Odluka Okružnog javnog tužilaštva (OJT) Banjaluka da formira predmet u vezi sa svim tvrdnjama i radnjama koje su objavljene u dokumentarnom filmu Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) “Gdje je Sara?”, jedan je od rijetkih slučajeva da pravosuđe u BiH pokrene istragu po službenoj dužnosti, a na osnovu medijskog izvještavanja.

Ovo bi, prema riječima sagovornika “Nezavisnih novina”, mogla da bude prekretnica kada je u pitanju saradnja pravosudnih institucija i medija, jer se dosad rijetko dešavalo da informacije, dokazi i tvrdnje koje novinari plasiraju u javnost, a koji su nedvosmisleno od opšteg javnog interesa, naiđu na zainteresovanost u pravosuđu.

Kako još kažu naši sagovornici, to što je pravosuđe do sada često ignorisalo neke očigledne tvrdnje, (bar javno nisu saopštili da su ih provjerili) može se gledati iz dva ugla: tužilaštva namjerno ignorišu pisanja medija ili se tužioci boje da otvore istrage.

Pozitivan primjer kako mediji mogu da pokrenu lavinu jeste afera “Respiratori/Srebrena malina” u Federaciji BiH. Tada je Tužilaštvo Kantona Sarajevo otvorilo predmet nakon pisanja novinarke Semire Degirmendžić da je Vlada FBiH, posredstvom Federalne uprave civilne zaštite, uplatila 10,5 miliona KM za nabavku 80 respiratora iz Kine na račun firme “FH Srebrena malina”, koja se bavi uzgojem i preradom voća i povrća.

Nakon što je tužilaštvo formiralo predmet, istragu je pokrenula i SIPA, a sve je završeno time da je Sud BiH osudio Fadila Novalića, bivšeg premijera FBiH, Fahrudina Solaka, direktora Federalne uprave civilne zaštite i Fikreta Hodžića, vlasnika firme “Srebrena malina” na ukupno 15 godina zatvora zbog zloupotreba.

Ovom temom, pored ostalih, bavila se i Balkanska istraživačka mreža (BIRN), iz koje za “Nezavisne novine” poručuju da taj slučaj, kao i sve što je objavio CIN u vezi sa nestankom/smrću male Sare iz Banjaluke, treba da pokaže kako uticaj medija u BiH i te kako postoji i da na to treba da se naviknu i javnost i pravosuđe.

“Ne smijemo pristajati na ono u što političari žele da nas ubijede da ne vrijedi ništa ni otkrivati, jer se ništa neće desiti. Ni pravosuđe ni političari još ne osjećaju pritisak javnosti da počnu preuzimati odgovornost”, kaže Semir Mujkić, urednik BIRN-a.

Povodom slučaja “Sara”, navodi da je veoma dobro to što je banjalučko tužilaštvo ponovo pokrenulo istragu, ali da sada treba nastaviti pratiti šta će tužioci uraditi.

“I treba ih stalno podsjećati na to. Takođe, ovdje vidim problem izbjegavanja odgovornosti. Kako je moguće da tužioci nisu uradili posao koji su sami morali da rade roditelji i novinari i ko će odgovarati za to? Sve dokaze koje vidimo u filmu trebalo je da prikupe tužioci, a ne da mediji moraju da rade njihov posao. Ne smijemo se čuditi da tužioci rade istrage na osnovu medijskih istraživanja”, dodaje Mujkić.

Novinari koji godinama rade istraživačke priče podsjećaju da je zakonska obaveza tužilaštava da po službenoj dužnosti reaguju na informacije koje se pojave.

“Nekada se čini da naši tužioci nemaju pristup internetu, ne slušaju vijesti i ne čitaju štampu. Moralo je doći do ovakvog jednog slučaja da oni to urade i naravno da medijska zajednica to pozdravlja, ali se nadamo da je ovo početak buđenja i da će se, kada novinari objave neke informacije, neko zainteresovati i pokušati doći do zakonskih dokaza i pokrenuti istragu, kako bi imalo smisla i ovo što rade novinari, ali i za građane”, navodi Siniša Vukelić, predsjednik Kluba novinara Banjaluka.

Možda i najbolji primjer gdje pravosudne institucije nisu našle za shodno da reaguju jesu međusobne optužbe političara za ozbiljna krivična djela. Gotovo nijedna sjednica Narodne skupštine RS ne može proći a da se ne čuju optužbe, poput toga da su neki tražili milione za prelazak iz jedne stranke u drugu, da se sabotiraju institucije, da poslodavci ne poštuju prava radnika, da su namještani tenderi…

“Imali smo i slučaj da Draško Stanivuković, gradonačelnik Banjaluke, kaže da Vlado Đajić stoji iza podmetanja bombe u Gradsku upravu, a onda da direktor najveće zdravstvene ustanove to kaže za njega. To je u najmanju ruku uznemiravanje javnosti, što je takođe krivično djelo. Ili njih dvojica imaju dokaze za to ili su obojica lagali. Pravosuđe ništa nije uradilo u vezi s ovim pitanjem. Takođe, ono što čujemo u Narodnoj skupštini RS, što čujemo u javnim nastupima, TV emisijama, što govore političari, funkcioneri, vodi nas do toga da ovdje zapravo nema nikakve odgovornosti za javnu riječ”, navodi Vukelić za “Nezavisne novine”.

Novinar portala Gerila Vladimir Kovačević smatra da je nevjerovatno koliko tužilaštvo lako ignoriše sve što se izrekne na javnoj sceni. Navodi još jedan primjer:

“Imali smo situaciju u kojoj je Milorad Dodik prošle godine prilikom posjete UKC Republike Srpske rekao kako on ima saznanja da se medicinska oprema UKC koristi u privatnoj praksi. Dodik nikada na okolnosti te izjave nije saslušan od strane OJT Banjaluka, što je prosto nevjerovatno. Ja sam tražio odgovore od Tužilaštva, ali nisam dobio nikakav suvisao odgovor. Jasno je da se tužioci plaše”, pojašnjava Kovačević.

On podsjeća i da tužilaštvo nikada nije ispitalo ni navode Dodika, ali i bivšeg ministra unutrašnjih poslova RS Dragana Lukača da napad na njega 2018. godine nije bio politički motivisan.