Connect with us

Zanimljivosti

I ONI IMAJU EMOCIJE! Da li psi mogu da plaču?

Iako se vjeruje da psi ne plaču u istom smislu kao ljudi, njihove emocionalne reakcije i način na koji izražavaju osjećanja su fascinantni i složeni.

Fizički, psi nisu u mogućnosti da ispolje emotivne suze, ali to ne znači da ne osjećaju emocije poput tuge, sreće ili anksioznosti. Kada pričamo o “plakanju” kod pasa, potrebno je razlikovati fizičko ispuštanje suza i emocionalno izražavanje kroz ponašanje i govor tijela.

Da li psi ispuštaju suze zbog emocija?
Za razliku od ljudi, psi ispuštaju suze isključivo kao fiziološki odgovor na određene nadražaje, kao što su iritacija oka, prašina ili infekcija. Očne žlijezde im proizvode suze radi podmazivanja i zaštite oka, ali te suze nemaju emocionalno značenje. Ukoliko primijetite da vaš pas ima suzne oči, to je obično pokazatelj nekog zdravstvenog problema, poput:

Alergije – Polen, prašina ili određeni sastojci iz hrane mogu iritirati oči.

Strano tijelo – Čestice prašine ili druge sitne čestice mogu završiti u oku psa i izazvati suzenje.

Infekcije oka – Infekcije uzrokovane bakterijama ili virusima često izazivaju suze.

Blokirani suzni kanali – Kada suzni kanali nisu prohodni, oči psa postaju suzne jer se tečnost ne odvodi pravilno.

Ovi razlozi su isključivo fiziološke prirode i nemaju veze sa emocionalnim stanjem psa.

Emocionalna reakcija pasa
Iako ne mogu da plaču u ljudskom smislu, psi svakako osjećaju emocije i jasno ih pokazuju kroz govor tijela i zvukove. Evo kako psi pokazuju tugu i emocije koje bi se mogle uporediti sa „plakanjem“:

Vokalizacija – Psi koriste vokalizaciju kao način izražavanja emocija. Kada su tužni, usamljeni ili anksiozni, mogu cviliti, zavijati ili čak „piskati“. Ovo se obično dešava kada su razdvojeni od vlasnika, osjećaju stres ili su u nepoznatom okruženju.

Govor tijela – Psi su izuzetno izražajni kada je riječ o govoru tijela. Kada su tužni, možete primijetiti spuštene uši, usporene pokrete, opušten rep ili čak izbjegavanje kontakta očima. Nekada će leći na pod, okrenuti glavu ili gledati u vas sa izražajem koji podsjeća na tugu.

Ponašanje – Tuga ili stres kod pasa često se manifestuju kroz promjene u ponašanju, kao što su gubitak apetita, povlačenje u sebe ili gubitak interesovanja za igre i aktivnosti koje inače vole. Neki psi mogu čak pokušati da privuku pažnju vlasnika lajanjem, grebanjem ili prilaskom blizu.

Fizički kontakt – Psi se često okreću svom vlasniku za utjehu kada su pod stresom ili osjećaju tugu. Mnogi psi će leći pored vlasnika, nasloniti glavu na njegovo krilo ili mu lizati ruku kao način traženja utjehe.

Da li psi saosjećaju sa emocijama vlasnika?
Istraživanja su pokazala da psi imaju visok nivo empatije i da mogu prepoznati emocije svojih vlasnika. Na primjer, pas može reagovati kada primijeti da je vlasnik tužan ili pod stresom tako što će pokazati znake saosjećanja, prilaziti mu bliže ili pokazivati znakove brige i pažnje. Psi su u stanju da prepoznaju izraze lica, ton glasa i govor tijela vlasnika, te na taj način prilagođavaju svoje ponašanje.

