Društvo
POLITIKA BLOKIRA ŽIVOT! Građani BiH plaćaju ceh pasivnošću
Izjava Edina Forte, ministra transporta i komunikacija BiH, da obnova željezničkog saobraćaja u BiH kasni 30 godina zbog politike, a ne iz tehničkih razloga, samo je novi u nizu dokaza kako izabrani zvaničnici, svi odreda, za svoj nerad ili probleme u državi isključivo krive jedni druge, a deblji kraj, kao po običaju, izvlače građani, koji su, izgleda, naučili te političare da ne budu pozvani na odgovornost.
A svakako da ovdje nije riječ samo o Forti, niti je on izolovan slučaj po ovakvim “epskim” izjavama, pa je tako, na primjer, njegov kolega iz Vlade Republike Srpske, nedavno kazao da poskupljenje namirnica i veće cijene koje građani moraju plaćati za svakodnevne potrebe nisu na djelu zbog marži, već je krivica svaljena na pretjeran uvoz.
Ni u jednom ni u drugom slučaju građane BiH ne interesuje ko je kriv, već oni očekuju da, ukoliko neki problem postoji, onda je red da zvaničnici koje je narod izabrao ili podržava, opravdaju svoju platu i učine sve da se taj problem riješi, a to je jedino moguće institucionalnom i međusobnom saradnjom na svim nivoima.
Ali, nadležnima u BiH izgleda da je lakše da jedni drugima vade krvna zrnca, što nacionalna, što politička, a onda da građanima prezentuju kako, eto, oni pokušavaju da im pomognu, ali da to nisu u stanju, jer ih koče oni drugi.
Nedavno su se političari uspjeli dogovoriti o Reformskoj agendi, i to, narodski rečeno, na jedvite jade i u pet do 12, ali je pitanje kako će se dalje situacija odvijati u vezi s tim pitanjem.
Sjetimo se onda tragedije u Donjoj Jablanici, od koje je već prošlo godinu dana, a koliko se dugo čekalo na obnovu pruge koja je tom prilikom porušena.
Šta tek reći za brojne puteve, auto-puteve, koji su na čekanju više decenija ili za one famozne evropske zakone koji bi trebalo da suzbiju kriminal i korupciju.
Politika u svemu vodi glavnu riječ.
“Politika u Bosni i Hercegovini na svim nivoima stvara probleme. Naravno da to nije normalno, jer životna pitanja građana ne smiju biti stvar politike. To su osnovne ljudske potrebe gdje bi trebalo da postoji dogovor da se što prije riješe. Naravno, nekada postoji politički interes, ali nažalost, zbog složenosti državnog uređenja to iziskuje dodatne procedure. Posljednji slučaj u vezi sa usvajanjem Reformske agende najbolje nam pokazuje stanje u kojem se nalazimo. Usvajanje Reformske agende postalo je glavna tema, a trebalo je da bude protokolarna stvar i bar u tim slučajevima ne bi trebalo da stranački interes bude ispred interesa građana”, kaže za “Nezavisne novine” Nikolina Lozo, politikolog.
Slušajući svakodnevno kakve izjave šalju političari te ocjenjujući njihov rad na terenu, sagovornici “Nezavisnih novina” izdvajaju dva suštinska zaključka.
Prvi je da su građani BiH naučili političare da ne moraju biti odgovorni za svoj (ne)rad, a drugi proističe iz prvog, a to je da je ovdje situacija dovedena do toga da građani više političarima ne vjeruju ni kada ovi govore istinu.
“Prema mom mišljenju, vlast jeste kriva, ali ljudi prelaze preko toga. Samo ću vam navesti primjer Kaknja iz kojeg dolazim. Nismo imali tri dana u gradu ni vode ni struje, cijevi su popucale. Odmah me sve podsjetilo na ono ratno vrijeme. Ko je odgovarao za ovo što smo imali u Kaknju – pa niko. Jednostavno, mi smo u BiH naučili da ćutimo i to je tako, a vlast to koristi i oni se samo međusobno glođu”, poručuje Ferida Kulović, predsjednica Udruženja potrošača opštine Kakanj.
Otkud tolika pasivnost kod građana BiH, pitanje je na koje Kulovićeva odgovara riječima da je mlade sve manje briga o stanju u državi, jer većina njih gleda u pravcu granice, dok su se oni stariji već navikli da je situacija na nekoj mrtvoj tački.
“BiH će ostati država starijih ljudi. Svijet ide, mladi odlaze čim završe školu, a stari su se navikli da trpe i navikli su da ih političari lažu, jer sada i neko od njih kad kaže istinu, mi im ne vjerujemo. Građani su u najvećoj mjeri izgubili povjerenje, žive dan za dan”, poručuje Kulovićeva za “Nezavisne novine”.
