Connect with us

Društvo

HEROJI VELIKOG SRCA Spasioci iz Srpske odriču se dnevnica u korist spasene djevojčice

Ova humana misija obilježila je njihov život.

Članovi spasilačkih timova, nakon povratka iz Turske gdje su na najbolji mogući način pronijeli glas o Republici Srpskoj, ponosni su na uspješno obavljen zadatak. Najveća nagrada, kažu heroji velikoga srca, jeste spaseni život.

Spasioci spasilačkog tima Republičke uprave Civilne zaštite nastavljaju humanu misiju – planiraju da se odreknu dnevnica u korist 11-godišnje djevojčice Irmak Bajrak, koju su spasili, a koja je u zemljotresu u Turskoj izgubila roditelje.

Jezive scene ruševina, desetine mrtvih, roditelji koji plaču nad tijelima svoje djece, ostavile su dubok trag u srcima tridesetočlanog tima, ali uspješno okončana akcija spasavanja djevojčice, koja je trajala četiri časa, dala im je snagu da se izdignu iznad svega.

Nenad Jovanović se na tom zadatku našao rame uz rame sa nekadašnjim instruktorom iz Turske koji ga je prepoznao.

– Bog nas je pogledao. Evo, sad se pokrenula priča da budemo nagrađeni, ali mi smo svoju nagradu već dobili – bili smo učesnici u spasavanju jednog života. Mislim da veće nagrade od te nema – istakao je za RTRS pripadnik spasilačkog tima Republičke uprave Civilne zaštite Nenad Jovanović.

Turski narod bio im je zahvalan i kada su ispod ruševina pronalazili tijela njihovih najmilijih.

– Mislim da smo opravdali boravak u Turskoj i osvjetlali obraz Republike Srpske. Učestvovali smo i u izvlačenju tijela stradalih koje su porodice čekale da bi obavile sahranu – rekao je spasilac Željko Janković.

Spasilac Mladen Kulić rekao je da im je žao što nisu imali priliku da spasu još nečiji život. Ali, kako ističe, proživjeli su veoma teške trenutke suočavajući se sa ogromnim razaranjem za koje se nikako nije moguće dovoljno pripremiti, jer su spratovi zgrada doslovno naslagani jedan na drugi i bez mehanizacije je nemoguće raščistiti i doći do unesrećenih.

Ova humana misija obilježila je njihov život. Psa tragača Toru smatraju ravnopravnim članom ekipe.

Spasilac Aleksandar Naumović podsjeća na rečenicu “da kada spasiš jedan život, kažu da je to kao da si spasio cijeli svijet”, te ističe da je pas tragač uradio veliki dio posla i to kvalitetno i brzo.

Iako ih je uveče nakon cjelodnevne akcije često budilo podrhtavanje zemljišta, nije bilo mjesta za strah. Jedini cilj im je bio spasiti što više ljudi.

Spasilac Dragiša Vuletić pomenuo je riječi patrijarha Pavla “ako si uz Hrista onda čega se bojiš, ako nisi čemu se nadaš” i istakao da tokom tih deset dana niko od spasilaca iz Srpske nije povrijeđen, niti zadobio ogrebotinu.

– Ono što je osnovno na terenu i u ovakvim uslovima, kao što je katastrofalni zemljotres, jeste timski rad i iznad svega da su svi članovi složni i da dopunjuju jedan drugog. Želim da naglasim, da je osim spašavanja ljudskog života, naša najveća satisfakcija što smo se svi vratili zdravi – naglasio je zamjenik direktora Republičke uprave Civilne zaštite Nenad Ćuk.

I logistički tim je bio na visini zadatka. Putovali su 34 časa bez pauze da obezbijede sve što je neophodno kolegama na terenu.

Spasilac Slaviša Vučkovac kaže da ih je sustigao umor tek kada su se vratili, kao i sjećanja na potresne slike kojima su svjedočili, a koje su potisnuli dok su bili na terenu.

Uz veliku požrtvovanost preduzeli su i sve mjere predostrožnosti. Imali su podršku svih institucija za vrijeme boravka u Turskoj, a imaće je i ubuduće.

V.D. direktora RUCZ Milan Novitović istakao da su veliku podršku imali od predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika i premijera Radovana Viškovića koji su ih svakodnevno zvali telefonom.

– Pokazali smo da timski možemo sve i dobili smo nove zadatke koje ćemo realizovati u narednim mjesecima kako bi Republika Srpske bila sigurna, a mi još spremniji i obučeniji. Ponosni smo na sve što smo uradili i mislim da i Srpska može biti s pravom ponosna na sve nas – rekao je Novitović.

Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik nagradiće junake – spasioce sa po 5.000 maraka nakon humane misije u Turskoj, gdje su u pravom svjetlu predstavili Srpsku.

Related Topics:

Društvo

BUDIMO LJUDI! Pomozimo teško bolesnoj SAMOHRANOJ MAJCI IZ LAKTAŠA

Pokrenuta je humanitarna akcija za pomoć teško bolesnoj samohranoj majci Snježani Plavšić Đurović iz Mahovljana kod Laktaša, koja živi sama sa maloljetnim sinom, bez ikakvih redovnih primanja. Pored zdravstvenih problema, porodica živi u kući kojoj je hitno potrebna sanacija krova.

