Connect with us

Politika

DAN ŽALOSTI U SRPSKOJ! Ubistvo srpskog svata u Sarajevu – uvod u rat

Svako pominjanje 1. marta u BiH Srbe podsjeća na dan kada je 1992. godine ispred Stare pravoslavne crkve na Baščaršiji u Sarajevu ubijen srpski svat Nikola Gardović, što je nagovijestilo građanski rat, odnosno početak tragičnog ratnog sukoba u bivšoj BiH. Na “krvavoj” srpskoj svadbi ubijen je otac mladoženje, a pravoslavni sveštenik Radenko Mirović je ranjen. Ubice, koje muslimanska vlast u Sarajevu nije ni pokušala da identifikuje i kazni, spalile su i srpsku zastavu.

Tog 1. marta, u 14.30 časova, u crkvi Svetog Preobraženja u Novom Sarajevu obavljeno je vjenčanje Milana Gardovića i Dijane Tambur, nakon čega je svadbeni ručak bio organizovan u Domu svete Tekle, u Staroj pravoslavnoj crkvi na Baščaršiji.

Poslije vjenčanja, oko stotinu svatova u automobilskoj koloni uputilo se u Dom udaljen oko sedam kilometara. S obzirom da ispred Stare crkve ne postoji parking, kolona je stala 150 do 200 metara dalje, kod Vijećnice, gdje su ostavljeni automobili, a svatovi su pošli pješke prema Crkvenom domu.

Prema svjedočenjima svatova i očevidaca, iz pješačke zone na Baščaršiji svatovima je prišao bijeli “golf” u kojem su bila četvorica sarajevskih kriminalaca, a među njima ozloglašeni Rasim Delalić-Ćelo. Oni su izašli iz vozila i pokušali barjaktarima da oduzmu srpske zastave.

Došlo je do komešanja, poslije čega su dvojica mladića zapucala i ranila srpske svatove Mirovića i Gardovića, koji je preminuo nekoliko minuta kasnije u kolima Hitne pomoći.

Jedan od svatova – Aco Jovančić ranije je rekao Srni da su se tog dana svatovi okupljali u sarajevskom naselju Alipašino Polje, a domaćini Gardovići su na balkon svog stana, u skladu sa tradicionalnim srpskim običajima, istakli zastavu – srpsku trobojku.

“Međutim, već tada smo među komšijama primijetili njihovu netrpeljivost i čuli neprimjerene i zlurade komentare”, rekao je Jovančić.

On navodi da je desetak bandita pokušalo da dohvati i skine srpsku zastavu, što im nije dozvoljeno.

“I baš kad smo pomislili da su nas pustili na miru – na putu ka crkvi Svetog Preobraženja u Novom Sarajevu pokušali su više puta svojim automobilima da presijeku našu svadbarsku kolonu, ali i to smo im oprostili, misleći da je riječ o saobraćajnoj gužvi”, sjeća se Jovančić.

Provokacije su eskalirale u porti crkve u Novom Sarajevu, jer su svatovi bili izloženi psovkama, prijetnjama i povicima: “Šta ćete vi ovdje? Nije ovo Srbija! Idite u Srbiju!”.

Kada su došli na svadbeni ručak u Staru crkvu na Baščaršiji, tek tada su se uvjerili u zle namjere, jer je tu nastao pravi haos i pucnjava.

“Očekivali smo da se sve to stiša, jer je riječ o svadbi, ali oni su uporno pokušavali da nam otmu zastavu, zbog čega je nastala velika gužva. Hvala Bogu, i sreća je svih nas, da su svatovi ispoštovali svadbu, kao svjetovni, ali i kao duhovni čin, jer je riječ o svešteničkoj porodici”, navodi Jovančić.

Njega posebno bole sjećanja na pokojnog Nikolu, domaćina svatova, koji je domaćinskom ploskom pokušavao da odvrati napasnike govoreći im: “Šta to činite? Ne kvarite mi veselje, sram vas bilo!”, a zauzvrat je pucano u njega.

