Connect with us

Društvo

HERCEGOVCI ZNAJU KAKO ZGRNUTI PARE! Ko su najbogatiji ljudi “Doline milionera” u BiH

Jedna od najrazvijenijih regija u Bosni i Hercegovini – nazvana i dolinom milionera – je Zapadna Hercegovina.

Kada prođete ovom regijom nećete vidjeti velike zgrade, široke avenije, pa čak ni visoke fabričke dimnjake karakteristične za neke druge dijelove BiH. Zapravo, ovaj dio BiH čine četiri relativno mala mjesta – Široki Brijeg, Grude, Posušje i Ljubuški.

Ali, tek kada pogledate broj uspješnih kompanija koje ovdje posluju i njihove rezultate, onda shvatite da se radi o regiji koja ima poseban poduzetnički duh i specijalnu “žicu” za pravljenje novca.

BiznisInfo.ba je napravio pregled najuspješnijih kompanija u ovoj regiji, sa njihovim ukupnim prihodima i zaradom u 2024. godini, uključujući oblast poslovanja i vlasničku strukturu.

U ovom pregledu uzeli smo u obzir samo one kompanije koje imaju godišnje prihode više od sto miliona KM, te smo ih razvrstali po gradovima.

Grude

Najveća firma u Grudama je Violeta u vlasništvu Petra Ćorluke. Kompanija je lani imala prihode od 442 miliona maraka i dobit od 57,5 miliona.

Kompanija je lani otvorila veliku fabriku kartonske ambalaže. U toku je realizacija još jedne velike investicije – shopping centra i hotela u Grudama. Ove godine grade još jednu novu fabriku u Grudama za svoju osnovnu djelatnost.

Sve ovo se dešava nakon što su pokrenuli proizvodnju i fabrici Lasta Čapljina. Uz sve to, Ćorluka je vlasnik nekoliko hotela na hrvatskoj obali i u BiH.

Često se zaboravlja da u Grudama posluje još jedna velika firma a to je Grafotisak. Ova kompanija u 2024. je imala prihode od 146,6 miliona maraka i dobit od 16,1 milion maraka. Vlasnici firme su Marko i Nikola Vranješ.

Posušje

Najveća firma u Posušju je Lager u vlasništvu Milenka Bašića. Firma je prošle godine imala prihode od 282,3 miliona maraka i dobit od čak 83 miliona KM.

Grupacija Lager niz godina je regionalni lider u prodaji i servisiranju građevinskih mašina i rudarske opreme te generalni zastupnik najvećih svjetskih proizvođača građevinskih mašina. Posljednjih godina mnogo ulažu u energetske projekte u BiH i regionu.

Druga najveća firma u Posušju je Miviko, koja se bavi proizvodnjom električnih kablova. Lani su imali prihode od 206,9 miliona KM i dobit od 16,8 miliona. Osnovana je 2008. godine u Posušju, a njen vlasnik je Damir Vican. Ovih dana su najavili otvaranje novog proizvodnog pogona čime će dodatno učvrstiti svoju poziciju regionalnog lidera.

Još jedna velika komapanija je Planet, koja je prošle godine ostvarila prihode od 152,3 miliona i zaradu od 14,2 miliona. Firma se bavi distribucijom robe široke potrošnje a vlasnik je Krasnodar Petrović.

Posušje se može pohvaliti još jednom više nego uspješnom kompanijom dobro poznatom u cijeloj BiH, a riječ je o Vokelu. Kompanija je lani imala ukupne prihode od 113,3 miliona i dobit od 12,2 miliona maraka. Vlasnik je Radica Lončar. Osnovna djelatnost je uvoz, izvoz i prodaja materijala za vodovodne instalacije, transportnih i distribucijskih vodovoda, keramike, sanitarija, parketa, laminata te uređaja i opreme za centralno grijanje i klimatizaciju. Imaju mrežu svojih centara širom BiH.

Inače, preko prihode veće od sto miliona KM u Posušju ima i firma Meggle koja je u stranom vlasništvu.

