Connect with us

Društvo

Devetina, mjesto gdje se dolazi izliječiti reumatske i LJUBAVNE PROBLEME

Negdje na polovini “starog puta” koji Banjaluku povezuje sa Prnjavorom, s desne strane je selo Devetina.

Sumnjičavi će pomisliti da možda nisu na dobrom mjestu, te da do sela imaju još, ali bi im sumnju mogli razbiti krstovi pored puta u već odavno zaraslim imanjima. Ovog ljeta voće je rodilo, pa bi i i bogate šljive savijene do zemlje mogle biti dokaz da ste baš u Devetini Ukrajini u malom. U to ćete biti još sigurniji čujete li specifične naglaske mještana.

– Koja Ukrajina, koji Ukrajinci. To je Devetina, Drugovići, Hrvaćani, Laktaši, koja Ukrajina, šta pričaš ti – upitao je temperamentni Mihajlo Kutni koji, iako spori nadimak Devetini, odobrava zaključak da se selo naziva Ukrajinom zbog toga što su preci svih mještana porijeklom baš iz te zemlje.

Ukrajinci u Devetinu donijeli krompir
Život u Devetini podrazumijevao je obradu zemlje koja, kada su prvi Ukrajinci stigli, nije bila uslovna, pa su morali raditi i za lokalno stanovništvo kojem su donijeli nove načine obrade zemlje, ali i nove kulture u poljoprivredi, te nove recepte u kuhinji.

Kod mene je djed ovdje došao i bio nastavnik, učitelj, ovdje škole nije bilo, niko nije bio pismen. Tu su bile otvorene vatre, niko nije znao šta je šporet. Nego su oni napravili onako nešto od pleha, izidali, kuvali onako u kući. I dimnjak da se izvelo to je bilo zidano od blata, onda je bio kotlić i na sred kuće ložilo se tako. To nije bilo kod Ukrajinaca – kaže Slavko Hnatek napominjući da su Ukrajinci u naše krajeve donijeli i krompir.

Ipak, Devetina nije poznata samo po Ukrajincima. Ranije je ovaj kraj bio prepoznatljiv po izuzetno kvalitetnim trešnjama. Danas to nije slučaj, jer je selo gotovo pusto, pa u njemu ostaju pusta dvorišta, ali i ono što su mještani zatekli kada su u selo stigli – kamene stijene, kojima neki daju poseban značaj.

– Ja sam bio orao sam tamo sa traktorom, baš na njivi preko. Došli neki ljudi, ja gledam šta je, nešto nose neke aparate, nešto gledaju. Ja zaustavim traktor, ajde da vidim šta se dešava u ceriku. A oni došli, nešto kaže pričaju ovdje ima zlata, šta ima. Kad jest, zaista ima, ali na kamenju nije tačno. Od kamena ima 10 metara od onog zadnjeg kod cera, ja sam bio obilježio tačno udario kolac gdje je najveće zračenje – prisjeća se Slavko istraživanja kamenih stijena o čijim moćima se prepričava, a u šta on ne vjeruje.

Devet kamenih stijena
Pretpostavka je, mada za to nema čvrstog dokaza da je Devetina dobila naziv po devet kamenih stijena koje se nalaze u centru sela, a koje su predmet brojnih legendi.

Jedna od njih kaže, da su na ovom mjestu jeli junaci, njih devet iz jedne drvene kašike. Druga govori o tome da je pod ovim kamenim stijenama sahranjeno devet junaka. A treća govori o tome da su kamene stijene tu zato što su ih sa obližnjeg Crnog vrha dobacili divovi. Najrealnija pretpostavka o nazivu sela je ta da je Devetina dobila naziv po tome što se baš sa ovog mjesta vidi devet brežuljaka koji okružuju selo, piše N1.

Ni jedna od teorija i priča ne može se uzeti kao apsolutna istina. Lokalni sveštenik priča o istoriji mjesta koje je naseljeno nakon što je Austro-ugarska zemlju ponudila siromašnim Ukrajincima. Ipak, po dolasku ovdje shvatili su da su prevareni, jer su zatekli zemljište koje nije bilo obradivo.

Povoljan uticaj kamenih stijena na reumatske i ljubavne probleme
Ovo selo posljednjih godina pohode radoznali, ne bi li utvrdili ima li nečega u priči o kamenim stijenama. Čak i u medijima dostupne su glasine o povoljnom uticaju kamenih stijena na reumatske, pa čak i ljubavne probleme.

Iako sveštenik na priču o povoljnom uticaju kamenih stijena odmahuje rukom, Luka Božunović ovom fenomenu posvetio je godine rada. U selu se našao slučajno, kada je na poziv novinara početkom 2000-ih istraživao da li su sa jednim slučajem smrti povezane zle sile. Sumnju novinara je demantovao, ali se u selu zadržao, jer su mu pažnju privukle upravo kamene stijene.

U svom istraživanju, tvrdi, došao je do podatka da svaka od stijena pomaže određenoj regiji ljudskog organizma. Bilo da je riječ o nervnom sistemu, plućima, sitnim ili krupnim kostima, reproduktivnim organima, srcu – svakoj od tih regija, odgovorno tvrdi, može se pomoći meditacijom baš na tom mjestu.

