Zdravlje
IGRAČKE ZAMIJENILI TELEFONI I TABLETI! Ekrani negativno utječu na razvoj beba i male djece
Kod beba i male djece predugo izložene televiziji ili gledanju videa povećava se rizik da će pokazivati atipična ponašanja u vezi sa osjetilima, kao što su odsutnost i nezainteresiranost za aktivnosti, zaključak je nove studije Medicinskog fakulteta Drexel u Philadelphiji.
Nova studija objavljena je u januaru 2024. u časopisu JAMA Pediatrics. Prema istraživačima, djeca koja su izložena većem gledanju televizije do svog drugog rođendana imala su veću vjerovatnoću da razviju atipična ponašanja u vezi sa procesuiranjem osjetila, kao što su manja osjetljivost ili sporiji odgovor na stimulanse, poput poziva po imenu.
Vještine procesuiranja osjetila odražavaju sposobnost tijela da efikasno i odgovarajuće reaguje na informacije i stimulanse koje prima putem svojih osjetilnih sistema, kao što su ono što dijete čuje, vidi, dodiruje i kuša.
Rano izlaganje ekranima povećava rizik od hiperpovezanosti mozga
Američki tim je koristio podatke iz razdoblja 2011-2014. o gledanju televizije ili videa kod beba i malene djece sa 12, 18 i 24 mjeseca starosti iz Nacionalnog studijskog programa za djecu koji je uključio 1.471 dijete.
Rezultati sugerišu kako je sa 12 mjeseci, bilo koja izloženost ekranu povezana sa 105% većom vjerovatnoćom pokazivanja atipičnih ponašanja. Svaki dodatni sat dnevnog vremena provedenog pred ekranom povezan je sa 23% povećanim izgledima pokazivanja atipičnih ponašanja.
Rezultati doprinose rastućem popisu zabrinjavajućih zdravstvenih i razvojnih ishoda povezanih s vremenom provedenim pred ekranom kod beba i malene djece, uključujući kašnjenje u jeziku, poremećaj autističnog spektra, poteškoće u ponašanju, problemi sa snom, problemi s pažnjom i kašnjenje u rješavanju problema.
„Ova veza može imati važne implikacije za poremećaj deficita pažnje i hiperaktivnost, kao i za autizam, budući da je atipično procesiranje osjetila mnogo prisutnije u ovim populacijama”, rekla je glavna autorica rada Karen Heffler, doktorica medicine, docentica psihijatrije na Medicinskom fakultetu Drexel.
„Ponavljajuće ponašanje, kao što je viđeno kod poremećaja iz autističnog spektra, visoko je povezano s atipičnim procesiranjem osjetila. Budući rad može utvrditi da li rano izlaganje ekranima može potaknuti senzornu hiperpovezanost mozga viđenu kod poremećaja autističnog spektra”, dodala je.
„Razmatrajući ovu povezanost između dugog vremena provedenog pred ekranom i rastuće liste razvojnih i ponašajnih problema, moglo bi biti korisno da mala djeca koja pokazuju ove simptome prođu kroz period smanjenja vremena pred ekranom, zajedno s praksama procesuiranja osjetila koje sprovode radni terapeuti”, rekla je Heffler.
Američka akademija pedijatara (AAP) odvraća od vremena pred ekranom za bebe mlađe od 18-24 mjeseca. Video razgovor uživo se smatra prihvatljivim prema AAP-u, jer može biti koristi od interakcije koja se odvija.
AAP preporučuje ograničavanje upotrebe digitalnih medija za djecu od 2 do 5 godina na tipično ne više od 1 sat dnevno.
Djeca mlađa od 3 godine u BiH provedu preko sat vremena dnevno za ekranima
Prema istraživanju objavljenom 2020. godini koje su radili UNICEF BiH i Regulatorna agencija za komunikacije, 50,8% djece u dobi 0-3 godine ide na internet tako što im roditelji to omoguće. Pri tome najviše prate sadržaje na pametnim telefonima (64,2%) i na Smart TV (10,2%).
U ovom istraživanju je otkriveno kako roditelji djece uzrasta 0-3 godina navode da dvije trećine njih svakodnevno gleda TV program (sedam od deset djece -68%), četvrtina koristi mobilni telefon ili smartphone (troje od deset djece – 26%), a više od desetine (14%) ide na internet.