Zašto ljudi misle da psi “plaču”?
Ljudi su skloni tome da tumače izraze lica i ponašanje pasa kroz ljudske emocije, što nazivamo antropomorfizmom. Kada pas ima suzne oči ili izgleda tužno, vlasnici mogu tumačiti te znake kao “plakanje”. Iako psi nemaju ljudski kapacitet za emotivne suze, osjećaji tuge, zabrinutosti ili uzbuđenja kod njih su ipak stvarni i duboko ukorijenjeni.

Zaključak
Psi možda ne plaču u smislu suza koje prate emocije, ali imaju snažan emocionalni svijet i bogat repertoar načina na koje izražavaju osjećanja. Za njih, govor tijela, zvukovi i ponašanje služe kao sredstvo izražavanja tuge, radosti i stresa. Njihova privrženost vlasnicima i sposobnost empatije doprinose tome da izgledaju kao da razumiju i osjećaju više nego što bismo na prvi pogled pomislili.

Related Topics:

Zanimljivosti

BIO DUG I DO 8 METARA: U Australiji pronađeni ostaci praistorijskog morskog psa

Ostaci praistorijskog morskog psa pronađeni su na jednoj plaži u Australiji, a naučnici procjenjuju da je bio dug do osam metara i znatno teži od današnjih velikih bijelih pasa.

Otkriće sugeriše na to da su moderni morski psi dostigli divovske proporcije mnogo ranije nego što se dosad mislilo, piše portal “Diskaver vajld lajf”.

Pronađeno je pet pršljenova starih 115 miliona godina koji su pripadali drevnom lamniformnom morskom psu, redu koji obuhvata i današnje vrste poput velike bijele ajkule.

Iako su pronađeni pršljenovi na obali u blizini grada Darvin na sjeveru Australije bili skoro identični kao kod velike bijele ajkule, postojala je razlika u njihovoj veličini.

Pršljenovi današnjih velikih bijelih ajkula su oko osam centimetara, a pronađeni kod Darvina bili su veći od 12 centimetara, analize su studije objavljene u naučnom časopisu “Komunikejšn biolodži”.

Na osnovu veličine pršljenova, stručnjaci procjenjuju da je životinja bila duga između šest i osam metara i da je bila težila više od tri tone.

Vjeruje se da fosili pripadaju izumrloj vrsti divovskih grabljivih morskih pasa, koji su vladali svjetskim okeanima prije otprilike 100 miliona godina.

Primjerak iz Darvina je 15 miliona godina stariji od svih dosad poznatih pripadnika ove vrste.

(Srna)

Nastavi čitati

Zanimljivosti

KAKO SE NAJBOLJE UČI SRPSKI? Korejac dao praktičan savjet, a kad vidite šta predlaže smijaćete se cijeli dan!

Mladić iz Koreje, koji se doselio u Srbiju, suočio se sa problemom svakog stranca – učenjem srpskog jezika. Iako je počeo sa standardnim udžbenikom, ubrzo je shvatio da se između književnog i kolokvijalnog jezika krije ponor, a njegov urnebesni zaključak o najboljoj metodi učenja nasmijao je celu regiju.

Korejac je na društvenim mrežama podijelio svoje muke, dajući dva klasična primjera koja najbolje ilustruju razliku između teorije i prakse srpskog jezika.

U udžbeniku piše: “Dobar dan gospodine, kako ste?”

“To Srbi nikada tako neće reći,” konstatovao je kroz smijeh, a potom otkrio kako stvarnost zvuči: “De si tebra moj, ajmo na fuka!”

Drugi primjer ticao se opisivanja lijepih djevojaka, gdje se razlika između formalnog i kolokvijalnog govora još više produbljuje.

U udžbeniku piše: “Vau, ovo je lijepa djevojka”.

“Ali stvarno Srbi, da li vi stvarno pričate tako? Ja sam čuo ovako: ‘Jaoooooj eeee vidi vidi vidi, kakva je ribaaa!’”, objasnio je on, savršeno oponašajući tipičan uzvik oduševljenja.