– Zašto neko vjeruje, ili ne vjeruje, zašto neko osjeća ili ne. To je razlog jer naša senzibilnost, ja sam daleko senzibilniji i više osjećam nego vi koji možda ne osjećate vi ćete možda sutra da osjetite ove blagodeti ili ćete reći Luka ja sam bio sa vama i opet ne osjećam, kao što možda recimo taj sveštenik ili bilo ko drugi može da kaže tako – kaže Luka, specijalista narodne medicine ističući da bi u Devetini na kamenim stijenama senzibilniji mogli da osjete strujanje kroz tijelo, opuštenost i trnce.

Ima li u svemu istine ili ne, te struji li iz kamenih stijena ili ne tema je oko koje nema konsenzusa, ali koja bi mogla biti iskorišćena za promociju sela kojem treba spas od gašenja. Na kraju, ako ništa, ono što Devetina sa svojim stijenama sigurno može dati jesu mir, tišina, gotovo netaknuta priroda i sve nijanse zelene. Vrijeme provedeno u takvom okruženju moralo bi izroditi nešto dobro.

Related Topics:

Društvo

DANAS JE NEKTARIJE EGINSKI – evo šta običaji nalažu

Danas, 22. novembra, Srpska pravoslavna crkva i njeni vjernici proslavljaju praznik posvećen Svetom Nektariju Eginskom, jednom od najvećih iscelitelja u istoriji hrišćanstva.

Njegovo ime i danas priziva vjeru, nadu i utjehu svima koji traže snagu i zdravlje.

Sveti Nektarije bio je episkop Aleksandrijske pravoslavne crkve, mitropolit Pentapoljski i pravoslavni teolog, a po smrti je proglašen svetiteljem. Nakon odlaska u penziju, živio je u Trojičkom manastiru u Egini, koji je i osnovao, po kojem je i dobio ime Eginski. Tokom života prolazio je kroz mnoge izazove i nepravde, ali je ostao smiren, blage naravi i jak u rečima. Vjernici ga i danas smatraju čudotvorcem i zaštitnikom bolesnih, a njegove duhovne pouke služe kao smernice za život ispunjen ljubavlju i verom.

O ljubavi je govorio ovako:

“Starajte se da imate ljubav. Ištite svakodnevno od Boga ljubav. Zajedno sa ljubavlju dolazi svo bogatstvo dobara i vrlina. Volite, da biste bili voljeni od drugih. Dajte Bogu čitavo srce vaše da biste ostali u ljubavi. Ko prebiva u ljubavi u Bogu, prebiva i Bog u njemu.”

Njegova čuda počela su već nakon smrti, vjeruje se da je prvi bolesnik izliječen kada je neko stavio njegov džemper na krevet paralizovanog čovjeka. Od tada, pomoć Svetog Nektarija najviše traže oboljeli od teških bolesti, posebno kancera.

Molitva Svetom Nektariju Eginskom:

“O, mirotočiva glavo, svetitelju Nektarije, arhijereju Božiji! U vreme velikog odstupništva i bezbožništva, pobožnošću si prosijao i sakrušio glavu pregordoga satane, koji nas je izranjavio. Toga radi darova ti Hristos da lečiš bolesti neizliječena, koje nas spopadoše zbog bezakonja naših. Verujemo: zavoleo te je Bog pravednoga, da tebe radi nas grešne pomiluje, od prokletstva da nas razriješi, od bolesti da nas izbavi i da se po svoj vaseleni slavi strašno i preslavno Ime Njegovo, Oca i Sina i Svetoga Duha, sada i uvek i u vekove vijekova. Amin.”

Jedna od njegovih najvažnijih poruka nas podseća gde se krije istinska sreća:

“Koliko su u zabludi ljudi koji traže sreću van sebe – u bogatstvu, slavi, putovanjima i zadovoljstvima koja završavaju gorčinom! Sreća se nalazi u nama samima. Blažen je čovjek koji to razumije… Sreća je čisto srce, jer takvo srce postaje presto Božije. Gospod govori: Useliću se u njih i živjeću u njima i biću im Bog i oni će biti Moj narod. Ko ima čisto srce, u njemu ima najveće blago – Samog Boga!”

Liturgija Sveti Nektarije Manastir Tumane

Sveti Nektarije rođen je 1. oktobra 1846. godine u Trakiji pod imenom Anastasije Kefalas. Posle školovanja u Carigradu i Hiosu, zamonašio se i uzeo ime Lazar. Godine 1877. primio je monaški postrig pod imenom Nektarije, a potom je služio kao sveštenik, arhimandrit i mitropolit. Nakon povlačenja u penziju, svoje posljednje godine proveo je u Egini, gde je preminuo 8. novembra 1920. godine. Kanonizovan je 1961. godine.

Sutra, uz Svetog Nektarija, crkva proslavlja i svete mučenike Onisifora i Porfirija, koji su dali svoje živote za širenje hrišćanske vere u vreme cara Dioklecijana.