„Podaci iz našeg istraživanja ukazuju na to da djeca u BiH već u najranijem uzrastu relativno dosta vremena provode uz medije, prema navodima roditelja dvije trećine ih svakodnevno gleda TV, i to prosječno nešto manje od sat i po dnevno. Polovina djece gleda programa uglavnom ili isključivo na maternjem jeziku, dok 28% djece uzrasta od 0-3 godine gleda isključivo sadržaje na nematernjem jeziku. Samo 10% roditelja smatra da korištenje medija i drugih ekrana ima negativan uticaj na fizičku dobrobit djeteta”, kazala je za Glas Amerike Lea Čengić, šefica odsjeka za sadržaje i medijsku pismenost u Regulatornoj agenciji za komunikacije BiH (RAK).
Roditeljski podaci u spomenutom istraživanju za uzrasne kategorije djece uzrasta 0-3 i 4-6 pokazuju da ona najviše vremena dnevno provedu gledajući TV program i to čak sat i 21 minutu, što je više od preporuke AAP.
Polazeći od ovih rezultata, Agencija je u saradnji sa Mediacentrom Sarajevo okupila multidisciplinarni tim stručnjaka za razvoj djeteta, odgoj i komunikacije koji je izradio Smjernice o korištenju medija, informacijsko-komunikacijskih tehnologija i vremenu koje djeca provode pred ekranom.
Ove smjernice su namijenjene prevashodno roditeljima, starateljima i drugima koji brinu o djeci, ali i nastavnicima, odgajateljima, pedagozima, psiholozima, psihoterapeutima i zdravstvenim radnicima kao podrška njihovim nastojanjima da osiguraju uživanje prava djeteta i razvoj zdravih medijskih navika djece.
„U smjenicama je roditeljima ponuđen uporedni pregled zvaničnih preporuka za vrijeme pred ekranima za djecu u različitim zemljama, te pojašnjenje na koji način medijski sadžaji i korštenje ekrana mogu potencijalno imati negativan uticaj na razvoj i dobrobit djeteta. Odgovornost za dobrobit djeteta u medijskom okruženju dijele regulator, kreatori medijskog sadržaja i roditelji, te je jako bitno da oni budu i adekvatno informisani kako bi mogli donijeti odgovarajuće odluke za svoje dijete”, istakla je Čengić.
Zdravlje
TIHI OKIDAČ ZA PSIHIČKE KRIZE! Zašto nas “sitnice” izluđuju i kakvu opasnost kriju
Kasnimo na posao, telefon ne prestaje da zvoni, stiže račun koji nismo očekivali, a neko nam usput kaže nešto neprijatno. Uveče se posvađamo sa članom porodice, teško zaspimo, a već sljedećeg jutra čeka nas novi problem.
Mozak ne mjeri stres prema tome koliko problem izgleda velik drugima
Za mnoge ljude ovakve situacije predstavljaju neprijatan, ali prolazan dio svakodnevice. Kod osoba koje žive sa depresijom, anksioznim poremećajem, bipolarnim poremećajem, posttraumatskim stresnim poremećajem ili drugim mentalnim problemima, niz naizgled malih stresova može imati znatno veće posljedice. Problem nije samo u tome šta se dogodilo, već i u tome kako mozak i tijelo odgovaraju na stres. Kada je sistem za prilagođavanje već opterećen bolešću, novi stresor može pojačati postojeće simptome i otežati svakodnevno funkcionisanje.
Stres je prirodna reakcija organizma na zahtjev, izazov ili moguću opasnost i u određenoj mjeri nam je potreban. Pomaže nam da usmjerimo pažnju, brzo reagujemo i prilagodimo ponašanje situaciji. Kada mozak procijeni da postoji izazov ili prijetnja, aktiviraju se sistemi koji učestvuju u odgovoru na stres, uz promjene hormona, rada srca, krvnog pritiska i nivoa budnosti. Naučna istraživanja potvrđuju da svakodnevni akutni stres kod dijela ljudi prate mjerljive promjene kortizola, srčane frekvencije i krvnog pritiska.
Takva reakcija sama po sebi nije bolest, ali teškoće mogu nastati kada stres traje ili kada se stresori nižu bez dovoljno vremena za oporavak. Posebno su osjetljivi ljudi kod kojih su zbog mentalnog poremećaja već narušeni san, raspoloženje, regulacija emocija ili sposobnost prilagođavanja dodatnom opterećenju.
