Connect with us

Politika

EVO ŠTA SE DEŠAVALO NA ZASJEDANJU NATO-a! Govor koji je uzburkao javnost u BiH i regionu

Zamjenik američkog državnog sekretara SAD Kristofer Landau na zasjedanju NATO-a u Dejtonu govorio je o BiH i dao jasnu poruku – voljni smo da slušamo, dogovori moraju da se poštuju, ali se morate prilagoditi novim vremenima.

Njegov govor prenosimo u cijelosti:

Zaista mi je velika čast i zadovoljstvo što sam danas ovdje i što mogu da vam se obratim. U ime predsjednika Trampa i državnog sekretara Rubija, želio bih da se zahvalim guverneru DeVajnu i kongresmenu Terneru na gostoprimstvu. Takođe, zahvaljujem svim uvaženim zvanicama koje su doputovale iz svih krajeva svijeta, a posebno iz Evrope i sa Balkana. Radujem se što sam u prilici da vas pozdravim u našoj zemlji, čast mi je da ste nam ovdje gost.
Okupljeni smo na jednom zaista posebnom mjestu, u zaista posebnom trenutku. Dejton, Ohajo je rodni grad braće Rajt – Vilbura i Orvila – koji su sanjali o avionima na motorni pogon i taj san pretvorili u stvarnost jednog decembarskog dana 1903. godine u Kiti Hoku, u Sjevernoj Karolini. Nevjerovatno mi je da se prvi let motornog aviona dogodio svega 60 godina prije mog rođenja – a moj djed je tada već imao 20 godina.

Čovječanstvo je prešlo dug put u vremenu koje je za istoriju kao treptaj oka – i u dobru i u zlu.

Ovdje smo i u posebno značajnom trenutku – 30 godina nakon što su završeni pregovori o mirovnom sporazumu za BiH, upravo u ovom gradu. Bilo da se radi o pojedincima ili narodima, malo je plemenitijih poduhvata od traganja za mirom – za sebe ili za druge. A, naravno, potraga za mirom i njegovo promovisanje upravo je suština diplomatije, kojom se danas bavim.

Stoga, danas odajemo počast onima koji su se prije tri decenije okupili ovdje da zaključe mirovni sporazum.

Da li to znači da je taj sporazum savršen? Naravno da ne. Većina mirovnih sporazuma predstavlja pokušaj kompromisa. A kompromis često nije lijep. Niko ne dobije 100 odsto onoga što hoće – ali je to ipak bolje nego da se ne postigne ništa.

Dejtonski sporazum, zaključen prije 30 godina, proglašen je herojskim i istorijskim – i zaista je zaustavio građansko krvoproliće. Ali, na samom početku, Sjedinjene Države su ukratko izložile svoj cilj, da se postigne sporazum koji je – citiram – “jasan, ograničen i ostvariv”.

Ova skromnost u sredstvima i ciljevima djeluje privlačno. Danas nisam ovdje da držim predavanja, već da slušam vas koji dolazite iz BiH i regiona. Mi u Trampovoj administraciji spremni smo da stavimo na raspolaganje svoju pomoć i doprinesemo unapređenju uslova – ali samo ako je naše uključivanje i željeno i opravdano. Znam da to nije uvijek bio duh u kom su američki zvaničnici pristupali spoljnoj politici, ali u ovom pogledu, kao i u mnogim drugim, Trampova administracija spremna je da isproba drugačiji pristup – i ponosan sam što predstavljam taj novi način razmišljanja.

Zapravo, moje porijeklo me je savršeno pripremilo za to. Moj otac je bio karijerni američki diplomata. Rođen sam u Madridu, u Španiji, dok je služio u tamošnjoj američkoj ambasadi. Odrastao sam ne ovdje, u Sjedinjenim Državama, već u nekoliko zemalja Јužne Amerike, gdje je bio ambasador SAD-a. Dakle, iako sam Amerikanac od trenutka svog rođenja, navikao sam da Sjedinjene Države- i svijet – posmatram i očima drugih. Očekujem i poštujem različita gledišta, i razumijem da nisu svi – niti žele da budu – isti kao ja ili moji sunarodnici Amerikanci.

