Dvije od tri najveće političke partije u Republici Srpskoj (SNSD, SDS i PDP) do sada su promijenile čak 11 predsjednika na svom čelu.

Rekorder po broju predsjednika koji su se od rata do danas promijenili na čelu partije jeste Srpska demokratska stranka (SDS), koja je što silom prilika, što demokratskim unutarstranačkim procesima, od jula 1990, kada je osnovana, izmijenila čak 8 ljudi u predsjedničkoj fotelji.

Radovan Karadžić, Aleksa Buha, Dragan Kalinić, Dragan Čavić, Mladen Bosić, Vukota Govedarica, Mirko Šarović i Milan Miličević, svako od navedenih, u određenom istorijskom razdoblju nalazio se na čelu partije kojoj se pripisuje političko vođstvo Srba s ove strane Drine u najtežim ratnim vremenima, kao i poslijeratnom periodu obilježenom progonima i zabranom političkog djelovanja od strane visokih predstavnika i sankcijama najmoćnijih zapadnih zemalja.

Partija demokratskog progresa (PDP), od svog osnivanja u septembru 1999. godine do danas, na čelu stranke imala je trojicu predsjednika. Osnivač i današnji počasni predsjednik PDP, Mladen Ivanić, na čelu partije nalazio se punih 16 godina, da bi zatim, dobrovoljno, otišao u političku penziju i stranačko kormilo prepustio Branislavu Borenoviću. Donedavni predsjednik PDP, Branislav Borenović, na čelu PDP nalazio se puna dva mandata, da bi nakon toga predsjedničku fotelju u PDP krajem prošle godine prepustio aktuelnom gradonačelniku Banjaluke Drašku Stanivukoviću.

Međutim, što se tiče SNSD, lider te stranke i aktuelni predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, izgleda da je nezamjenjiv. Otkako je u martu 1996. formirana tadašnja Stranka nezavisnih socijaldemokrata, na njenom čelu nalazi se Milorad Dodik. Situacija se nije promijenila ni nakon što su “odbjegli” bivši članovi Socijalističke partije, koji su 2000. godine formirali Demokratsku socijalističku partiju (DPS), odlučili da se par godina kasnije kolektivno “utope” u SNSD, čime je nastao današnji Savez nezavisnih socijaldemokrata.

U međuvremenu iz SNSD, kao i brojnih drugih stranaka, ljudi su odlazili i dolazili, mijenjao se sastav najviših partijskih organa, ali je na čelu te stranke i dalje stajao jedan neprikosnoveni lider – Milorad Dodik. Tako će, u martu sljedeće godine, biti napunjene tri decenije kako Dodik suvereno upravlja SNSD, a njegovog nasljednika, makar tako djeluje, nema ni na vidiku.

O tome je, između ostalog, nedavno javno govorio donedavni predsjednik PDP Branislav Borenović, komentarišući Dodikove “opservacije” na račun PDP i opozicije.

Daj, čovječe, nađi sebi nasljednika. Tri decenije je previše. Ako hoćeš da budeš dovršena i kompletna ličnost, pusti mlađe, nove ljude – poručio je Borenović lideru SNSD, dodajući da je on (Dodik), osim svoje političke partije “zarobio” i cijelu Republiku Srpsku i njen narod.

– Ponosan sam na mog prethodnika Mladena i nasljednika Draška, što Dodik u svom zarobljenom SNSD nikad neće moći uraditi niti imati – zaključio je Borenović.

Da li u SNSD zaista ne postoji zamjena za Milorada Dodika i kakva je budućnost te stranke kada višedecenijski partijski lider jednog dana više ne bude na njenom čelu, pitali smo za mišljenje analitičare i dobre poznavaoce ovdašnjih političkih prilika.

Politički analitičar, Nebojša Tojagić, kaže da zaista djeluje da vječiti lider SNSD nikad nije razmišljao šta će biti poslije njega i njegove vladavine.

– Slično Titu, vođen krilaticom “i poslije Tita Tito”, nije želio ni razmišljati o nekome ko bi jednog dana mogao doći na njegovo mjesto. Mislim da će baš zato SNSD u budućnosti i završiti kao Komunistička partija Jugoslavije. Razbijen i usitnjen, popucao po svim šavovima, trajno etiketiran i istorijski negativan – kaže Tojagić za Srpskainfo.

