Željeznički saobraćaj na relaciji Ukrina – Čelinac od jutra je u prekidu zbog snijega koji je pao, iako visina snježnog pokrivača iznosi svega dva do tri centimetra.

Problem je u nedostatku napona u kontaktnoj mreži, jer drveće iz neobrađenog pružnog pojasa dodiruje ili pada na vozni vod, saopštio je predsjednik Samostalnog sindikata saobraćajno-transportne djelatnosti u Željeznicama, Dragan Peulić, piše Glas Srpske.

Mašinovođe iz pravca Novog Grada prijavile su iste probleme, a kako bi se osigurao prevoz putnika, od jutra su angažovani privatni autobusi, čiji trošak snose ŽRS.

Peulić je podsjetio da su ŽRS ove godine izdvojile 300.000 KM za čišćenje pružnog pojasa, ali da posao nije kvalitetno obavljen.

„Ovo malo snijega pokazuje na šta smo upozoravali – pružni pojas je djelimično očišćen, drveće i dalje ugrožava vozni vod, a u saobraćaju nastaje haos“, kazao je Peulić, dodajući da za ovakvo stanje niko ne odgovara i da nema kontrole nad obavljenim radovima.

On je naglasio da putnici i radnici ŽRS zaslužuju efikasan sistem koji funkcioniše, a ne stalne zastoje i dodatne troškove zbog neodgovornog trošenja sredstava.

Niko od strateških partnera propale Koksare iz Lukavca nije se prijavio na javni poziv za zakup njenih pogona, ali se od toga i nije odustalo, potvrdili su za CAPITAL iz Odbora povjerilaca ove fabrike.

O problemima bivših radnika Koksare, ali i stanju u fabrici koja je nekada bila privredna kičma ovoga kraja juče se raspravljalo i na tematskoj sjednici Gradskog vijeća Lukavac.

Usvojeno je deset zaključaka predloženih tokom rasprave, među kojima je i zahtjev višim nivoima vlasti za konkretne mjere zbrinjavanja radnika.

“Očekujemo od Vlade Tuzlanskog kantona, Vlade Federacije, pa čak i od Savjeta ministara BiH da pronađu načine kako pomoći trenutnim proizvođačima u Koksari, osigurati dopremu sirovina i otpremu koks. Takođe, tražimo mjere koje bi dovele do socijalnog zbrinjavanja radnika“, izjavio je predsjedavajući Gradskog Vijeća Midhat Sarajlić.

Vijećnici su dodatno zatražili da inspekcijski organi utvrde eventualnu krivičnu odgovornost u preduzeću prilikom pokretanja stečajnog postupka.

Gradonačelnik Edin Delić ističe da je Koksara jedan od ključnih privrednih subjekata za lokalnu zajednicu i državu, te da bi njen nestanak imao katastrofalne posljedice.

“Za pet godina sigurno ostajemo bez ovih 500 radnih mjesta. Potrebno je hitno intervenisati kako bi najugroženije kategorije sačuvali od socijalnog udara, ali i raditi na viziji kako iz stečajnog postupka stvoriti što veći broj radnih mjesta u narednom periodu,” kazao je Delić.

Pogon Koksare se izdaje u zakup, međutim strateški partneri ove kompanije još uvijek nisu zainteresovani.

Iz Odbora povjerilaca za CAPITAL su kazali da se traži što brže rješenje kako se tehnološki proces ne bi ugasio.

„U tom smjeru je poziv upućen svim poznatim dobavljačima koji su godinama u toj industriji i koji odmah znaju da li im je isplativo ući zakup za objavljenu navedenu cijenu. Iako niko drugi nije bio zainteresovan za iznajmljivanje, Odbor povjerilaca je ipak i dodatno objavio poziv jer svi prate stanje u Koksari i da se sve zainteresovane strane eventualno mogu javiti“, kazali su u Odboru.

Potvrdili su nam da niko od strateških partnera sa poziva nije zainteresovan, tako da poziv od 13. novembra nije uspio.

„Sada se traži način za dodatno smanjenje troškova kako bi se privukao bilo ko zainteresovan. I sve aktivnosti provodi odbor povjerilaca uz pravni nadzor stečajnog sudca,“ kazali su iz Odbora povjerilaca.

Kao jedna od kompanija koja se pominje kao moguće rješenje za stanje u Koksari je fočanski Pavgord.

Međutim Gordan Pavlović za CAPITAL nije potvrdio to interesovanje, samo je kratko kazao da je u pregovorima sa Koksarom.

Koksara je bila jedan da strateških partnera željezare Zenica koju je kupio upravo Pavlović tako nije iznenađenje njegovo interesovanje za ovu koksaru.

U posljednje dvije godine Koksara je zabilježila gubitak od preko 150 miliona KM. Dugovanja se procjenjuju na čak 500 miliona, a dodatni problem za zakup predstavljaju i nerješeni imovinski odnosi kada je riječ o ovome pravnom subjektu.

