Connect with us

Društvo

GRAĐANI NA IZMAKU ŽIVACA “Ono što sam mogao kupiti za 20 KM sad ne mogu ni za 50 KM”

Ono što sam prije mogao kupiti za 20 maraka sad ne mogu ni za 50”. “Neki dan sam u trgovini uzela nešto malo voća za djecu i platila 18 KM”. “Svaki put kad idem u kupovinu na artiklima je nova cijena”.

To su izjave troje Banjalučana koje smo juče pitali kakva su njihova iskustva tokom kupovine i da li su cijene za njih prihvatljive. Naši sagovornici kažu da im je zbog poskupljenja dogorjelo do nokata.
So na ranu im, ističu, dodaje to što nadležni fokus stavljaju samo na cijene hljeba, u želji da se, kako tvrde, skrene pažnja sa poskupljenja ostalih proizvoda, kao što su meso, voće i povrće, mlijeko, začini, slatkiši, grickalice, sredstva za higijenu, gorivo, itd.
Ili, da budemo još konkretniji, prosta računica iz nižeg razreda osnovne škole pokazuje nam da ako bi, recimo, hljeb pojeftinio za 30 feninga, ušteda domaćinstva koje dnevno koristi jednu veknu mjesečno bi iznosila svega oko devet maraka. Ili, pojednostavljeno, onim što u mjesec dana uštedite ne možete kupiti ni kilogram mesa.

“Meso je toliko poskupjelo da se ja ne mogu načuditi. Ili, recimo, pastu za zube sam donedavno plaćao oko dvije KM, a ista ta pasta danas košta skoro tri marke. To je poskupljenje od 50 odsto. O čemu mi ovdje pričamo? Ispade da nam je za život potreban samo hljeb”, ljutito odgovara jedan Banjalučanin.

Primijetili su i u Udruženju građana “ToPeeR”, koje se bavi zaštitom potrošačkih prava, da nam nove cijene stižu preko noći.

“Mi smo do sada radili analizu sa deset proizvoda i bilo je nelogično. Jedna je cijena ujutru, sutradan druga. To smo prvo primijetili na čokoladama, na riži, poslije toga na mliječnim proizvodima. Imam utisak da se svako jutro pravi nova kalkulacija cijene za skoro 40 do 50 proizvoda u jednoj samoposluzi”, rekla je za “Nezavisne novine” Snežana Šešlija, izvršna direktorica Udruženja “ToPeeR”.

Lično smatra da bi slične aktivnosti trebalo da se vode ne samo za hljeb, već i za sve proizvode koje građani koriste.

“Ne vidim razliku između sapuna i hljeba”, poručuje Šešlija.

Ekonomista Slaviša Raković u izjavi za “Nezavisne novine” kaže da se problem kada je riječ o cijenama najviše ogleda u tome što poskupljuje hrana, odnosno lična kućna potrošnja.

Raković smatra da resorno ministarstvo, odnosno Vlada Srpske, nije pokazalo iskrenu odlučnost da se obračuna sa visokim cijenama.

“Najgore je što uopšte ne proučavaju gdje to nastaje. Mora se znati u lancu gdje nastaje povećanje cijena. Najbolje mjere bi preduzeli kada bi uopšte znali šta se dešava”, kaže Raković.

A šta se dešava potrošači su već vidjeli: nakon povećanja minimalca cijene su počele da skaču nepredvidivom dinamikom. Štaviše, talas poskupljenja bio je vidljiv i prije toga.

Prema posljednjim dostupnim podacima Republičkog zavoda za statistiku, između decembra 2022. i decembra 2023. godine poskupjeli su riža, hljeb, tjestenina, junetina, teletina, svinjetina, piletina i brojni ostali proizvodi.

Sve ukazuje na to da će, kada stignu podaci za januar i februar ove godine, spisak ovih proizvoda biti drastično duži.
pressmediabih

Društvo

DOSADA SE VRAĆA U MODU: Evropske države uvode “spori” turizam

Imate previše aktivnosti i stresa u svakodnevnom životu? Švedska možda ima pravi lijek za vas. Ova skandinavska zemlja poziva turiste da joj dođu i malo se dosađuju ove zime.

Bilo da su u pitanju duge šetnje šumom ili večeri provedene ispod zvjezdanog neba, Švedska želi da putnici dožive čari “slatkog ništa posebno”.

