Connect with us

Društvo

Da li djeca treba da idu na sahrane: Šta kažu psiholozi i sveštenici

Dilema velikog broja roditelja je da li djecu treba da vode na sahrane?

Sahrana britanske kraljce Elizabete Druge gedala se je širom planete. Nakon što se u javnosti pojavila informacija da će sahrani kraljice Elizabete prisustvovati njeni praunuci princ Džordž i princeza Šarlot, a naročito poslije jučerašnjih fotografija uplakne princeze Šarlot, ljudi su počeli da se pitaju da li je djeci mjesto na sahranama.

O ovoj temi u emisiji “Mi danas” na televiziji K1 diskutovali su Manja Grčić i Ivon Jafali sa svojim gostima, sveštenikom Borislavom Petrićem i pshološkinjom Draganom Ivanović.

“Crkva o tom pitanju promišlja, ali konkretnog odgovora nema. Svako u svom domu treba da uzme u obzir uzrast djeteta i činjenicu da li su djeca za to spremna. Da li bi ih prisustvo sahrani moglo dodatno povrijediti ili produbiti tugu. Kao sveštenik mislim da ne postoji ta neka donja granica koju treba da odredimo, od četiri, šest ili deset godina, već promišljati lično i individualno”, kaže sveštenik Borislav Petrić i dodaje:

“Moja parohijska iskustva su takva da su djeca često mnogo zrelija, odgovornija, samostalnija, ozbiljnija i na svaki način spremnija od odraslih da se uhvate u koštac sa takvim temama. U svom domu sam morao davati odgovor na takva pitanja i svaki put se iznenadim i pozitivno zaprepastim koliko su moja deca ili njihovi vršnjaci spremni da razgovaraju o smrti. Ne vidim problem u tome da decu pripremamo da je smrt dio života, to smo dužni i kao roditelji, a tek kao crkva. Da promišljamo da ih vodimo na groblje, opela, sahrane… da bi i oni mogli da se suočavaju i daju svoj odgovor na takva pitanja.”

Prema riječima psihološkinje Dragane Ivanović, o smrti bi sa djecom trebalo da se razgovara.

“Trebalo bi da pričamo o tome, jer je smrt dio života. Nema pravila koje bi trebalo slijediti. Nekada se od djece sakrije smrt bliskog člana porodice i tako se napravi greška. U praksi sam imala slučajeve da se djeci kaže da je neko od članova porodice na putu, a ne da je preminuo. Djeca onda saznaju o smrti bliske osobe ne od svojih najbližih nego od nekih ljudi sa strane, i dožive šok i traumu. Čak i veću nego da smo im odmah rekli da je neko preminuo. To mogu da budu velike traume kada je riječ o gubitku”, istakla je ona i dodala:

“Sve je do procjene roditelja, do toga kako će razgovarati sa djetetom i pripremiti ga. Važno je i kakav odnos prema smrti ima sam roditelj, prema sahranama, kakva su njegova uvjerenja. Koliko god djeca bila mala ona sve primjećuju i uočavaju. Sa njima se mora razgovarati na jednostavan način, jer kod djece nije formirano apstraktno mišljenje. Razgovarati jednostavno ali uvijek iskreno.

Petrić je naglasio da sveštenike često zovu da ih pitaju smije li trudnica da dođe na sahranu.

“Pitaju nas: ‘Da li valja da se ide?’ To se tako definiše i tu se zapravo vraćamo na niže nivoe duhovnosti. Tradicija je jedna čudna stvar. Crkvena osveštana tradicija koja vodi poreklo od Jevanđelja je jasna, ali to nisu propisi. Crkva je živa stvar i svaki dan se na neki način modifikuje spram kanona i spram svakodnevnog života. Tradicija se od sela do sela i grada do grada razlikuje i mi sveštenici se prilagođavamo da ne povrijedimo nečija osjećanja. Imamo u Istočnoj Srbiji neke neobične običaje i propise ko iz kuće smije da dođe na sahranu. Na svima nama je da utičemo da se neke stvari promjene. Bilo je nekih opela i sahrana gdje je i meni kao svešteniku bilo jako teško pa tu nema potrebe dovoditi djecu i izlagati ih događajima sa kojima ni odrasli ne mogu da se izbore”, kazao je sveštenik.

On je dodao i to da roditelji ne bi trebalo da djeci prećutkuju stvari.

“Ako roditelji nešto prećute djeca će smatrati da je to nešto opasno. Razmišljaće: ‘Čim mama i tata o tome ne pričaju, to je nešto strašno’. Isto tako, ne treba tjerati dječje suze. Pustite ih da plaču ako su tužni. Ljubav je jedina mjera u crkvi i u životu. Ako je osjećaj da bi djeca iz ljubavi prema pokojniku trebalo da prisustvuju sahrani – onda je to dobra odluka. I mi bi više trebalo da budemo kao djeca – bezazleni i radosni”, rekao je sveštenik na K1 televiziji.

Ivanović je objasnila kako djeca doživljavaju smrt.

