Connect with us

Region

DOSIJE “KOSOVO” Dan kada su gorjeli vijekovi!

Pogrom, odnosno nezapamćeno nasilje nad srpskim narodom na Kosovu i Metohiji, koji se desio 17. i 18. marta 2004. godine, nikada nije ni prestao i ono se i danas sprovodi, mnogo perfidnije i podmuklije.

Kaže ovo za “Glas Srpske” istoričar Aleksandar Raković povodom 20. godišnjice događaja u kojem je na prostorima KiM, od strane albanskih ekstremista izvršen pogrom u kojem je stradalo najmanje 19 srpskih civila koji su ubijeni na svojim kućnim pragovima, spaljeno 35 pravoslavnih svetinja, među kojima i 19 spomenika kulture prvog reda, protjerano i trajno raseljeno 4.000 Srba te etnički očišćeno šest gradova i devet sela. Prema riječima Rakovića, radi se o nekažnjenom zločinu, ali kasnije “nagrađenom” od strane zapadne međunarodne politike. Kako tada, tako i sada, kako kaže, cilj je da se čitav srpski narod natjera da se iseli sa KiM i svede na jedan folklorni element.

– To se i sada vidi na primeru proterivanja dinara iz platnog prometa sa KiM, menjanja ćiriličnih tabli, ali i otimanja srpske kulturne baštine. Koriste svaku priliku da isteraju srpski identitet sa KiM, a to rade tako što svakodnevni život Srba čine sve nepodnošljivijim i težim – kaže Raković, dodajući kako međunarodna zajednica to već toleriše punih 20 godina te sve ostaje na riječima, ali ne i ne djelima.

Profesor iz Kosovske Mitrovice Vladan Virijević smatra da se sve što se desilo tog marta 2004. godine, odnosno što je prethodilo i stvorilo jedno plodno tlo za stravični pogrom srpskog naroda sa KiM, u istorijskom smislu može upoređivati i može mjeriti sa Vartelomejskom noći iz 1572. godine, sa Noći dugih noževa u nacističkoj Njemačkoj 1938. ili sa daleko tragičnijom, po obimu razaranja i stradanja, Kristalnom noći. Navodi kako su ti crni dani za srpski narod bili posljedica klijanja jednog sjemena i realizaciji jednog procesa koji nije ad hok momenta ili trenutka.

Istina o stradanju

Na ovo ukazuje i pomoćnik direktora Kancelarije za KiM Milena Parlić, ističući da je došlo vrijeme da predstavnici međunarodne zajednice izvrše pritisak na predstavnike privremenih institucija u Prištini i konačno pred lice pravde izvedu one koji su počinili zločine nad srpskim narodom. Smatra da oni bar toliko duguju srpskim žrtvama i njihovim porodicama te je istakla da je ovo prilika za podsjećanje “da u danima kada su gorjeli vijekovi”, niko od predstavnika međunarodnih snaga, onih koji su bili nadležni da osiguraju mir nije učinio ništa da se čuje o istini i stradanju srpskog naroda.

– Činili su sve da istina bude zataškana, ali zato smo svi mi živi svedoci ovog stradalništva i u obavezi smo da negujemo kulturu sećanja, kako zbog žrtava, tako i spaljenih domova koji nisu dočekali osmehe novih generacija, zbog spaljenih manastira i crkava, spaljenih vekova – poručila je Parlićeva.

Istoričar Marko Marković kaže da se radi o bolnoj temi, osjetljivoj za sve Srbe, a posebno za one koji su martovski pogrom brutalno doživjeli.

– Ako krenemo sa severa centralnog Kosova možemo uvideti da je u tom pogromu u Prištini nestalo i ono malo srpskog života u tom gradu. Stradala je crkva Svetog Nikole i stradala je zgrada Ju programa gde su živeli Srbi. Pored Prištine u velikoj meri stradalo je i susedno Kosovo Polje, gde je pored srpskih domova spaljena srpska škola, crkva, bolnica. U takvoj situaciji kada vam neko spali crkvu, bolnicu, školu, kakvu vam poruku šalje. Ne smemo zaboraviti ni centralno Kosovo, stradanje Lipljana i Lipljanaca, ali i stradanje ljudi u Bresju i pogotovo u Čaglavici, koja je bila epicentar nemilih dešavanja – kaže Marković.

Naglašava da je ovo bio napad na cjelokupnu srpsku zajednicu, jer je uništavano sve ono što ima bilo kakve veze sa Srbima: gorjele su crkve i manastiri, zapaljene su škole, bolnice, biblioteke, razarane su kuće i domovi, polomljeni su brojni grobovi, ubijane su domaće životinje i ono što je najstrašnije ubijeni su i pretučeni ljudi. Poruka je bila sasvim jasna. Pored želje da Srba više nama na KiM, Albanci su željeli da riješe i pitanje svoje nezavisnosti.

