Zbog produženog životnog vijeka i sve dužeg perioda provedenog u penziji, mnoge evropske zemlje povećavaju starosnu granicu za odlazak u penziju.

Prema projekcijama OECD, do 2060. godine prosječna starosna granica za penziju u Evropskoj uniji približiće se 67 godina, dok će neke zemlje podići prag i na 70, pa čak i više.

Evropa diže granicu za penziju
Danska prednjači u ovoj reformi i planira da do 2040. godine podigne starosnu granicu na 70 godina. Holandija, Velika Britanija i Irska već su usvojile zakone kojima se granica postepeno povećava.

Prema izvještaju OECD-a, Danska bi do 2060. godine mogla imati najvišu starosnu granicu – čak 74 godine.

Velike razlike među zemljama i polovima
Trenutno starosna granica za odlazak u penziju u zemljama EU varira: za muškarce se kreće između 62 i 67 godina, dok žene mogu u penziju između 60 i 67 godina. Najnižu starosnu granicu ima Turska, gdje žene mogu da se penzionišu sa 49, a muškarci sa 52 godine.

Ko ima najvišu granicu za penziju?
Tri nordijske zemlje – Danska, Norveška i Island – već imaju najvišu zakonsku starosnu granicu za penziju od 67 godina za oba pola. Slijede Holandija (66,6 godina), Velika Britanija i Irska (66 godina), dok je u Njemačkoj ona trenutno 65,8 godina.

U 23 evropske zemlje starosna granica za muškarce i žene je izjednačena, ali u devet zemalja muškarci i dalje odlaze u penziju kasnije. Najveća razlika bilježi se u Austriji i Poljskoj, gdje muškarci u prosjeku rade čak pet godina duže od žena. U EU prosječna razlika između polova iznosi 0,9 godina.

Ko najviše povećava granicu do 2060?
OECD predviđa da će Turska do 2060. godine zabilježiti najveće povećanje – čak 13 godina više za muškarce i 14 godina za žene. Danska će granicu povećati za 7 godina za oba pola.

Očekuje se da će i druge zemlje, poput Estonije, Slovačke, Italije, Švedske i Kipra, povećati starosnu granicu za više od pet godina do 2060.

Penziona reforma postaje evropska realnost
Povećanje starosne granice za penziju postepeno postaje stvarnost širom Evrope. Mnoge zemlje već primjenjuju reforme prema zakonima koji su ranije usvojeni i očekuje se da će se taj trend nastaviti u godinama koje dolaze

Bankomat nije isplatio novac, iako je određena suma skinuta sa računa korisnika.

Na društvenoj mreži Reddit nedavno se pojavila objava korisnika koji je podijelio situaciju u kojoj se našao kada je otišao da podigne novac na bankomatu. Naime, iako se rijetko dešava, bankomat mu je skinuo novac sa računa, ali mu ga nije isplatio.

“Maloprije mi je bankomat skinuo pare sa računa, a nije mi dao novac. Je li imao neko istu situaciju”, napisao je jedan korisnik, što je odmah izazvalo brojne reakcije.

Mnogi su podijelili svoja iskustva i ukazali da je novac u takvim slučajevima moguće povratiti, ali uz malo strpljenja.

“Bez brige, bankomat vodi svoj zapis (log), novac će ti biti vraćen čim dođe tehničar i popravi bankomat. Ne moraš ići u banku”, glasio je jedan od odgovora.

Drugi korisnici su prenijeli da su postupkom reklamacije uspjeli da povrate sredstva, bilo da se incident dogodio na bankomatu sopstvene ili druge banke.

“Nazvao sam svoju banku, poslali su mi obrazac na mejl koji sam ispunio i vratio. Za nedjelju dana novac mi je vraćen”, napisao je drugi korisnik.

Ipak, ne ide uvijek sve glatko. Neki su iskusili i duže čekanje.

“Čekao sam 15 dana u jednoj banci da mi vrate novac. Nakon toga sam zatvorio račun jer sam predugo čekao”, navodi se.

Kako postupiti u ovakvim situacijama?
Sačuvajte potvrdu o transakciji, ako je bankomat izda.
Zapišite tačan datum, vrijeme i lokaciju gdje se sve dogodilo.
Odmah kontaktirajte svoju banku – putem telefona, aplikacije ili lično u filijali.
Zatražite i popunite obrazac za reklamaciju.
Pratite status prijave i raspitajte se o roku rješavanja.
Ukoliko ne dobijete odgovor u razumnom roku, možete se obratiti finansijskom regulatoru ili udruženju za zaštitu potrošača.

Porodični problemi, vršnjački pritisak i hormoni doprinose agresiji kod mladih, a internet ih uči da ismijavaju tragedije, upozorava psihijatar Slobodan Nogo.

