Connect with us

Banjaluka

DRAMA U LAZAREVU: Mladić tvrdi da mu je izbacivač u banjalučkom kafiću polomio lobanju

Samo zato što samo odmahnuo rukom nakon što pjevač nije htio otpjevati pjesmu koju sam naručio, brutalno me je pretukao N.P, izbacivač u kafiću „Džentlmen“ u banjalučkom naselju Lazarevo.
Ovako svoju ispovijest za „Srpskainfo“ počinje Ljubiša Knežević, koji tvrdi da su ga prilikom proslave rođendana doslovno pokušali ubiti u pomenutom kafiću.

Kaže da mu je samo zbog toga što je odmahnuo rukom polomljena lobanja, nos, te je zadobio i druge teške povrede.

On kaže da se sve dešavalo 21. decembra u večernjim časovima, kada je sa drugom izašao u grad kako bi proslavio rođendan.

– To veče smo bili u jednom kafiću u Dervišima i onda smo oko 23.30 došli u kafić Džentlmen. U tom lokalu je bila muzika uživo i bio je pun, pa smo našli jedan sto u blizini vrata. Kolega i ja smo stalo za taj sto – pojašnjava Knežević.

Kaže da su zatim naručili piće i da je tada primijetio da u kafiću pjeva njegov poznanik, s kojim je bio u dobrim odnosima.

– Pozvao sam pjevača da dođe za naš sto i platio mu da otpjeva pjesmu za moj rođendan. On je odmah otpjevao tu pjesmu, pa sam zatražio da mi otpjeva još jednu pjesmu. Međutim, on je nije otpjevao – pojasnio je Knežević za „Srpskainfo“.

Prema njegim riječima, on je sačekao par minuta i opet je pozvao pjevača i pitao ga da mu otpjeva još jednu pjesmu za rođendan.

Ističe da je tada pjevač rekao da sačeka i da ima i drugih koji su naručili pjesmu.

– Priznajem da sam nakon toga malo burnije reagovao, ali nisam imao nikakve loše namjere. Odmahnuo sam rukom u pravcu pjevača, ali u smislu ‘ako nećeš odmah pjevati, nemoj je ni pjevati’. Međutim, on je shvatio kako hoću da ga udarim, ali to stvarno nisam htio – prepričava Knežević šta se sve dešavalo kobne večeri.

Dodaje da je tada pjevač na mikrofon pozvao obezbjeđenje tako što je im je rekao „dođite do mene“. Kaže da su tada prišla tri ili četiri momka do njegovog stola, te da jednog od njih poznaje i da se radi o N.P.

Priča da mu se taj izbacivač tada obratio i pitao šta je problem i zašto pravi frku.

– Nakon toga taj izbacivač N.P. me udario šakom u lijevo oko, nakon čega sam momentalno izgubio svijest i pao licem prema podu. Pao sam na prag kafića i više ništa ne znam, ne znam šta se dalje dešavalo – rekao je Knežević.

Kaže da je sljedeće čega se sjeća da se probudio u bolničkom krevetu sa jakim bolovima u glavi.

– Prilikom razgovora s doktorima oni su mi rekli da mi je lobanja pukla na nekoliko mjesta. Takođe su mi rekli da mi je slomljen nos, jagodična kost i da se radi o veoma teškim povredama – kaže Ljubiša.

Ističe da je siguran ko ga je udario i da nema dileme da je to N.P, jer ga poznaje od ranije. Navodi da se sjeća trenutka kada ga je udario šakom u glavu.

– To je morao vidjeti i drug koji je bio sa mnom za stolom, ali i taj pjevač koji je stajao u blizini. Samo pretpostavljam da se boje i da zato niko od njih ne smije reći policiji da su vidjeli ko me istukao – pojašnjava Knežević.

On ističe da N.P. poznaje dugo vremena i da zna da on radi kao izbacivač u kafićima i klubovima u Banjaluci, ali da to niko ne smije da izjavi.

– Ja sam jedno vrijeme radio kao konobar u kafiću koji se nalazi preko puta ‘Džentlmena’. N.P. je tu dolazio na piće, pa ga i tako znam – kaže Knežević.

Prema njegovim riječima, cijeli slučaj je prijavljen policiji. Ističe da očekuje da će oni utvrditi da se sve desilo ovako kako je ispričao, jer po njegovim riječima, to je istina.

Kako piše „Srpskainfo“, u Policijskoj upravi Banjaluka sve je prijavljeno i toku su određene provjere.

Užasan prizor

Očevici ovog događaja pričaju da je užasno bilo vidjeti kakve je povrede zadobio ovaj mladić.

– To je bilo strašno, momak je ležao na zemlji u lokvi krvi. Sva sreća pa je u kafiću bio neki doktor. On je pritrčao i pomogao ovom mladiću. Da nije bilo njega, ko zna da li bi momak i preživio – ispričao je jedan od očevidaca.

On kaže da je bilo dosta ljudi ispred lokala, ali da je njih par pritrčalo da mu pomognu. Dodaje da je ubrzo došla ekipa Hitne pomoći, koja je odvezla mladića.