“Još osjećam njegovu vrelu krv na rukama, a nisam zaboravio ni kako me moj bivši kolega policajac ignorisao kada sam ga zamolio da pozove miliciju i hitnu medicinsku pomoć.

Tada me uhvatila panika – on ne reaguje, a pored nas… Kroz svu tu gužvu, prolaze čak tri medicinska auta i ne gledaju na nas, a Nikola nam umire na rukama…”, sjeća se Jovančić, penzionisani policajac.

Za ubistvo Nikole Gardovića niko nije odgovarao, iako je predratni sarajevski kriminalac Rasim Delalić-Ćelo kasnije javno priznao da je ubio Gardovića.

Kantonalno tužilaštvo u Sarajevu je tek početkom 2006. godine pokrenulo sudski proces protiv ubice, ali nikada nije okončan, jer je ovaj zločinac ubijen 2008. godine u Sarajevu.

Osim Delalića, svjedoci su kao napadače prepoznali i Suada Šabanovića iz Zvornika i Muhameda Švrakića iz Sarajeva, sina osnivača zloglasnih “Zelenih beretki” Emina Švrakića. Četvrti napadač je Taib Torlaković, koji je kao i Ćelo, nakon rata ubijen u mafijaškom obračunu u Sarajevu.

Delalić je odmah na početku ratnih sukoba u Sarajevu postao komandant Devete muslimanske brdske brigade takozvane Armije BiH, a od tadašnjeg predsjednika takozvanog Predsjedništva BiH Alije Izetbegovića “za zasluge” je dobio na poklon pištolj sa posvetom.

Protojerej-stavrofor Srpske pravoslavne crkve Vojislav Čarkić, koji je godinama “službovao” u Sarajevu, kaže da “sve dok se nije desilo ubistvo srpskog svata na Baščaršiji, Srbi u Sarajevu i tadašnjoj BiH, nisu ni pomišljali na političko ili neko drugo organizivanje s ciljem zaštite lične bezbjednosti”.

“Za mene, to je bio prvi znak rata u BiH, za koji su, kako se to veoma brzo pokazalo, druga dva naroda u BiH već bila spremna i politički organizovana, dok Srbi nisu pomišljali ništa slično”, rekao je ranije Srni prota Vojo.

Istog dana kada je ubijen srpski svat i spaljena srpska zastava – 1. marta 1992. godine održan je i referendum o nezavisnosti BiH.

Referendum, koji je bio pravi pokretač neprijateljstava, donio je očekivani rezultat, jer je 62,7 odsto muslimanskih i hrvatskih birača glasalo za nezavisnost BiH i izlazak iz SFRJ.

Birači srpske nacionalnosti, koji su se zalagali za opstanak zajedničke države, mahom nisu izašli na referendum, koji prema tada važećem Ustavu BiH nije ni mogao biti raspisan i održan bez pristanka predstavnika sva tri naroda.

Referendum, koji je priznala međunarodna zajednica, produbio je političke razlike tri naroda u BiH i otvorio put za međusobne sukobe.

U Federaciji BiH 1. mart se obilježava kao “dan nezavisnosti BiH”, dok ovaj datum Republika Srpska ne priznaje i smatra ga uvodom u krvavi rat u BiH.

Politika

PRED IZBORE KOVERTA, A SAD RAČUN! Kresojević o poskupljenju struje od 50%

Najave da bi Elektroprivreda Republike Srpske (ERS) mogla zatražiti povećanje cijene električne energije i mrežarine za čak 50 odsto izazvale su lavinu reakcija javnosti i opozicije. Dok rukovodstvo javnog preduzeća finansijski ponor u koji je zapalo pokušava premostiti udarom na džepove građana, iz opozicionih redova stižu jasne optužbe: ceh predizbornih obećanja i višegodišnjeg nedomaćinskog gazdovanja ponovo se ispostavlja narodu.

Narodni poslanik PDP-a Bojan Kresojević oštro je reagovao na mogućnost drastičnog poskupljenja, ističući da je riječ o perfidnoj naplati predizbornih političkih poena.