Dio vlasništva Koksare drži Koksno hemijski kombinat (KHK) Lukavac, koji je u stečaju. KHK je potvrdio da prodaje 49 odsto svog udjela u Koksari, što je procijenjeno na oko 74,5 miliona KM.

Pad Koksare predstavlja ozbiljan poremećaj u industrijskom sektoru Bosne i Hercegovine jer nedostatak koksa bi mogao da se odrazi na čeličnu proizvodnju i prateće grane.

Tek nakon finansijske propasti u kojoj se našao ovaj nekadašnji gigant na površinu dolaze informacije koje govore o decenijskom političkom uticaju na rad ove kompanije, a što je za posljedicu imalo nestručno rukovodstvo, pad proizvodnje, raskid strateških ugovora poput onoga sa Željezarom u Smederevu, te nenamjensko trošenje novca u projekte koji nisu bili od značaja za proizvodnju.

Usred svih problema koji potresaju ovaj kombinat, on je i u potrazi za ložačima na koksnim pećima kojih nedostaje, pa je posljednjih dana nakon što je otpušteno oko 200 radnika, raspisan konkurs za prijem šest izvršilaca, na određeno vrijeme, za radno mjesto “rukovalac na vratima i poklopcima” u sklopu Radne jedinice Koksovanje.

Danas, 22. novembra, Srpska pravoslavna crkva i njeni vjernici proslavljaju praznik posvećen Svetom Nektariju Eginskom, jednom od najvećih iscelitelja u istoriji hrišćanstva.

Njegovo ime i danas priziva vjeru, nadu i utjehu svima koji traže snagu i zdravlje.

Sveti Nektarije bio je episkop Aleksandrijske pravoslavne crkve, mitropolit Pentapoljski i pravoslavni teolog, a po smrti je proglašen svetiteljem. Nakon odlaska u penziju, živio je u Trojičkom manastiru u Egini, koji je i osnovao, po kojem je i dobio ime Eginski. Tokom života prolazio je kroz mnoge izazove i nepravde, ali je ostao smiren, blage naravi i jak u rečima. Vjernici ga i danas smatraju čudotvorcem i zaštitnikom bolesnih, a njegove duhovne pouke služe kao smernice za život ispunjen ljubavlju i verom.

O ljubavi je govorio ovako:

“Starajte se da imate ljubav. Ištite svakodnevno od Boga ljubav. Zajedno sa ljubavlju dolazi svo bogatstvo dobara i vrlina. Volite, da biste bili voljeni od drugih. Dajte Bogu čitavo srce vaše da biste ostali u ljubavi. Ko prebiva u ljubavi u Bogu, prebiva i Bog u njemu.”

Njegova čuda počela su već nakon smrti, vjeruje se da je prvi bolesnik izliječen kada je neko stavio njegov džemper na krevet paralizovanog čovjeka. Od tada, pomoć Svetog Nektarija najviše traže oboljeli od teških bolesti, posebno kancera.

Molitva Svetom Nektariju Eginskom:

“O, mirotočiva glavo, svetitelju Nektarije, arhijereju Božiji! U vreme velikog odstupništva i bezbožništva, pobožnošću si prosijao i sakrušio glavu pregordoga satane, koji nas je izranjavio. Toga radi darova ti Hristos da lečiš bolesti neizliječena, koje nas spopadoše zbog bezakonja naših. Verujemo: zavoleo te je Bog pravednoga, da tebe radi nas grešne pomiluje, od prokletstva da nas razriješi, od bolesti da nas izbavi i da se po svoj vaseleni slavi strašno i preslavno Ime Njegovo, Oca i Sina i Svetoga Duha, sada i uvek i u vekove vijekova. Amin.”

Jedna od njegovih najvažnijih poruka nas podseća gde se krije istinska sreća:

“Koliko su u zabludi ljudi koji traže sreću van sebe – u bogatstvu, slavi, putovanjima i zadovoljstvima koja završavaju gorčinom! Sreća se nalazi u nama samima. Blažen je čovjek koji to razumije… Sreća je čisto srce, jer takvo srce postaje presto Božije. Gospod govori: Useliću se u njih i živjeću u njima i biću im Bog i oni će biti Moj narod. Ko ima čisto srce, u njemu ima najveće blago – Samog Boga!”

Liturgija Sveti Nektarije Manastir Tumane

Sveti Nektarije rođen je 1. oktobra 1846. godine u Trakiji pod imenom Anastasije Kefalas. Posle školovanja u Carigradu i Hiosu, zamonašio se i uzeo ime Lazar. Godine 1877. primio je monaški postrig pod imenom Nektarije, a potom je služio kao sveštenik, arhimandrit i mitropolit. Nakon povlačenja u penziju, svoje posljednje godine proveo je u Egini, gde je preminuo 8. novembra 1920. godine. Kanonizovan je 1961. godine.

Sutra, uz Svetog Nektarija, crkva proslavlja i svete mučenike Onisifora i Porfirija, koji su dali svoje živote za širenje hrišćanske vere u vreme cara Dioklecijana.