“Ne može se izbjeći tema smrti, jer će dijete vidjeti neku životinju koja je uginula, kućnog ljubimca, čuće na vijestima da je neko umro. Kada su manji, uzrasta od tri ili četiri godine, oni misle da će se taj neko vratiti. Sljedeći nivo, kada su nešto stariji, je da znaju da je smrt konačna ali ne shvataju to lično, često misle da je osoba postala anđeo. Sa oko deset godina shvataju šta je gubitak i da se ta osoba neće vratiti. To su faze razvoja, i faze zaključivanja i razmišljanja. O svemu sa djecom možete i trebate razgovarati, ali je potrebno prilagoditi način na koji to radite, da bi mogli da vas razumiju. Govorite istinu i budite iskreni”, savjetuje ona.

Društvo

EKOLOŠKA KATASTROFA koja prijeti BiH rijetko na dnevnom redu “VISOKE POLITIKE”

Bh. diplomatija, kao i Predsjedništvo BiH su svega nekoliko puta ukazali na problem Trgovske gore, i to većinom medijima i javnosti u Bosni i Hercegovini, dok u raznim inostranim posjetama i mnogobrojnim susretima, kako u Evropi, tako i u svijetu, veoma rijetko su upoznavali svoje sagovornike o tome da stanovništvu BiH prijeti ekološka katastrofa.

Iako se svakodnevno javljaju kada su u pitanju javna politička prepucavanja o svemu i svačemu, o jednom od najvećih potencijalnih problema za oko 250.000 građana BiH rijetko se oglašavaju.

Mario Crnković, predsjednik Udruženja “Green Team” iz Novog Grada, rekao je za “Nezavisne novine” da je dolazak visoke predstavnice Evropske unije za spoljne poslove i bezbjednosnu politiku, koja je i potpredsjednica Evropske komisije, Kaje Kalas odlična prilika za domaće političare da na domaćem terenu istaknu problematiku namjere Hrvatske da na granicu sa BiH smješta radioaktivne i druge opasne otpade.

Istakao je da često imamo priliku svjedočiti tom da domaći političari zaziru od isticanja problema koje imamo zbog neodgovornih odnosa ka BiH iz inostranstva, već se većinom energija troši na međusobne okršaje i umiljavanje briselskim birokratama.

“BiH je u ozbiljnom problemu kada je riječ o djelovanju ka inostranstvu. Praktično smo bez rezultata kada je u pitanju diplomatija. Na operativnom nivou, nije ni iskomunicirano ka zemljama koje su članice EU, kao ni sa drugim zemljama koje bi mogle biti od pomoći, niti oni znaju kakav presedan je u začetku na granici Hrvatske i BiH. Ukoliko se ostvari namjera Hrvatske da izgura radioaktivne i druge otpade na granicu sa BiH, dolazimo do uspostavljanja nove prakse na međunarodnom nivou, gdje će biti legalno i legitimno gurati otpade na granice sa drugim zemljama, a posebno ako je to na granici EU sa nekom manje uticajnom zemljom”, naveo je Crnković.

Dodao je da u tom slučaju neće osjećati posljedice samo građani sjeverozapadne BiH, već je riječ o nečemu što će imati dalekosežne posljedice.

“Spoljnu politiku BiH vode Predsjedništvo BiH i Ministarstvo spoljnih poslova, svako u svom djelokrugu, a gospođa Kalas će se susresti i sa jednima i sa drugima. Da li će i dalje odjekivati tišina vanjske politike kada je u pitanju odbrana prava na život preko 250.000 Krajišnika i da li će i dalje sve drugo biti preče, ostaje da ispratimo”, naglasio je Crnković.

Miroslav Drljača, načelnik opštine Novi Grad, istakao je da se Hrvatska ponaša kao da sa druge strane granice nema života.

“Odabrana lokacija za radioaktivni otpad je mnogo bliža opštini Novi Grad nego Dvoru. Udaljenost zgrade opštine Novi Grad je oko 2,5 kilometra, a od zgrade opštine Dvor pet kilometra. Od samog početka za nas je ta lokacija neprihvatljiva. Neprihvatljivo je i da Hrvatska jednostavno ne uzima u obzir da s ove strane granice postoji stanovništvo”, naveo je Drljača.

Dodao je da iz Hrvatske nema zvaničnih informacija, već se o aktivnostima saznaje uglavnom iz medija.

“Ne znamo ni koji će metod koristiti. Prvo su govorili da će za skladištenje koristiti postojeća vojna skladišta, što je bio jedan od argumenata kada je riječ o cijeni. Sada su skladišta srušena i gradi se novi objekat”, rekao je Drljača.

Prema njegovim riječima, aktuelna politička situacija u BiH je takva da ovo pitanje nije u žiži interesovanja iako je riječ o pitanju dvije zemlje.

“Bojim se da sve to otvara vrata Hrvatskoj da realizuje svoju ideju. Potrebno je snažno angažovanje institucija BiH”, smatra Drljača.

Podsjećamo, Hrvatska planira da radioaktivni otpad iz Nuklearne elektrane Krško i postojeći institucionalni otpad skladišti na lokaciji Trgovska gora u opštini Dvor, na samoj granici sa BiH.