Kod depresije mala greška može dobiti mnogo veće značenje
Zamislimo osobu koja se liječi od depresije i napravi grešku na poslu. Neko će pomisliti: „Pogriješio sam, ispraviću“, dok kod osobe sa izraženim depresivnim simptomima isti događaj može pokrenuti čitav niz negativnih misli.
„Opet sam pogriješio, ništa ne radim kako treba, sigurno svi vide da nisam dovoljno dobar“ može postati unutrašnji odgovor na relativno mali problem. Sam događaj nije drugačiji, ali njegovo psihološko značenje jeste.
Sistematski pregled istraživanja svakodnevnog života ljudi sa depresivnim raspoloženjem izdvojio je stres, loš san i negativne životne događaje kao faktore povezane sa pogoršanjem raspoloženja. Nasuprot tome, fizička aktivnost i kvalitetni socijalni kontakti pokazali su se kao mogući zaštitni faktori, prenosi “eKlinika”. Anksioznost može pretvoriti reakciju na stres u novi razlog za strah
Sličan začarani krug može nastati kod anksioznih poremećaja. Ubrzano lupanje srca poslije neprijatnog razgovora predstavlja očekivanu reakciju na stres, ali osoba sklona paničnim napadima može upravo toj tjelesnoj senzaciji posvetiti veliku pažnju.
„Zašto mi srce toliko lupa, šta ako mi pozli, da li počinje novi napad?“ – takve misli dodatno povećavaju strah. Strah zatim pojačava tjelesnu pobuđenost, a intenzivnije tjelesne senzacije ponovo hrane strah.
Kod anksioznih poremećaja briga i strah mogu biti intenzivni, teško kontrolisani i praćeni problemima sa koncentracijom, razdražljivošću, napetošću, lupanjem srca i poremećajima spavanja. Zbog toga svakodnevni stresor kod osobe koja već ima anksiozni poremećaj može da se nadoveže na simptome koji već postoje.
Poseban problem nastaje kada stres počne da krade san
Jedna od prvih stvari koje stres često poremeti jeste spavanje. Čovjek legne umoran, ali nastavlja da razmišlja o razgovorima, problemima i obavezama, kao da mozak odbija da prihvati da je radni dan završen.
Sljedećeg jutra nedostatak sna donosi novi problem, jer umorna osoba teže održava pažnju i može postati razdražljivija i emocionalno osjetljivija. Novi stres tada djeluje intenzivnije, a još jedan težak dan može ponovo otežati uspavljivanje.
Tako nastaje krug u kojem stres narušava san, a loš san smanjuje sposobnost čovjeka da se izbori sa narednim stresom. Istraživanja svakodnevnog depresivnog raspoloženja upravo loš san prepoznaju kao jedan od faktora koji mogu prethoditi pogoršanju raspoloženja.
Nije uvijek problem jedan veliki udarac – nekada je to zbir malih
Kada govorimo o stresu, često prvo pomislimo na razvod, gubitak posla, smrt bliske osobe, bolest ili neku drugu veliku životnu krizu. Međutim, psihičko opterećenje ne nastaje samo poslije dramatičnih događaja.
Mogu ga stvarati i problemi na poslu, finansijske brige, porodični sukobi, nedostatak odmora, poremećen san, usamljenost i svakodnevna neizvjesnost. Kada se nekoliko takvih okolnosti spoji i traje dovoljno dugo, čovjeku ostaje sve manje vremena i psiholoških resursa za oporavak.
Velika meta-analiza koja je obuhvatila više od 900.000 ljudi povezala je poremećaje svakodnevnih rutina sa izraženijim simptomima depresije, anksioznosti i opšteg psihološkog distresa. Posebno su se izdvojile promjene povezane sa fizičkom aktivnošću, ishranom i spavanjem.
Zašto dvije osobe na isti problem ne reaguju isto
Ne postoji univerzalna količina stresa koju bi svaki čovjek trebalo da podnese bez posljedica. Na odgovor utiču biološki faktori, prethodna iskustva, mentalno i fizičko zdravlje, trajanje stresora, kvalitet sna, podrška drugih ljudi i način na koji osoba doživljava problem.
Mentalni poremećaji sami uključuju promjene u mišljenju, emocionalnoj regulaciji ili ponašanju, koje mogu izazvati značajnu patnju i narušiti svakodnevno funkcionisanje. Zbog toga dodatni stres kod osobe koja već ima mentalni poremećaj ne pada na „prazan teren“.