Široki Brijeg

Najveća firma u Širokom Brijegu su TT Kabeli koji su lani imali prihode od 357,4 miliona KM i dobit od 17,5 miliona, u vlasništvu porodice Kožul.

Kompanija je vodeći proizvođač niskonaponskih kablova u jugoistočnoj Evropi. Nakon proizvodnje prvih par metara kabela u ljeto 2008. godine, sada opskrbljuju sve glavne veletrgovce i stručnjake za kablove u Evropi, Africi, Bliskom istoku a prodrli su na tržište Sjeverne Amerike. Osnivač firme Josip Kožul preminuo je prije dvije godina a posao je naslijedila porodica.

Slijedi kompanija Feal s prihodima od 215,7 miliona ali sa još većom zaradom koja iznosi čak 28,5 miliona. Većinski vlasnik kompanije je Mario Čolak. Feal je vodeći proizvođač aluminijskih profila za građevinarstvo i industriju, firma na tržištu postoji već 20 godina. Prije nekoliko dana su otvorili novu fabriku u Karlovcu u Hrvatskoj. Investitor su i u sektoru proizvodnje električne energije.

Među najvećim kompanija je i firma MCI s prihodima od 184,8 miliona i dobiti od 11 miliona maraka u 2024. godini. Vlasnik kompanije je Miljenko Crnjac. Primarna djelatnost je trgovina i zastupanje domaćih i inozemnih robnih marki, s posebnim naglaskom na distribucijsku ulogu na tržištu Bosne i Hercegovine.

Tu su i firme Lukas TP Nakić koja je imala prihode od 166,8 miliona KM i dobit od 17,7 miliona, te Nameks s prihodima od 148 miliona i zaradom od 11,4 miliona u prošloj godini. Ove dvije kompanije su u vlasništvu porodice Nakić.

Nameks je vodeći maloprodajni lanac supermarketa koji djeluje na području Hercegovine. Lukas TP Nakić jedan je od najvećih uvoznika i distributera u BiH za široki raspon namirnica i proizvoda za domaćinstvo od renomiranih evropskih i regionalnih proizvođača.

Ne smije se zaboraviti kompanija Mepas s prihodima od 165,7 miliona i dobiti od 20,4 miliona maraka, u vlasništvu porodice Grbešić. Uspješna poduzetnička porodica iz Bosne i Hercegovine u svom vlasništvu ima niz kompanija u Hrvatskoj koje se ubrajaju u lidere tamošnje industrije. Vlasnici su firmi Saponija, Brodomerkur i Koestlin u Hrvatskoj. Ove firme pod njihovom upravom posluju sve bolje. Takođe, preuzeli su poznati Hotel Park u Makarskoj. Vlasnici su i luksuznog hotela u Mostaru uz najveći hercegovački šoping centar Mepas Mall.

Na kraju, kompanija koja je u prošloj godini prvi put prešla prag od sto miliona KM godišnjih prihoda, je Bernina Široki Brijeg. Vlasnik je Ivan Hrkać. Lani su imali prihoda od 114,7 miliona maraka i dobit od 5,8 miliona. Bave se trgovinom na veliko voćem i povrćem, između ostalog i uvozom banana.

Ljubuški

Kada je riječ o Ljubuškom, u tom gradu takođe ima dosta bogatih i uspješnih preduzetnika. Nijedna kompanija ne prelazi od sto miliona KM prihoda, ali su dvije na samom pragu i vjerovatno će ga uskoro preći, pa ćemo ih ovdje spomenuti i svakako dalje pratiti.

Jedna je firma Džajić-Commerce d.o.o. čija je osnovna djelatnost uvoz, distribucija i prodaja robe široke potrošnje svjetski poznatih brandova. Firma je lani imala 99,6 miliona KM prihoda i 8,5 miliona KM dobiti. Vlasnici firme su Goran i Mladen Džajić.

Druga je firma Jur Prom koja je lani imala prihode od 99 miliona KM i dobit od 9,5 miliona. Ova kompanija se bavi trgovinom autodijelovima a vlasnica je Plamenka Jurčić.

