Više i nije floskula kazati da je Bosna i Hercegovina uvozno orijentisana država, čak i kada su u pitanju osnovni prehrambeni proizvodi.

Voda, voće i povrće, meso, žitarice, krompir – iako BiH ima mogućnost da proizvodi i prerađuje sve navedeno, stanje na terenu govori da smo se po tome apsolutno bazirali na uvoz, te da izgleda kako bismo bez toga gotovo pa “skapali” od gladi i žeđi.

Naime, prema podacima Uprave za indirektno oporezivanje BiH, u 2024. godini na uvoz voća, povrća, žitarica, vode i mesa potrošili smo, vjerovali ili ne, 1.708.008.155 KM, dok smo istovremeno na izvozu pomenutih proizvoda zaradili “samo” 284 miliona KM, što je šest puta manje.

Najviše novca BiH je dala na uvoz mesa i živih životinja. Uvezli smo više od 98 miliona kg, za šta je plaćeno 683.281.608 KM, a što je povećanje u odnosu na 2023. godinu za 70 miliona KM.

Što se izvoza tiče, u 2024. je izvezeno deset puta manje u odnosu na uvoz, a zarada je bila 51.623.798 KM (slične brojke i 2023. godine).

Nakon toga slijede voće i povrće. Za uvoz ovih proizvoda u prošloj godini potrošeno je 420.565.703 KM, dok je u isto vrijeme na izvozu voća i povrća BiH zaradila 134.900.384 KM.

Na uvoz žitarica u 2024. godini BiH je dala 305.241.300 KM, a kupljeno je 596.864.591 kg. Na izvozu je prihodovano 41.365.666 KM.

Stotine izvora pitke i mineralne vode BiH nisu dovoljne da se i na tom polju ne okrene uvozu. 242.609.819 litara kupovne vode ušlo je u BiH, za šta je plaćeno skoro 300 miliona KM. S druge strane, izvezeno je 139.082.096 litara ili 73.416.910 KM.

Ovdje ćemo dodati i podatke za uvoz i izvoz krompira.

Iako su u BiH nadaleko poznati glamočki, nevesinjski i druge vrste krompira, proizvedene količine, čini se, nisu dovoljne za domaće potrebe, pa je zaključno sa avgustom 2024. uvezeno 23.854.123 kg, što je više od 22 miliona KM.

Dok se građanima više nudi tuđe nego domaće, njihovi džepovi se sve više prazne, jer su već u ovoj godini počela nova poskupljenja, poput goriva i kafe, a najavljuje se poskupljenje pekarskih proizvoda i mesa.

Kad saberemo sve, ne možemo da se ne zapitamo da li imamo dovoljno vlastitih prehrambenih resursa i, ako imamo, zašto trošimo milijarde na kupovinu tuđih?

“Godinama ukazujemo na taj prekomjeran uvoz gotovo svih poljoprivrednih proizvoda. Nažalost, BiH se opredijelila da bude zemlja potrošač i uvozno orijentisana”, odgovara Stojan Marinković, predsjednik Udruženja poljoprivrednih proizvođača Republike Srpske.

Ističe da BiH ima potencijal da poveća proizvodnju u svim sektorima poljoprivrede, da ima tehničke i tehnološke resurse, te podsticaje za to, ali je problem što zbog uvoza nismo konkurentni ni na domaćem tržištu, zbog čega domaći proizvođači odustaju.

“Svake godine se suočavamo sa nemogućnošću plasmana proizvoda, ili čak plasmana po cijenama koje su ispod praga rentabilnosti”, poručuje Marinković.

“Neophodne su mjere zaštite domaće proizvodnje. Ali to je, nažalost, postalo političko pitanje i nema političkog konsenzusa na nivou države da se uvedu te mjere u cilju podizanja nivoa naše proizvodnje”, dodaje Marinković.