Rečenice poput „nije to ništa“, „svi imamo probleme“ ili „moraš da budeš jači“ zato uglavnom ne pomažu. Ono što spolja izgleda kao pretjerana reakcija može biti znak da je sposobnost osobe da podnese novo opterećenje u tom trenutku smanjena.
Promjena ponašanja može biti važnija od veličine samog problema
Povremeno loš dan ili burna reakcija na stres ne znače automatski da se mentalni poremećaj pogoršao. Mnogo je važnije obratiti pažnju na promjenu u odnosu na uobičajeno stanje određene osobe.
Uporna nesanica, velika promjena potrebe za snom, povlačenje od drugih ljudi, gubitak interesovanja, sve izraženija anksioznost ili razdražljivost i teškoće sa koncentracijom mogu biti važni signali. Pažnju zaslužuje i trenutak kada čovjek sve teže obavlja posao, brine o sebi ili održava odnose sa drugim ljudima.
Depresija nije isto što i prolazna tuga ili uobičajena promjena raspoloženja poslije teškog dana. Ona može uticati na san, koncentraciju, energiju, osjećaj sopstvene vrijednosti i sposobnost čovjeka da funkcioniše na poslu, u porodici i društvu.
Otpornost na stres ne znači život bez problema
Cilj nije ukloniti svaki stres iz života, jer to nije ni moguće. Mnogo je važnije na vrijeme prepoznati kada se opterećenje nagomilava i kada organizam više nema dovoljno prostora za oporavak.
Redovniji san, fizička aktivnost prilagođena zdravstvenom stanju, kontakt sa ljudima od povjerenja i očuvanje svakodnevne rutine mogu biti važan dio brige o mentalnom zdravlju. Kod anksioznih poremećaja, na primjer, Svjetska zdravstvena organizacija među korisnim mjerama navodi redovnu fizičku aktivnost, održavanje navika spavanja i ishrane, tehnike relaksacije i vještine upravljanja stresom.
Kod osobe koja se već liječi zbog mentalnog poremećaja ipak nije dovoljno posmatrati samo veličinu jednog stresnog događaja. Važno je koliko dugo opterećenje traje, koliko se problema nakupilo, da li postoji mogućnost oporavka i, prije svega, da li se mijenjaju simptomi i ponašanje koji su toj osobi već poznati.
Upravo male promjene ponekad prve pokažu da svakodnevni stres više nije samo neprijatnost koju ćemo zaboraviti do sutra. One mogu biti signal da je psihičko opterećenje postalo preveliko i da je vrijeme da osoba potraži podršku stručnjaka.
Zdravlje
DA LI JE OVO ZNAK RAKA? Onkolog razrešava dilemu o bolu u leđima, evo kada je hitan pregled neophodan!
Bol u gornjem dijelu leđa najčešće nije znak raka, ali određeni simptomi zahtijevaju pregled. Onkolog objašnjava kada treba potražiti ljekarsku pomoć.
Bol u gornjem dijelu leđa najčešće je posljedica neprilagođene fizičke aktivnosti, nepravilnog položaja tijela, dugotrajnog sjedenja. Ipak, u pojedinim, na sreću rjeđim situacijama, iza bola u leđima mogu da stoje mnogo ozbiljniji zdravstveni problemi. Medicinski onkolog dr Dejl Šepard potvrđuje da je bol u gornjem dijelu leđa uglavnom bezazlenm, ali dodaje i da postoje situacije kada mu treba posvetiti posebnu pažnju.
Postoje situacije u kojima rak može da izazove bol u gornjem delu leđa. Međutim, sam bol obično nije dovoljan razlog da lekari posumnjaju na malignu bolest. “Bol u leđima ne predstavlja nužno znak za uzbunu, bitan je kontekst – navodi dr Šepard. Ovaj simptom je najčešće posledica problema mišićno-koštanog sistema, odnosno tegoba povezanih sa mišićima, zglobovima, tetivama ili načinom na koji se svakodnevno krećemo.”
Znaci upozorenja koji mogu ukazivati na rak
U određenim, ređim situacijama, bol u leđima može biti znak ozbiljnijeg zdravstvenog problema, naročito ako je praćen drugim simptomima, kao što su umor, gubitak tjelesne težine.
Neobičan umor
Određen stepen umora je uobičajen, ali izražena iscrpljenost uprkos dovoljnom snu, česta potreba za dremanjem ili potpuna iscrpljenost nakon minimalne fizičke aktivnosti mogu biti razlog za pregled.