Banjaluka

NEBOJŠA DRINIĆ “Praznično jutro i Nikoljdan – krsna slava moje porodice”

Odbornik PDP-a Nebojša Drinić uputio je čestitke svim vjernicima koji danas slave Svetog Nikolu, prisjećajući se porodične tradicije i duhovnog nasljeđa svog kraja.

„Praznično jutro i Nikoljdan – krsna slava moje porodice – uvijek dočekujemo s radošću i ponosom. Brat i ja zajedno smo bili u crkvi u Razboju, gdje smo kao djeca prvi put molili Boga i duhovno sazrijevali. Danas radost dijelimo s našim bratancem Markom, podsjećajući ga na naše korijene.

S posebnim ponosom pričamo o našem pretku, Đurađu Driniću, prvom svešteniku i neimaru crkve u našem selu. On je ostavio neizbrisiv trag, a duh Svetog Nikole, koji simbolizuje dobrotu, skromnost i milosrđe, vodi nas kroz život.

Srećna i od Boga blagoslovena slava svim poštovanim domaćinima i dragim ljudima!“ – poručio je Drinić.
Banjaluka24

Nastavi čitati

Banjaluka

VESELIN MIŠINIĆ KNJIŽEVNIK “Banjaluka je NAJSRPSKIJI grad na Balkanu”

Književnik Veselin Mišnić i njegov roman “Drugom stranom tišine” ovogodišnji je dobitnik nagrade “Đuro Damjanović”, Udruženja književnika Republike Srpske – Podružnica Banjaluka.

Priznanje mu je uručeno u Kući Milanovića. Bio je to povod  da sa ovim književnikom zavidne bibliografije razgovara i ekipa portala Banjaluka.net.

Kolašinac po rođenju, sa beogradskom adresom, iskazuje to i u svom govoru odnosno pisanju, ekavica ili ijekavica, za njega nije bitan izgovor srpskog jezika, bitno je da razgovaramo. Do sada je objavio 50 knjiga (romana, zbirki pripovijedaka, poezije, satire, kritika i eseja).

Prevođen je na dvadeset stranih jezika i zastupljen u svim značajnijim književnim antologijama, zbornicima i almanasima. Višestruko je nagrađivan za svoje književno djelo, član je Udruženja književnika Srbije i ima status istaknutog umjetnika.

Koliko Vam znači nagrada koju dodjeljuje Udruženje književnika Republike Srpske, Podružnica Banjaluka? Povezuje li Vas još nešto, osim dobijenog priznanja, sa ovim krajevima ?

Mišnić: …Činjenica je da je ovo moja prva književna nagrada koju sam dobio u Republici Srpskoj i koja nosi ime istaknutog književnika iz Banja Luke Đura Damjanovića. Činjenica je takođe da sam dobio niz značajnih književnih nagrada poput nagrade Milan Rakić, Simo Matavulj, Radoje Domanović, Srboljub Mitić i još mnogo drugih, što u Srbiji, što u Crnoj Gori, ali kažem meni je ova nagrada posebno draga jer sam je dobio u najsrpskijem gradu na Balkanu, dakle u Banja Luci. Draga mi je što sam kao mlad pisac poznavao Đuru dok je boravio u Beogradu. Kasnije kada se vratio da živi u rodnoj Banjaoj Luci, nisam ga više sretao. Đuro je umro prije 15 godina, a Udruženje Književnika Srpske, Podružnica Banja Luka je ustanovilo ovu nagradu u znak sjećanja na velikog boema i nesvakidašnjeg čovjeka i književnika Đuru Damjanovića. Đura je bio i ostao značajno ime u okvirima sveukupne srpske književnosti i jako je dobro da je Banja Luka kao njegov zavičajni grad, prepoznala značaj ovog pisca, kao pravog naslednika Kočića i Ćopića. Sa ovim krajevima me povezuje mnogo toga, prije svega jezik naroda, koji se ne razlikuje od onog iz mojeg zavičaja (Mojkovac- Crna Gora), povezuje me kultura govora, nasleđe i vjera pravoslavna, i nekolicina pisaca i prijatelja koji žive u Banja Luci.

Pomenuću neke: Zoran Kostić, Miladin Berić, Živko Vujić, dr. prof. Duško Pevulj, dr. prof . Đorđe Vuković, pjesnikinja Neda Gavrić…

Nagradu ste dobili za knjigu proze „Drugom stranom tišine“ , to je Vaša 50. knjiga po redu, koja obuhvata pet decenija pisanja. Unutar korica je 120 tema i nevjerovatnih 4200 sentenci, i mudrih misli. Šta Vas inspiriše na toliko količinu zapisa?