Najbolji primjer te pasivnosti, prema njenim riječima, upravo su potrošači, koji se žale na poskupljenja, ali ništa niko od njih ne preduzima.
“Jesu skupi troškovi uvoza, ali vlast je trebala nešto poduzeti, a ne da priča priče. Ljudi ne smiju da reaguju i to je, nažalost, tako”, dodala je Kulovićeva.
Društvo
ZASTRAŠUJUĆE! Za devet mjeseci u Srpskoj na radnom mjestu SMRTNO STRADALO 12 RADNIKA!
Republička uprava za inspekcijske poslove evidentirala je nepravilnosti u 40 odsto kontrola iz oblasti zaštite na radu.
To je istakla Nataša Vukoje, inspektor Republičke uprave za inspekcijske poslove, na dvodnevnoj panel-diskusiji “Zaštita na radu i mediji u Republici Srpskoj – stanje, problemi i perspektive”, održanoj u Tesliću.
Ona je dodala da poslodavci nizom aktivnosti, koje ne predstavljaju velike troškove, mogu uticati na povećanje stepena bezbjednosti na radnom mjestu.
Goran Stanković, predsjednik Saveza sindikata Republike Srpske, istakao je da svaki poslodavac zna da treba da isplati plate i doprinose, te da je neprihvatljivo da posluje 10 godina i tek onda “sazna” da postoji Zakon o zaštiti na radu i da mora da ga poštuje.
Stanković je istakao da je neophodno unaprijediti propise iz oblasti zaštite na radu, te podsjetio na primjer radnika koji se kod poslodavca zaposlio na mjestu sa povećanim rizikom bez uvida u njegovo zdravstveno stanje, a koji je tokom epileptičkog napada smrtno stradao na radnom mjestu.
Predsjednik Saveza sindikata Republike Srpske je naglasio da su povrede na radu česte, te je ukazao i na značaj usvajanja centralnog registra povreda na radu.
-Unazad nekoliko mjeseci Savez sindikata je pokrenuo niz aktivnosti da se oblast zaštite zdravlja na radu vrati na mjesto koje joj pripada. Mi insistiramo na izmjeni niza zakonskih propisa iz oblasti zaštite na radu- rekao je Stanković.
Prema njegovim riječima, za devet mjeseci ove godine smrtno je nastradalo 12 radnika i potrebno je pooštriti kazne u ovoj oblasti.
-Kazne je pojela inflacija. One su u rasponu od 1.500 do 15.000 maraka, s tim da inspektor može da propiše samo minimalnu kaznu i ona može da se plati u iznosu od 50 odsto- naveo je Stanković.
Privrednici koji su učestvovali na panel-diskusiji su, međutim, upozorili da postoje radnici koji neće da koriste zaštitnu opremu, dok kada odu u inostranstvo dosljedno poštuju svaki propis iz oblasti zaštite na radu.
Jedna od ključnih poruka sa ove panel-diskusije, koju je organizovao Savez sindikata, jeste i da je potrebno unaprijediti kvalitet obuka radnika za bezbjedan rad.
Istaknut je i značaj uvođenja obaveznih preventivnih pregleda radnika, kao i potrebe da se detaljnije odrede propisi koji definišu rad na izrazito visokim temperaturama.
Na dvodnevnoj panel-diskusiji, održanoj u Banji Vrućici u Tesliću, uz ostale učestvovali su i predstavnici Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske, Udruženja inženjera zaštite na radu, Zavoda za medicinu rada i sporta, medija, te članovi Saveza samostalnih sindikata Srbije i Ujedinjenog granskog sindikata “Nezavisnost” iz Srbije.
Društvo
APSURD: Krcate institucije BiH traže još stotine radnika
Ako je suditi po sistematizaciji radnih mjesta, institucijama Bosne i Hercegovine nedostaju stotine, pa i hiljade radnika, što je apsurd ako uzmemo u obzir da u javnoj službi, koja je po raznim osnovama neefikasna, ima višak zaposlenih.
Naime, odgovarajući na jedno od poslaničkih pitanja institucije BiH dostavile su odgovor iz kojeg se može zaključiti da niti jedna institucija nema popunjen broj radnih mjesta predviđen sistematizacijom.
Recimo, u Ministarstvu spoljnih poslova BiH sistematizovano je 658 radnih mjesta, a popunjeno “svega” 487. Po ovim podacima, u ovo ministarstvo treba zaposliti još 171 radnika. Dalje, u Ministarstvu spoljne trgovine i ekonomskih odnosa sistematizovano je 260 mjesta, a popunjeno 187.
Slična situacija je i u ostalim ministarstvima, i ako je suditi po dostavljenim podacima – u BiH ne postoji institucija koja ima višak zaposlenih radnika.
