Lande Alchajmer je selo na jugozapadu Francuske koje se od ostatka zemlje razlikuje po tome što svi njegovi stanovnici imaju demenciju.

Zapravo je riječ o selu u kojem je ustanova za brigu o dementnim osobama.

U prodavnici na glavnom seoskom trgu prodaju se osnovne namirnice, među kojima je najvažniji baget, ali se ne koristi novac tako da niko ne mora da pamti da treba da ima novčanik.

Među stanovnicima ovog sela je bivši farmer Fransis.

Na pitanje BBC-a kako je reagovao kada mu je doktor rekao da ima Alchajmerovu bolest, odgovorio je: “Vrlo teško”.

Život ide dalje
Njegov otac je takođe imao Alchajmerovu bolest, ali Fransis se ne plaši.

“Ne plašim se smrti jer će se jednog dana desiti. U međuvremenu ću živjeti uprkos bolesti. Ovdje sam da živim. Ako se predaš, onda je to to. Zato treba nastaviti najbolje što možeš”, poručio je Fransis.

Osim prodavnica i restorana, stanovnici se podstiču da posjećuju pozorišta i pridruže se njihovim aktivnostima.

Filip i Vivijan nastoje da žive normalnim životom koliko god mogu nakon što im je dijagnostikovana demencija.

“Idemo u šetnje, hodamo”, rekao je Filip, gledajući u daljinu.

Stručnjaci tvrde da ovakav pristup usporava bolest
Upitan da li su on i Vivijan srećni, s osmijehom je odgovorio da zaista jesu. Stanovnici nemaju određeno vrijeme za sastanke, kupovinu i čišćenje, već samo blagi ritam kojim se podstiču na aktivnosti kako bi imali što više slobode. Profesorka Elen Amijeva ukazala je da upravo takav način života utiče na tok bolesti.

“Ono što smo primjećivali kada ljudi uđu u uobičajene institucije jeste ubrzano kognitivno propadanje, ali se to ovdje ne primijećuje. Vidimo neku vrstu postepene evolucije. Imamo razloga da vjerujemo da se ovakvim pristupom može uticati na tok kliničkih ishoda”, konstatovala je Amijeva.

Primijetili su i drastično smanjenje osjećaja krivice i anksioznosti u porodici onih koji imaju pomenute bolesti. Posjete mještanima moguće su u bilo koje vrijeme.

Svaka od prizemnih planinskih kuća ima osam stanara koji dijele kuhinju, dnevni boravak i trpezariju. Stanari plaćaju tekuće troškove koji su jednaki troškovima u prosječnom staračkom domu, dok vlasti pokrivaju ostale troškove. Vlasti su za izgradnju ovog sela izdvojile skoro 20 miliona evra.

Dio istraživačkog projekta
Kada je otvoreno 2020. godine, bilo je selo druge vrste kao dio istraživačkog projekta. U svijetu postoji manje od deset ovakvih sela i privlači one koji traže rješenje zbog mogućeg eksponencijalnog rasta demencije.

Patrisija je naglasila da joj je ovo selo vratilo život.

“Ovdje je pravi život”
“Bila sam kod kuće, ali mi je bilo dosadno. Imala sam ženu koja mi je kuvala. Bila sam umorna i nije mi bilo dobro. Znala sam da Alchajmerova bolest nije laka i plašila sam se. Željela sam da budem negdje gdje mogu da budem od koristi. U domovima je ovako ili onako, ali ništa ne rade. Ovdje je pravi život. Kada kažem pravi, onda zaista to mislim”, navela je Patrisija.

Demencija često može da izoluje ljude, ali u ovom selu postoji snažan osjećaj zajedništva među ljudima koji su iskreno zainteresovani da se viđaju i pridruže različitim aktivnostima. Istraživači smatraju da bi to moglo biti dio ključa za srećniji i zdraviji život sa demencijom.

U selu je 120 ljudi, isto toliko zdravstvenih radnika i tu su volonteri. Okrutna činjenica jeste da ne postoji lijek za ovu bolest. Ipak, kako bolest napreduje kod svakog stanovnika, oni dobijaju podršku koja im je potrebna, piše BBC, prenosi b92.

Ronioci-spasioci provlače se kroz uske, poplavljene prolaze u delikatnoj operaciji kako bi stigli do sedam seljana zarobljenih pod zemljom u pećini u Laos već skoro nedelju dana.

Seljani su prošle srede ušli u pećinu u centralnoj laoškoj provinciji Ksaisomboun u potrazi za zlatom, ali su obilne kiše izazvale bujične poplave koje su blokirale izlaz, prenosi AP, pozivajući se na laoske i tajlandske spasilačke timove.

