Connect with us

Region

MOGU LI RS I BIH ODGOVORITI HRVATSKOJ: Milioni iz Gacka za milione iz Dubrovnika

Republika Srpska treba da, ukoliko Hrvatska elektroprivreda (HEP) krene u međunarodni arbitražni spor u kojem bi Rudnik i termoelektrana (RiTE) Gacko trebalo da joj isplate 100 miliona evra i zatezne kamate, uzvrati protivtužbom, smatraju dobro upućeni u ovu problematiku.

Podsjećamo, HEP traži od Gacka isplatu pomenutog iznosa na ime obeštećenja po osnovu ulaganja u izgradnju ove termoelektrane početkom 1980-ih godina.

S druge strane, stručnjaci ističu da bi Srpska u svojoj protivtužbi mogla da traži da joj Hidroelektrana (HE) Plat kod Dubrovnika, a koja je dio hidrosistema Trebišnjica, nadoknadi preuzetu i nenaplaćenu električnu energiju od 1994. godine.

Ideju o protivtužbi u eter je vratio Radovan Višković, predsjednik Vlade RS.

“Ako Hrvatska ne želi dogovor, onda će dobiti tužbu za hidroelektranu Dubrovnik, koja je znatno veća od njihove za Gacko”, kazao je Višković, odgovarajući na pitanje kako komentariše namjeru Hrvatske da tužbom dobije oko 200 miliona KM.

Premijer je tom prilikom pozvao Hrvatsku da se postigne dogovor bez tužbi.

Isto očekuje i Luka Petrović, generalni direktor “Elektroprivrede Republike Srpske”.

U razgovoru za “Nezavisne novine” Petrović je istakao da su svjesni problema sa kojim se suočava RiTE Gacko, ali i da znaju čime raspolažu u slučaju “Plat”.

Podsjećanja radi, Hidroelektrana Plat kod Dubrovnika ili HE Dubrovnik, kako je još zovu, građena je kao dio sistema tri hidroelektrane Trebinje, Trebinje 1 i Trebišnjica.

Ova hidroelektrana je zadnja na slivu rijeke Trebišnjice i nalazi se u dvije države: Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, pri čemu su brana, vještačko jezero i dio cjevovoda u BiH, dok su ostali dijelovi postrojenja u Hrvatskoj. Za potrebe rada HE koristi akumulaciju Bilećkog jezera i rijeke Trebišnjice, dok je sam zahvat vode ostvaren izgradnjom brane Gorica. Izgradnja ovog postrojenja završena je 1965. godine. Sve je regulisano tako da postoje četiri agregata, dva na brani Grančarevo i dva na Platu. Dogovorom dvije države, tada je predviđeno da 78 odsto proizvedene električne energije sa tih agregata pripada BiH, danas Srpskoj, a 22 odsto Hrvatskoj.

Međutim, problemi su, baš kao i u slučaju RiTE Gacko, počeli tokom rata.

Prvi čovjek ERS Luka Petrović navodi da je hrvatska strana tada uzela jednokratno polovinu struje koja se proizvodila u Platu, a da nisu uzeli predviđenih 22 odsto iz hidroelektrane Trebinje 1.

“U prevodu, kada bi se sve sabralo, od 1. novembra 1994. do danas, to su ogromne količine električne energije, koje se mjere preko sedam teravat-sati (TWh)”, pojasnio je Petrović, ne želeći da govori o tome koliko je Srpska izgubila u novcu i koliko bi mogla da traži eventualnom tužbom.

“Sve je u fazi mirnog rješavanja. I jedna i druga strana će sigurno iscrpiti sve mogućnosti da se to tako riješi, jer znamo da arbitraža iscrpljuje i finansijski i vremenski. Vjerujem da će nova uprava HEP-a imati razuma i sluha da se oba problema stave na sto i riješe”, kazao je Petrović za “Nezavisne”.

Ukoliko HEP ne pristane na dogovor, protivtužba je najadekvatnije rješenje, saglasan je i Mlađen Mandić, bivši pravobranilac BiH.