Možemo voljeti svoju zemlju i biti ponosni na nju, a da istovremeno uvažavamo ogromnu raznolikost naroda i kultura širom planete. Predsjednik Tramp je upravo ovu temu istakao prošle nedjelje, u svom važnom govoru o spoljnoj politici u Rijadu, u Saudijskoj Arabiji. Priznao katastrofalne rezultate američkih pokušaja “izgradnje država” širom svijeta tokom posljednjih decenija i osudio aroganciju onih koji slete u stranu zemlju i misle da imaju sve odgovore.

Šta to znači za Bosnu i Hercegovinu? To znači da smo spremni da slušamo i sarađujemo sa svim uključenim stranama. Sporazumi moraju biti čvrsti da bi opstali, ali istovremeno morate biti fleksibilni da biste se prilagodili novom vremenu.

Da budem jasan: Sjedinjene Američke Države ne nude neograničena sredstva za nedefinisane, neizvjesne ili nerealne ciljeve. Ova osnovna poenta prečesto se gubi kod onih koji zagovaraju preoblikovanje stranih društava prema utopijskim vizijama.

Nismo zainteresovani da namećemo viziju društva koja odražava želje udaljenih birokrata i uskih aktivističkih krugova. Sjedinjene Američke Države mogu biti voljan partner sa značajnim političkim kapitalom. Možemo raditi vrijedno, ali sarađivaćemo samo sa onima koji su posvećeni pragmatičnom realizmu za svoju zemlju.

Odbacujemo dva neodrživa ekstrema – s jedne strane težnju za transcendentnom transformacijom, a s druge strane ponovno otvaranje starih rana. Beskrajno ekspanzivna politika bez uzdržanosti i istorijske skromnosti postaje neprijatelj strategije i ustavnog državnog uređenja. To nije naša svrha, naša funkcija, niti naša misija.

Narodi i društva posjeduju otpornost – ali moraju da odluče da budu otporni. I ovdje ne govorim samo o liderima, već o narodu.

Postići ravnotežu između trajnosti i fleksibilnosti nije lako. Sporazumi koji su i čvrsti i prilagodljivi zahtijevaju saglasnost i konsenzus svih strana na terenu. Oni moraju odražavati regionalne uslove i stvarnost, a ne idealizovane i apstraktne obrasce nametnute odozgo ili izdaleka. Kada različite nacije i vrednosni sistemi postoje jedni pored drugih, mir ne zavisi od vojne pobjede – koja samo postavlja teren za sljedeći sukob – nego od kompromisa koji omogućava svima da žive zajedno. Mir i razvoj definišu ljudi koji moraju da žive sa posljedicama – ne pravnici (a i sam sam pravnik), ne akademici, niti istraživački instituti.

Zato mislim da s pravom možemo reći da je Dejtonski sporazum uspjeh – iako nije savršen ni u teoriji ni u praksi. Ovdje sam da izrazim spremnost Trampove administracije da sluša i da igra konstruktivnu ulogu za sve strane.

Na kraju, narodima Bosne i Hercegovine i njenim susjedima pružamo ruku prijateljstva i izražavamo spremnost da pomognemo. A vama svima zahvaljujem na vašem vremenu i pažnji. Hvala vam, piše RTRS.

Related Topics:

Politika

Više nije predsjednik Srpske, ali i DALJE KORISTI PALATU SRPSKE! Ugostio Netanjahuovog brata

Iako više nije predsjednik Republike Srpske, Milorad Dodik očigledno ne planira tako lako da se odrekne predsjedničkih privilegija. Palatu Republike, službenu rezidenciju predsjednika Srpske, i dalje koristi kao da je njegova – za sastanke, prijeme i fotografisanja sa gostima.

