Kupovina u supermarketu za mnoge je rutinska obaveza, ali stručnjaci upozoravaju da upravo tada često pravimo greške koje povećavaju troškove. Sitne navike tokom kupovine mogu dovesti do toga da na kasi platimo znatno više nego što smo planirali.

Finansijski savjetnici i stručnjaci za potrošačke navike ističu da nekoliko jednostavnih promjena može pomoći da se troškovi hrane značajno smanje.

Kupovina bez spiska

Jedna od najčešćih grešaka je odlazak u prodavnicu bez unaprijed napravljenog spiska. Kada kupci nemaju plan, veća je vjerovatnoća da će ubaciti u korpu proizvode koji im zapravo nisu potrebni.

Spisak kupovine pomaže da se fokus zadrži na onome što je zaista potrebno i sprečava impulsivnu kupovinu.

Odlazak u prodavnicu gladan

Stručnjaci upozoravaju da glad može značajno uticati na odluke prilikom kupovine. Kada smo gladni, mnogo je veća vjerovatnoća da ćemo kupiti grickalice, slatkiše i druge proizvode koji nisu bili planirani.

Zbog toga se savjetuje da se u kupovinu ide nakon obroka.

Ignorisanje cijene po kilogramu

Mnogi kupci gledaju samo ukupnu cijenu proizvoda, a zanemaruju cijenu po kilogramu ili litru. Upravo ta informacija često pokazuje koji proizvod je zaista povoljniji.

U nekim slučajevima veće pakovanje može biti skuplje po jedinici mjere nego manje.

Previše proizvoda na akciji

Akcije i popusti često podstiču kupce da kupuju više nego što im je potrebno. Iako se čini da je riječ o velikoj uštedi, kupovina proizvoda koji se kasnije ne iskoriste zapravo predstavlja nepotreban trošak.

Kupovina na akciji ima smisla samo ako je riječ o proizvodima koji se svakodnevno koriste.

Kupovina bez planiranja obroka

Još jedna česta greška je kupovina namirnica bez jasnog plana šta će se od njih pripremati. To često dovodi do bacanja hrane, a samim tim i novca.

Planiranje obroka za nekoliko dana unaprijed pomaže da se kupuju samo potrebne namirnice.

Provjera roka trajanja posebno je važna kod svježih proizvoda.

Prebrza kupovina

Kupovina u žurbi povećava šansu za loše odluke. Kada se kupci kreću kroz prodavnicu bez razmišljanja, često ubacuju dodatne proizvode u korpu.

Stručnjaci savjetuju da se kupovini posveti nekoliko minuta više kako bi se donijele racionalnije odluke.

Male promjene u načinu kupovine mogu značajno smanjiti mjesečne troškove za hranu. Planiranje, pažljivo čitanje cijena i izbjegavanje impulsivne kupovine najjednostavniji su načini da se u supermarketu potroši manje novca, prenosi “Mondo”.

Nekadašnji naftni gigant iz Broda nalazi se na korak od ambisa. Sa akumuliranim gubitkom koji je dostigao vrtoglavih 963 miliona maraka i drastičnim padom broja radnika, Rafinerija postaje spomenik propaloj ekonomskoj politici SNSD-ove vlasti.

Ovo je najbolje moguće rješenje – tim riječima je prije dvije decenije, tadašnji predsjednik Vlade Republike Srpske, Milorad Dodik, predao Rafineriju Brod Rusima.

Tadašnje ambicije bile su velike – planirana je proizvodnja od 4,2 miliona tona nafte godišnje. Ipak, stvarnost je demantovala obećanja: umjesto miliona tona nafte, Rafinerija od tada do danas „proizvodi“ uglavnom gubitke.

Finansijska slika za 2025. godinu je poražavajuća. Na ostvarenih 65 miliona prihoda, rashodi su premašili 143 miliona KM.

Sa ovim novim minusom, akumulirani gubitak iznosi preko 963 miliona maraka, što preduzeće dovodi na prag duga od jedne milijarde.

Put u sunovrat dodatno je ubrzao nikad razjašnjeni požar iz 2018. godine.

Iako je ministar energetike Petar Đokić još 2019. godine u Narodnoj skupštini uvjeravao javnost da ruski partneri ostaju i da remont kreće, od tih obećanja prošlo je pet godina, a pogoni i dalje stoje.

Paralelno sa finansijskim krahom, radna snaga u brodskoj Rafineriji bukvalno isparava:

2018. godine: 920 radnika

2024. godine: 649 radnika

Danas: svega 533 zaposlena

Samo tokom protekle godine preduzeće je napustilo 116 ljudi, što znači da je otišao praktično svaki peti preostali radnik.

