Kiseli krastavci i paprike, ajvar, feferone, sos od paradajza solo ili sa dodacima, slatko, sokovi, likeri, rakije… Svježa salata i blitva, luk i pšenično integralno brašno, jabukovo sirće.
Nisu ovo proizvodi nabrojani sa štandova pijaca ili iz bakinog špajza, već ono što učenici i profesori Poljoprivredne škole stvore svojim rukama i radom.

A cijene, da čovjek ne povjeruje. Jeftino, a sve domaće i prirodno. Plus, sve napravili vrijedni đaci. Što bi rekao njihov profesor, cijeli proces u koji su uključeni obuhvata od njive do tegle. Kupaca ne manjka. Jedan od njih kaže za Srpskainfo da je oduševljen onim što kupuje iz magacina Poljoprivredne škole. Juče pazario kisele krastavce i feferone, danas blitvu i salatu.

“Kisele salate lijepo krckaju po zubima, taman kako volim. Moram doći po brašno, a sigurno ću probati i druge proizvode. Već sam proširio glas koliko je dobro sve što sam do sada kupio. Nemam šta reći, osim svaka čast djeci i profesorima na odličnim proizvodima”, kaže on.

Kupci kroz osmijeh govore kako im je ono što kupe bolje nego što ima napravi žena, a neki dodaju da je u rangu zimnice koju su pravile njihove bake.

I direktor Poljoprivredne škole Bojan Bakal ne krije zadovoljstvo onim što su uspjeli da naprave i iznesu na police, prodajom i angažmanom đaka i profesora.
“Đaci učestvuju u svim procesima proizvodnje. Od sadnje, branja, spremanja. Ono što dobijemo prodajom ulažemo daljem u proizvodnju, nabavku, ali i za obezbjeđivanje besplatnih obroka za đake koji to nisu u prilici – kaže on za Srpskainfo. Za one koji brinu šta jedu, ovi proizvodi mogu da budu preporuka. Kako nam je rečeno, sve što proizvedu nema konzervanse, a sokovi su potpuno prirodni.

Učenici kojima je spremanje proizvoda dio praktične nastave ne kriju koliko uživaju u tome i koliko su ponosni kada vide pune police proizvoda koje su napravili. Prepričavaju šta sve rade, ali i ističu da im ništa od toga nije teško.

Drugari u BL, od srca preporučujem da posjetite Poljoprivrednu školu (8-15 h) i kod njih pazarite zimnicu. Ima svega, od ajvara do sokova, od sirćeta do pekmeza. Cijene pristupačne, proizvodnja obavljena u školi (od sjetve,preko berbe do konzervacije). To je to, to je tvit. 🤗 pic.twitter.com/ZghslQjqg5

— Berislav Blagojevic (@BerislavB) November 7, 2022

“Prvo idemo po sirovine, unosimo u radionicu, operemo ih, meljemo, stavljamo u presu, sipamo flaše, pa slijedi pasterizacija i onda ide u prodaju. Ovo je jedna od zanimljivijih škola, jer se radi nešto na praksi, a ne sjedi samo za računarom. Na stručnim predmetima učimo o hrani, šta nam je potrebno, šta je zdravo, šta nije. Nisam razmišljala o proizvodnji i hrani dok nisma počela da idem na praktičnu nastavu. Tada sam shvatila šta je zdravo, šta ne”, priča Darija, učenica trećeg razreda.

Njena školska kolegica Ivana poručuje kako na praksi može puno toga da se nauči, šta je bitno u ishrani.

“Zanimljivo mi je da pravim sokove, da isprobavam nove vrste. Ne bude naporno, ali ima dosta da se radi. Zna se dobro šta je čija obaveza, ko donosi flaše, ko pere, ko jabuke stavlja u mlin, ko sipa sokove. Ne stvara se gužva i nije dosadno. Svi smo tu, sa profesorima se lako možemo dogovoriti. Atmosfera je opuštena, puste nam čak i muziku”, kroz smijeh kaže Ivana.

Godinu starija Anja poručuje kako je poljoprivreda budućnost i da što više ljudi treba da se uključi. Preporučuje ovu školu, a njen plan je studiranje i proizvodnja za sebe.

Nemanja Jelić, njihov profesor praktične nastave u Poljoprivrednoj školi priča kako se sa proizvodnjom počinje u julu, a da se sezona traje do decembra. Škola ima plastenike, pekaru, mlin, u planu je i školska pivara, a možda i mesnica.

“Novac koji se zaradi ovdje, vraća se u praktičnu nastavu i u školu. Kreči se, kupuju mašine, odemo na neki izlet”, priča on i dodaje kako skoro sve proizvode prodaju. U procesu proizvodnje učestvuju đaci drugog, trećeg i četvrtog razreda prehrambenih tehničara, njih pedesetak i toliko đaka agroproizvođača.

“Agroproizvođači rade od rasada, do gotovog proizvoda, a mi od njihovog gotovog proizvoda, do ovoga što vidite. Zapravo, proces obujhvata od njive do tegle”, kaže on i poručuje kako lično najviše voli kisele krastavce, ajvar i sos paradajz, te liker od oraha.

“Poljoprivreda i prerada hrane je strateška oblast na koju bi svi trebalo da obratimo malo više pažnje”, ističe profesor.

U magacinu gdje se prodaje zimnica šarenilo boja i cijena. Tegla kiselih krastavaca košta tri marke, četiri su fileti paprike, a velika tegla sedam maraka. Tegla ajvara je šest, meda 20, dok je pekmez od šljiva osam KM. Ljute feferone koštaju dvije i tri marke, zavisno od količine, prirodni sok od jabuke i kruške je četiri, a samo od jabuke 3 marke. Slatko od aronije je 5, a liker od aronije 15 KM… Oni koji žele, pazariti mogu radnim danom od osam do 15 časova.

Foto: Twitter/Berislav Blagojević