Evo zašto ljudski ostaci nikad nisu nađeni kod olupine Titanika

Na današnji dan 15. aprila 1912. godine potonuo je čuveni brod Titanik. Bio je najveći brod na svijetu, a potonuo je nakon što je udario u ledeni brijeg u Atlantskom okeanu. Tragedija se dogodila na prvom putovanju od Sautemptona do Njujorka, pri čemu je od 2.200 putnika i posade na brodu, poginulo više od 1.500.

Čuvena olupina broda leži 3.800 m na dnu Atlantika, na oko 600 km od obale Njufaundlenda, Kanada. Brod je opsežno istražen otkako je olupina otkrivena 1985. godine, a mnogi se pitaju zašto Titanik nikada nije izvađen iz okeana, šta se dogodilo sa tijelima putnika koji su ostali na površini Atlantika i kako to da u olupini Titanika nikada nisu pronađeni ljudski ostaci?

Tijela vadili, pa ih vraćali u more
Statistički, najviše mrvtih bilo je među članovima posade – oko 700. Putnici treće klase, uglavnom sastavljene od imigranata koji su putovali da započnu nove živote u Americi, drugi su na crnoj listi – samo 174 od otprilike 710 putnika je preživjelo.

Najveći broj tijela onih koji su nakon potonuća ostali da plutaju na površini ledene vode tu je pronašao svoj kraj. Posade drugih brodova, među kojima je bio i kablovski brod Makaj-Benet, kao i posade malih ribarskih čamaca, pronalazile su ih i nedjeljama nakon tragedije. Tokom nekoliko sedmica, posada tog i drugih brodova pronašla je ukupno 306 tijela.

Ali, posada broda Mekej-Benet, plaćena dvostruko za ovaj jezivi zadatak, dobila je naređenje – Tijela putnika iz prve klase će biti balsamovana i stavljena u kovčege, iz druge klase “samo” umotana u platna, dok su tijela siromašne treće klase i posade otežana tegovima i – bačena u more.

Tijela bogataša koja su pronađena unijeta su na brodove za izvlačenje i podvrgnuta identifikaciji i preliminarnom procesu balsamovanja. Uloženi su napori da se pokojnici identifikuju putem ličnih stvari, fizičkih opisa i bilo koje dostupne dokumentacije. Ali zbog ograničenosti prostora, resursa i uznapredovalog stanja raspadanja nekih tijela, donijeta je odluka da se većina izvučenih žrtava sahrani u moru. Tijela su stavljena u platnene vreće ili kovčege i spuštena u okean.

Neka tijela su vraćena porodicama kako bi mogle da ih sahrane. Među njima su bili putnici koji su ili mogli da budu identifikovani ili čiji su rođaci napravili posebne aranžmane za povratak njihovih najmilijih. Tijela su transportovana na svoja odredišta raznim sredstvima, uključujući vozove i mrtvačka kola.

Važno je napomenuti da su se napori za oporavak suočili sa izazovima zbog velikog broja žrtava i teških uslova na mjestu potonuća. Mnogi faktori, kao što su vrijeme proteklo od potonuća, dubina vode i uticaj morske flore i faune, doprinijeli su ograničenom uspjehu u izvlačenju tijela. Ali, šta je bilo sa tijelima ljudi koji su ostali na brodu?

Istraživanje Džejmsa Kamerona
Džejms Kameron, režiser koji stoji iza blokbastera Titanik iz 1997. dugo je bio opčinjen stvarnom sudbinom broda. Od otkrića olupine 1985. godine Kameron je napravio zapanjujuća 33 zarona kako bi istražio olupinu, svaki put doprinoseći svom dubokom razumijevanju tragedije. Upravo on je raspalio maštu teoretičara zavjere izjavom iz 2012. da je na olupinio vidio “nula ljudskih ostataka”.

“Videli smo odjeću. Vidjeli smo parove cipela, što bi snažno sugerisalo da je tamo u jednom trenutku bilo tijelo. Ali nikada nismo vidjeli nikakve ljudske ostatke”, naveo je Kameron u intervjuu. Ovo je naročito zanimljivo ako se uzme u obzir da su istraživači i naučnici pronalazili ljudske ostatke na mnogo starijim olupinama. Zašto to nije slučaj sa Titanikom?

Postoji logično naučno objašnjenje
Odgovor na ovu misteriju leži u dubinama okeana i jedinstvenim uslovima koji vladaju u njemu. Robert Balard, okeanograf i čovjek koji je prvi otkrio olupinu Titanika 1985. godine, misli da je ključ misterije u dubini. Titanik leži na dubini od oko 3.800 metara.

“Problem sa kojim se suočavate na dubinama ispod 3.000 stopa (oko 914 metara) je da prolazite ispod onoga što se zove ‘dubina kompenzacije kalcijum karbonata’. Voda u dubokom moru je nedovoljno zasićena kalcijum karbonatom, što je uglavnom ono od čega su kosti napravljene”, objasnio je Balard u intervjuu iz 2009. godine.

Nedostatak kalcijum karbonata u dubokom okeanu znači da kada se mijeso sa tijela razgradi (ili ga pojedu morski organizmi) otkrivajući kosti, one počinju da se rastvaraju u vodi. Kao što je Balard objasnio. “Na ‘Titaniku’ i na ‘Bizmarku’, a ti brodovi su ispod dubine kompenzacije kalcijum karbonata, kada stvorenja pojedu meso i izlože kosti, kosti se rastvaraju”, objasnio je Balard.

