Siniša Kremenović, radnik banjalučke „Elektrokrajine“, inače sin Dragana Kremenovića Pugera, SNSD-ovog funkcionera koji je takođe zaposlen u ovom preduzeću, kažnjen je zbog krađe struje, a usput i prijavljen policiji, saznaje portal CAPITAL.

Protiv mlađeg Kremenovića, koji u „Elektrokrajini“ radi od 2015. godine tokom oktobra i novembra prošle godine se vodio disciplinski postupak zbog teže povrede radne obaveze, koja je na kraju i utvrđena, a kažnjen je novčano sa 20 odsto od plate na period od tri mjeseca.

U ovom preduzeću, navodeći inicijale, kažu da je na mjernom mjestu koje se vodilo na njegovo ime 21. septembra prošle godine otkrivena krađa struje.

„Pokidana je službena plomba i onemogućeno je pravilno registrovanje preuzete električne energije i snage, odnosno zatečene su dvije faze bez mjerenja na trofaznom brojilu“, kažu u „Elektrokrajini“.

Dodaju da su odmah nakon otkrivene krađe pozvali i policiju koja je izvršila uviđaj i koja je nadležna za dalje postupanje.

Inače, pored smanjenja plate, Kremenoviću je uručen i račun od 8.625 KM za neovlaštenu potrošnju električne energije koji on pokušava da ospori pred Regulatornom komisijom za energetiku Republike Srpske (RERS).

On im se žalio 17. oktobra u vezi sa obračunom naknade za brojilo u ulici Petra Kočića, a u „Elektrokrajini“ su predložili da se njegov zahtjev odbije.

RERS je za utorak, 28. januar zakazao formalnu raspravu u Banjaluci, nakon koje će se izjasniti.

„Rasprava se održava u cilјu potpunog utvrđivanja činjenica na osnovu kojih će Regulatorna komisija donijeti konačnu odluku o zahtjevu“, stoji u njihovom rješenju.

Pojašnjavaju da se na raspravi mogu saslušavati svjedoci, iznositi izjave stranaka te iznositi dokazi poput uvida u isprave i druge dokumente.

Kao što smo već rekli, Kremenovićev otac Dragan, poznatiji i kao Puger, u „Elektrokrajini“ je zaposlen 2019. godine i to na poziciji rukovodioca rejona Bronzani Majdan.

Istaknuti je član SNSD-a, privođen je u policijskim akcijama, a poznat je i po napadu na novinare i stranačke kolege, prenosi Capital.

Zbog rasta cijene sirove kafe na svjetskim berzama i u Srpskoj su od početka ove godine nove, više cijene omiljenog napitka među stanovnicima, ali povećanje cijena ovog omiljenog napitka se očekuje i u ugostiteljskim objektima.

Momčilo Banjac, direktor pržionice kafe “Minea” iz Gradiške, ističe da je od početka godine njihova kafa poskupjela za tri marke po kilogramu.

“U decembru je naša kafa koštala 22 KM, a sada je  25 maraka”, kazao je Banjac i istakao da mu nije poznato koliko će velike kompanije da podignu cijene.

“Manje kompanije će imati cijenu do 25 maraka po kilogramu, ali kakve su cijene sirove kafe na berzama, kafa bi trebalo da bude još skuplja”, kazao je Banjac i dodao da strahuju, ako se ovakvo stanje sa cijenama nastavi, da će doći do dodatnog rasta.

Mitar Samardžija, direktor “Bom impeksa”, čiji je najprepoznatljiviji brend OM kafa, ističe za “Nezavisne novine” da cijene sirove kafe na berzama bilježe istorijske maksimume.

“Očekujemo da krajem ovog mjeseca cijena naše kafe bude veća za oko 15 odsto”, kazao je Samardžija i istakao da će cijena kafe zavisiti i od ambalaže, te da će najjeftinija koštati 12,50 maraka za pola kilograma.

Kako navodi, ove promjene rezultat su kombinacije globalnih faktora, uključujući smanjenu proizvodnju zbog nepovoljnih vremenskih uslova, istorijski niskih zaliha u evropskim skladištima i rastućih troškova transporta.

“Takvi uslovi stvaraju pritisak na cijene koje, ako se stabilizuju na trenutnim nivoima, neminovno dovode do povećanja maloprodajnih cijena. Održavanje sadašnjih cijena sirove kafe direktno utiče na cijeli lanac snabdijevanja, čineći prilagođavanje na nivou krajnjih potrošača neizbježnim”, kaže on za “Nezavisne novine” i dodaje da se oni kao kompanija koja se bavi preradom i distribucijom kafe suočavaju s ozbiljnim izazovima, ali i da, uprkos svemu, ostaju posvećeni održavanju stabilnosti isporuka i minimiziranju uticaja ovih poremećaja na kupce.

“Dodatno je otežalo stanje i loša prognoza ovogodišnje berbe u Brazilu, koja je smanjena sa 50 miliona vreća na 30 miliona, zbog klimatskih promjena”, kazao je Samardžija.

Goran Kurtinović, predsjednik Upravnog odbora Udruženja poslodavaca ugostiteljstva i turizma Republike Srpske “Horeca”, ističe u razgovoru za “Nezavisne novine” da će rast cijene električne energije i rast cijene sirove kafe na berzama uticati na to da cijene kafe u ugostiteljskim objektima budu više u narednom periodu.

“U pojedinim kafićima iskorišćena je novogodišnja gužva pa su podignute cijene za nekih 20 do 30 feninga”, kazao je Kurtinović i istakao da se cijene kafe sada, barem što se tiče Banjaluke, kreću od dvije do četiri marke.