Pitanje kako je preduzeće sa 1.300 radnika i statusom simbola energetske nezavisnosti pretvoreno u obično logističko skladište, i dalje čeka odgovor. Mira Pekić, poslanik PDP-a u Parlamentarnoj skupštini BiH, podsjeća da je ugovor o prodaji od prvog dana bio strogo čuvana tajna. Ona postavlja pitanje da li je ugovorom uopšte predviđen prestanak rada nakon 20 godina i da li se sadašnje najave o reciklaži plastike koriste samo kao paravan.

Sa druge strane, aktuelni predsjednik Vlade Savo Minić na ovu temu gleda kao na davno završenu priču, ističući da nema šta da komentariše. Slična tišina vlada i u samoj Upravi Rafinerije, odakle na konkretna pitanja o budućnosti odgovaraju šturim saopštenjima, upućujući javnost na internet stranice Banjalučke berze.

Dok Uprava najavljuje projekte gasne elektrane i reciklaže plastike, ekonomista Milenko Stanić naglašava da su ove ideje miljama daleko od realizacije.

Za takve investicije potrebna su sredstva od 150 do 300 miliona evra, čije je porijeklo krajnje neizvjesno.

Stanić predviđa da će u narednih tri do pet godina u Brodu vladati status quo – prostor će služiti isključivo kao skladište, dok će ozbiljna proizvodnja ostati na čekanju.

Krug se tako zatvara tamo gdje je i počeo – na praznim obećanjima.

Dok Srbija preko rafinerije u Pančevu čuva energetsku stabilnost i ublažava udare poskupljenja goriva, Republika Srpska je svoj najjači ekonomski štit pretvorila u skladište i rđu, ostavljajući iza sebe milijardu duga i radnike koji sreću traže van njenih granica.

Sve oči uprte su na ratna dešavanja a čije posljediće će biti pogubne po ekonomiju cijelog svijeta. Skaču cijene goriva, a kao domino efekat to će se odraziti na skoro sve robe I usluge

Ozbiljne zemlje imaju zalihe za krizna vremena. Evropa je na primjer obezbijeđena gorivom za najmanje 90 dana. A šta je sa nama?

Čemu se mogu nadati građani Republike Srpske čija vlast je uništila robne rezerve?

Gorivo je na rezervi. Lampica blinka li blinka. Šta ima na rafovima, to nam je. Da li imamo nešto sa strane za ne daj Bože? E nemamo. Na to upozorava I ekonista Draško Aćimović.

“Republika Srpska je jedina na svijetu u kojoj su robne rezerve bankrotirale. Zamislite to! U FBiH imate neke male robne rezerve, par dekica i par pašteta. Nemate plina, nikave rezerve. Nafte ima par privatnih kompanija”, kaže Aćimović.

Međutim, u Vladi Srpske vlada optimizam. Predsjednik Vlade Srpske Savo Minić nije zabrinut jer:

“ Niko neće biti gladan u Srpskoj.”

I to je upitno, odgovara ekonomista Damir Miljević.

“Ako nećemo biti gladni onda je pitanje po koju cijenu nećemo biti gladni I ko će to da plati. Jako neodgovorne izjave u jako ozbiljna vremena kad treba ozbiljno da se radi I da se nude ozbiljna rješenja”, kaže Miljević.

Kod nas se jedino ozbiljno radilo na uništenju robnih rezervi, navode analitičari dodajući da za višemilionske gubitne nikad niko nije odgovarao. Za razliku od Srpske, vlast u Srbiji odgovorna. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić odavno upozorava da robne rezerve moraju biti pune.

“Srećom pa mi imamo velike rezerve, sreća pa smo o tome brinuli. Ako bude trebalo interventno ćemo da reagujemo na polju nafte I naftnih derivata, rafinerija srećom radi”, nbaveo je Vučić.

Možda se upravo u rezerve Srbije uzda I vlast Srpske koja je, očigledno navikla da joj neko pomaže. Vlast je neodgovorana, kaže Branko Blanuša predsjendik SDS-a.

“Kod nas se ne čeka 5 do 12 nego 12 i 5 da se proba da se nađe neko rješenje. Upravo oni tako, ne kako ću nešto riješiti za neki vremenski period nego kako da sutra prevaziđem tu situaciju ili za nekoliko narednih dana”, kaže Blanuša.

Ono što je sigurno, kažu analitilari, narod Srpske naučio je da u bogatoj zemlji bude bijeda I da čeka kad će I da li će kakva pomoć stići. Jer bez pomoći sa strane teško da se može prebroditi bilo kakva kriza.