Prava kontrola domaćih resursa, nadovezuje se Marin Bago, predsjednik Udruženja potrošača “Futura” Mostar, jeste kada znamo koliko čega imamo u domaćim skladištima i koliko nam je nečega potrebno da uvezemo.

“Mi nemamo robne rezerve i realnost da je smo totalno ovisni o uvozu, a kad je tako, onda ne kontroliraš svoje tržište ni slučajno. Mi ne znamo ni koliko nama treba krompira, brašna, nemamo tih osnovnih podataka. Znamo koliko se uveze, ali ne znamo koliko nama toga treba kako bismo mogli subvencionirati, kako bismo mogli imati svoje osnovne namirnice. Jer u tom slučaju se sa proizvođačima unaprijed dogovara cijena, nema skokova, nije nas briga za burzu i uvoz. To je stvarna i prava kontrola svojih resursa”, poručuje Bago za “Nezavisne novine”.

On podsjeća da BiH po kvadratu ima obradivih površina koliko i Hrvatska.

“Takva površina u Kini proizvodi hranu za 25 miliona ljudi. Mislim da je to jedan podatak koji govori sve. A mi uvozimo 80 odsto hrane. To dokazuje jedan amaterizam u upravljanju, nedostatak vizije. Tako nam je u svemu”, istakao je Bago, prenose Nezavisne novine.

BiH, koja je godinama bila šampion evropskih integracija, u protekloj deceniji počela je značajno da zaostaje, a u Briselu smatraju da je Albanija sada daleko ispred BiH, i u prilici da se ranije priključi EU.

Prema podacima Evropske komisije, Albanija je još u julu 2022. godine imala prvu međuvladinu konferenciju sa EU, što je korak koji bi BiH možda mogla dobiti u martu ove godine, ali pod uslovom da dođe do ozbiljnog ubrzanja reformi.

Albanija je u novembru prošle godine završila proces skrininga, koji je sljedeći korak nakon početka pregovora.

BiH ni u najoptimističnijem scenariju skrining ne može početi prije ljeta, i to pod uslovom da u martu počne pregovore, što je daleko od sigurnog.

Prema izjavama više analitičara koji se bave evropskim integracijama, ovogodišnji izvještaj o napretku Albanije jedan je od najboljih u istoriji.

Za razliku od nje, bh. izvještaj je pun izjava o propuštenim prilikama i nedostatku sprovođenja reformi.

Kako nam je nedavno rekao jedan evropski diplomata koji je služio u Albaniji, ta zemlja je sprovela veliku reformu pravosudnog sistema. Od 805 otvorenih predmeta o provjeravanju nosilaca pravosudnih funkcija, uspješno je završeno čak 794.

Prema izvještaju nezavisne komisije koja je uz nadzor Evropske komisije izvršila provjeru, 19 slučajeva je proslijeđeno na krivično procesuiranje, čime je ispunjena ključna evropska preporuka.

Osim toga, Albanija je preuzela vodeću ulogu u evropskim integracijama u regionu, pretekavši čak i Srbiju.

Prošle godine organizovala je samit zapadnog Balkana i EU, što je prilika koju je prije mjesec dana BiH propustila jer je pao tender za organizaciju tog događaja u Neumu.

U izvještaju EU Albanija je pohvaljena što je krenula s modernizacijom svoje kritične infrastrukture, uključujući izgradnju 400 kV dalekovoda, čime se vjeruje da bi ta zemlja mogla izbjeći kolaps elektroenergetskog sistema, poput onog ljetos kada je struja nestala u većem dijelu regiona.

Za razliku od Albanije, u BiH nema izgradnji novih mreža, a termocentrale na izdisaju nisu zamijenjene hidroenergetskim potencijalima, iako je nekoliko projekata, poput Buk Bijele, više od deceniju spremno za realizaciju.

Albanija je potpuno uskladila svoju spoljnu politiku s EU, što BiH, iako je formalno usklađena, još nije u potpunosti sprovela u djelo zbog unutrašnjih blokada.