“Tako je po sistematizaciji koja je nekad pravljena. Po toj sistematizaciji u 80 odsto institucija fali radnika. E sad, koliko je realna potreba za tim radnicima – to je drugo pitanje. Na kraju, ne možete vi primiti nekoga ako nije budžetom planirana plata za tog radnika. Može se zaposliti onoliko radnika koliko ih ode u penziju, ali ni to se ne radi. U institucijama BiH velika je smjena generacija i vjerujte da ima institucija iz kojih godišnje 15 pa i 17 ljudi ode u penziju”, rekao je za “Nezavisne” Radenko Mirković, predsjednik Samostalnog sindikata zaposlenih u institucijama Bosne i Hercegovine.
On kaže da je u nekim institucijama problem nedostatka radnika posebno izražen, navodeći kao primjer Graničnu policiju BiH. U toj instituciji sistematizovano je 3.120 radnih mjesta, ali je popunjeno samo 1.839, što znači da im nedostaje još 1.281 radnik. Ništa bolja situacija nije ni u Državnoj agenciji za istrage i zaštitu (SIPA), u kojoj je sistematizovano 955 radnih mjesta, a upražnjeno 238.
Što se tiče pravosudnih institucija, u Sudu BiH sistematizovano je 58 sudija i 300 zaposlenih, a trenutno u toj instituciji rade 44 sudija i 230 radnika. Malo bolja situacija je sa Ustavnim sudom BiH, u kojem je sistematizovano 48 radnih mjesta sa 115 izvršilaca, a popunjena su 43 radna mjesta sa 92 izvršioca.
Među institucijama koje su najbliže ispunjenju sistematizacije je Fond za povratak, u kojem je sistematizovano 13 radnih mjesta, a upražnjeno samo jedno, dok je u Kancelariji koordinatora za reformu javne uprave, u kojoj je sistematizovano 41 radno mjesto, upražnjeno svega dva radna mjesta. Dobra situacija je i u Ministarstvu transporta i komunikacija BiH, u kojem je sistematizovano 115 radnih mjesta, a upražnjeno “svega” osam.
Inače, institucije BiH još od 2013. godine bile su u obavezi da usklade svoje pravilnike o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta sa Odlukom o načelima unutrašnje organizacije uprave BiH koju je donio Savjet ministara BiH. Kako nezvanično saznajemo, veliki broj institucija BiH do danas nije uradio taj posao, niti Savjet ministara BiH, kako nam je rečeno, “pretjerano” insistira na tome jer im odgovara ovakva situacija.
Društvo
“NEKADA BILO SAD SE SPOMINJE” Evo koliko je koštala mala porcija ćevapa 2002. godine
nternetom kruži račun iz popularne sarajevske ćevabdžinice Željo iz 2002. godine.
Mala porcija ćevapa tada je koštala dvije KM, a porcija od sedam ćevapa bila je samo tri KM.
Na računu iz Ćevabdžinice Željo, koji je iznosio 10 maraka, moglo se kupiti tri porcije ćevapa i dvije Koka kole, objavio je Večernji.ba.
Poređenja radi, danas porcija od pet ćevapa u toj istoj ćevabdžinici košta sedam KM, a velika porcija iznosi 14KM.
“Sad je maramica uz ćevap 2 KM”, “Sad je 2 KM ćevap”, “Nekad bilo sad se spominjalo”, neki su od komentara ispod objave.
BLINK
-
Politika2 dana agoKO JE IGOR ARSENIĆ – Čovjek koji je prijetio smrću Stanivukoviću? Mračni dosije, droga i veze sa Đajićem! (FOTO, VIDEO)
-
Politika2 dana agoSTANIVUKOVIĆ “Zašto MUP ćuti? OTKRIĆU KO SU UMIJEŠANI POLICAJCI”
-
Politika3 dana agoDRIŠTVENE MREŽE GORE “Stanivuković oduvao Banjaluku – Blanuša pobijedio sa 14.000 glasova razlike” (FOTO)
-
Politika2 dana agoOGLASIO SE I MUP “U toku kriminalistička obrada nad Arsenićem”
-
Politika2 dana agoKARAN SLAVIO PRERANO? Stižu glasovi iz inostranstva koji bi mogli sve okrenuti!
-
Politika19 sati agoAFERA NINKOVIĆ! Ne radi, ne zakazuje sjednice, ali PRIMA DVIJE PLATE – Moravac-Babić sve iznijela u javnost!
-
Politika3 dana agoNAPAD NA STANIVUKOVIĆA! Radojičić traži hitnu reakciju nadležnih organa
-
Politika3 dana agoNovim zakonom u FBiH uvodi se DISKRIMINACIJA SVIH KOJI NISU MUSLIMANI?
