Connect with us

Društvo

ČUDO OD DJETETA IZ GRADIŠKE: Emilia tečno govori kineski i japanski, uči i korejski

Emilia Jović, učenica drugog razreda gradiške Gimnazije, rođena je u Japanu, tamo je završila osnovnu školu, tečno govori japanski, ali i kineski jezik, a kako je rekla u razgovoru za “Nezavisne novine” – uči i korejski.

Kroz osmijeh govori da su joj japanski i kineski možda i lakši od srpskog jezika.

“Za razliku od japanskog, koji ima tri pisma, kineski ima jedno, ali mnogo teže za pisanje i izgovaranje. Kada sam upoznala osnove, jednostavno nisam mogla da se zaustavim jer je neprestano bio zanimljiv i nov za istraživanje. Kinesko pismo broji hiljade znakova, tako da učenje može da traje godinama i da je stalno zabavno. Sad su mi kineski i japanski lakši od srpskog, jer kad čitate karaktere oni su slikoviti i mogu da imaju više značenja. U srpskom jeziku morate da pročitate čitav pasos da biste razumjeli jedno značenje. Mnogo je zanimljivo kroz jezik naučiti i kulturu i istoriju, koja je veoma duga i uvijek inspirativna”, priča Emilia.

O njenom odličnom znanju kineskog jezika svjedoči drugo mjesto u Evropi i šesto mjesto u svijetu na Olimpijadi iz kineskog jezika za strane učenike, koja je prošle godine održana u oktobru, a za te uspjehe je nedavno nagrađena i plaketom “Sveti Stefan” koja joj je uručena povodom Dana Republike, 9. januara.

“Plaketa ‘Sveti Stefan’ mi mnogo znači jer je ovaj svetitelj i zaštitnik moje porodice”, kaže Emilia, koja je zahvalila predsjedniku RS Miloradu Dodiku i svima koji su učestvovali u pripremi i dodjeli nagrada.

“Veoma sam zahvalna i svojoj školi Gimnazija Gradiška koja učenike uvijek podržava kad je riječ o takmičenjima u našoj zemlji, ali i van nje”, dodala je Emilia.

Ističe da su obaveze bile dio njenog i sestrinog odrastanja u Japanu, jer su Japanci disciplinovani i marljivi.

“Za mene nije ništa teško ili nemoguće, samo treba dosta vremena, rada, truda, strpljenja i volje. Korejski je poseban, možda i njega jednog dana savladam. U Japanu se dosta vremena provodi u školi, učenje i sport su primarni, ali sam i pored toga učila i sviranje klavira, tako da je uvijek užurbano i veselo. Kada sam se doselila u Gradišku, imala sam priliku da sve što sam naučila u Japanu dobro iskoristim i ovdje, i veoma sam srećna što sam imala priliku da živim tamo. Ovdje su stvari mnogo drugačije, škola kraće traje, a raspusti su mnogo duži. Pokušavam da uvijek budem zauzeta i da se bavim stvarima koje su mi zanimljive, a to je da čitam i učim o kulturi i istoriji mojih predaka”, kaže Emilia.

Ističe da je posebno iskustvo bilo učestvovati i takmičiti se na 16. Svjetskoj olimpijadi iz kineskog jezika za srednjoškolce u Kini.

“Takmičenje je održano u tri velika kineska grada: Pekingu, Daliju i Kunmingu, a učestvovalo je 110 srednjoškolaca iz 93 zemlje svijeta. Takmičenje je trajalo tri sedmice i sastojalo se od nekoliko takmičarskih disciplina poput testova u poznavanju kineskog jezika i gramatike, kulture, istorije i geografije. Nakon toga smo imali otvorenu besjedu pred profesorima sa prestižnih fakulteta i instituta, koji su nas ocjenjivali. Takođe, u takmičenje je ulazila jedna izvedba u trajanju od tri minuta koja se mogla sastojati od kineskog plesa, pjevanja, sviranja kineskog instumenta ili recitacije”, prisjeća se ona.

Dodaje da se nakon tog kruga plasirala u prvih 30 najboljih u svijetu, nakon čega su ponovo testirani.