Related Topics:

Društvo

PREDIVNO! Srpska bogatija za 22 bebe

U porodilištima Republike Srpske tokom protekla 24 časa rođene su 22 bebe.

U Banjaluci je rođeno sedam beba, a u Foči i Doboju po četiri. Tri bebe rođene su u Bijeljini, a po dvije u Zvorniku i Gradišci.

Nastavi čitati

Društvo

ŽENIO SE ČETIRI PUTA “Nije moglo više, pa ajde rastali se”

Svako selo ima svoju priču, pojedinačne priče njihovih stanovnika mogu da se iskoriste i kao radnja filma. U jednom selu kod Vlasenice u Bosni i Hercegovini žive Bedra i Salih Topalović, skladan bračni par koji se za svaki dinar žestoko bori radeći od jutra do sutra na imanju koje imaju.

Zanimljiva je priča da se Salih ženio četiri puta, te da je Bedra njegova četvrta supruga:

„Sa prvom ženom sam živio 6-7 mjeseci. Nije se moglo više, ajde – rastali se. Sa drugom sam se oženio, nakon 7 dana sam otišao u vojsku. Ona mi piše: „Ili dođi ili idem svojima“. Ja joj pišem da se vraćam za godinu dana, da ne mogu ranije izaći i ona ode svojim roditeljima. Kada sam izašao iz vojske, probali smo ponovo, ali nije išlo. Ona se ubrzo udala, a ja se oženio. Tada sam treću doveo i dobili dijete, ali nismo mogli dalje. Ona otišla u bolnicu, porodila se i peti, šesti dan od kako je izašla iz porodilišta, ostavila mi dijete i otišla. Ja to dijete prihvatio i mater ga gledala, poslije mi sestra uzela dijete jer nije imala svoje djece i othranila je. Kad je rat stao i kćerka i sestra su otišle u Ameriku, dođu mi jednom godišnje.

Kćerka nikad nije pitala za svoju pravu majku, niti je ta moja treća žena pitala za dijete, eto! Ta moja treća žena je negdje u Švajcarskoj.“

A kako je upoznao Bedru?
„Mi smo bili komšije i ja sam sve znala, znala sam da se tri puta ženio. On se meni nabacivao, ali ja stvarno nisam htjela. Njenogve žene su mi prijetile – ubićemo te, isjeći ćemo te na parčiće, šalju mi poruke – a ja nemam pojma… I tako sam njima i sebi u inat – udala se za njega. Tako je bilo,“ kroz smijeh priča Bedra.

„Malo sam ja bio razmažen, imao sam tri sestre i ja četvrti – jedinac sin. Zaposlio se, imao svoj posao, pare, slobodu i eto tako. U braku smo od 1986. godine,“ kaže Salih i dodaje:

„U braku uvijek ima trzavica, ne može sve biti med i mlijeko. Imamo dvoje djece – sin i kćerka, lijepo nam je, samo da imamo zdravlje i prije svega pamet.“

Nastavi čitati

Društvo

BANJALUKA – LUKSUZ KOJI NE MOŽEMO PRIUŠTITI! Skuplja od Madrida i Berlina

Cijene hrane u svijetu porasle su na najviši nivo u posljednje dvije godine i pri tome je meso rekorder, jer bilježi vrijednosti koje su najveće od kada Organizacija za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih nacija (FAO) objavljuje podatke.

Do ovog rasta je najviše došlo zbog rasta cijena govedine, odnosno junetine, ali i jagnjetine, dok je svinjetina nešto pojeftinila zbog obilne ponude i smanjene potražnje unutar pojedinih zemalja članica Evropske unije. Navodi se ovo u najnovijem izvještaju Istraživačkog centra Dojče banke, koji se bavio analizom koji su evropski gradovi trenutno najjeftiniji, odnosno najskuplji za život kada je u pitanju korpa sa osnovnim životnim namirnicama.