Ako se, kako dodaje, sjetimo posljednjih lokalnih izbora i uloge Dodika kao predsjednika Gradskog odbora SNSD Banjaluka i inicijative da svi odbornici daju ostavke kako bi bili izabrani oni poslušni, jasno je da je u SNSD, prema njegovim riječima, nestao i zadnji oblik bilo kakve kritične misli i da se poltronstvo, bezidejnost i krajnja poslušnost, smatra Tojagić, cijene više od kreativnosti, hrabrosti i vizionarstva.

– Iako ću se složiti s činjenicom da su PDP i SDS za vrijeme Dodikovog upravljanja SNSD-om promijenili veći broj predsjednika stranke, moram istaći da su i ove promjene potekle od vrha, a ne od dna. Vrh stranke je birao novog predsjednika, a ne članstvo. Vi imate situaciju da u SDP, u Hrvatskoj, članstvo bira predsjednika stranke dok on ne dobije natpolovičnu većinu. Najčešće je to u dvokružnom sistemu gdje članstvo glasa u opštinskim odborima stranke. Slično je i sa izborima za predsjednika HDZ Hrvatske, gdje kandidat koji dobije prostu većinu postaje predsjednik stranke. Ne znam zašto se lideri stranaka u Republici Srpskoj boje svog članstva. Nije tu velika izlaznost članstva koja se uglavnom kreće oko jedne trećine, ali je bitno da to članstvo neko nešto pita i da se ono motiviše. Zbog svega ovog, većina članova političkih stranaka u BiH su pasivno članstvo na koje se možda može računati samo kad je glasanje u pitanju – smatra Tojagić.

Politički analitičar Tanja Topić ističe da samo javno oglašavanje pojedinih visokopozicioniranih osoba iz SNSD da je stranački šef “bog” ili “car”, implicira to da je sadašnji predsjednik stranke gotovo nezamjenjiv.

To idolopoklonstvo pak potvrđuje tezu da nasljednika na mjestu lidera SNSD nema ni na vidiku. O tome će, kao i nasljedniku, odlučiti lično Dodik. Sam naziv stranke, koji sadrži i njegovo ime, nosi samo po sebi nasljeđe koje je najbliže porodičnom – kaže Topićeva za naš portal.

Srpskainfo

Kada bi Republika Srpska imala svoju carinsku službu i mogućnost da po uzoru na predsjednika SAD Donalda Trampa uvede visoke carine zemljama sa kojima ima negativan spoljno-trgovinski saldo, Srpska bi najveće carine trebala da uvede Rusiji, Kini, Mađarskoj i Turskoj, analizirao je CAPITAL.

Predsjednik RS Milorad Dodik koji otvoreno daje podršku Trampovoj carinskoj politici i poziva da se kopira njegovo uvođenje visokih carina, očigledno nije svjestan da bi najveće carine trebao da uvede „prijateljskim“ zemljama sa čijim liderima nastoji da uspostavi bliske političke i ekonomske veze.

Prema zvaničnim podacima Zavoda za statistiku RS, procenat pokrivenost uvoza izvozom između Republike Srpske i Rusije za prva dva mjeseca ove godine iznosio je svega 1,3 odsto.

Srpska je sa Kinom imala još porazniju statistiku, jer je u ovu zemlju Dalekog istoka izvezeno robe u vrijednosti nešto većoj od milion maraka, dok je vrijednost uvoza bila preko 113 miliona, pa je procenat pokrivenosti uvoza izvozom bio jedva jedan odsto.

Poslije ove dvije zemlje, Srpska bi visoke carine trebala da uvede još jednoj prijateljskoj zemlji – Mađarskoj sa kojom je pokrivenosti uvoza izvozom 39,8 odsto, a kada je riječ o Turskoj, RS je za prva dva mjeseca ove godine sa ovom zemljom imala pokrivenost uvoza izvozom manju od 50 odsto. Ovo je posebno interesantno ako se posmatra iz ugla da prvi čovjek RS Milorad Dodik gaji bliske odnose sa čelnim ljudima Mađarske i Turske Viktorom Orbanom i Redžepom Tajipom Erdoganom.