Neobjašnjiv gubitak tjelesne težine
Jedan od znakova koji ne treba zanemariti jeste gubitak telesne težine bez namere da smršate.
Oglas
[+18] Zaigraj za PREMIER MEGA JACKPOT u najjačem casinu u BiH!
Oglas
Zajedno za budućnost mora
Sponsored by Midas
Midas logo
“Nenamjerni gubitak tjelesne težine od oko 10 odsto uvijek je znak da nam je potreban pregled”, kaže dr Shepard.
Čak i kada nam gubitak kilograma djeluje poželjno, važno je utvrditi zbog čega do njega dolazi.
Neobične kvržice i izrasline
Nove kvržice i izrasline, kao i promjene na postojećim, naročito ako ne nestaju, trebalo bi provjeriti. Iako su mnoge kvržice bezopasne, ljekar bi trebalo da ih procjeni.
Bol koji se pogoršava
Bol koji je posljedica naprezanja mišića obično se vremenom smanjuje, naročito nakon odmora. Međutim, ako se bol postepeno pogoršava umjesto da se smanjuje, moguće je da uzrok nije samo istegnuće mišića.
Novi bolovi ili simptomi bez jasnog uzroka
Pažnju treba obratiti i na simptome koji nemaju jasno objašnjenje ili ne prolaze. Dr Šepard navodi da ljudi često pokušavaju da pronađu objašnjenje za svoje tegobe ili ih pripišu nečemu bezazlenom. Međutim, ako se simptomi ne uklapaju u uobičajenu sliku ili jednostavno imate osjećaj da „nešto nije u redu“, potražite savjet ljekara.
“Ako vam se nešto ne čini kako treba, provjerite to kod ljekara. Moguće je da se radi o zdravstvenom stanju koje se lako liječi”, kaže dr Šepard.
Koji karcinomi mogu da izazovu bol u gornjem dijelu leđa?
Bol u gornjem delu leđa ponekad može biti posljedica širenja, odnosno metastaziranja, raka na kosti, uključujući i kičmeni stub. Takav bol obično traje i nije povezan sa očiglednom povredom ili istegnućem.
“Poznato je da se određeni karcinomi šire na kosti. Zato je kod pacijenata koji su ranije imali rak bol u leđima nešto što treba ozbiljnije shvatiti”, kaže dr Šepard.
Posebnu pažnju na bol u gornjem delu leđa, kao i na druge nove bolove, trebalo bi da obrate pacijenti kojima je dijagnostikovan:
rak pluća;
rak prostate;
rak dojke;
multipli mijelom.
Ipak, važno je imati na umu da se metastaze u kosti mogu javiti i kod drugih malignih bolesti.
“Karcinomi ne čitaju udžbenike. Ne ponašaju se uvijek tako da se šire tamo gdje se od njih očekuje da se šire”, nastavlja dr Šepard.
Zbog toga savetuje da se pacijenti koji su ranije bolovali od raka jave ljekaru ako primjete novi, neobjašnjiv simptom.
Drugi uzroci bola u gornjem dijelu leđa
U većini slučajeva bol u gornjem dijelu leđa nije posledica teške bolesti, već svakodnevnih aktivnosti, nepravilnog držanja tela ili preopterećenja mišića.
Naprezanje mišića – podizanje teškog predmeta, nezgodno posezanje ili ponavljani pokreti mogu da opterete mišiće gornjeg dela leđa. Čak i svakodnevne aktivnosti, poput krečenja, čišćenja snijega ili nošenja teške torbe na jednom ramenu, mogu izazvati bol.
Loše držanje tijela- pogrbljeno sjedenje za stolom, gledanje nadolje u telefon ili naginjanje naprijed tokom rada za računarom mogu dodatno opteretiti gornji dio leđa i ramena. Vremenom takvo opterećenje može dovesti do ukočenosti i bola.
Nepravilan položaj tokom spavanja – Jastuk koji ne pruža odgovarajuću potporu vratu, kao i spavanje sklupčano, u uvrnutom bočnom položaju ili na stomaku, mogu tokom noći opteretiti mišiće gornjeg dela leđa i dovesti do bola nakon buđenja.
Stres – Napetost se često ispoljava fizički, naročito u vratu, ramenima i gornjem dijelu leđa. Kada smo pod stresom, mišići mogu da se zategnu i ostanu napeti, što dovodi do dugotrajne nelagodnosti.