Dva tajlandska ronioca i jedan finski stručnjak, koji je učestvovao u dramatičnom spasavanju mladog fudbalskog tima iz pećine na Tajlandu 2018. godine, pridružili su se rizičnoj operaciji u ponedeljak.

Veruje se da su seljani zarobljeni duboko unutar pećine na “uzdignutoj polici” koja ima stalan dotok vazduha, prenela je državna Lao News Agency. Stručni ronioci koji sprovode spasilačku misiju izrazili su nadu da će svi zarobljeni biti pronađeni živi.

“Mislimo da bi trebalo da prežive”, rekao je za CNN tajlandski ronilac Kengkad Bongkavong u utorak, objašnjavajući da je mesto na kojem se muškarci nalaze unutar pećine najbezbednija tačka.

Da bi stigli do njih, spasioci će morati da prođu kroz tunel dug 340 metara, prema podacima Komandnog i kontrolnog centra Metta Tham Kalasin (MTK), jedne od grupa koje koordinišu akcijom spasavanja.

Neki delovi tunela široki su samo 60 centimetara, pa će spasioci morati da puze kako bi se približili zarobljenoj grupi, objavio je centar na Fejsbuku. Fotografije prikazuju kablove postavljene kroz procep između stena kako bi vodili spasioce do nižih delova pećine. Bongkavong je opisao prirodni ulaz u pećinu kao putanju koja se spušta pod uglom od 45 stepeni.

“Toliko je usko da morate da se okrenete postrance, sagnete nisko i puzite potpuno priljubljeni stomakom da biste prošli”, objasnio je iskusni ronilac.

Dodao je da ulazak i izlazak iz pećine moraju biti pažljivo koordinisani jer nema prostora da se spasioci mimoilaze.

Kacige, maske za disanje i detektori gasova koriste se za praćenje nivoa kiseonika i otrovnih gasova u uskom pećinskom sistemu. Takođe se koristi i “airline” sistem za upumpavanje svežeg vazduha spolja u pećinu.

Snimak iz unutrašnjosti pećine, objavljen na Fejsbuk stranici jednog tajlandskog spasioca, prikazuje spasioce kako se kreću kroz mračne pećine gotovo potpuno ispunjene vodom. U toku su napori da se voda ispumpa iz tunela kako bi im se olakšao pristup. Van pećine, tim sa užadima upućen je u misiju spuštanja niz litice kako bi pretražio moguće puteve do seljana kroz četiri otvora primećena na planini iznad pećine, saopštila je grupa.

Operacija spasavanja odvija se u planinskom području blizu Long Tieng u provinciji Ksaisomboun, poznatom po širokim dolinama i bogatim mineralnim rezervama. Spasioci koriste mapu pećine za koju Bongkavong kaže da je veoma precizna i da pomaže timu u naporima.

“Zato verujem da su, s obzirom na geografiju i uslove za život žrtava, ako se nalaze baš u toj oblasti, njihove šanse za preživljavanje veoma velike”, rekao je.

Vlasti je o zarobljenim seljanima obavestio jedan član grupe koji je uspeo da pobegne pre nego što je izlaz blokiran. Bongkavong je objasnio da je muškarac koji je pobegao to učinio gazeći kroz vodu i praktično se silom probijajući napolje, nešto što bi znao da uradi samo lokalac upoznat sa tim područjem.

“Mi to zovemo ‘boo out’”, rekao je Bongkawvng, otkrivajući da u lokalnom dijalektu postoji poseban izraz za postupak koji je taj čovek izveo.

Seljani često posećuju to mesto u potrazi za nalazištima zlata uprkos ponovljenim upozorenjima vlasti o bezbednosti, piše Telegraf.rs.

Više uticajnih kongresmena Republikanske stranke upozorava američkog predsjednika Donalda Trampa da ne zaključuje mirovni sporazum sa Iranom na brzinu, strahujući da bi njegovi uslovi mogli biti nepovoljni za Vašington, objavio je list “Politiko”.

“Nastojanje predsjednika Trampa da postigne mirovni sporazum sa Iranom suočava se sa protivljenjem sa neočekivane strane – tvrdokornih republikanaca koji strahuju da će Bijela kuća sklopiti loš sporazum”, navodi se u tekstu.

List je ukazuje da su vodeći republikanci upozorili da bi ishitren dogovor mogao ostaviti Iranu sredstva da i dalje ugrožava region i blokira komercijalni saobraćaj u Ormuskom moreuzu.

“Glavne tačke spora uključivale bi budućnost iranskog nuklearnog programa, uključujući njegove zalihe visokoobogaćenog uranijuma, kao i obezbjeđivanje pomorskog tranzita kroz moreuz”, napomenuo je list.

U tekstu se dodaje da nekoliko vodećih republikanaca vrši pritisak na administraciju da odustane od razgovora i nastavi pritisak na Iran.