Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik rekao je da priča o rezoluciji o Srebrenici poprima dramatične obrise i da Srpska ne želi eskalaciju i nasilje, ali da će njene političke odluke biti veoma osvješćujuće za Bošnjake u Sarajevu.

– Muslimani u Sarajevu pokušavaju da to minimiziraju pričom kako se tu ne pominje narod, a sve što su uradili jeste da se upravo želi, posredno i neposredno, da srpski narod bude moralno diskvalifikovan – rekao je Dodik nakon sastanka rukovodstava Srbije, Srpske i predstavnika Srba iz regiona u Beogradu.

On je rekao da žele da moralno diskvalifikuju srpski narod do mjere da će sigurno u narednih nekoliko godina nastojati da pišu u školske programe o tom i izdignu na sasvim drugi nivo koji je sada prikriven.

– Vidjećete da će oni odmah nakon donošenja rezolucije silnim manifestacijama pokušati da to etabliraju, da kažu da jeste tako – naveo je Dodik.

On je istakao da je rezolucija odjednom nametnuta tema koja će u BiH do te mjere zatrovati odnose između Srba i Bošnjaka da će gotovo biti nemoguće graditi nekakve zajedničke politike, ni bilo kakav zajednički način.

– Nakon ove moje izjave opet će reći kako ja zagovaram da to ne može. Ne zagovaram ja, nego vi pokušavate rezolucijom da stavite etiketu mom narodu da je veoma loš, da je na sramnoj strani istorije. Ja to ne želim i ne mislim da je to tačno, ne mogu to da prihvatim – rekao je on, dodajući da neće da sarađuje sa onima koji stavljaju etiketu srpskom narodu ili da će sarađivati samo onoliko koliko je interes srpskog naroda u Srpskoj.

Dodik je rekao da je na sastanku bilo riječi i o svesrpskom saboru koji će biti održan 8. juna.

– Bilo je interesantno čuti kako ko razmišlja o modalitetu, platformi koju ćemo kreirati, o obuhvatu ljudi koji treba tu da budu. Uglavnom ono što je jasno tu će biti predstavnici javne vlasti i srpski predstavnici iz Srpske i Srbije, ali i oni drugi iz zemalja u regionu, Srbi koji su učesnici parlamentarnog života – rekao je on.

Prema njegovim riječima, važno je da će to biti i na nivou akademija nauka, biće održane i posebne sesije, kao i posebne sesije udruženja, kulturno-umjetničkih društava.

“Nakon što je Savjet za kulturu Gradskog odbora Snsd-a u Banjaluci izašao sa saopštenjem koje je samo podsjetilo javnost na katastrofalno loš odnos SNSD-a prema kulturi, stiže još jedno neargumentovano saopštenje, ovaj put Savjeta za predškolsko vaspitanje i obrazovanje. Za 20 godina SSNSD-ove vladavine u Banjaluci, uz komotnu skupštinsku većinu i velike kredite koje su dizali bez ikakvog problema, nijednom nisu razmatrali subvencionisanje privatnih vrtića, pa čak ni kao ideju”, poručila je ovo narodni poslanik Mirna Savić-Banjac.

Narodni poslanik dodaje da je realizacija tek bila naučna fantastika, a da se ona upravo dogodila za vrijeme aktuelne gradske administracije sa Draškom Stanivukovićem na čelu. Za subvencije je izdvojeno preko 5,5 miliona KM do sada.

“Podsjećamo da su za vrijeme Stanivukovića otvorena i dva javna vrtića, u Vrbanji i Kuljanima. Činjenica je da su projekti započeti za vrijeme prošlog gradonačelnika, ali nisu bili završeni, niti su počeli sa radom. Ako uz ovo sve dodamo činjenicu da je ova gradska administracija otvorila prvu školu nakon više decenija, ali i nikad veća ulaganja u osnovne škole u iznosu od preko 1,5 milion KM i skoro 5 miliona KM za udžbenike, možemo posumnjati da je Savjet ustvari imao namjeru da naglasi nerad prethodnika, a naglasi konkretne i značajne rezultate Stanivukovića”, naglasila je Savić-Banjac.

Ona dodaje da joj je svakako interesantna izjava dr Šobota, kandidata SNSD-a za gradonačelnika Banjaluke o specijalizovanim vrtićima i da podržava tu ideju.

“Ipak, u vremenu kada se borimo da djeca jasno i čisto pričaju, kada je sve veća potreba za logopedima i sve veći izazov da djecu odvojimo od ekrana i stvorimo im zdrave navike, mislim da to treba da bude osnov našeg djelovanja: fizička aktivnost, što manje digitalnih uređaja, socijalizacija, a tek neki naredni koraci trebaju da budu specijalizovani programi, pogotovo imajući u vidu da Banjaluka ima veliki broj udruženja, kulturnih i sportskih organizacija koji se na veoma visokom nivou bave radom sa svim uzrastima”, poručuje Savić-Banjac.

Dodaje da je njen prijedlog da se mladima ne organizuju neprimjereni sadržaji u Multimedijalnoj sali u Čajavecu kojeg je nazvala “SNSD Diskom”.

“Treba da shvatimo da smo svi odgovorni prema budućim generacijama. Takođe, predlažem Savjetu da se pridruže našim zahtjevima da se konačno spriječi diskiriminacija širom Republike Srpske u vezi sa problemom produženog boravka čiji su troškovi ogroman udar na budžet roditeljima za svu djecu u čijim osnovnim školama isti nije organizovan”, ističe Savić-Banjac.