Za pomoć Snježani otvoren je humanitarni broj 1434, koji će biti aktivan do 28. februara 2026. godine.Građani mogu pomoći i uplatom na žiro-račun:

Snježana (Vitomir) Plavšić-Đurović

Broj računa: 5620 9980 8762 6239

IBAN: BA39 5620 9981 2103 3815

Adresa: Mahovljani, 78250 Laktaši
SWIFT/BIC: RAZZBBA22

Banka: NLB Banka a.d.

Organizatori akcije zahvaljuju svima koji će pomoći ovoj porodici u teškom životnom trenutku.

Nastavi čitati

Društvo

GRADONAČELNIK BIJELJINE PORUČIO DA JE UMJETNOST VJEČNA: “Klavir ne kupuje Petrović, već grad”

Posljednjih mjesec dana gotovo da nema portala a da nije prenio vijest pod naslovom “Petrović kupuje klavir od pola miliona maraka”.

Ovo je na društvenim mrežama objavio gradonačelnik Bijeljine, Ljubiša Petrović, navodeći da je “ovakva formulacija vrlo zlonamjerna”.

– Klavir ne kupuje Petrović, već Grad Bijeljina. Klavir neće Petrović odnijeti ni svojoj kući, ali ni u grob, klavir ostaje našem Gradu, našoj djeci, našim profesorima, klavir će nadživjeti sve nas zajedno, jer mi smo prolazni, ali umjetnost je vječna i ona će pobijediti – istakao je Petrović.

Iako je ova javna nabavka, prema njegovim riječima, čista kao dječija suza, i svakome ko se samo malo razumije u muzičku umjetnost biće dovoljan podatak da u Bijeljinu dolazi klavir marke Steinway & Sons D 274, pa da vidi koliko klavir košta i da zna da Bijeljina dobija najbolji koncertni klavir na svijetu koji krasi najveće svjetske dvorane.

– Grad svakako na osnovnu cijenu klavira mora platiti i PDV i ostale poreze, transport, a pored toga u sklopu cijene ulazi i petogodišnje održavanje i ugrađivanje posebne vrste podešavanja za jednu pedalu klavira, koje će biti obavezno za sve Steinway klavire od 2026. godine. Svako od vas ima svoje sopstveno mišljenje i stav, od toga da je javna nabavka klavira nepotrebna, da ista nije bila prioritet, da nije trenutak za nabavku koncertnog klavira, da se neko ne dao Bog “ugradio” u ovu javnu nabavku, da je Petrović bolestan i tako u nedogled – naveo je Petrović.

Imate prava na to, ističe on, društvene mreže su, nažalost, omogućile svakome da komentariše i bez znanja, i bez dokaza i bez osnova, na kraju krajeva i bez prava i obraza za isto.

– S obzirom da je meni lično priča o nabavci koncertnog klavira za naš grad definitivno najljepša priča u 2025. godini, ovu nedjelju posvetiću lijepim pričama o koncertnom klaviru, a sada dajem svima vama koji ste nezadovoljni, kivni, tužni, bijesni, ogorčeni, da svoj bijes izrazite kroz negativne kritike i loše komentare ispod ove objave – istakao je Petrović.

Dakle, kako je dalje naveo, ispod ove objave dozvoljeno vam je sve, da vrijeđate, psujete, kunete, klevetate, nijedan komentar neće biti obrisan, a on (Petrović) se nada da će poslije takvog komentarisanja biti lakše, da će se kritičari osjećati bolje, da će biti srećniji i da će im to pomoći u životu.

– Ali, isto tako naglašavam da svaki negativni komentar na tekstove o nabavci koncertnog klavira koje ćemo objaviti u nedjelju biće obrisan, svi oni koji vrijeđaju biće blokirani, jer vam neću dozvoliti da ono što je čisto, lijepo i dobro kaljate na bilo koji način. Dakle, slobodno sada, izvolite, iskažite svoje nezadovoljstvo, imate priliku! Živi i zdravi mi bili – poručio je Petrović.

Nastavi čitati

Društvo

ŽIVOTNA PRIČA PASTIRA IZ BiH! Kad vidim oženjene, drago mi je što se nisam ženio (VIDEO)

U novoj reportaži “Glasa Hercegovine” video-novinara Maria Brkića, javnost je upoznala Stipu Šimića iz Ružića kod Gruda, skromnog čuvara ovaca koji živi sam, ali, kako kaže, nikako nije usamljen.

Stipe se nikada nije ženio, a uz smijeh priznaje da mu brak nikada nije bio privlačan.

“Nisam se ženio… bolje ovako. Kad vidim kako je oženjenima, drago mi je!”, priča on. Dane provodi uz svoje ovce, kojih ima petnaestak, i u miru koji mu je najvažniji. Snaga, kaže, polako popušta, ali još uvijek sve stiže obaviti.

S tugom govori o selima koja se prazne i radu koji je nekad bio svakodnevica. “Prije je ovdje sve bilo obrađeno… danas zapušteno. Nema više nikoga”, govori on.

Ipak, uprkos samoći, Stipe živi spokojno i bez žaljenja. Njegove jednostavne riječi i vedar humor podsjećaju na vrijeme koje polako nestaje, ali i na ljude koji su u jednostavnosti pronašli svoju slobodu.

BL-PORTAL

Nastavi čitati

Aktuelno