“Ulaganje Hrvatske u Gacko u potpunosti je isto kao ulaganje BiH u Dubrovnik. Mislim da je dosta više da maltretiraju BiH. Znači, Slovenija i Hrvatska samo podnose tužbe za ulaganja koja su bila za vrijeme SFRJ, pa su nakon raspada oni našli neke pravnike i krenuli da podnose tužbe ili zahtjeve za štetu. Po meni, to nije ni moralno ni pravno osnovano, zato mislim da BiH i Republika Srpska treba da brane svoja prava i da na moguću tužbu odgovore protivtužbom”, rekao je Mandić.

Istog mišljenja je i advokat Ismet Velić.

“Dosad se nismo tako postavljali i tako reagovali, iako imamo i te kako primjera i sporova koji bi bili podobni za arbitražu, posebno kad svi oko nas to rade, bez obzira na to da li imaju osnova ili ne”, kazao je Velić za “Nezavisne novine”.

O ovom slučaju bilo je govora i prethodnih godina. Još 2008. godine tadašnji premijer Republike Srpske Milorad Dodik, nakon neuspjelog dogovora da sa Hrvatskom ozvaniči izgradnju hidroelektrane Dubrovnik 2, rekao je da hrvatska strana opstruiše projekte iz Srpske i da sa njima želi da riješi sva otvorena pitanja.

“U to ulazi i dug od oko 200 miliona KM, za koliko je Republika oštećena jer je Hrvatska od 1994. godine, umjesto 30 odsto energije iz Plata, sebi preusmjerila 50 odsto”, kazao je tada Dodik.

Nakon toga, ponovo je aktuelizovano pitanje izgradnje HE Dubrovnik 2, a 2012. godine u Banjaluci tadašnji premijeri Republike Srpske i Hrvatske, Aleksandar Džombić i Radimir Čačić, dogovorili su formiranje zajedničke kompanije za izgradnju te hidroelektrane, u vrijednosti od 170 miliona evra i sa kapacitetom od 300 megavata.

Ipak, projekat koji je trebao da bude gotov za tri godine, nikada nije realizovan.

Related Topics:

Region

Hrvatski fudbaler Emil Perška bio ustaša a GREŠKOM DOBIO ULICU U BEOGRADU

Nosio je dres reprezentacije Jugoslavije 14 puta, ali je više upamćen po političkim akcijama tokom Prvog i Drugog svjetskog rata.

Jedan od najtalentovanijih jugoslovenskih fudbalera Emil Perška je praktično obrisan iz sportske istorije zbog političkog angažmana tokom Prvog i Drugog svjetskog rata. Najveći trag u klupskoj karijeri je ostavio u dresu Građanskog iz Zagreba, dok je za reprezentaciju Jugoslavije zabilježio 14 nastupa. Njegova smrt je i dan danas obavijena velom tajne.

Emil Perška je svakako bio kontroverzna ličnost, dovodio se u vezu sa ustaškim režimom, a 2019. godine je čak dobio svoju ulicu u Beogradu, ali je njen naziv hitno promijenjen.

Ko je bio Emil Perška?
Rođen je 1896. godine u Staroj Pazovi u slovačkoj porodici. Prema dostupnim informacijama, poslije Prvog svjetskog rata nije smio da se vrati u Jugoslaviju jer je bio vojni dezerter. Stoga je i ugovor sa Građanskim potpisao u Beču 1019. godine. Ubrzo je pomilovan, pa se vratio u Zagreb. Igrao je na prvoj utakmici tadašnje Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, na olimpijskom turniru 1920. u Antverpenu. Dobre partije su ga preporučile u francusku ligu, ali se ubrzo vratio u Građanski.

Sa hrvatskim klubom je osvajio tri nacionalna prvenstva (1923. 1926. 1928). Za reprezentaciju Jugoslavije odigrao je 14 utakmica (1920 – 1927) i postigao dva gola. Debitovao je 28. avgusta 1920. protiv Čehoslovačke (0:7) na olimpijskom turniru u Antverpenu, a posljednji put je obukao nacionalni dres 31. jula 1927. opet protiv Čehoslovačke (1:1) u Beogradu, kada je postigao i jedini gol.