Promjene povezane sa starenjem – Kako starimo, normalno trošenje i degenerativne promjene na kičmenom stubu i zglobovima mogu izazvati ukočenost i bol u gornjem dijelu leđa.
Kada treba otići kod ljekara?
Zakažite pregled zbog bola u gornjem dijelu leđa ako:
bol traje duže od nekoliko nedjelja;
onemogućava vam obavljanje svakodnevnih aktivnosti;
imate druge nove ili neuobičajene simptome;
ranije ste bolovali od raka.
Čak i kada nije riječ o ozbiljnom zdravstvenom problemu, pregled zbog bola u gornjem dijelu leđa može biti koristan.
“Ponekad je dovoljno samo obaviti pregled i utvrditi da je sve u redu. Nakon toga možda će pomoći nešto poput fizikalne terapije, ali važno je biti siguran da nismo propustili simptom koji bi mogao ukazivati na nešto ozbiljnije”, objašnjava dr Šepard prenosi Kurir.
Zdravlje
REVOLUCIJA U LIJEČENJU RAKA! Ruski naučnici napravili kapsulu koja napada i uništava tumor!
Specijalisti sa Saratovskog državnog univerziteta N. G. Černiševski, zajedno sa kolegama iz Jermenije, osmislili su “pametnu kapsulu” za laserski potpomognuto uništavanje ćelija tumora, objavljeno je u naučnom časopisu Karent Farmasutikal Bajotehnolodži.
Naučnici objašnjavaju da su mnogi neželjeni efekti u liječenju raka posljedica činjenice da agresivni lijekovi neselektivno napadaju i maligne i zdrave ćelije, a fotodinamička terapija, koja koristi laser, smatra se znatno blažim tretmanom, prenosi RIA Novosti.
Kako funkcioniše fotodinamička terapija?
“Fotodinamička terapija je metoda liječenja tumora koja podrazumijeva unošenje u tijelo posebne supstance fotosenzibilizatora, a zatim zračenje pogođenog područja laserom. Kada je izloženo svjetlosti, ovo jedinjenje počinje da proizvodi reaktivne vrste kiseonika, koje uništavaju ćelije raka. Prednost ove metode je što je minimalno invazivna i ima minimalne neželjene efekte”, objasnila je Olga Inozemceva, vodeći istraživač u Laboratoriji za biomedicinsku fotoakustiku u Naučnom medicinskom centru Saratovskog državnog univerziteta i jedna od autorki studije.
Kapsula poboljšava efikasnost terapije
Prema njenim riječima, nova pametna kapsula olakšava prodiranje fotosenzibilizatora u ćelije.
“Kapsula se sastoji od kalcijum karbonata i ceruloplazmina, proteina koji transportuje jone bakra u ljudskom tijelu, a ceruloplazmin je potreban da bi se fotosenzibilizator zaštitio od uništenja”, rekla je Inozemceva i potvrdila da u bliskoj budućnosti naučnici planiraju da pređu na eksperimentisanje sa životinjama kako bi razvoj ove metode približili kliničkoj primjeni.
-
Politika1 dan agoPORESKA U SLUŽBI PARTIJE! Direktor Maričić nagrađuje aktiviste SNSD-a dok „češljaju“ teren i uzimaju podatke građana!
-
Hronika2 dana agoZATAŠKAN INCIDENT U DOBOJU? Policijski motocikl udario biciklistu, otvorena brojna pitanja
-
Politika2 dana agoDRINIĆ “Srpska je vječna dok su joj djeca vjerna, u IMLJANIMA BISTA GENERALU RATKU MLADIĆU” (VIDEO)
-
Politika1 dan ago„Otpustite ministre, a ne trudnice“! HITNA ZAŠTITA žena zaposlenih na određeno
-
Politika23 sata agoSTANIVUKOVIĆ NIKAD OŠTRIJI! “Da li se o parama građana odlučuje u DNEVNOM BORAVKU JEDNE PORODICE?!”
-
Region2 dana agoVučić o Tompsonovom koncertu u Vukovaru “NACIZAM JE U DIJELU EVROPE POVAMPIREN!
-
Banjaluka2 dana agoVIŠE OD 500 POKLONA! Sutra centralni događaj „Velikog početka“ u Banjaluci
-
Politika3 dana agoSTANIVUKOVIĆ SA SOKOCA “Nema novca za bioskop, milioni se izdvajaju za kupovinu sumnjivih zgrada i hotela!”