“Narednih dana očekujemo cijenu kafe od 2,30 do 4,50 KM”, kazao je Kurtinović i dodao da kad u ugostiteljskim objektima poskupi kafa, sve se svede na to da ljudi naručuju samo kafu i čašu vode.

“Građani se ne odriču tako lako svojih navika i potrebe za druženjem, samo što se smanji obim poslovanja za nekih 30 do 40 odsto na isti broj gostiju”, kazao je Kurtinović.

Snežana Šešlija, predsjednica Udruženja potrošača “ToPeer” iz Doboja, kazala je ranije da je kafa građanima već luksuz.

“Ne vjerujem da ćemo je prestati piti, ali sigurno je da ćemo smanjiti drastično potrošnju”, kazala je Šešlija i dodala da neki ljudi koji su navikli dva, tri puta da piju kafu u toku dana, neće to moći više priuštiti.

Podsjetimo, već petu godinu zaredom Brazil i Vijetnam, vodeći proizvođači zrna arabike i robuste, bilježe deficit u proizvodnji, gdje nedostatak ploda dovodi do turbulencija u lancu snabdijevanja, gurajući cijene kafe do neviđenih visina.

Krajem 2024. godine cijena arabike je premašila svoj istorijski vrhunac iz 1977. godine, dosegnuvši cijenu od 3,5 dolara (350 američkih centi po funti). Ukoliko brazilska žetva ne doživi oporavak, cijene bi mogle dodatno porasti na 400 ili čak 500 američkih centi po funti (četiri ili pet dolara), uz zaključak da će trgovci na malo, koji nisu u stanju da apsorbuju takve troškove, vjerovatno podići cijene za espreso i druge proizvode na bazi arabike. U Kolumbiji rekordno visoke cijene domaće kafe su se već osjetile. Vreća od 125 kilograma u 2024. godini koštala je 600 dolara, što je bio dodatni pritisak na globalne distributivne lance.

Saša Magazinović, poslanik SDP BiH u Predstavničkom domu PS BiH uputio je u parlamentarnu proceduru inicijativu kojim se traži da stariji vozači, odnosno penzioneri, te oni sa umanjenom zdravstvenom sposobnošću, ubuduće ne plaćaju taksu za produženje vozačke dozvole u punom iznosu.

Prema aktuelnom zakonu u BiH, obnova vozačke dozvole slijedi na svakih deset godina, jer se na taj period izdaje važenje dozvole, i to košta 60 KM.

Međutim, tih deset godina se ne odnosi na penzionere i zdravstveno ugrožene.

Rok važenja vozačke dozvole penzionerima je tri godine, što praktično znači da oni u periodu od 10 godina čak tri puta moraju da obnove vozačku, čime su primorani da umjesto 60 KM, plate čak 180 KM.

U još nezavidnijoj situaciji su oni sa umanjenom zdravstvenom sposobnošću, jer moraju u nekim situacijama obnoviti vozačku i svake dvije godine, odnosno čak pet puta u periodu od deset godina, dok “obični” vozač to učini jednom.

Na taj način primorani su platiti čak 300 KM kako bi i dalje mogli voziti.

Magazinović zbog toga smatra da ova diskriminacija mora biti ukinuta.

Njegov prijedlog se bazira na plaćanju takse za obnovu vozačke dozvole na način da se njen iznos računa prema dužini roka trajanja dokumenta.

U prevodu, ako za produženje roka važenja vozačke dozvole u trajanju od deset godina treba platiti 60 KM, što je 6 KM godišnje, Magazinović je stava da bi penzioneri onda trebali da plaćaju za samo tri godine koliko im vrijedi dozvola, što je 18 KM, dok bi vozači sa smanjenom zdravstvenom sposobnošću koji vozačku dozvolu obnavljaju svake dvije godine plaćali 12 KM umjesto dosadašnjih 60 KM.

Tako bi, ističe Magazinović, svi vozači u Bosni i Hercegovini u periodu od 10 godina plaćali istu cijenu obnove vozačke dozvole, što danas nije slučaj.

“Prema zvaničnim podacima u Bosni i Hercegovini živi 826.707 ljudi starosti od 65 i više godina od kojih važeću vozačku dozvolu posjeduje 170.687 osoba. Svi oni, uz desetine hiljada onih koji iz zdravstvenih i drugih razloga vozačku dozvolu dobijaju na vremenski period kraći od 10 godina su diskriminirani na način da obnovu vozačke dozvole plaćaju višestruko više”, naglasio je ovaj poslanik.

Podsjetio je da evropski standardi u oblasti sprečavanja diskriminacije nalažu da stariji i građani sa zdravstvenim problemima trebaju imati pravo na prilagođavanja koje uzimaju u obzir njihove specifične potrebe, ali i ograničene finansijske mogućnosti.

“U slučaju Pravilnika o vozačkoj dozvoli se o tome nije vodilo računa, te ne samo da penzioneri i osobe sa umanjenim zdravstvenim sposobnostima nisu bili u povlaštenom položaju, nego su praktično bivali kažnjeni obavezom plaćanja višestruko većeg iznosa takse za vozačku dozvolu za isti vremenski period”, istakao je Magazinović, te dodao: “Ako težimo društvu jednakih kao što svi tvrde, onda neće biti problema da za preko 200.000 vozača omogućimo plaćanje iste cijene obnove vozačke dozvole kao i za sve druge, posebno imajući u vidu da većinu od ukupnog broja diskriminiranih čine penzioneri čiji su prihodi značajno manji od onih koji u ovoj situaciji plaćaju nižu cijenu”.