– I to je ono što je najtragičnije i najbolnije. Sve to razaranje, vandalizam, taj teror i zločin, umesto da donese kaznu, donio je nagradu. Samo četiri godine posle pojedine zemlje priznale su Kosovo. Posle toga više nije bilo razgovora o statusu Srba – dodaje Marković.

Inače ovim dešavanjima na KiM 17. marta 2004. prethodila je optužba, odnosno tvrdnja koja nikada nije dokazana, da su Srbi krivi za utapanje trojice albanskih dječaka u rijeci Ibar, koje se dogodilo dan ranije. I međunarodna istraga koju je pokrenuo UNMIK nije mogla to da dokaže. Lavina laži je pokrenuta, izmanipulisana masa izašla je na ulice i 17. marta “zapaljeno” je Kosovo. Po procjenama međunarodnih organizacija, između 50.000 i 70.000 Albanaca je toga dana bilo na ulicama Kosovske Mitrovice, Čaglavice, Prizrena, Kosova Polja, Uroševca, Peći, Gnjilana, Prištine… Gorjelo je cijelo Kosovo i Metohija. Neredi su nastavljeni i 18. marta, kada su gorjeli Obilić, selo Svinjare, manastir Devič… U Prizrenu je zapaljeno sve ono što je predstavljalo Srpsku pravoslavnu crkvu: zapaljena je zgrade Bogoslovije, zapaljena je crkva Svetog Đorđa, eparhijski dvor, gorio je toga dana i manastir Svetih arhangela, koji se nalazi u neposrednoj blizini Prizrena. Tada je u Prizrenu zapaljena i crkve Bogorodice Ljeviške iz 13. vijeka, crkva koju je UNESKO uvrstio na listu kulturne baštine.

Žrtve

Nekoliko hiljada Albanaca krenulo je iz Prištine ka Čaglavici, prvom većem srpskom selu. Riješeni su bili da Srbe iz toga sela protjeraju, strateški im je bila važna Čaglavica.

U Kosovskoj Mitrovici Albanci su probali da pređu most na Ibru i da dođu do sjevernog dijela grada. U svom stanu, koji se nalazio u blizini Ibra, od snajperske vatre stradala je Jana Tučev, a na ulici u blizini mosta od puščanog metka nastradao je Borivoje Spasojević. U Kosovu Polju pronađeno je ugljenisano tijelo Zlatibora Trajkovića, u Lipljanu je ispred svoje kuće ubijen Nenad Vesić, a u Gnjilanu je na smrt pretučen Slobodan Perić, njegova majka je od zadobijenih povreda ubrzo preminula. U zgradi Bogoslovije u Prizrenu ubijen je Dragan Nedeljković. Ispred kuće u selu Drajkovce u blizini Štrpca ubijeni su i otac i sin Dobri i Borko Stolić. Iako je forenzičkom analizom utvrđeno da su Stolići ubijeni iz puške koja je pripadala policajcu kosovske policije, niko nikada nije odgovarao za ovaj zločin. Sudske presude i pravda obesmišljene su pogrešnim optužnicama, zastarivanjem slučaja, odustajanjem svedoka ili mijenjanjem iskaza. U više od 60 odsto slučajeva – zatvorske kazne, koje su kosovski sudovi donijeli, bile su uslovne kazne.

Sveta zemlja

Švajcarski dnevnik “Veltvohe”, pišući o martovskom pogromu 2004. godine navodi da s pravom postoji živa kultura sjećanja, jer su tada Srbi nemilosrdno ubijani na KiM i to samo samo zato što su Srbi. Navodi kako tada ni groblja nisu pošteđena te da dvadeset godina kasnije, 200.000 raseljenih Srba živi van južne srpske pokrajine. Ovaj magazin dalje navodi da je posebno tragično što su se na udaru našle i crkve i manastiri, uz opasku da je Kosovo sveta zemlja za Srpsku pravoslavnu crkvu.

Related Topics:

Region

SPREMILI SU NAM U NJUJORKU PERFIDAN TRIK: Ko neće da se bori bolje da ne ide!

Znam kolika je sila koja nam prijeti, ali suprotstavićemo se jače nego što su očekivali, poručio je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić povodom sjednice Generalne skupštine UN na kojoj će biti razmatrana rezolucija o Srebrenici.

Istakao je da su nam u Njujorku spremili perfidan trik, da je članovima naše delegacije rekao da ko neće da se bori – bolje da ne ide.

„Garantujem vam da ćemo da se borimo. Znam kolika je sila koja nam prijeti, znam koliko su veliki i snažni, ali jedino u šta sam siguran je da ćemo odati sve od sebe i suprotstavićemo se jače nego što misle“ – rekao je Vučić, gostujući na televiziji „Pink“.

Povodom najave Crne Gore da će glasati za rezoluciju, Vučić je podsjetio da to nije prvi put i da je Podgorica priznala jednostrano proglašenu nezavisnost Kosova.

Naveo je da su njegovu odluku da se ne miješa u unutrašnje stvari Crne Gore nazvali „umjerenom dozom agresivnosti“.