U novoj marketinškoj kampanji, Visit Sweden poziva posjetioce da uspore ritam, isključe se od svakodnevice i provedu vrijeme u prirodi bez unaprijed zacrtanog plana.

Godišnja kampanja ističe namjerno jednostavne aktivnosti: od posmatranja zvijezda pored vatre, preko osluškivanja divljih životinja, do sati čekanja da riba zagrize na zaleđenom jezeru.

Zašto je “dosada” zapravo poenta?

Kako objašnjava Visit Sweden, cilj je da ljudima pruže dozvolu da na kraju naporne godine, rade manje.

Umjesto popularnih zimskih atrakcija, kampanja usmjerava putnike ka mirnijim djelovima zemlje, gde vrlo malo toga traži njihovu pažnju.

U Sormlandu, kolibe uz šumske staze nude potpunu tišinu i izolaciju. Halsingland promoviše digitalni detoks u mjestima sa slabim WiFi signalom i još manjim brojem distrakcija, dok Lapland nudi drastično usporavanje: dugi periodi mraka oko Kirune i Abiska prirodno ograničavaju koliko toga možete da uradite tokom dana.

Loženje vatre, lagana šetnja, gledanje zvijezda ili polarnog svjetla, kampanja ove trenutke mira prikazuje kao samu suštinu privlačnosti, a ne kao nedostatak aktivnosti.

Čak i duge vožnje duž čuvenog “Puta divljine” (Vildmarksvägen), najvišeg asfaltiranog puta u Švedskoj koji prolazi kroz šume i planine gde se kreću irvasi, mogu da ispune cijeli dan.

Turizam se okreće tišem ritmu putovanja

U vremenu koje obilježava neprekidan protok vijesti i zabave, “sporo putovanje” postaje nova želja savremenih turista.

Putovanja zasnovana na prirodi, traženje “mračnog neba” i skretanje sa uobičajenih ruta dobijaju sve više pristalica, naročito među ljudima koji traže više prostora i manje obaveza. Porast digitalnih detoks odmora i “off-grid” kabina dio je tog istog trenda.

To može značiti kratku šetnju na krpljama u Jamtlandu ili pecanje na ledu sa lokalnim stanovnicima na jezeru kod Ostersunda. Ništa od ovoga ne zahtijeva posebnu opremu, duga putovanja niti strogo isplanirane satnice.

Švedska nije jedina

Švedska nije jedina evropska zemlja koja želi da privuče turiste opuštenijim tempom.

Hrvatska već neko vrijeme podstiče posjetioce da otkrivaju njene tiše uvale i manje obalne gradove umesto prenatrpanih ostrva.

Čak je i Italija, sučena sa prekomernim brojem turista u najpoznatijim destinacijama, počela da promoviše djelove svoje obale gde je ljepota ista, ali pritisak posjetilaca mnogo manji.

Ove sezone, Švedska vjeruje da će isti pristup privući umorne putnike. Krajem 2025. godine, upravo “odsustvo aktivnosti” može biti dovoljan razlog da se otisnete na zimsko putovanje u Skandinaviju.

Nastavi čitati

Društvo

TESTIRANJE NA HIV ŠIROM BIH: 18 lokacija nude besplatne i anonimne preglede

Besplatno i anonimno testiranje na HIV, hepatitis B i C biće organizovano u ponedjeljak, 1. decembra, u 13 gradova BiH, na 18 lokacija, povodom obilježavanja Svjetskog dana borbe protiv HIV/AIDS-a.

Testiranje je planirano u Banjaluci na dvije lokacije – Univerzitetskom kliničkom centru Republike Srpske i Institutu za javno zdravstvo Srpske, u bolnicama “Sveti vračevi” u Bijeljini, “Sveti apostol Luka” u Doboju, “Dr Mladen Stojanović” u Prijedoru, te u bolnicama u Zvorniku i Trebinju.

U Sarajevu testiranje će biti u “Importane” centru i Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu, a u Mostaru na četiri lokacije – Tržnom centru “Mepas”, Univerzittskoj kliničkoj bolnici, Kantonalnoj bolnici “Dr Safet Mujić”, te Zavodu za javno zdravstvo Hercegovačko-neretvanskog kantona.

Građani se mogu testirati i u kantonalnim bolnicama u Zenici i Travniku, u Zavodu za javno zdravstvo u Livnu, te tržnim centrima “Bingo” u Bihaću i “Omega” u Tuzli, saopšteno je iz Udruženja “Partnerstvo za zdravlje”.