Nastavi čitati

Društvo

SRAMOTA! Borci odbranili Srpsku, a danas su na OTPADU OTADŽBINE

Trideset godina nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma čime je završen rat u BiH demobilisani borci su zanemareni, a veliki broj njih je na ivici egzistencije. Vlast ipak tvrdi da se o boračkoj kategoriji vodi računa maksimalno koliko je moguće, a iz usta ministra Egića nedavno se čulo da se od boračkih primanja može pristojno živjeti. Istinski borci danas ogorčeno konstatuju da su u ratu ginuli najbolji da bi u miru vladali najgori?! Odnos aktuelne vlasti prema boračkoj kategoriji je sraman, a oni istinski borci koji su rat proveli na braniku otadžbine danas su na otpadu otadžbine, kaže Dragan Kukurić, predsjednik trebinjskog odbora Udruženja veterana odbrambeno – otadžbinskog rata.

“Ni u najružnijim snovima nismo mogli da će biti ovakva situacija kakva trenutna jeste, da će borci toliko marginalizovani biti, maltene na otpadu otadžbine, umjesto kao što su nekada bili na braniku. Nek‘ se ova vlast stidi svojih postupaka, pojedina gospoda koja govore da se može živjeti od boračkog dodatka volio bih da dočekaju da od toliko novaca žive mjesečno”, kaže Dragan Kukurić, predsjednik VOOR Trebinje.

Srbo Škero, demobilisani borac VRS kaže da sadašnja Republika Srpska koja je ogrezla u kriminal vladajućih nije ono za šta su se borili. Trenutni spisak demobilisanih boraca broji 194 hiljade što je višestruko uvećana brojka pa je neophodno izvršiti reviziju ovog spiska, dodaje Škero.

“Jedva smo dočekali taj kraj rata i kad vi poslije 30 godina vidite sistem vlasti šta je napravio od boraca i šta je napravio od države. Sve se mora raditi revizija u kojoj mi trebamo da učestvujemo u komisijama da se ne bi radile malverzacije kao što su se do sada radile i to nas najviše boli. Nas je u Trebinjskoj brigadi bilo najviše 4-4 i po hiljade, a sad po nekim spiskovima ima 11 hiljada. Sve je pokradeno, od Trebinja do Novog grada, političari koji su postali milioneri i milijarderi, odakle im toliki novac?! Neko mora odgovarati za pljačku RS, za to se mi nismo borili!”, ogorčen je Škero.

Da su borci danas na društvenim marginama svjedoči i veliki broj boraca koji su na ivici egzistencije. Takva je i životna priča Dragana Hrnjeza koji je sa 18 godina otišao u rat, a danas živi od 170 KM boračkog dodatka i 120 KM, koliko mu ostaje od minimalne penzije opterećene kreditima.

“Ja sam čitav život evo otkad se završio rat do dana današnjeg stalno u kreditima. Imam penzije 120 KM primim na ruke, ostalo u kredit sve. Borac prve kategorije ima najviše 170 KM. Sa 170 KM danas čovjek može da živi dva puna dana. I sam sam u takvoj situaciji da ne možemo kraj s krajem, a ne da pričamo o liječenju koje nam je potrebno jer mi smo svi iz rata izašli bolesni. Imam strašnih zdravstvenih problema, jedva se krećem, jedva sam pokretan. Mi smo za ovu državu sve dali, a ova država ništa za nas učinila nije!”, kaže Dragan Hrnjez, demobilisani borac VRS, korisnik invalidske penzije opterećene kreditima i samohrani otac.

Dok životne priče boraca svjedoče o izuzetno lošem stanju u kojem se danas nalazi ova kategorija, vladajući uporno pričaju bajke u kojima su borci ravnopravni članovi društva i kategorija kojoj se posvećuje maksimalna pažnja, a kako svaka bajka ima srećan kraj, ova bajka mogla bi završiti riječima Danijela Egića, ministra rada i boračko – invalidske zaštite Vlade RS.

“Ova Republika Srpska je dala maksimum i mislim da je to dovoljno za jedan pristojan život”, ostaće upamćeno da je ministar boraca u Vladi Republike Srpske Danijel Egić rekao o položaju demobilisanih boraca kada se nedavno obilježevala Mitrovdanska bitka u Nevesinju.

(BN)

Nastavi čitati

Društvo

VREMENSKA PROGNOZA! Oblačno sa susnježicom i snijegom

Jutro je u Bosni i Hercegovini pod gustim slojem oblaka, uz padavine koje će obilježiti gotovo sve krajeve zemlje. U Bosni susnježica i snijeg, na području Hercegovine  kiša, uz nešto blaže temperature.

Prema prognozama meteorologa, očekivana visina novog snijega u većem dijelu Bosne kretaće se između 5 i 10 centimetara, dok bi u višim planinskim predjelima snježni pokrivač mogao dostići i do 20 centimetara.

Vjetar je slab do umjeren, sjevernog smjera, ali u planinskim područjima povremeno jači, što dodatno pojačavaće osjećaj hladnoće. Vozačima se savjetuje pojačan oprez, posebno na dionicama preko planinskih prijevoja, gdje su mogući poledica i smanjena vidljivost.

Nastavi čitati

Aktuelno