– Pred izbore koverta, a poslije izbora račun! Pred izbore su narodu dijelili koverte za glasove, a sada traže poskupljenje struje od čak 50 odsto. Jednom rukom su vam stavljali novac u džep, a drugom već pripremali račun da ga uzmu nazad. I to ne jednom, nego svakog mjeseca! Izbori su prošli, a računi tek stižu – poručio je Kresojević.

On naglašava da nesavjestan rad i propast strateških energetskih preduzeća sada dolaze na konačnu naplatu.

– Cijenu neodgovorne vlasti uvijek plaća narod. Najbolji primjer su rudnik i termoelektrana u Ugljeviku, koji su ostali bez uglja, dok građani zbog takvog upravljanja, prema procjenama, plaćaju čak tri miliona KM dnevno! I sada bi sve te promašaje ponovo da naplate od naroda, kroz veće račune za struju. Nije to bio poklon. To je bila akontacija na vaš račun! – zaključio je Kresojević.

Dubioza teška stotine miliona maraka

Podsjećamo, prema saznanjima medija, generalni direktor ERS-a Luka Petrović planira od Regulatorne komisije za energetiku RS (RERS) zatražiti drastično povećanje tarifa. Kao opravdanje navodi se uvoz električne energije po višestruko višim cijenama od onih po kojima se isporučuje domaćem tržištu.

Ipak, upućeni u energetski sektor upozoravaju da je ključni problem u tome što je ERS doveden u poziciju da struju uvozi umjesto da je proizvodi i izvozi. Dok RiTE Ugljevik stoji, HE Dabar je daleko od mreže, a izgradnja HE Bistrica bilježi nekontrolisani rast troškova, preduzeće se suočava sa potpunom nelikvidnošću. Zbog preopterećenosti kreditima, banke odbijaju davati nove pozajmice, pa se ERS počeo zaduživati kod privatnih faktoring firmi po izuzetno visokim kamatama.

Ukoliko Regulator i Vlada Republike Srpske daju zeleno svjetlo za ovakav zahtjev, građane već od 1. januara očekuje jedan od najvećih cjenovnih udara na kućne budžete u posljednjih nekoliko decenija.

Nastavi čitati

Politika

BLANUŠA: Neću se ponovo kandidovati za predsjednika SDS-a

Predsjednik Srpske demokratske stranke (SDS) Branko Blanuša potvrdio je u razgovoru za N1 da se neće ponovo kandidovati za predsjednika ove stranke na izbornoj skupštini koja bi trebala biti održana u prvom kvartalu naredne godine.

Govoreći o izbornom rezultatu SDS-a, priznao je da on nije dobar, ali je poručio da odgovornost ne može snositi samo jedan čovjek.

Otvoreno je govorio o podjelama unutar stranke, optužbama za opstrukcije tokom kampanje, isključenju gradonačelnika Bijeljine Ljubiše Petrovića, ali i kontroverznom sastanku s Miloradom Dodikom, koji je nazvao greškom učinjenom u dobroj namjeri.

Blanuša je otkrio i da će Predsjedništvo SDS-a naredne sedmice razmatrati Dodikovu ponudu o zajedničkom nastupu na nivou Bosne i Hercegovine.

“Poznato je da u prvom kvartalu sljedeće godine treba biti izborna skupština na kojoj će se birati novi predsjednik Srpske demokratske stranke, poslije toga i novo rukovodstvo, a prije toga slijede unutarstranački izbori koji zapravo predstavljaju pripremu za tu izbornu skupštinu”, objasnio je.

Na direktno pitanje planira li se ponovo kandidovati za predsjednika SDS-a, Blanuša je dao nedvosmislen odgovor.

“Ja ne planiram da budem kandidat za predsjednika Srpske demokratske stranke na sljedećoj izbornoj skupštini”, potvrdio je za N1.