Albanija je takođe jedna od zemalja koja je najuspješnije pripremila program reformi u sklopu Plana rasta vrijednog šest milijardi evra. BiH je jedina zemlja u regionu koja reforme nije ni predala, a kamoli dobila početna sredstva za početak reformi. Iako bi BiH teoretski mogla da računa na oko milijardu evra, u slučaju da se opstrukcije i nefunkcionalnost nastave, novac predviđen za BiH bi u budućnosti mogao biti prebačen drugim zemljama.

Međutim, treba i napomenuti da Albanija ima i velike probleme koje BiH nema. Na primjer, već mjesecima opozicione stranke u Tirani traže ostavku vlade zbog korupcije i kršenja zakona.

Oni albanskog premijera Edija Ramu optužuju za autoritarno ponašanje i zahtijevaju demokratizaciju zemlje, a nekoliko puta došlo je i do fizičkog nasilja u parlamentu.

U kojoj mjeri će Albanija ove probleme uspjeti da riješi, ostaje da se vidi, ali nesporna činjenica je da je ta zemlja jedan od favorita, poslije Crne Gore, da postane naredna članica bloka.

Sabor Svetog Jovana Krstitelja – Jovanjdan, jedan od praznika posvećenih svetitelju i proroku koji je najavio dolazak Spasitelja i krstio ga na rijeci Jordan, biće proslavljen sutra u svim hramovima Srpske pravoslavne crkve /SPC/ i u pravoslavnim domovima kao jedna od najčešćih srpskih slava.

Prema predanju, mnogi su mislili da je Jovan obećani mesija, ali je on, prepoznavši Isusa kada je slušao njegove prve javne propovijedi, rekao: “To je jagnje Božije koje uze na sebe grijehe svijeta”.

U Crkvi je svetitelj poznat i kao Jovan Preteča, a njegov praznik svrstava se u red najvećih proročkih praznika, jer se za Svetog Jovana, najbližeg sljedbenika i bliskog rođaka Isusa Hrista, vezuje početak misije Spasitelja i početak hrišćanske propovijedi.

Ovaj praznik se slavi dan poslije Bogojavljenja, kao sjećanje na Krštenje Isusovo i ulogu svetitelja koji je pripremao narod za novu vjeru.

– Ja vas krštavam vodom, ali onaj što ide za mnom jači je od mene… On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem – riječi su Svetog Jovana koji je krštavao narod u rijeci Jordan i pozivao na pokajanje.

Na pravoslavnim ikonama Sveti Jovan je najčešće predstavljen sa krstastim štapom u lijevoj ruci i napisom – “Pokajte se, jer je blizu Carstvo nebesko”.

Od mladosti je bio posvećen vjeri i kao branilac javnog morala suprotstavljao se razvratu rimskog društva koji je u njegovo vrijeme dostigao vrhunac.

Sveti Jovan je javno osudio i cara Iroda Antipu koji je preoteo ženu svom bratu Filipu. Carica Irodijada je, kaže predanje, nagovorila kćerku Salomu da od Iroda zatraži glavu Jovanovu.

Zanesen Salominom igrom, Irod je naredio pogubljenje Jovana Krstitelja.

Ovom događaju posvećen je poseban praznik poznat kao Usjekovanje glave Svetog Jovana Krstitelja, a na ikonama se slika svetitelj koji u desnoj ruci drži svoju odsječenu glavu.

Za ovaj praznik vezuje se, kako je zapisao Sveti jevanđelista Luka, i događaj prenošenja ruke svetitelja u Antiohiju iz Sevastije, gdje je pogubljen.

Desna ruka Svetog Jovana, kojom je krstio Hrista, oduvijek je čuvana kao najveća svetinja, a sada se nalazi u Cetinjskom manastiru.

Sveti Jovan je uzor poštenja i pravdoljublja, pa se i u srpskom pravoslavlju poštuje i običaj bratimljenja “po Bogu i Svetom Jovanu”.

SRNA