjaluci, dobili smo gradonačelnika i sedam odbornika, a onda i četiri mandata iz ove izborne jedinice u Narodnoj skupštini, a do sada nikada nisu bila više od dva. Shodno tome, siguran sam da imam kapacitet i povjerenje. Poslije lokalnih dolaze sljedeći opšti izbori na kojima imam namjeru da učestvujem i moja namjera za PDP jeste minimum 15 narodnih poslanika i da bez PDP-a bude nemoguće formirati vladu i skupštinsku većinu. Nikada nisam bio za priče da budemo prva ili čak druga opoziciona stranka.

GLAS: Izbori u Srbiji i sve što je uslijedilo privlače pažnju i u Srpskoj. Vi ste snimili jedan spot sa liderom SNS-a Milošem Vučevićem. Zašto ste se na taj način umiješali u tamošnju kampanju?

STANIVUKOVIĆ: Sa tim ljudima imam prijateljsku i bratsku saradnju. Osjećao sam da je za Srbiju važno da se nastavi kontinuitet. Srbija je za vrijeme mog mandata najviše uložila u Banjaluku i smatrao sam da je moja dužnost da na takav način pokažem da je važno da Srbija nastavi tim putem. To je bila jedna moja poruka zahvalnosti. Srbija i Srpska za mene jesu jedno.

GLAS: Gotovo sve partije iz Srpske su podržale SNS i njihove partnere. Zašto je to tako, naročito iz ugla opozicije, koja ovdje kritikuje neke anomalije koje se dešavaju i u Srbiji?

STANIVUKOVIĆ: Određene anomalije ima svaka vlast. Nema savršene vlasti. I naravno da vođenje Banjaluke ima određene zakonitosti, ali i anomalije koje se ne mogu ispratiti. Svako ko je vodio bilo koji sistem može to da razumije. Vidimo i te nelogičnosti da opozicija u Srbiji zamjera što su ljudi sa dvojnim državljanstvom glasali. Narod ima otpor prema promjenama, ali veliki lideri moraju pokazati hrabrost. Mene kritikuju za ono što ni oni ne bi mogli da promijene sa ove pozicije. Zamjeraju što jedna firma radi most, kažu to je firma SNSD-a. Je l’ hoćete da ne dam? Da bude najpovoljnija, ja da kažem ne može.

GLAS: Zamjeraju Vam da svjesno pogodujete tim firmama?

STANIVUKOVIĆ: Možemo pričati o svakom pojedinačnom primjeru. Ja to pročitam pa se preispitujem. Ali evo konkretno, čišćenje grada. Jedina firma koja se prijavi je “Tamaris”. Koju drugu firmu ja da nađem. Da li treba da tražim firme iz FBiH ili Srbije? Ne treba. Sad treba graditi sistem da mogu i manje firme da učestvuju. Naš plan je da grad isparcelišemo na više lotova i da nađemo da neko radi samo Kastel i okolinu gradskog mosta pa da i manji mogu da konkurišu.

GLAS: Čime ste nezadovoljni u godini na izmaku?

STANIVUKOVIĆ: Stalno mi je žao što nije prošla priča o neradnoj nedjelji. Što to ne prihvataju. Imamo i kašnjenje u izgradnji parka kod “Delte”. Imali smo potencijalne prihode na teret više investitora. Žao mi je što su predlagali rasipanje novca po institucijama koje nisu banjalučke. Imali su namjeru da nas koče, izmjeste centralno spomen-obilježje, opstruišu kružni tok. Mogli smo još uraditi.

GLAS: Da li ste odustali od neradne nedjelje?

STANIVUKOVIĆ: Predlažemo iznova i iznova. Jednostavno neće, nudio sam i drugačije prijedloge, da dvije budu neradne. Ne prolazi.

GLAS: To pitanje nije samo stvar većine ili gradonačelnika, nego mnogo šire, sociološko, pa i filozofsko, tiče se i promjene mentaliteta.

STANIVUKOVIĆ: Istina, ali moje filozofsko uvjerenje je takvo.

GLAS: Zašto ste u neke projekte ulazili bez pribavljenih dozvola, prije svega mislim na kružnu raskrsnicu i objekat za ATP turnir?