I zato, iako je olupina Titanika donijela bezbroj artefakata koji i danas pričaju priču o nesrećnom putovanju ovog broda, surovo okruženje okeanskih dubina se pobrinulo za to da se nikad ne pronađu ljudski ostaci. Oni koji su stradali postali su deo okeana.

Na terenu u Rumuniji, francuski vojnici identifikovali su područje poznato kao „Vrata Fočani“, ključnu tačku kroz koju bi, prema rumunskom i savezničkom vojnom vrhu, ruske snage mogle pokušati prodor.

U jeku tenzija između NATO-a i Rusije, francuski vojnici raspoređeni na istočnom krilu Alijanse otkrili su strateški važnu lokaciju koja bi mogla poslužiti kao ulazna tačka za potencijalnu invaziju na Rumuniju, izvijestio je francuski list Le Figaro. Ovo otkriće rezultat je preciznih topografskih operacija koje je sprovela 28. grupa (Že-Že), najmanja pukovnija francuske vojske, stacionirana u Agnoou, blizu obavještajnih jedinica. Od prošle jeseni ova pukovnija je dio inženjerske brigade, a u operaciju je uključeno 350 vojnika koji učestvuju u planiranju i izvođenju misija.

Na terenu u Rumuniji, francuski vojnici identifikovali su područje poznato kao „Vrata Fočani“, ključnu tačku kroz koju bi, prema rumunskom i savezničkom vojnom vrhu, ruske snage mogle pokušati prodor. Ovo područje, smešteno između ravnica koje se spuštaju prema Moldaviji i toka Dunava, istorijski je poznato kao prolaz za vojske s istoka.
„Znamo da je ovo ruta koju agresori koriste“, objasnio je pukovnik Žerom, koji je prošle godine komandovao francuskim odredom u tom području. Francuska vojska, koja je u gradu Cinku rasporedila hiljadu vojnika kao odgovor na rusku invaziju Ukrajine 2022. godine, intenzivno radi na ažuriranju vojnih karata. U saradnji s rumunskom kartografskom agencijom, pukovnija Že-Že pružila je detaljne topografske podatke kako bi saveznici imali tačne informacije o potencijalnom bojištu.
„Morali smo znati gdje će biti postavljeni borbeni sistemi, koje su ključne infrastrukture i kako obezbijediti operativnu mobilnost“, rekao je pukovnik Žerom.

Francuski stručnjaci koristili su napredne tehnologije, uključujući „vojni Gugl automobil“ – vozilo opremljeno kamerama i senzorima za trodimenzionalni nadzor terena. Ovo vozilo omogućilo je izradu preciznih karata za vojnu mobilnost, uključujući rute za vojna vozila, mostove i prelaze.
„Ove karte pomažu logističarima da se usmjere na svoje zadatke“, objasnio je narednik Žoani, koji je učestvovao u izradi karata.

Pored toga, pukovnija je koristila dronove poput Rapas 3D i I-Bi za dokumentovanje teško dostupnih područja. Načelnik Godefroi identifikovao je „visoke tačke“ – poput vodotornjeva i crkvenih zvonika – koje topdžije mogu koristiti kao referentne tačke za precizno pozicioniranje.
„Dvije poznate tačke omogućuju topdžijama da trigonometrijom odrede svoj položaj“, pojasnio je Godefroi. Ove informacije, arhivirane s preciznošću svakih pet kilometara, ključne su za operativnu spremnost.

U kontekstu rata u Ukrajini, gdje se karte ažuriraju svakodnevno zbog razaranja i ometanja geolokacijskih signala, francuski vojnici naglašavaju važnost pouzdanih topografskih podataka.
„Naše oružje zavisi od geolokacije“, rekao je pukovnik Gijom Šmit, komandant Že-Že pukovnije. „Ako izgubimo GNSS signal, moramo omogućiti snagama da nastave manevrisati koristeći unaprijed utvrđene referentne tačke.“

U evropskim vojskama vojna geografija sve više postaje zadatak inženjerskih i obavještajnih jedinica.
„Podatke činimo pouzdanim i garantujemo njihovu cjelovitost“, dodao je pukovnik Šmit. General Kristofer Bizijen, komandant inženjerske brigade, naglasio je:
„Ne može biti ovladavanja vremenom bez ovladavanja geografijom.“
Večernji.hr

Američki predsjednik Donald Tramp izjavio je da Iran mora da odustane od pokušaja da dođe u posjed nuklearnog oružja ili će se suočiti sa mogućim vojnim udarom na atomska postrojenja.

“Iran mora da odustane od koncepta nuklearnog oružja. Oni ne mogu da imaju nuklearno oružje”, rekao je Tramp novinarima.

Na pitanje da li američke opcije za odgovor uključuju vojni udar na nuklearna postrojenja Teherana, Tramp je odgovorio potvrdno.

On je dodao da Iranci moraju da djeluju brzo da bi izbjegli oštar odgovor pošto su “prilično blizu” cilja da razviju nuklearno oružje.

SAD i Iran su vodili indirektne pregovore tokom mandata bivšeg predsjednika DŽozefa Bajdena, ali su postigli mali napredak.