Prema nekim informacijama, tokom Drugog svjetskog rata bio je policijski službenik i vjerni pristalica ustaškog pokreta, što ga je na kraju koštalo glave. Takođe, aktivno se bavio novinarstvom pišući za tadašnje listove Večer i Sportski list.

Pucao na srpske vojnike
Emil je važio za hrvatskom nacionalistu, bio je učesnik pobune hrvatskih vojnika na Trgu bana Jelačića 1918. godine, kada je, prema nekim zapisima, kao mladi domobranski desetnik pucao na pripadnike srpske vojske. Ubrzo mu je potički angažman postao važniji od fudbala, pa je odbio da dalje nastupa za reprezentaciju Jugoslavije.

Upravo su ga radikalni stavovi i koštali života, pošto je 1945. preminuo pod nerazjašnjenim okolnostima. Nakon osnivanja Nezavisne Države Hrvatske, Perška se, prema dostupnim izvorima, stavio na raspolaganje novim vlastima. Radio je kao policijski službenik i pristalica ustaškog režima. Odlučio je da ostane u Zagrebu, gdje ga je zadesila kobna sudbina.

Navodno, neposredno nakon ulaska partizanskih jedinica u Zagreb 1945, Perška je lociran u svojoj kući. Prema jednoj verziji događaja, odbio je da se preda i pružio je otpor partizanima, pucajući na njih mitraljezom. U ovom vatrenom obračunu je nastradao, ali njegovo tijelo nikada nije pronađeno, niti je poznato gdje se nalazi njegov grob.

Dobio ulicu u Beogradu
Prije nekoliko godina, tačnije 2019. godine u Beogradu se dogodio presedan. Perška je dobio svoju ulicu, a u obrazloženju odluke je stajalo da je Perška bio profesionalac, zvijezda jugoslavenskog fudbala i prvi igrač koji je odigrao 10 utakmica za nacionalni tim Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.

Ipak, pozadina je bila mnogo drugačija. On je kao hrvatski nacionalista i policijski službenik učestvovao u brojnim akcijama ustaškog režima, pa je ova odluka hitno preinačena.

“Perška je u najboljem slučaju kontroverzna ličnost, dok je iz ugla naučne istoriografije apsolutno neprihvatljiv za pozitivnu memorijalizaciju u vidu imena ulice, naročito ako se ima u vidu da je narodni heroj Stjepan/Stevan Filipović ostao bez ulice u korist pripadnika policije NDH koji je pod nerazjašnjenim okolnostima ubijen u borbama za oslobođenje Zagreba u maju 1945. godine”, rekao je tada istoričar Dejan Ristić i dodao da je Perška sasvim sigurno stradao u sukobu sa Narodnooslobodilačkom vojskom Jugoslavije.

Nastavi čitati

Region

VOJSKA SRBIJE POSJEDUJE BALISTIČKE SUPERSONIČNE RAKETE: Srpski MiG-ovi uočeni kako nose kineske rakete vazduh-zemlja CM400

– Vojska Srbije raspolaže supersoničnom kvazi-balističkom raketom dometa najmanje 250 kilometara, a vijest o tom naoružanju u susjednim državama pokrenula je medijske tvrdnje da bi takva sposobnost mogla promijeniti odnos snaga u regionu.

Portal “Tango Six” otkrio je da je riječ je o kineskoj raketi vazduh-zemlja CM-400 i da su dvije rakete ovog tipa juče, 9. marta, uočene na višenamjenskom borbenom avionu MiG-29SM+ Ratnog vazduhoplovstva i protivvazduhoplovne odbrane Srbije.

Jedini u regionu

Vazduhoplovno ubojno sredstvo brzine i dometa koje ne posjeduje ni jedna oružana sila u širem regionu najvjerovatnije se odnosi na nedavne najave Aleksandra Vučića, predsjednika Srbije.

“Ljudi ne sanjaju šta sve imamo, šta sve nabavljamo, ne sanjaju”, rekao je nadavno on.