Nastavi čitati

Politika

OD LOBIRANJA NEMA KORISTI: To je samo skupo plaćena predstava za domaću javnost

„Lobiranje je legitimno i njegova svrha je da donese korist, između ostalog narodu ili državi. Međutim, lobiranje vlasti u Republici Srpskoj bilo je isključivo u dnevnopolitičke svrhe“, ocijenio je diplomata i publicista Branko Nešković u emisiji MAT BN televizije.

 Lobiranje je konačno počelo da se koristi onako kako treba da bi lobističke kuće odradile posao i da bi se promijenila slika o Srbima kao lošim momcima. Bilo je vrijeme da se priča o stradanjima Srba kroz činjenice, a ne onako kako su to radili svjetski mediji, ističe Nešković.

„To ne dolazi preko noći, ne dolazi samo i ne dolazi zato što to na zapadu neko želi ili hoće nego se sve to organizuje, a bogami i debelo plati. Što se tiče našeg predstavljanja i ovog zadnjeg što ste gledali, to je uglavom dobro režirana diplomatska predstava za dnevnopolitičke potrebe domaće javnosti i ništa više. Gdje vi vidite Amerikance ovdje, osim te Južne interkonekcije koja je u najavi?“, upitao je Nešković.

Nešković dodaje da Amerikanaca nema tamo gdje nema njihovih investicijam.

Na pitanje „zar Južna interkonekcija nije dovoljno velika investicija“, Nešković daje nedvosmislen odgovor.

„Ma da, jeste. Taman dovoljna za jednu malu kancaleriju u Sarajevu. Pitanje je šta će biti od toga. To je priča, ali je pitanje šta će biti od toga. Amerikancima je bila potrebna ta velika baza Bonstil, umjesto jednog razarača u Sredozemlju. Odatle mogu da polijeću, pune gorivo i da su bezbjedni“, objašnjava Nešković.

Čini se da pitanje više nije ko će pobijediti na izborima, već ko će ostati da slavi pobjedu. Zato Nešković, komentarišući malu izlaznost na oktobarskim izborima, kaže da su na neuređenim biračkim spiskovima birači koje mi nemamo jer je upitno da li Srpska realno ima i 800.000 stanovnika.

„Puno njih nije htjelo da izađe na izbore jer nema povjerenja. Nema povjerenja u vlast koja jeste, a očigledno nema povjerenja ni u onu koja bi došla. Sad i vlast i opozicija treba da se zapitaju kako dalje jer ovako očigledno ne ide. Desetine hiljada ljudi, pogotovo mladih i uglavnom obrazovanih, odlazi. Čemu sve to vodi, koji je uopšte smisao bavljenja politikom na ovim našim prostorima?“, pita se Nešković.

– Govoreći o najaktuelnijim svjetskim temama među kojima je i rješavanje pitanja Ormuskog moreuza i  pojeftinjenja nafte, koje nas izuzetno pogađa, Nešković smatra da će se za problem koji trese cijeli svijet brzo naći rješenje.

„To ne odgovara Kini, jer ona trećinu svog goriva, osnosno energenata prima sa područja Bliskog istoka, iako ona uvozi 70 % goriva. Ne odgovara Rusiji. Rusiji ne odgovara jak Iran jer jak islamski Iran će im remetiti balans i poziciju koju imaju u centralnoj Aziji, a centralna Azija je resusrs rijetkih minerala.

Nije dobro ni za Evropsku uniju koja je isto tako zainteresovana za centralnu Aziju. Gdje će kupiti naftu i minerale? Imaju gore u Latinskoj Americi, ali gdje je Čile, daleko je to. Već postoje ti lanci snabdijevanja pa je to mnogo jednostavnije, bliže i mnogo jeftinije. Znači, nikome ne odgovara da se to nastavi“, jasamn je Nešković.

-Danas na svjetskoj sceni vlada isključivo veliki novac odnosno interes i to je za nas bolje jer smo tako mirniji pošto znamo na čemu smo, ističe Nešković.

„Opasnost počinje kada se umiješaju ideologije, jer nas je istorija naučila da one donose samo zlo čovječanstvu“, zaključio je Nešković.

Nastavi čitati

Aktuelno