„Mi poštujemo međunarodno pravo, naše susjede… Za mene je bila odvratna ova igra oko amandmana i sa kim su ti amandmani pregovarani. Sada mogu samo da kažem da je riječ o jednoj prljavoj igri koja je trebalo Srbiji da zapuši usta“, dodao je Vučić.

Vučić je naveo da je jedan od amandmana koje je predložila Crna Gora sadržao izjavu da narodi ne mogu snositi odgovornost, već da je ona samo individualna.

„Ako je to tako, šta će vam rezolucija“, zapitao se Vučić, podsjetivši da su svi koji su optuženi za zločine odgovarali pred sudom u Hagu, i pitao kakvu drugu odgovornost hoće da nametnu Srbiji.

Nastavi čitati

Region

U ČETVRTAK ĆE SE ZNATI ko su prijatelji Srbije i ko to nije

Znam kolika je sila koja nam prijeti, znam koliko su veliki i snažni, ali jedino u šta sam siguran je da ćemo dati sve od sebe i suprotstavićemo se jače nego što misle, izjavio je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić povodom sjednice Generalne skupštine UN-a na kojoj će biti razmatrana rezolucija o Srebrenici.

Komentarišući najavu Crne Gore da će glasati za rezoluciju, Vučić je rekao da to “nije prvi put”, podsjetivši da je Podgorica priznala jednostrano proglašenu nezavisnost tzv. Kosova.

Dodao je da su njegovu odluku da se ne miješa u unutrašnje stvari Crne Gore nazvali “umjerenom dozom agresivnosti”.

– Mi poštujemo međunarodno pravo, naše susjede. Za mene je bila odvratna ova igra oko amandmana i sa kim su ti amandmani pregovarani. Sada mogu samo da kažem da je riječ o jednoj prljavoj igri koja je trebalo Srbiji da zapuši usta. Namjerno ostavljaju prostor da postoji jasno zaključivanje moralne i političke odgovornosti – rekao je Vučić, gostujući na Pink televiziji.

Predsjednik Srbije je podsjetio da je jedan od amandmana koje je predložila Crna Gora sadržao izjavu da narodi ne mogu snositi odgovornost, već da je ona samo individualna.

– Ako je tako, šta će vam rezolucija? Svi su već snosili individualnu krivičnu odgovornost. Zašto to radite i zbog čega? Onda vam je jasno o kakvom je triku riječ. Neko je to radio jer je htio sopstvenu savjest da opere što će da glasaju ZA. Najjadnije je to što kažu da se mi iživljavamo nad nekim – rekao je Vučić.

On je ocijenio da će se već u četvrtak znati ko su prijatelji, a ko partneri Srbije.

– Dobro ćemo da znamo ko nam nisu prijatelji. Nikada ne govorim o uspjehu. Јedna mala zemlja se lavovski suprotstavila. Nijednim rezultatom neću biti srećan zbog posljedica koje dolaze, ali ću biti ponosan na našu borbu. Nikada navijači neće da vam zvižde ako gubite, a borite se – rekao je Vučić, prenose agencije.

Nastavi čitati

Region

UN prihvatile amandmane Crne Gore na TEKST REZOLUCIJE O SREBRENICI

Predsjednik Vlade Crne Gore Milojko Spajić rekao je da su Ujedinjene nacije prihvatile da uvrste amandamane zvanične Podgorice na nacrt Rezolucije o Srebrenici o kojoj bi trebalo da se glasa 23. maja.

“Suština amandmana koje smo poslali je tu, i mislimo da je to dodatni doprinos regionalnom pomirenju i dobrom odnosu između Srba, Bošnjaka i svih drugih naroda na Balkanu”, kazao je Spajić sinoć za Radio televiziju Crne Gore.

Amandmani Crne Gore su dostavljeni nešto kasnije u procesu predlaganja i pripreme za sjednicu, ali je ranije iz UN saopšteno Glasu Amerike da nadležna tijela “nastoje” da “izađu u susret” intervenciji Vlade u Podgorici, objavila je Beta.

Premijer Spajić najavio je ranije da će Crna Gora glasati za Rezoluciju kojom se 11. juli uspostavlja za dan sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici, ali da je neće kosponzorisati.

Vlada u Podgorici amandmanima traži da se Rezolucijom eksplicitnije precizira da su sudske presude u vezi sa genocidom donijete protiv pojedinaca, a ne etničkih grupa ili država, te da se potvrdi nepovredivost Dejtonskog sporazuma.

Vlast u Podgorici nije jedinstvena u stavu o Rezoluciji u Srebrenici, kojoj se oštro protive aktuelni predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić i jedan od čelnika nekadašnjeg Demokratskog fronta Milan Knežević.

Oni su inicirali da Skupština što prije usvoji Rezoluciju o Jasenovcu, što je, kako se ocjenjuje, vid pritiska na Vladu da odustane od podrške Rezoluciji o Srebrenici.

Predlagači Rezolucije o Srebrenici su Njemačka i Ruanda.

Nastavi čitati

Aktuelno