Mišnić: Ovo je jedna od onih rijetkih knjiga koje se napišu jednom ili nikad. Ja sam ovu knjigu od 550 strana, u fragmentima sklapao preko 40 godina a intezivno sam na tekstu u njoj radio poslednjih pet godina. Znate, knjige umiru kao i ljudi, neke mnogo prije od njihovih autora, neke se otrgnu od života stvaraoca i krenu nekim svojim putem, ne mareći za protok vremena. Vjerujem da je ovo jedna od takvih knjiga. Ovakve knjige su dokaz da pisci mislioci nijesu protjerani iz književnosti, da ih još ima, mada rijetko. Današnja književnost je nažalost prepuna trivijalija, svakojakog mešeteranja, ispraznosti, lišena je ljepote jezika i ljepote pisanja, forma i sadržinska struktura su krajnje pojednostavljeni i ogoljeni. Knjige vizuelno izgledaju kao bombonjere, mada u bombonjerama ima kakav –takav sadržaj a ove knjige koja se prodaju u konditoraju, po samoposlugama, trafikama, sem celofana u koji su upakovane, nemaju ni jedan sadržaj vredan pomena, naravno mislim u književnom smislu. Prava književnost je nešto drugo, i nešto više. Umjetnost prije svega.

U obrazloženju stručnog žirija za nagradu “Đuro Damjanović” stoji: “U žanrovskom smislu ova zbirka misli i fragmenata najbliža je “Znakovima pored puta “Ive Andrića i predstavlja štivo koje će mnogi držati uz uzglavlje,…”. Koliko godi poređenje sa Nobelovcem?

Mišnić: Svako poređenje sa velikim piscima prija. Neke moje ranije knjige su poređivane, recimo sa Ernestom Sabatom, Emilom Sioranom, Danilom Kišom, Mešom Selimovićem, a evo ova i Andrićevim “Znakovima”. Smatram da svaki pisac, ali i svaki čovjek ima neke svoje “Znakove pored puta”. Vidljive ili nevidljive. Makar i djelovalo sve asocijativno sličnost možda postoji samo u domenu promišljanja. Sve drugo nema sličnosti, ali kako god bilo, priznajem: ovo su moji “znakovi”.

Slobodan ste umjetnik. Isključivo se bavite književnim radom. Koliko je važno umjetniku da bude slobodan u svakom smislu, za njegov kraetivan rad i kako ste se Vi izborili za takav status i mogućnost da se bavite isključivo književnim radom?

Mišnić: Rano sam prestao da se bavim pedagoškim radom i profesurom. Opredelio sam se za književnost i tim putem, kakav god on bio, idem poslednjih 50 godina. Sloboda je nužno relativan pojam. Ako pisac dosegne prag samosvojnosti, to je za njega sloboda. Izbori nas nekada vode i na pogrešnu stranu. Vreme na kraju presudi, jesmo li ili nijesmo izabrali pravi put. Pedeset mojih knjiga u raznim žanrovima daju odgovor na ovo pomalo hipotetičko pitanje.

“Ubi me prejaka reč”, zapisa čuveni Branko Miljković. S obzirom da pišete aforizme i kroz jedno kritičko oko posmatrate svijet oko sebe, koliko danas vodimo računa šta ćemo reći ili zapisati? Danas, kada svako ima priliku da iznese mišljenje. Da li je riječ umjetnika u tom smislu obezvrijeđena?

Mišnić: Miljlković je takođe napisao: Putuj, pevaj, prkosi/ Samo te pesma hoće/ Ali dok pevaš ko će/ Tvoje breme da nosi./ Javna riječ, ona zapisana je obavezujuća, to je piščeva testamentarna oporuka. Satira je samo jedan od književnih žanrova gdje sam se ja u jednom periodu stvaralaštva iskazivao. Jer, kako neko reče: kratka riječ dugim mislima daje povoda. A aforizam kao najkraća književna forma ima više uloga i više značenja. To je bila i moja šansa da budem oštar kada je trebalo i gdje je trebalo. Osjećao sam se ugodnije u svojoj koži. Ova ekspanzija društvenih mreža je obezvrijedila svako kritičko mišljenje. Riječi su potrošna roba i svako se oseća prozvanim i pozvanim da daje neki svoj sud, bilo da je reč o društvenim ili kolokvijanim pitanjima svakodnevice. Tu je prvo stradao jezik. Potom pismenost i onda ne sledi ništa drugo do sunovrat istinske kreativnosti. Da li je neko pisac ako piše jelovnike?

Piše: Marina Majkić Miletić

Banjaluka.net

Nastavi čitati

Banjaluka

GRADONAČELNIK ČESTITAO SVETOG NIKOLU “Živjeli i neka je sa srećom”

Gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković uputio je iskrene čestitke svim vjernicima koji danas proslavljaju Svetog Nikolu, uz poruku da ovaj dan provedu u radosti i miru, okruženi najbližima.

„Svim vjernicima koji danas proslavljaju Svetog Nikolu od srca čestitam krsnu slavu, uz želju da ovaj dan, ali i cijelu narednu godinu provedete u zdravlju i blagostanju, zajedno sa svojim porodicama, jer porodica je naša jedina mirna luka na kraju svakog dana.

Živjeli i neka je sa srećom!“ – poručio je Stanivuković.
Banjaluka 24

Nastavi čitati

Aktuelno