Uz besplatno i anonimno savjetovanje i testiranje građani mogu dobiti i edukativni materijal, koji nudi informacije o putevima prenosa i zaštite od virusa.

Testiranje organizuje Udruženje, u saradnji sa Ministarstvom zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske, Zavodom za javno zdravstvo Federacije BiH, te nevladinim organizacijama.

Svjetski dan borbe protiv AIDS-a obilježava se 1. decembra svake godine i to je prilika da ljudi širom svijeta pruže podršku oboljelima i da se ujedine u borbi protiv HIV-a i AIDS-a.

Do sada je 35 miliona ljudi preminulo od oboljenja u vezi sa AIDS-om, što ovu pandemiju čini jednom od najrazornijih u istoriji čovječanstva, dok se procjenjuje da trenutno 38 miliona ljudi žive sa HIV-om, prenosi Srna.

Nastavi čitati

Društvo

SVE VIŠE LJUDI RADI NAKON 66. GODINE: Istraživanje pokazalo koja su dva razloga ključna za ovakvu situaciju

“Stariji već djelimično ublažavaju problem manjka stručne radne snage. Treba intenzivnije da se radi na tome da više ljudi ostane na tržištu rada poslije starosne granice”.

Mnogi u Njemačkoj nastavljaju da rade i po odlasku u penziju. Konkretno, “jedna u 15 osoba starijih od 66 još je u radnom odnosu”, naveo je Njemački institut za ekonomska istraživanja (DIW) u studiji objavljenoj u srijedu.

Među muškarcima taj udio je veći, sa skoro 10 odsto, dok je među ženama pet odsto.

Istraživanje je ukazalo da su ključni faktori rada sa one strane granice za penzionisanje dobro zdravlje i obrazovanje.

Naime, u starosnoj grupi između 66 i 69 godina, još radi petina onih koji svoje zdravstveno stanje opisuju kao dobro ili veoma dobro.

Faktor je i profesija. Vremešnih radnika posebno mnogo, 37,4 odsto, ima među samozaposlenima.

“Stariji već djelimično ublažavaju problem manjka stručne radne snage. Treba intenzivnije da se radi na tome da više ljudi ostane na tržištu rada poslije starosne granice”, rekao je Peter Han (Haan) iz DIW.

DIW za podršku tome sugeriše mjere za očuvanje zdravlja, mogućnost dodatne obuke i usavršavanja u starijem dobu, kao i reforme poreskog i socijalnog sistema.

Za potrebe istraživanja, autori studije su analizirali podatke mikropopisa iz 2022.

Stručnjaci: Granica treba da bude 73 godine
Inače, i sami stručnjaci u Njemačkoj predlažu da se granica za penziju poveća čak na 73 godine, uz objašnjenje da starije stanovništvo i slaba ekonomija ne ostavljaju drugu opciju.

Prema izvještaju Savjeta naučnih savjetnika Ministarstva finansija (SAG), predloženo povećanje sa trenutnih 65 godina značilo bi da bi Njemačka imala jednu od najviših granica za penzionisanje u Evropi. Ako bi prijedlog bio usvojen, Njemačka bi čak premašila Dansku, koja planira da do 2040. postavi granicu na 70 godina.

U izveštaju, čiji su dijelovi procurili u list Bild, navodi se:

“Moraćemo da radimo više ako želimo da zadržimo obim socijalnog sistema, a da pritom ne ostavimo još veće terete budućim generacijama. Starosna granica za penziju mora biti povezana sa očekivanim životnim vijekom”.

U dokumentu se dodaje i da je njemačka privreda “godinama u stagnaciji”, za razliku od “uporedivih ekonomija koje rastu znatno dinamičnije”.

Vijest je izazvala ogorčenje među njemačkim radnicima, koji su se i ranije našli na meti optužbi kancelara Merca da “ne rade dovoljno”.

“Moramo da radimo više i prije svega efikasnije. Sa četvorodnevnom radnom nedjeljom i pričom o balansu između posla i života, nećemo moći da održimo blagostanje ove zemlje”.

Dakle, čini se da radnici u Njemačkoj svakako žele da rade više, ali samo ako je to na dobrovoljnoj bazi.

(Eupravo zato)

Nastavi čitati

Aktuelno