Ovakvi primjeri, osim čuvenih padeža, objašnjavaju zašto je srpski često noćna mora za strance – prevelika je razlika između standardnog i nestandardnog govora. Ipak, Korejac je ponudio rješenje, i to vrlo… praktično.

Umjesto da se fokusira na udžbenike, Korejac je ponudio revolucionarnu metodu za savladavanje srpskog jezika.

“Najbolji način da naučite srpski nije da se fokusiramo na knjigu ovako, nego da se fokusiramo na rakiju. Onda pijemo svakog dana rakiju sa Srbima i onda je to to. To ti je život, to je udžbenik srpskog jezika,” zaključio je on, izazivajući lavinu oduševljenih komentara.

Njegova teza o neformalnom pristupu i “rakijskoj metodi” naišla je na potpunu podršku Srba.

“Ne zovemo džabe kafanu biblioteka,” poručio je jedan korisnik.

“Bravo, ništa bez rakije, aj živjeli,” dodao je drugi, uz opasku: “Rakija spaja ljude!”

Komentari o njegovom izgovoru su se samo nizali: “Pa ti bolje pričaš nego ja”, “Fenomenalno pričaš Srpski… prosto nevjerovatno…”, a najviše pohvala dobio je upravo za svoj duhoviti, ali precizni, zaključak, prenosi “Telegraf”.

Korejac je, sudeći po reakcijama, pronašao ne samo najbolji udžbenik srpskog jezika, već i ključ za srpski mentalitet. A taj ključ je, naravno, u čašici!

Nastavi čitati

Zanimljivosti

NAJŠKOLOVANIJI PASTIR! Život među ovčijim stadom u Studenici

Osamdesetjednogodišnji Radivoje Jojlija, magistar bioloških nauka i profesor u penziji, već 15 godina čuva stado ovaca Manastira Studenice.

Na manastirskoj ekonomiji dočekao je novinarsku ekipu u odijelu kakvo je nosio i u učionici, jedino je šešir zamijenio šajkačom. Ovce ga vole, a on svojom biografijom mijenja stereotipe o pastirima. Godinama je bio naučni radnik u Zavodu za zaštitu prirode u Sarajevu, magistar, doktorand…

– Bio sam na dobrom putu da završim doktorat, ali sam izgubio smisao za to, nisam vidio smisao više u tome – objašnjava 81-godišnjak za RTS.

Radivoje Jojlija je danas jedini pastir na studeničkim pašnjacima.

– Nisam bio jedini, bilo nas je četvorica tada, bilo je puno ovaca, jedno tri puta više nego sada – priča nesvakidašnji pastir koji po vrletima gazi sigurnim korakom dok pridržava leđa.

Rođeni Nevesinjac u Studenicu je stigao 1995. godine. Sa suprugom i tri kćerke izbjegao je iz Sarajeva. U pomoć mu je prvo priteklo manastirsko bratstvo.

– Ja se zaista nadam da je on našao mir ovdje među nama. Nadam se da je i njemu dobro kao što je i nama što je on ovdje, što nam je ovako za ponos i ugled. Mnogi gosti se zaprepaste kad im kažemo da imamo jednog od najškolovanijih pastira u Srbiji – kaže jeromonah Vitalije iz Manastira Studenica.

Možda većinu vremena provodi među ovcama, ali je za mještane i komšije pastir među ljudima. Kažu da je duša od čovjeka i da se ne stidi nijednog posla da radi ali da neće da traži pomoć.

Bio je, kažu, i poseban nastavnik jer nije samo predavao biologiju, već je djecu učio pravim vrijednostima.

– On je predivan čovjek, imao je dosta učenika tu, nažalost, svi su otišli iz ovog mesta, nisu više tu – priča jedna mještanka.

Otišle su i Radivojeve kćerke, ali ga redovno obilaze, a on vrijeme između posjeta najradije prekrati čitajući knjige među ovcama o kojima će, kaže, brinuti dok ga noge nose, prenosi Srpskainfo.

Nastavi čitati

Aktuelno