Činjenicu da je RV i PVO korisnik ovog vazduhoplovnog ubojnog sredstva indirektno je nagovijestio general Milan Mojsilović, načelnik Generalštaba Vojske Srbije.

On je u februaru, govorivši o raketnom sistemu PULS, izjavio da u vazduhoplovnoj komponenti Srbija ima ubojna sredstva sličnog maksimalnog dometa i ubojne moći.

Nedorečenost generala podstakla je “Tango Six” da analizira šta bi moglo doći u obzir, kao i da li je mislio na dalekometno naoružanje kojim raspolaže ratno vazduhoplovstvo.

U tom tekstu su, između ostalog, kao jednu od mogućih opcija, upravo naveli i kinesku raketu CM400AKG za koju se može naći i informacija da je protivbrodska. Međutim, riječ je o višenamjenskom vazduhoplovnom ubojnom sredstvu.

Šta se zna o raketi

Raketa se u javnosti pojavila 2013. godine, pouzdanih podataka o opcijama dometa nema, osim onih da je minimalni 250 kilometara uz pominjanje dometa od 300, pa čak i 400 kilometara.

Pomenuti specijalizovani portal navodi kako je prvi put raketu uživo vidio na prošlogodišnjem vazduhoplovnom sajmu u Dubaiju. Na prošlogodišnjem sajmu “Partner” ova raketa, ističu, nije bila prikazana ni u formi makete.

Za ovu raketu proizvođač CASIC navodi da ima dužinu 5,1 metar, kalibar 400 mm, brzinu u završnoj fazi leta 4,5 maha i masu od 910 kg.

Postoje dvije vrste bojeve glave: razorna mase 150 kg i probojna mase 200 kg.

Navođenje je kombinovano, inercijalno uz korekciju putem GNSS, a u završnoj fazi uz pomoć infracrvenog ili optoelektronskog tragača. Za kružno odstupanje od cilja (CEP) se navodi da je 5-10 metara. Takođe se nudi opcija sa pasivnim radarskim tragačem, i to u protivbrodskoj varijanti kada je CEP navodno 5 metara.

Prva medijska izvještavanja o raketi 2013. godine nastala su upravo na vazduhoplovnom sajmu u Dubaiju. Opcije navođenja tada su zaintrigirale i najiskusnije vazduhoplovne novinare. Kinezi su marketinški raketu nazvali i “ubicom nosača aviona”.

Pakistan koristio raketu

Jedini do sada poznati inostrani korisnik CM400AKG je Pakistan. Toj azijskoj zemlji ove rakete su integrisane na višenamjenske borbene avione JF-17 “Thunder”.

Pakistanski vojni zvaničnici su nakon prošlogodišnjeg sukoba sa Indijom, iznijeli nove informacije o ovoj raketi. Po njima, domet je 400 kilometara, brzina 5 maha.

Takođe, saopštili su da se cilj može “zaključati” na daljini od 30 kilometara.

Pakistanci su se pohvalili i da su je uspješno borbeno upotrijebili. Tvrde da su u rejonu Adampura pogodili raketni položaj sistema S-400 PVO Indije. U toj akciji su, kako navode, uništeni osmatrački i nišanski radar dežurnog diviziona.

Stižu reakcije iz Hrvatske

Danas je, 10. marta, više vodećih hrvatskih medija objavilo niz tekstova u kojima se analizira ubrzana modernizacija Vojske Srbije i uvođenje novih borbenih sistema u njen operativni arsenal.

Posebnu pažnju izazvala je informacija da Srbija raspolaže kineskim nadzvučnim kvazi-balističkim raketama CM-400.

To su pojedini mediji u Hrvatskoj ocijenili kao faktor koji mijenja strateški balans u regionu. Način na koji se o tome piše u Zagrebu, kao i reakcije hrvatskih vojnih analitičara i političkog vrha, ujedno mogu da predstavljaju indirektno priznanje da je Srbija u posljednjoj deceniji napravila značajan iskorak u obnovi svojih odbrambenih kapaciteta.