“Dobijali smo kratke zadatke direktno pred žirijem. Tu sam se plasirala u najboljih 10 srednjoškolaca u svijetu i osvojila drugo mjesto u Evropi te šesto u svijetu. S ovim rezultatom kineska Vlada mi je ponudila besplatno školovanje na bilo kom univerzitetu u Kini ako nakon završenog srednjoškolskog obrazovanja odlučim da studiram tamo”, kaže Emilia.

Ističe da i njena mlađa sestra, Lasta Sofija, voli kineski jezik i da u kući kada ne žele da ih drugi razumiju pričaju upravo ovim jezikom.

“Moja mlađa sestra je prvo propjevala kineski, pa tek onda propričala. Kroz muziku i ples smo savladale prve korake u kineskom jeziku. Kasnije smo krenule da učimo i pismo, ali sam se ja više posvetila učenju kineskog jezika, što me i dovelo do ostvarenja ovih rezultata”, objašnjava Emilia i kroz osmijeh dodaje da je, osim stranih jezika, zanimaju i matematika i fizika, što je pomalo neobično za našu sredinu.

Dragomirka Jović, majka talentovanih Emilije i Laste Sofije, kaže za “Nezavisne novine” da njene kćerke, iako su sestre, pokazuju različita interesovanja, a da je na roditeljima da prepoznaju te skrivene dječje biserčiće i njeguju ih.

“Ono što je velika sličnost je to što su pozitivne, aktivne, nasmijane, srećne i uvijek spremne na neke nove izazove, bilo da je riječ o učenju, druženju, putovanju ili nekoj njihovoj tački interesovanja. Dovoljno je da se pokrenu, a kad krenu – onda ne staju. Mlađa kćerka trenira karate, čita dosta knjiga, ali i pored ovih filozofskih disciplina, kako ih mi nazivamo, ona pravi sama sebi koreografiju i pleše. Najviše voli J-pop, K-pop i C-pop. Kroz muziku uči i jezik. Ono što je meni kao roditelju najvažnije je da su djeca zdrava i srećna, a ostalo mogu da postignu radom i disciplinom”, rekla je Jovićeva.

Društvo

GODINE U ŠKOLI VIŠE SE NE ISPLATE! Zanatlije po zaradama stigle i doktore

dlučio sam da napustim posao u jednom od javnih preduzeća, jer sam procijenio da daleko više mogu zaraditi sa privatnom firmom, koju sam otvorio, a koja se bavi zanatsko-molerskim i keramičarskim radovima. Posla ima preko glave i mogu da biram šta ću raditi.

Sada mjesečno mogu lagano da zaradim pet, do šest puta više nego u preduzeću u kom sam radio donedavno.

Kaže ovo za “Glas Srpske” Dragan K. iz okoline Banjaluke, navodeći da se jedno vrijeme dvoumio koji naredni korak da napravi, jer je trebalo porodicu prehraniti. To je, kako kaže, bilo sve teže, jer žena nije radila, a on je imao platu koja se kretala oko 1.200 maraka, iako je završio višu saobraćajnu školu. Onda je odlučio da krene sa dopunskim poslom, te je vikendom obavljao razne zanatsko-građevinske poslove.

Kada je uvidio da u Banjaluci postoji veliki manjak ljudi koji se bavi ovim poslovima, odlučio je da prvo registruje firmu, a onda i donese odluku da napusti posao u državnoj firmi.

– Sada drugare iz nekadašnje firme, s kojima sam ostao u kontaktu, s vremena na vrijeme zovem i vodim sa sobom kao ispomoć, da zarade nešto novca. Vidim da i među njima ima sve više zagrijanih da se okrenu ovakvom i sličnom privatluku, jer posla stvarno ima, a može se i dobro zaraditi, ko hoće da radi. Prezadovoljan sam. Koliko sam primijetio veliki deficit je i vodoinstalatera, ali i električara. Šta će biti u budućnosti, vidjećemo. Mislim da je pogrešno kada se jedan čovjek veže za jednu firmu i razmišlja samo da mu je plata redovna. I ja sam jedno vrijeme tako razmišljao, jer su mi roditelji uvijek govorili uči da ne bi radio težak posao. U međuvremenu se sve promjenilo i od zanatskog rada zaista se može natprosječno živjeti. Nije ni puno naporno kada je čovjek mlad. Pri tome nemam potrebu da se nešto reklamiram, jer jedan posao jednostavno vuče drugi – navodi Dragan K.