STANIVUKOVIĆ: Zavisi ko kako gleda. Mi smatramo da je nešto modernizacija gdje je potreban jedan papir, a onda imate republičku inspekciju koja kaže da je to rekonstrukcija. U redu, radićemo tako, ali smo mislili da je drugačije. Oko dvorane su počeli pripremni radovi pa su se nabavljale dozvole. Nama se žuri, dok idu pripremni radovi radite drugo, dobijete privremenu građevinsku, pa trajnu, to je put. Morate stvari rješavati paralelno. Mi kao društvo i grad mnogo kasnimo i moramo se kretati brže. Te stvari traju po 30 dana. Ako čekamo krajnju dozvolu, izgubićemo tih 30 dana. Tih 30 dana je ko nečijih 30 godina.

GLAS: Kako reagujete kad vidite gužve na ulicama iako je na sceni, kako ste je nazvali, saobraćajna revolucija?

STANIVUKOVIĆ: Ne može se preko noći sve promijeniti. Ovo što smo uradili definitivno je poboljšalo situaciju. Uvijek imate kretanje. Gužva nije kad imate kretanje. Ono što me posebno raduje jeste pojačana koncentracija vozila i ljudi, imamo povećan broj turista, to treba da nas raduje, a ne obeshrabruje. U okviru te priče napravili smo i više šetališta, omogućili bicikle i trotinete, spremamo parkinge i garaže, ali ne u centru, cilj je da automobili ne ulaze u centar, da više ljudi koristi javni prevoz, trotinete, bicikle…

GLAS: Ponovo želite da mijenjate mentalitet.

STANIVUKOVIĆ: Nama stvari otežava činjenica da imamo izbore svake druge godine pa često nemamo vremena za sve projekte, jer energiju trošimo na druge stvari. Dugoročne politike ne mogu biti vidljive u jednom mandatu, Ali, kad imate dva ili tri mandata, možete raditi na promjeni mentaliteta, saobraćajne kulture, sportske kulture…

GLAS: Kada će biti završen most u Česmi?

STANIVUKOVIĆ: Vjerujem sredinom ljeta naredne godine.

GLAS: Kakav je plan za most u Docu?

STANIVUKOVIĆ: Naredne godine je početak radova, vjerujem da će se Vlada uključiti u taj projekat vrijedan 20 miliona. Nijedan projekat u velikim gradovima ne rade bez Vlade. Najveći gradovi moraju imati poseban status. Potrudiću se da to Vlada prepozna.

GLAS: Kada je otvaranje centralnog spomen-obilježja?

STANIVUKOVIĆ: Na ljeto, sredinom ljeta.

GLAS: Ima li novih planova za režim saobraćaja?

STANIVUKOVIĆ: S proljeća planiramo nastavak jednosmjerne ulice dalje prema parku “Mladen Stojanović”. Gradićemo kružne tokove na Petrićevcu, kod Audi centra, i kod “Škorpiona”, pasarelu kod “Alasa”, put prema Debeljacima, Motikama, Kuljanima, Priječanima, Donjim Kolima i radimo dva kilometra keja uz Vrbas… Od marta će javni prevoz koštati marku i po, od aprila biće besplatan za penzionere, hotel “Palas” će na proljeće “izaći” iz zemlje… Šta god ko pričao, pomjerili smo granice u infrastrukturi, kulturi, socijalnim davanjima, danas o Banjaluci priča region. Grad će dobiti svoje nove simbole, najveće još od vremena bana Milosavljevića.

Neće biti propusta kod spomen-obilježja

GLAS: Da li ste čuli, rekao bih, prilično dobronamjerne sugestije koje se tiču izgradnje centralnog spomen-obilježja?

STANIVUKOVIĆ: Ne možete stići sve objasniti. Ljudi nisu sve pročitali. Prvo, istina je da 62 stuba predstavljaju brigade, ali ne tačno 62, broj stubova odgovara površini terena, stub ne predstavlja samo brigadu, nego i vojnika, stamenog, čvrstog. Imena poginulih će biti ispisana u vidokrugu. Neko je to sve pogrešno vizuelizovao. Razmatramo, čujemo sve, stvarno nam je stalo, svaku kritiku analiziramo. Ne može se desiti neki propust.