Da Dodik Palatu Republike koristi kao svoje lične prostorije sam je potvrdio objavom na mreži X gdje se pohvalio susretom sa piscem Idom Netanjahuom, koji večeras u Banjaluci ima promociju knjige,

– Velika je čast što je Ido Netanjahu, izraelski ljekar, pisac i dramaturg, došao u Banjaluku i Republiku Srpsku. Srpska njeguje dugogodišnje prijateljske i sadržajne odnose sa jevrejskim narodom i Državom Izrael – napisao je Dodik na mreži X.

 

Dodao je da srpski i jevrejski narod povezuje duboko istorijsko iskustvo stradanja, što je utemeljilo snažno međusobno razumijevanje i poštovanje.

Inače, Netanjahu je stigao u Banjaluku na promociju svog romana „Itamar K.“.

Nepoznato je u kom svojstvu je Dodik primio Netanjahua s obzirom na to da je Narodna skupština Republike Srpske u subotu imenovala Anu Trišić Babić za v.d. predsjednika Republike Srpske, čime mu je i formalno prestao mandat.

Ono što je još zanimljivije jeste da Ana Trišić Babić uopšte nije bila na navedenom sastanku sa Netanjahuom.

Podsjećamo, Centralna izborna komisija BiH je još u avgustu donijela odluku o prestanku mandata Milorada Dodika na mjesto predsjednika Republike Srpske.

Ova odluka CIK uslijedila je nakon što je Apelaciono odjeljenje Suda BiH potvrdilo prvostepenu presudu protiv Dodika kojom je osuđen na godinu dana zatvora i šest godina zabrane obavljanja javnih funkcija.

Nastavi čitati

Politika

NAROD ĆE DA PLATI! Nastavlja se IZMIŠLJANJE RADNIH MJESTA u javnoj upravi Srpske

Javna uprava Republike Srpske ostaće poligon za bespotrebna zapošljavanja sa političkom pozadinom i nakon što je upravljanje Vladom Republike Srpske preuzeo novi premijer Savo Minić.

Međutim, mjesta je sve manje pa su direktori i rukovodioci prinuđeni da ih izmišljaju.

Posljednji primjer je Republička direkcija za promet naoružanja i vojne opreme koja postoji u sklopu Ministarstva trgovine i turizma i čiji je rad građanima Republike Srpske zbog specifične djelatnosti uglavnom nepoznat.

Iako je javni interes za rad ove direkcije sa oko desetak zaposlenih minimalan, ova institucija planira zaposliti portparola.

Nedavno je uz saglasnost Vlade Republike Srpske, a nakon pribavljanja mišljenja resornog ministarstva izmijenjena sistematizacija radnih mjesta u kojoj „uplanjena“ pozicija višeg stručnog saradnika za odnose s javnošću.

U opisu njegovog posla je da priprema i vrši izradu i distribuciju saopštenja za za javnost, informativne materijale i sadržaje medijskog karaktera.

Zadatak mu je i da održava kontakte sa predstavnicima medija, priprema odgovore na eventualne novinarske upite, učestvuje u organizaciji konferencija za novinare, događaja, promocija i javnih nastupa rukovodilaca.

Pripremaće i govore, izjave, prezentacije i promotivne materijale za potrebe direkcije te pratiti objave o medijima i vršiti analizu medijskog izvještavanja.

Za ovaj posao potrebna je osoba koja ima završen Fakultet političkih nauka koji se vrednuje sa najmanje 240 ECTS bodova, godinu radnog iskustva i poznavanje rada na računaru.

U pokušaju da opravda uspostavljanje ovog radnog mjesta, vršilac dužnosti direktora direkcije Boško Latinović (DNS) dao je zanimljiv odgovor.

„Evo vi zovete i postavljate pitanje. Mora biti neko stručan da na njega odgovori“, kaže Latinović.

Na našu konstataciju da se direkcija do sada nije često oglašavala, on je konstatovao da „svijet modernih komunikacija iziskuje jednu takvu poziciju“.