Nastavi čitati

Društvo

KAKVE VIJESTI! U Rusiji majčinstvo se priznaje kao zaposlenje

Državna duma Rusije nalazi se pred usvajanjem istorijskog zakona koji bi majčinstvo zvanično priznao kao oblik rada, saopštava BRIKS Njuz.

Nacrt zakona, trenutno u završnoj fazi razmatranja, predviđa da se vrijeme provedeno u brizi o djeci i na porodiljskom odsustvu uračunava u penzioni staž, čime se majkama omogućava penzijski kredit za trud i posvećenost porodici.

Ova inicijativa, kako navode zvaničnici, ima cilj jačanje socijalne sigurnosti porodica i podsticanje nataliteta, što je gorući problem u Rusiji. Ekonomisti, pak, predviđaju šire društvene posljedice, ističući da bi se usvajanjem ovog zakona neplaćeni kućni rad po prvi put na institucionalnom nivou izjednačio sa drugim oblicima zaposlenja.

Ukoliko zakon prođe, predstavljaće progresivan korak u priznavanju ekonomskog značaja brige o porodici, koja je do sada ostajala van formalnog sistema rada. Ova odluka mogla bi da preokrene način na koji društvo percipira i vrijednuje ulogu majke, i konačno, obezbijedi joj zasluženo mjesto i u sistemu penzija. Da li će ovaj primjer slijediti i ostale zemlje, ostaje da se vidi, ali Rusija je ovim korakom nesumnjivo pokrenula važnu debatu o ekonomskoj vrijednosti neplaćenog kućnog rada.

Nastavi čitati

Društvo

NEMA LIJEKOVA U BiH! Više od 40 trajno povučeno, POSLJEDICE OSJEĆAJU PACIJENTI!

Uzroci nestašice lijekova – od problema u proizvodnji i nabavci sirovina do odluka proizvođača da obustave isporuke. Posljedice najviše osjećaju pacijenti koji sve teže dolaze do osnovnih lijekova.

“Teška situacija što se tiče lijekova, hemoterapija, pogotovo ove imunološke terapije najnovijih lijekova koje samo određen broj pacijenata može da primi preko fonda, to su naše liste čekanja, a ostali pacijenti se snalaze kako znaju i umiju kupuju te tako strašno skupe lijekove dok čekaju da dođu na red da im finansira fond. Trenutno lijekova nema ni svih, ni onih kojih je bilo do sada”, rekla je iz Udruženja cijena oboljelih od raka dojke “Iskra” Suzana Kekić.

U udruženju ”Diši za život”, ističu da njihovi članovi za sada uspijevaju doći do potrebne terapije i da nisu na listi čekanja, ali da je glavni problem cijena. “Kad su u pitanju ovi lijekovi koje primaju pacijenti oboljeli od raka pluća to je cijena 11 do 14 000 maraka po terapiji i ako uzmete u obzir da je to na 21 dan, gdje je po protokolu da se primi po 20-30 takvih terapija onda možete misliti o kakvim količinama finansijskih sredstava se radi”, ističe predsjednik Udruženja “Diši za dušu” Seka Dželić, piše ATV.

Iz Agencije za lijekove i medicinska sredstva BiH navode da nestašice ne pogađaju samo jednu grupu lijekova te da većina ima generičke zamjene. Ipak, prekidi u snadbijevanju i dalje otežavaju dostupnost pojedinih terapija.

-Kada su u pitanju trajni prekidi koje proizvođači prijavljuju (ukidanje dozvole i ne ulazak u postupak obnove dozvole), oni se dešavaju uglavnom iz komercijalnih razloga. -Kada su pitanju privremeni prekidi, oni se dešavaju zbog problema u samom proizvodnom procesu, zbog izmjena u proizvodnom procesu, zbog reorganizacije proizvodnje, zbog problema u nabavci sirovina, problema u nabavci pakovanog materijala, zbog globalno narušenih lanaca snabdijevanja.

Iz Fonda zdravstvenog osiguranja RS poručuju da ne mogu direktno uticati na formiranje cijena lijekova, ali kroz pravilnike i tenderske nabavke nastoje uticati na njihovu dostupnost. Kod uvrštavanja lijekova na listu, cijene se određuju tako da su generički lijekovi obavezno jeftiniji od originalnih.

-Ukoliko postoji namjera povećanja veleprodajne cijene lijeka sa PDV-om, podnosilac prijedloga je obavezan da obavijesti Fond najmanje tri mjeseca prije promjene cijene, kako bi Fon zdravstvenog osiguranja Republike Srpske razmotrio prijedlog.

-Kada su u pitanju lijekovi koji se nabavljaju putem tendera, bira se onaj ponuđač lijeka koji je ponudio ekonomski najprihvatljiviju cijenu, ukoliko ispunjava i ostale potrebne kriterijum. Nestašice lijekova sve su učestalije. Cijene iz mjeseca u mjesec rastu, dodatno otežavajući dostupnost terapije građanima.

Nastavi čitati

Aktuelno