(glassrpske)

Banjaluka

JUBILEJ PUN EMOCIJA: Mašinska škola u Banjaluci slavi 60 godina trajnih prijateljstava!

Obilježavanje 60 godina mature Mašinske škole u Banjaluci okupilo je danas dvadesetak nekadašnjih školskih drugara koji su, uz smijeh, anegdote i emotivne uspomene, oživjeli sjećanja na školske dane, mladost i vrijeme koje ih je povezalo zajedničkim životnim putevima.

Mašinska škola u Banjaluci, jedna od četiri tehničke škole na ovom području, u periodu od 1961. do 1965. godine školovala je generaciju mladih koji su kasnije postali stubovi industrije, inženjeri i tehničari širom zemlje.
Školovanje u to vrijeme, pričaju za Glas Srpske, bilo je izuzetno zahtjevno. Samo dva odjeljenja od prvobitno upisana tri su diplomirala, što svjedoči o strogim kriterijima i visokim standardima nastave. Danas, nakon šest decenija, školski drugovi redovno se okupljaju svake prve subote u junu, njegujući prijateljstva i sjećanja koja vrijeme nije uspjelo da izbriše.

Jedan od njih, Nedeljko Garić iz Čelinca, ističe da se tada u poređenju sa današnjim vremenom tražilo znanje i savladavanje svih disciplina, od teorijske nastave do praktičnih vježbi.

Poslije druge godine škole, na inicijativu kadrova iz “Čajevca”, nekoliko učenika iz oba odjeljenja, među kojima je bio i on, izabrani su kao potencijalni stipendisti.

– Pozvali su nas u kadrovsku službu da se izjasnimo o stipendiji. Ja sam je prihvatio jer mi je puno značila zbog teške materijalne situacije u kojoj sam bio – kaže Garić.

Stipendija je podrazumijevala obavezu rada u “Čajevcu” nakon završetka školovanja, što je on i ispoštovao. Iako je razmišljao o nastavku studija, prilike i materijalni uslovi bili su drugačiji.

– Ostao sam u “Čajevcu”, a nakon osam mjeseci otišao sam u školu rezervnih oficira u Karlovac, u Hrvatskoj, gdje sam završio vojnu obuku. Nakon toga vratio sam se u “Čajevac”, gdje sam proveo najveći dio svoje karijere – istakao je on.

U to vrijeme, pored Banjaluke, tehnička škola postojala je u Sarajevu, Tuzli i Mostaru. Škola u Banjaluci okupljala je učenike iz cijele Krajine, od Doboja do Ključa i Travnika.

– Postojao je i studentski dom koji je stradao u zemljotresu, a danas se na tom mjestu nalazi Elektrotehnički fakultet, gdje su učenici iz udaljenih mjesta stanovali – dodaje Garić.

Mašinski smjer koji je pohađao bio je opšti i obuhvatao je sve oblasti mašinstva, od obrade metala i livenja do rada sa parnim mašinama, kotlovima, sistemima centralnog grijanja i dizalicama.

– Zahtjevi su bili veliki, naročito u matematici, fizici, mehanici, termodinamici i tehničkom crtanju. Uprkos svemu, ta strogost nas je oblikovala u kvalitetne stručnjake – priča Garić.

Garić je u odjeljenju bio sa Dušanom Kecmanom, nekadašnjim novinarom i fotografom, s kojim dijeli brojne anegdote.

Garić, koji je bio najniži u odjeljenju, s osmijehom se sjeća da ga je Kecman često zadirkivao.

– Jednom ću ja njemu to vratiti. Bio je veliki odmor, on je nešto pisao na tabli, komentarisao neku formulu. Imali smo u učionici fino uglancan parket i nismo smjeli ulaziti u obući, nego smo nosili kožne natikače koje su znale biti klizave. Ja sam se zaletio i izbio mu noge i on pao je na parket. Htio je da mi vrati, ali jedan naš drug, jači od svih, upozorio ga je: “Pipneš li ga, imaš posla sa mnom!” Tako je sve ostalo u šaljivom duhu – prisjeća se Garić.