Pored Rusije i Kine, Srpska ima izuzetno nisku pokrivenost uvoza izvozom sa preostalim zemljama BRIKS-a. Brazil je na 20 mjestu po obimu robne razmjene sa BiH, pri čemu je pokrivenost uvoza izvozom samo 0,6 odsto, dok vrijednost robne razmjene BiH sa četvrtom zemljom BRIKS-a Indijom nije ni među prvih 20 zemalja. Srpska i sa Srbijom ima negativan spoljno-trgovinski saldo, jer je pokrivenost uvoza izvozom na nivou od 63 odsto, pa bi po uzoru na Trampa i matici morala da uvede visoke carine.

Podaci Zavoda za statistiku RS pokazuju da za prva dva mjeseca ove godine SAD nisu bile ni među prvih 20 zemalja po obimu robne razmjene sa Republikom Srpskom, tako da najave ministra spoljne trgovine i ekonomskih odnosa BiH Staše Košarca o privremenoj suspenziji carinskih stopa za robe iz SAD predstavljaju najjeftiniji populizam zato što je obim robne razmjene između BiH i SAD minoran i čini manje od jedan odsto ukupne godišnje robne razmjene BiH sa inostranstvom.

S druge strane, zemlje sa kojima RS ima pozitivan spoljno-trgovinski saldo su Slovenija (137,6), Austrija (156,8 odsto), Hrvatska (211,6 odsto), Slovačka (216,2), Crna Gora (247,4) i Rumunija (259,7), dok najveći procenat pokrivenosti uvoza izvozom od čak 366 odsto ima sa Švajcarskom.

Izvršni direktor Udruženja ekonomista „SWOT“ Saša Grabovac kaže da smo relativno nedavno imali pokušaj zaštite tržišta, odnosno domaćih proizvođača putem nekih protekcionističkih mjera i da to nije dalo rezultate.

„Zaštita domaćih proizvođača kroz uvođenje visokih carina nije se pokazala kao dobro rješenje i plašim se da će se to pokazati i sada u slučaju SAD. Kada se radi o Republici Srpskoj, nije umjesno poređenje sa SAD, ali svakako da u hipotetičkom smislu interesantno djeluje to da bi RS najveće carine trebala da uvede prijateljskim zemljama sa kojima ima nisku pokrivenost uvoza izvozom“, kaže Grabovac.

CAPITAL

“Usvojeni zakoni u Narodnoj skupštini Republike Srpske kada je u pitanju zabrana rada SIPA, Tužilaštva i Suda BiH na teritoriji Srpske, nemaju apsolutno nikakve veze sa situacijom na terenu. SIPA po treći put otkako su doneseni zakoni u Narodnoj skupštini, hapsi na teritoriji Srpske.

Žao mi je što je po ko zna koji put Narodna skupština kao najviše zakonodavno tijelo, degradirana i umanjena”. Izjavio je ovo predsjednik PDP-a Draško Stanivuković.

“Ovaj slučaj jasno pokazuje da institucije koje treba da budu stubovi demokratskog društva, sve više postaju žrtve političke manipulacije. Niz je odluka koje su izglasane u Skupštini, a koje nikad nisu poštovane.

Takođe, SIPA ne samo što hapsi nego njeni pripadnici i pucaju na teritoriji Srpske i to u strelištu kojim rukovodi Savez na čijem je čelu ministar Željko Budimir. Svaki pucanj SIPE na strelištu kod Laktaša istovremeno je i pucanj u dignitet Narodne skupštine Republike Srpske”, kaže Stanivuković i dodaje:

“Republika Srpska se ne štiti praznim riječima, lažnim patriotizmom i političkim marketingom. Štiti se radom, istinom i odgovornošću. Štiti se tako što se zakoni koje donosimo poštuju, institucije koje gradimo jačaju, a narod kojem služimo poštuje.

Srpska se štiti, jer je prioritet, a ne sredstvo za lične obračune i održavanje na vlasti. Institucije Republike Srpske se ne smiju srozavati, a Republika Srpska mora biti imperativ, a ne poligon za treniranje moći”, rekao je Stanivuković.

(BN)