Dodaje da po uzoru na sufinansiranje troškova boravka u djece u privatnim vrtićima u Banjaluci mogu da nađu rjesenje za produženi boravak na nivou Republike Srpske.

“Banjaluka će sigurno nastaviti da unapređuje postojeća rješenja koja je do sada realizovala”, zaključila je Savić-Banjac.

Dok je god SNSD snažan kao sada imaće koalicione partnere bez obzira na to kako im je ime i koliko su oni zaista politički jaki.

Ocjenjuju ovo oni koji godinama prate politička dešavanja u Republici Srpskoj, a sve povodom pokušaja da dobijemo odgovor na pitanja ko može bez koga: SNSD bez koalicije ili koalicija bez njega, te kolika je zaista snaga manjih stranaka okupljenih u vlasti u Srpskoj: Ujedinjene Srpske, Demosa, Socijalističke partije, Narodne partije Srpske, SPS-a i Demokratskog narodnog saveza.

Odgovor na prvo pitanje “Ko može bez koga” mogao bi se gledati dvostruko: prvo na način da SNSD ima više poslanika i odbornika u Srpskoj nego ostatak vladajuće koalicije zajedno, ali i na način da mu taj broj ne vrijedi, jer ukoliko nema podršku tih koalicionih partnera, ne bi imao većinu za donošenje zakona kako u Narodnoj skupštini Republike Srpske, tako i u skupštinama opština i gradova.

Dakle, dolazi se do toga da su potrebni jedni drugima.

Međutim, ključna spona u koaliciji je, saglasni su sagovornici “Nezavisnih novina”, onaj koji je najjači, a to je u ovom slučaju SNSD, bez koga koalicije ne bi ni bilo.

“Dok god ima snagu koju ima SNSD će uvijek imati koalicione partnere. Nije, dakle, pitanje može li SNSD bez koalicionih partnera, već je pitanje ko će ti partneri biti”, smatra Goran Dakić, novinar.

Dodaje da se dešava da u krugu vlasti neke stranke nestaju, ali da zato dolaze druge.

Tu vrijedi podsjetiti na primjer DNS-a, koji je prije nekoliko izbornih ciklusa bio treća parlamentarna stranka, druga u vlasti odmah iza SNSD-a, pa je naprasno razbijen na sitne djeliće, jer je iz njega uskoro izašlo pozamašno članstvo i oformilo Demos.

Onda su nakratko bili opozicija, da bi se odmah nakon opštih izbora vratili u redove vlasti. Slično je bilo i sa Socijalističkom partijom Srpske, koja je nastala izlaskom dijela članstva Đokićevih socijalista. I oni su imali kratku opozicionu epizodu, pa su shvatili da im od toga nema “neke vajde” te su opet uz SNSD, a kao nagradu dobili su brojne institucionalne privilegije (direktori, zamjenici, upravni odbori…).

“Ako se ne varam, u Srpskoj do sada nisu koalirali samo SDS i DNS. Sve ostale kombinacije su moguće, kao na plati miješanog mesa. Snaga DNS-a je manja nego što je bila, vjerovatno i snaga socijalista, ali su sve te kvote popunjene trenutno Ujedinjenom Srpskom, Banjčevom strankom, Demosom… DNS je vidio šta znači biti u opoziciji. To možda jeste ljepše, ali vlast je uvijek slađa”, poručuje Dakić.

Ono što je apsolutno jasno jeste da je teško očekivati formiranje vlasti u Srpskoj bez postojanja koalicije jer nijedna stranka nema kapacitet da sama ima sve.

Zbog svega rečenog jedna stvar je jasna: cilj je pobijediti na izborima što ubjedljivije, imati najviše mandata, jer to znači voditi pregovore i određivati koga hoćeš ili nećeš u koaliciji.

“Naravno, zavisi i od ostalih stranaka koje formiraju koaliciju, odnosno od njihovog pregovaračkog, nerijetko i ucjenjivačkog kapaciteta. Stranke koje dobiju mali broj glasova i koje ne mogu predvoditi koalicije obično se percipiraju kao ‘tas na vagi’ koji odlučuje o formiranju većine, ali same po sebi ne predstavljaju značajnu snagu. Samo u koaliciji mogu ostvariti svoje interese. Svjesni su toga, kao što su svjesne i velike stranke”, ocjenjuje Mladen Bubonjić, komunikolog.

Dodaje da je u suštini sve stvar vještine pregovaranja, ubjeđivanja i ucjenjivanja, a pojašnjava i zašto.

“Velike stranke, kao što je SNSD, nastoje da umanje ucjenjivački kapacitet malih stranaka kako bi raspolagali većim ulogom u vlasti. U toj igri SNSD godinama uspješno balansira ucjenjivačkim kapacitetom malih stranaka, da li obećavanjima ili uslovljavanjima. Kao ‘politički monolit’ i stranka sa najboljim predispozicijama za eksploataciju političkih benefita, SNSD veoma lako rukovodi ostalim strankama, čas ih nagrađujući, čas razgrađujući. Naravno, ne smije se zanemariti ni oportunizam političara iz manjih stranaka kojima je njihov interes ipak na prvom mjestu”, zaključio je Bubonjić.