Nogo je rekao da mladi ljudi mogu iskoristiti mnoge prednosti interneta i društvenih mreža, ali je ključno da nauče kako se zaštititi od potencijalnih izazova.

“Nisu svi sadržaji na internetu istiniti ili pouzdani. Trebalo bi da provjeravaju izvore, traže dodatne potvrde i budu svjesni manipulativnih tehnika. Podaci koje objavljuju trebalo bi da budu vidljivi samo osobama kojima vjeruju”, ukazao je Nogo.

Upozorio je da se mladi nikada ne smiju sastajati s osobama koje su upoznali onlajn bez pratnje odrasle osobe kojoj vjeruju.

Nogo je istakao da su u većini slučajeva mladi kreativni i imaju odlične ideje koje usljed nepažnje odraslih budu zanemarene i to kod njih stvara u nekoj mjeri frustracije, koje u tom uzrastu ispoljavaju agresivnim ponašanjem.

“U Centar za mentalno zdravlje se javljaju mladi uglavnom zbog vršnjačkog nasilja ili nasilja u porodici. Često se više `otvore` u direktnom razgovoru sa profesionalcem nego u prisustvu roditelja”, rekao je Nogo.

Prema njegovim riječima, nedostatak interakcije sa porodicom, prijateljima i širom zajednicom uči mlade da ne prepoznaju i ne reaguju na emocije drugih ljudi.

Pojasnio je da se putem interneta prenosi veliki broj informacija koji nije praćen emocijom i često se nesrećni događaji ismijavaju.

Osnivač neformalne grupe žena “Kutak za dame Istočno Sarajevo” Aleksandra Matić nedavno je uputila dopis osnovnim školama s apelom da se razgovara sa učenicima o različitim viralnim izazovima koji su im dostupni putem društevnih mreža, a nakon što joj je desetogodišnjak namjerno istrčao ispred automobila u vožnji.

“Samo zahvaljujući brzoj reakciji uspjela sam da zakočim i izbjegnem tragediju. Dječak nije trčao za loptom, niti je bio u panici, njegov čin djelovao je kao izazov ili igra, jer se nakon pretrčavanja okrenuo s osmijehom, kao da je testirao da li će uspjeti”, navela je Matićeva.

Ona je dodala da se na društvenim mrežama, gdje je ovo podijelila kao upozorenje, javilo više svjedoka sličnih situacija.

“Djeca očigledno to doživljavaju kao nešto uzbudljivo, a moguće je da se radi o trendu s `Tiktoka` ili drugih društvenih mreža koje imaju snažan uticaj na djecu”, upozorila je Matićeva.

Predsjednik Aktiva direktora osnovnih škola Sarajevsko-romanijske i gornje-podrinjske regije Jelena Čančar istakla je da škole imaju formirane timove multisektorskog rada, kojima se kao problem javljaju razni izazovi sa društvenih mreža.

Čančareva je istakla da se u posljednje vrijeme često susreću sa izazovima u vezi sa upotrebom interneta i društvenih mreža.

“U školama smo imali slučajeve određenih izazova među učenicima u vezi sa `Tiktokom` i sličnim društvenim mrežama. Mi se trudimo da u saradnji sa policijom i umrežavanjem, razmjenom informacija, preventivno djelujemo”,navela je Čančareva.

Čim se primijeti nešto neobično, Čančareva je naglasila da se razgovara sa učenicima i njihovim roditeljima.

“Pokušavamo maksimalno da djelujemo preventivno, ali nije uvijek to moguće. Nekada nešto i promakne. Na svu sreću dosad bez nekih većih posljedica, ali smo uvijek na oprezu”, dodala je Čančareva.

Čančareva je pojasnila da sve škole koriste resurse koje pruža multisektorski tim koji čine stručnjaci iz različitih oblasti, te da se organizuju različita predavanja za učenike, ali i njihove roditelje, kao preventivna mjera u vezi sa različitim izazovima današnjice.

“Prevencija je jako važna, da se ne reaguje samo kada se nešto desi. To u vremenu u kojem živimo nije očigledno dovoljno i mislim da se stalno može raditi bolje i više na prevenciji i da nam to mora biti osnovni cilj”, navela je Čančareva.

U Centru za socijalni rad Istočna Ilidža naglasili su da je jedna od najznačajnijih uloga savjetodavni rad i psihosocijalni tretman koji se ogledaju u radu sa porodicom koji podrazumijeva edukaciju roditelja o opasnostima sajber nasilja.

“To podrazumijeva osnaživanje porodice da prepozna i reaguje na nasilje, te da pruži adekvatnu podršku djetetu”, navode u Centru.