“Jutarnji list” u analizi posvećenoj ovoj temi naglašava da je Srbija prva evropska država koja posjeduje raketni sistem CM-400, supersonično oružje vazduh-zemlja koje se u vojnoj literaturi često opisuje kao kvazi-balistički projektil namiujenjen preciznom dejstvu po kopnenim i pomorskim ciljevima velike vrijednosti. U tekstu se podsjeća da su fotografije ovih raketa, postavljenih ispod modernizovanih lovačkih aviona MiG-29 Ratnog vazduhoplovstva i protivvazdušne odbrane Srbije, prvi objavili srpski specijalizovani vojni portali.

Prema podacima koje navodi hrvatski list, zvanični domet ovih raketa kreće se između 100 i 250 kilometara, dok pojedini izvori navode da u određenim uslovima mogu dostići i do 400 kilometara. Upravo taj parametar, u kombinaciji sa velikom brzinom i specifičnom putanjom leta, čini ovaj sistem posebno zahtjevnim za protivraketnu odbranu.

Hrvatski vojni analitičar Igor Tabak, koga citira “Jutarnji list”, priznaje da je riječ o “vrlo ozbiljnom i relativno modernom oružju” koje spada među najznačajnije sisteme u naoružanju Srbije. U istom tekstu on konstatuje da Hrvatska trenutno nema uporediv sistem slične snage i dometa, pri čemu ističe da bi presretanje ovakvih raketa predstavljalo veliki izazov za postojeće sisteme protivvazdušne odbrane.

Reagovao i hrvatski ministar

Ivan Anušić, ministar odbrane Hrvatske, danas je, 10. marta komentarisao informacije da su na srpskim borbenim avionima MiG-29 uočene kineske rakete.

Rekao je da Srbija već desetak godina intenzivno ulaže u modernizaciju svojih oružanih snaga te dodao da je riječ o ozbiljnom naoružanju.

“Nadam se da će te hipersonične rakete ostati kod njih u skladištu, gdje im je i mjesto”, poručio je Anušić.

Nastavi čitati

Region

HRVATI U PANICI! Srbija ima moćno oružje za koje se nije znalo

Srbija posjeduje supersoničnu kvazibalističku raketu dometa od najmanje 250 kilometara. Riječ je o kineskoj raketi vazduh-zemlja CM-400, koja je nedavno uočena na višenamjenskom borbenom avionu MiG-29SM+ Ratnog vazduhoplovstva i protivvazdušne odbrane Srbije, prenosi portal Tango Six.

Na fotografijama su primijećene dvije rakete ovog tipa montirane na avionu, što je izazvalo veliku pažnju vojne javnosti. Riječ je o naoružanju velike brzine i dometa kakvo trenutno ne posjeduje nijedna vojska u široj regiji.

Pojava ovog sistema vjerovatno je povezana sa ranijim izjavama predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, koji je nedavno poručio da Srbija nabavlja naoružanje o kojem mnogi ne mogu ni da sanjaju.

– Ljudi ne sanjaju o onome što mi imamo, što mi nabavljamo – rekao je tada Vučić.

Raketa CM-400 prvi put je predstavljena javnosti 2013. godine. Iako ne postoje potpuno pouzdani podaci o njenom maksimalnom dometu, poznato je da minimalni domet iznosi oko 250 kilometara, dok pojedini izvori navode da može dostići i 300, pa čak i 400 kilometara.

Prvi put je širu pažnju privukla na međunarodnom sajmu naoružanja u Dubaiju 2013. godine, kada su njene sposobnosti navođenja i velika brzina izazvale interesovanje vojnih stručnjaka. Kineski proizvođač je u promotivnim materijalima ovu raketu čak nazivao i „ubicom nosača aviona“.

Za sada je Pakistan jedini poznati strani korisnik rakete CM-400AKG, gdje je integrisana na višenamjenske borbene avione JF-17 Thunder.

Prema navodima pakistanskih izvora, projektil je navodno uspješno korišten u borbenim uslovima prošle godine. Tvrdi se da je tom prilikom pogođen položaj indijskog protivvazdušnog sistema S-400 u području Adampura, pri čemu su uništeni radari za osmatranje i navođenje jedne dežurne baterije.

Nastavi čitati

Aktuelno