Ono što je interesantno i pomalo tragikomično, a upoređujući ovdašnje cijene iz marketa sa onima u najvećim evropskim prestonicama – jeste da je u Banjaluci jedan litar mlijeka skuplji nego recimo u Madridu i Berlinu, i ta razlika ide od dva do 12 feninga. Kada su u pitanju Pariz, London i Rim, ova namirnica u ovim metropolama košta od 1,35 do 1,50 evra. Slična situacija je i u slučaja mesa, pogotovo junetine. Kilogram u gradu na Vrbasu košta oko 12,5 evra, dok u najvećem britanskom gradu iznosi 11,88. U ostalim evropskim prestonicama, Parizu, Berlinu i Rimu, kilogram se kreće od 14 do 17 evra. U slučaju pilećeg filea on je najjeftiniji u španskoj prestonici (7,66 evra), a najskuplji, reklo bi se očekivano, u Parizu.

Ipak, najveća i pomalo neobjašnjiva razlika primjetna je u slučaju riže koja je kod nas skuplja za 90 feninga od one u Madridu i za 20 feninga od one u Londonu. Plaćamo je otprilike kao i Italijani.

Jedino s čim se možemo pohvaliti jesu cijene krompira, koji je kod nas jeftiniji u prosjeku od pola do marku i po po kilogramu. Ova namirnica je od pomenutih metropola najskuplja u Parizu gdje košta čak 2,27evra. Nije samo jasno da li se eventualno radi o organskom proizvodu, što bi jednim dijelom moglo opravdati ovako visoku maloprodajnu cijenu.

I nije ovo jedini problem. U posljednjih 12 mjeseci cijene hrane u Republici Srpskoj zabilježile su novi rast. Ako se analiziraju podaci Zavoda za statistiku, najviše je poskupjela junetina, za čak 20 odsto, a toliki procenat zabilježen je i slučaju suncokretovog ulja. Nažalost, negativni trend nije zaobišao ni naš nasušni hljeb, koji je danas za oko šest odsto skuplji u odnosu na isti period prošle godine. Ovaj procenat treba uzeti sa rezervom i može se pretpostaviti da je znatno veći, jer je u međuvremenu smanjena gramaža većine pekarskih proizvoda.

Ovi podaci i cjenovne anomalije nisu začudili izvršnu direktoricu prijedorskog udruženja za zaštitu potrošača “Don” Murisu Marić. Navodi da se radi o tragikomičnim podacima, te da hrana na ovim prostorima, polako, ali sigurno postaje luksuz, jer sva poskupljenja ne prati i adekvatan rast plata. Ukazuje i na velike razlike u ličnim primanjima onih koji žive na ovim prostorima i u drugim evropskim državama, što onda, kako ističe, ovoj priči daju dodatnu negativnu dimenziju i konotaciju.

– Jednostavno smo uništili sve. Gotovo da nemamo domaću proizvodnju, a to je posebno vidljivo kada je u pitanju meso koje uvozimo u ogromnim količinama. Ono dolazi sa raznih egzotičnih destinacija. I pomenute razlike u cijenama još su veće ako uzmemo u obzir plate, ko koliko čega može i da kupi. Kod nas je prosječna plata oko 1.500 maraka i ona može da pokrije tek polovinu potrošačke korpe. Nažalost, samo pričamo o preživljavanju. A šta je sa ostalim stvarima, ljetovanjima, odlascima u restoran, pozorište? Standard nam je takav da o ovakvim stvarima gotovo i da ne pričamo – istakla je Marićeva za “Glas“.

Razlike u metropolama

Među glavnim gradovima pet najvećih evropskih ekonomija, Francuska je najskuplja, a Španija najjeftinija u pogledu cijena namirnica. Korpa namirnica košta 71 evro u Parizu, a ista je samo 46 evra u Madridu. Zbog toga je francuska prestonica 54 odsto skuplja od španske. Pariz je znatno skuplji i od Rima (za 39 odsto) i Berlina (za 29 odsto). U poređenju sa Londonom, razlika je manja, pri čemu je Pariz 15 odsto skuplji.

Nastavi čitati

Aktuelno