Podsjećamo, nedavno je sličnu pravnu akrobaciju izveo i vršilac dužnosti direktora Agencije za agrarna plaćanja Republike Srpske Aleksandar Trninić.

Tako je on, opet uz prethodnu saglasnost Vlade RS, uveo odsjek za informisanje, a čiji će zadatak biti rad sa medijima i strankama, u ovom slučaju uglavnom poljoprivrednicima.

Tu će, ako već nije, zaposliti službenika za informisanje iako ih resorno Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Republike Srpske ima nekoliko.

Nastavi čitati

Politika

U IME OCA SINA I SVETE FOTELJE! Glasanje sina za oca u Modriči NIJE SUKOB INTERESA

Komisija za žalbe Republike Srpske poništila je rješenje Republičke komisije za utvrđivanje sukoba interesa i ocijenila da predsjednik Skupštine opštine Modriča Risto Marić i njegov sin Velibor, odbornik Socijalističke partije u modričkom parlamentu nisu u sukobu interesa, otkriva CAPITAL.

Republička komisija za utvrđivanje sukoba interesa svojim rješenjem iz jula ove godine ustanovila je da je Risto Marić u sukobu interesa zato što je glasao sam za sebe prilikom biranja predsjednika SO Modriča, dok je za njegovog sina utvrdila da je u sukobu interesa zato što je tom prilikom glasao za svog oca.

„Glasanje o bilo kom pitanju u kojem postoji finansijski interes odbornika ili lica koje je povezano sa njim, predstavlja povredu zakona i sukob interesa. U konkretnom slučaju radi se o glasanju za srodnika – oca za izbor na neku od javnih funkcija, što predstavlja povredu principa djelovanja izabranih predstavnika iz člana 3. i povredu člana 9. zakona“, navela je komisija.

Kada je u pitanju Risto Marić, komisija je ocijenila da je on pored glasa koji je dobio od sina glasao sam za sebe i tako došao u sukob interesa.

„U konkretnom slučaju radi se o „glasanju za samog sebe“ u izboru na neku od javnih funkcija što predstavlja povredu principa djelovanja izabranih predstavnika“, navodi se u rješenju komisije.

Međutim, Komisija za žalbe uvažila je žalbu i oca i sina, poništila rješenje Komisije i vratila joj predmet na ponovno odlučivanje.

„Prvostepena komisija nije precizno navela na osnovu kojih zakonskih propisa i činjenica je odlučila da su imenovani u sukobu interesa. Konkretno nije dovoljno razjašnjeno da li je došlo do stavljanja privatnog interesa iznad javnog prilikom glasanja za izbor predsjednika skupštine. U obrazloženju nije jasno naznačeno na koji način je privatni interes stavljen iznad javnog, da li je glasanje „za sebe“, odnosno „za oca“ imalo pravno relevantan uticaj na ishod odluke, niti su primijenjeni odgovarajući zakonski propisi kojima se potkrijepio takav zaključak“, navodi se u rješenjima Komisije za žalbe koja je drugostepeni organ za odlučivanje u predmetima vezanim za sukob interesa.

Pored poništavanja rješenja vezanih za Ristu i Velibora Marića, Komisija za žalbe je poništila i rješenje kojim je prvostepena Komisija ocijenila da je odbornik Jelena Stajić u sukobu interesa zato što je glasala sama za sebe prilikom izbora na funkciju vršioca dužnosti direktora Turističke organizacije Modriča.

„Prvostepena Komisija će u ponovnom postupku slijedeći primjedbe Komisije za žalbe utvrditi da li glasanje odbornika za samog sebe prilikom izbora za funkciju direktora javne ustanove može predstavljati sukob interesa, zatim jasno obrazložiti šta predstavlja privatni, a šta javni interes u konkretnom slučaju, te sve podvesti pod tačne zakonske odredbe koje primjenjuje“, kaže se u rješenju Komisije za žalbe.

Capital

Nastavi čitati

Aktuelno