Kecman, poznat po svojoj vedroj naravi i razrednoj energiji, kaže da na okupljanja dolaze isključivo muškarci jer, nažalost, u njihovim odjeljenjima nije bilo djevojaka.

– Najviše nas interesuje razgovor, sjećanja i prijateljstvo – kaže Kecman, prisjećajući se posebno profesora Zvonka.

On je prvi, kako kaže, prepoznao njegove sklonost ka umjetnosti.

– Profesor mi je znao često reći: “Idi ti igraj fudbal na Kastelu” – priča Kecman.

Dodaje da su se, nakon što su obilježili 40 godina mature, dogovorili da se okupljaju svake godine. Od tada, više od 20 godina, tradicionalno se sastaju svake prve subote u junu u bašti Hotela “Bosna” u Banjaluci. Iako ponekad neko bude spriječen, većina ipak dođe.

– Od 66 učenika, više od 50 odsto nažalost nije više među nama – rekao je Kecman sa žaljenjem.

Pozne godine nisu spriječile ni Bernarda Kezića iz Rijeke da dođe i ove godine.

– Sve sam obaveze ostavio da bih se sastao sa svojim školskim drugarima. Samo jedne godine nisam došao, i to zbog teške operacije. Ovo okupljanje ne bih propustio ni pod koju cijenu – kaže Kezić.

Za njega je ovo, ističe on, pravo zadovoljstvo i ljubav prema društvu s kojim sam odrastao i stasao.

– Ova proslava mi znači nastavak jednog normalnog života. Ništa mi nije ljepše nego sresti prijatelje koji su ostali ljudi i s kojima zajedno gradimo duh zajedništva – naglasio je Kezić, koji čitav radni vijek proveo u mašinstvu, gdje je stekao 54 godine radnog staža.

Nastavi čitati

Banjaluka

DRINIĆ PORUČUJE “NAŠA SLOGA JE NAŠA SNAGA”! Zajedništvo srpskog naroda u Evropi

U Banjaluci je održana Evropska smotra srpskog folklora dijaspore, manifestacija koja je okupila predstavnike srpskog naroda iz različitih zemalja Evrope. Ovo je bio čas izvornosti, tradicionalne muzike i igara, ali i prilika za susrete, razgovore i zajedničko očuvanje naše bogate kulture i naslijeđa.

Generalni sekretar Partije demokratskog progresa (PDP), Nebojša Drinić, istakao je važnost ove manifestacije kao simbola jedinstva i čuvara tradicije.

„Ponosan sam na sve članove kulturno-umjetničkih društava, koje Grad Banjaluka kontinuirano podržava. Oni su ogledalo našeg naroda i putokaz ka svijetloj budućnosti. Neka živi srpski rod, gdje god da se nalazi. Naša sloga je naša snaga“, poručio je Drinić.

Ova smotra predstavlja ne samo kulturni događaj, već i potvrdu trajne veze dijaspore sa maticom, što dodatno jača nacionalni identitet i zajedništvo.

Nastavi čitati

Banjaluka

ŽRTVU HEROJA IZ REKAVICA NE SMIJEMO DA ZABORAVIMO: Ako se to desi, zaboravićemo svoj put.

Poručio je ovo Nebojša Drinić, generalni sekretar PDP i šef Kluba odbornika PDP u Skupštini grada Banjaluka, koji je prisustvovao služenju parastosa i polaganju vijenaca za 36 poginulih boraca Odbrambeno-otadžbinskog rata iz Rekavica.

– Čuvajući sjećanje na one koji su svoje živote dali za odbranu i slobodu u kojoj danas živimo, čuvamo i Republiku Srpsku. Za mene je dan sela onaj dan kada pominjemo naše heroje, njihovim najmilijim pokazujemo da nisu zaboravljeni, ali je naša obaveza da ih se sjećamo svakog dana i uspomenu na njihovu žrvtu za otadžbinu prenosimo na buduća pokoljenja – rekao je Drinić i dodao:
– Naš put je bio i ostaće pravoslavlje i jačanje institucija našeg Grada i naše Republike Srpske.

Zajedno sa Drinićem, parastosu su prisustvovali i odbornici PDP u Skupštini grada Banjaluka Jovo Savanović i Igor Maksić

Nastavi čitati

Aktuelno