Direktor Zanatsko-preduzetničke komore Republike Srpske Jovica Bratić, potvrđuje Draganove riječi, ističući da na ovdašnjem tržištu već jedno izvjesno vrijeme postoji veliki deficit majstora raznih profila, a što je rezultat kako odlaska određenog broja radnika u inostranstvo, tako i upisne politike, odnosno odluka roditelja da svoju djecu vrlo rijetko upisuju da završe neki zanat. Onda, kako ističe, ne treba da čudi trenutno stanje na tržištu i veliki manjak zanatlija, majstora, pogotovo onih kvalitetnih. To je, uzročno-posljedično podiglo i cijenu njihovog rada, pa se zarade u određenim zanatskim djelatnostima sve češće porede sa inženjerskim i menadžerskim poslovima.

– Svi zanati postali su deficitarni. I nije nikakva tajna da dobri majstori mjesečno mogu da zarade više od recimo pojedinih doktora ili direktora. Sve se promijenilo, jer kao i na svakom drugom tržištu rada i ovdje je na sceni princip ponude i potražnje. Kako je malo dobrih majstora, oni onda mogu više da naplate posao koji obave. Veliki deficit je ne samo molera, već i zidara, električara, vodoinstalatera, tesara… Svi se žale da nema dobrih majstora, koji su danas u prilici da biraju plaćenije poslove, odnosno da izbjegavaju neke manje intervencije. Nema više ni majstora koji rade na dnevnicu, već pogađaju poslove recimo po kvadratu. U današnjim vremenima, zaista se isplati registrovati manju firmu za određene popravke i intervencije ili građevinske radove – kaže Bratić.

Fuš majstori

Prema riječima direktora Zanatsko-preduzetničke komore Republike Srpske Jovice Bratića nažalost na tržištu rada prisutan je i jedan broj, kako ih je nazvao, “fuš majstora”, koji koriste ovu priliku da dobro zarade.

– Oni čak naplaćaju i svoj dolazak, gorivo koje potroše. Ali to im i nije neka dobra reklama. Pročuje se to vrlo brzo. Dobri majstori u današnje vrijeme čekaju se na dolazak i po par sedmica. Postoji lista čekanja. Posla je mnogo, a malo ih je. Zato i zarađuju dobro, jer ljudi neće fuš, već dobre majstore. I vjerujem da bi ovo moglo promijeniti određene stvari kod nas, jer zanat nije teško savladati i naučiti – kaže Bratić.

Nastavi čitati

Društvo

VREMENSKA PROGNOZA! Ljeto na izdisaju

U Republici Srpskoj i Federaciji BiH /FBiH/ se u prvom dijelu dana očekuje umjereno do pretežno oblačno vrijeme, uz mogućnost slabih lokalnih pljuskova u istočnim i sjeveroistočnim područjima.

U nastavku dana biće sunčanije i toplije u većini krajeva, dok će u Hercegovini doći do razvoja oblaka koji će usloviti prolaznu kišu ili pljusak praćen grmljavinom, saopšteno je iz Hidrometeorološkog zavoda Republike Srpske.

Vjetar slab istočnog i sjeveroistočnog smjera. Najviša dnevna temperatura vazduha od 23 do 28 stepeni, na jugu zemlje do 32 stepena Celzijusova.

Nastavi čitati

Društvo

Šumari u Driniću ponovo štrajkuju, TRAŽE ISPLATU PLATA

Radnici šumskog gazdinstva “Oštrelj – Drinić” ponovo štrajkuju, jer im nije isplaćena julska plata, kako je ranije dogovoreno.

Kako je saopšteno, samo je jedan zahtjev upućen poslodavcu, isplata zarađenih plata.

Iz Sindikalne organizacije navode da je poslodavac potpisao sporazum prema kojem se obavezuje isplatu do kraja osmog mjeseca.

Radnici su, kako navode, zaključili da je to bio pokušaj obmane, te su pribjegli najnepopularnijem vidu sindikalne borbe, štrajku.

Podsjećamo, radnici ŠG “Oštrelj – Drinić” su stupili u štrajk početkom avgusta, tražeći isplatu dvije zaostale plate.

Nastavi čitati

Aktuelno