Prije oko 12.500 godina, s krajem posljednjeg ledenog doba, s planete su nestali strahovuci (dire wolf, Aenocyon dirus) – moćni predatori veći i snažniji od današnjih vukova.

Danas, zahvaljujući genetičkom inženjeringu, ova drevna životinja ponovo hoda Zemljom.

Američka biotehnološka kompanija Colossal Biosciences, poznata po pokušajima da oživi vunenog mamuta, i nedavnom kreiranju vunenih miševa, uspješno je proizvela tri mladunca strahovuka – čime su, kako tvrde, ostvarili prvu istinsku dekstinkciju izumrle vrste.

Napomena: iako se često navodi da su upravo ovi štenci prva uspješna “de-izumrla” bića, to tehnički nije prvi pokušaj. Još 2003. godine naučnici u Španiji su klonirali izumrlog planinskog kozoroga (Capra pyrenaica pyrenaica), poznatog kao bucardo, ali mladunče je uginulo samo nekoliko minuta nakon rođenja.

Kako su to uspjeli?
Naučnici iz Colossala su, koristeći drevni DNK iz zuba starog 13.000 godina i lobanje stare 72.000 godina, rekonstruisali genom strahovuka.

Uspjeli su identifikovati specifične genetičke varijante koje nisu prisutne kod nijedne današnje životinje, pa ni kod njihovih najbližih rođaka – sivih vukova, šakala i lisica. Mnogi misle da je ovo mitska životinja i da nikad nije postojala, ali zapravo ih je bilo i autohtoni narodi SAD su znali za ove životinje.

Svjetsku slavu su dobili usljed serije Igra prijestola, jer su strahovuci bila životinja-zaštitnik klana Starkovih i Jona Snowa, koji je, tehnički, naravno, Stark.

Nakon toga, pomoću CRISPR tehnologije za uređivanje gena, izvršili su 20 preciznih izmjena u 14 gena sivog vuka, kako bi njihova DNK što vjernije odgovarala onoj izumrlog strahovuka. Ti geni su odgovorni za karakteristike koje su strahovuke činile jedinstvenim – veće tijelo, duže zube, specifično zavijanje i bijelo krzno.

Slično rade i sa rekreiranjem mamuta – odnosno neće stvoriti prave mamute nego slonove kod kojih su geni izmijenjeni tako da imaju osobine i mamuta, pa se ova životinja-mutant često naziva i mamotofant.

Naučni tim je iz uzoraka krvi sivog vuka izdvojio endotelne progenitorske ćelije (EPCs), a zatim pomoću CRISPR tehnologije uređivanja gena izmijenio 14 gena kako bi iskazivali 20 osobina karakterističnih za izumrle strahovuke. Među tim osobinama su bile veće tjelesne dimenzije, šira glava i bijela boja krzna.

Modifikovana jedra ovih ćelija, odnosno, DNK kako nositelj genetičke informacije, potom su ubačena u jajne ćelije iz kojih je prethodno uklonjeno vlastito jedro (ili, kako bi naučnici rekli, enukleirane su), a embriji su dalje razvijani u laboratorijskim uslovima. Od ukupno 45 genetički konstruisanih jajašaca, tri su se uspješno razvila u embrije koji su implantirani u surogat-majke – domaće pse, koji dijele blisku genetičku srodnost sa sivim vukovima (ustvari pas je podvrsta vuka).

Imena
U svakoj surogat-majci uspjelo se razviti po jedno mladunče, i tako su 1. oktobra 2024. carskim rezom rođeni Romul i Rem, a tri mjeseca kasnije i treća vučica, Khaleesi. Sve skotnosti su praćene ultrazvukom i štenci su rođeni na carski rez.

Imena, naravno, odaju omaž pop-kulturi: Romul i Rem podsjećaju na osnivače Rima, dok Khaleesi i njihovo bijelo krzno neodoljivo podsjećaju na “Ghosta”, vuka Jona Snowa iz serije Igra prijestolja.

Direktor kompanije Colossal, Ben Lamm, izjavio je: “Naš tim je uzeo DNK iz zuba starog 13.000 godina i lobanje stare 72.000 godina – i stvorio zdrave štenad strahovuka. Nekada se govorilo da je svaka dovoljno napredna tehnologija neodvojiva od magije. Danas imamo priliku da svijetu pokažemo dio te magije.”

Podsjećanja radi, šefica naučnih operacija u Colossal Biosciences je Beth Shapiro, a jedan od od osnivača je čuveni George Church.

Nova era oživljavanja izumrlih vrsta?
Colossalovi strahovuci djeluju zdravo i živahno. Video snimci koje je kompanija objavila prikazuju Romula i Rema kako prave prve korake, zavijaju i razvijaju se u mlade vučiće.

Ovo, genetički gledano, i dalje nisu pravi strahovuci, nego psi koji su genetički izmijenjeni tako da ispoljavaju osobine strahovuka koje ovuživotinju razlikuju od psa i današnjeg vuka.

Ipak, ovaj uspjeh, vrijedan 10 milijardi dolara, otvara brojna pitanja: Šta znači vraćanje izumrlih vrsta za ekologiju? Možemo li “vratiti” prošlost bez narušavanja budućnosti? I da li imamo pravo vratiti već izumrle vrste, poput mamuta, tasmanijskog tigra i voljenog dodoa? Je li vrijedno investirati novac u povratak rekreiranih izumrlih životinja koje čak genetički nisu u potpunosti prava stvar?

Jedno je sigurno: strahovuci su se vratili – i to ne u legendi, već u laboratoriji, prenosi portal naukagovori.ba.

Nezavisne novine